Skip to main content

Godina: 2017.

DRŽAVA NA KOLENIMA!

Pretprošle noći u Novom Sadu se dogodio još jedan u nizu napada na policijske službenike. Ovoga puta napadači su pokazali visok nivo brutalnosti i bezobzirnosti – za sedam minuta žandarmu Borisu Jevrosimovu zadali su više od 100 brutalnih udaraca nanevši mu teške telesne povrede u vidu preloma ruke, povrede stopala, brojne modrice i podlive, kao i prostrelnu ranu šake nastalu prilikom pokušaja otimanja službenog pištolja! I sve to u prisustvu njegove supruge, ne libeći se da i njoj povremeno zadaju poneki udarac.

Nakon iskazane bezobzirnosti u toku napada, kriminalci se prilikom dolaska interventne patrole policije na mesto događaja nisu dali u beg, već su – naprotiv, sasvim mirno i bez straha sačekali hapšenje!

Upravo je taj nedostatak straha od kazne pokazatelj da smo, usled blage kaznene politike i tolerantnošću prema kriminalu, došli do kritičnog trenutka – da kod kriminalaca nastaje odsustvo straha od kazne i države. Shvatili su da suđenja mogu otezati u nedogled, da po potrebi mogu bez većih problema pobeći iz države, jer im sud prethodno neće odrediti pritvor; da će eventualna kazna biti veoma blaga, a da će u međuvremenu njihov ugled u kriminalnom miljeu samo vrtoglavo rasti. Ovoj pojavi svakako doprinose i mediji koji zarad jeftine popularnosti i rasta gledanosti organizuju razne rijalitije u kojima su osvedočeni kriminalci poželjni učesnici i u kojima se oni javno hvale svojim zlodelima, razarajući tako sistem normalnih društvenih vrednosti, odnosno stvarajući drugi, novi – kriminalni. I umesto da stanu u zaštitu društva i društvenih vrednosti, sudovi neretko idu kriminalcima na ruku. Kako drugačije objasniti da sud kriminalcima više godina odlaže izdržavanje zatvorske kazne zarad učešća u takvim rijalitijima? I kako objasniti da kriminalci godinama izbegavaju izdržavanje zatvorske kazne pod izgovorima teške obolelosti, a da pri tome istoremeno svakog dana obaraju lične rekorde u dizanju iz bendža? Ili – kako smo došli u situaciju da se večeras neko mirno šeta preko travnjaka fudbalskog stadiona prekidajući utakmicu kvalifikacija za Svetsko prvenstvo u fudbalu, a da sutra sud raspisuje poternicu?! Traženog, naravno, nema!

Modus operandi pravosuđa i u ovom slučaju je ostao isti. Jer, prema neproverenim i nama zaista neshvatljivim informacijama, napadačima na žandarma Jevrosimova najpre je određen pritvor, ali je ubrzo bio ukinut.

Sindikat srpske policije apeluje na Vladu Republike Srbije, pravosuđe i sve druge državne organe i ustanove da hitno preduzmu mere radi pooštravanja kaznene politike za napadače na policijske službenike. Nisu policijski službenici iznad ostalih građana, ali se u odnosu države prema policijskim službenicima i prema kriminalcima najbolje ogleda koliko je država (ne)spremna i (ne)sposobna da se izbori sa kriminalom. Toliko puta ponovljeno „napad na policajca je napad na državu“ je u potpunosti obesmišljeno i izlizano, a moralo bi biti jedan od postulata bezbednosti države.

Pozivamo i sve medije da budu odgovorni, da prestanu sa veličanjem kriminala i kriminalaca, da se izdignu iz trke za većim rejtingom i stanu u odbranu svojih građana i društvenih vrednosti.

Jer, sve dok nam kriminalci budu izlazili iz zatvora pre nego žrtve iz bolnica i sve dok budu sačekivali patrole na mestu zločina sa osmehom na licu – Srbija nema budućnosti!

Krajnje je vreme da država pokaže ko je gazda! Ukoliko to ne pokaže danas – možda će sutra biti kasno! Valjda je jedan 12. mart bio dovoljna opomena!

Generalni sekretar SSP
Viktor Ratković

Tekst u Blicu: Borba na život i smrt

 

Hoćemo li trčati do penzije?

Na portalu Ministarstva unutrašnjih poslova, u uvodnom delu teksta kojim je predstavljen Sektor za ljudske resurse piše sledeće:

Sektor za ljudske resurse obavlja poslove kojima se obezbeđuju uslovi za nesmetano funkcionisanje Direkcije policije i ostalih organizacionih jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova, u vezi sa funkcijom upravljanja ljudskim resursima.

Sektor u koordinaciji sa ostalim organizacionim jedinicama Ministarstva, kreira i sprovodi strategiju razvoja ljudskih resursa, kreira i implementira politiku upravljanja ljudskim resursima, usklađuje procese, sisteme i praksu upravljanja ljudskim resursima sa strateškim ciljevima i potrebama Ministarstva i sa najboljom praksom, ocenjuje i unapređuje kvalitet upravljanja ljudskim resursima u celom Ministarstvu.

Zaista lepo zamišljeno i još lepše napisano. No da li je zaista tako i u praksi? Nažalost nije! Svima nama dobro je poznat haos nastao uvođenjem novina u vezi sa karijernim napredovanjem, internim konkursima… Treba li nam bolji pokazatelj od toga da niko živi više ne zna kako izgleda Pravilnik o unutrašnjem uređenju i sistematizaciji radnih mesta, ni da li uopšte postoji važeći. Čini se da živimo i radimo u vakuumu. Nema premeštaja, nema napredovanja… Opisi radnih mesta ne postoje, a nezaobilazan su uslov za raspisivanje konkursa. Akt o proceni rizika više niko ni ne spominje.

Poslednjih dana primetno je da se u tu neslavnu trku uključilo i Odeljenje za stručno obrazovanje i obuku, koje je deo navedenog Sektora za ljudske resurse. Zaposleni stiču utisak da kolege iz tog Odeljenja svake godine donose sve gori plan i program obuke. Puno je nelogičnosti u novinama koje nam daju a mi ćemo ovde navesti samo neke od njih.

Da li je svrsishodno ocenjivanje zaposlenih u gađanju iz službenog naoružanja u slučaju kada ne postoji redovan trening? Naravno, pri tome jedinice se dele i šakom i kapom. U kojoj to još državi policajac za godinu dana ispali svega 25 metaka i to samo prilikom ocenjivanja? Na daj Bože da na terenu moramo da upotrebimo vatreno oružje kad po godinu dana ne treniramo. Gospoda koja osmišljavaju taj plan i program očigledno ne znaju sta znači realan rad na terenu. Zaboravili su uživajući u svojim kancelarijama, ako su ikada i znali. Kao da žele dodatno da nam otežaju i ogade rad u policiji.

Još jedna novina, uvedena ove godine, jeste povećanje starosne granice i za žene i za muškarce, na 45 i 50 godina, kada je u pitanju provera fizičke spremnosti. Naravno, pored starosne granice, pooštrili su norme koje treba ispuniti, a koje su i onako već bile poprilično zahtevne. Pri tome su termini za polaganje ove godine prebačeni za mesec maj a time je i skraćen rok za pripremu zaposlenih.

Da li neko može da objasni kolegama autorima plana, da policijski službenici već imaju isuviše stresan posao da bi im još i oni pretili jedinicama. Kao i da im objasni da policijski službenici koji operativno rade ne mogu po ceo dan da treniraju i uče teoriju jer moraju da rade, da teren ne može da sačeka da se završi naša teorijska nastava ili časovi fizičkog. Umesto da olakšaju kolegama oni nam samo stvaraju dodatni stres sa tim njihovim proverama i ocenjivanjima.

Nažalost, kod nas malo ko ima razumevanja i umesto da nadležni brinu da budemo spremni zbog rada na terenu, nametnutim obavezama samo nam stvaraju dodatne probleme.

A ocena nam itekako utiče na napredovanje u službi ali i dovodi do eventualnog otkaza radnog odnosa. Za bilo kakvo napredovanje potreban je visok trogodišnji prosek, koji je zaista teško izboriti. A negativne ocene u dve uzastopne kalendarske godine daju nam izlaznu kartu iz MUP.

Stoga nam ti sistemi provera stvaraju dodatni stres. Po novim normama, trebao bi čovek da trenira svakog dana, da bi uspeo da dobije peticu, a ako svi odemo da treniramo, neće preostati niko ko će da radi. Otkuda uopšte ideja za povećavanje normi i starosne granice kad su ljudi i do sada masovno padali na fizičkim proverama. Naravno, potežu argument i njime se opravdavaju time kako su nam omogućili časove fizičkog, ne shvatajući da velika većina zaposlenih na te časove retko kad uspe da ode jer posao ne može da čeka. Preostaje nam samo da svoje slobodno vreme i novac trošimo na plaćanje treninga, teretane i streljane, što uopšte nisu mali izdaci.

Sindikat srpske policije svakako podržava težnju da nam policajci budu obučeni, fizički osposobljeni za sve zadatke, ali sistem se mora izmeniti. Umesto sistema kažnjavanja i demotivacije, treba uvesti sitem nagrade, sistem koji će da motiviše ljude. Objekti za treninge nam moraju biti dostupni u svakom trenutku, da nam svima budu užitak i izduvni ventil, način da se oslobodimo stresa a ne, kao što je sada slučaj, izvor dodatnog stresa i maltretiranja.

Služba za infrmisanje SSP
Mile Lazarević

Magacini prazni, opreme nema, krim. tehničari se snalaze!

Raditi pomoću štapa i kanapa, pri tome ispunjavati sve obaveze i postizati izvanredne rezultate, moguće je samo u Srbiji. Samo u MUP R Srbiji je moguće i to da poslodavac takvo nešto očekuje, prima zdravo za gotovo kao nešto najnormalnije, a da ne obezbedi ni osnovne uslove za rad.

Službenih vozila nema, uniforme jedva i to one najlošijeg kvaliteta. Pancirima davno rok istekao, bojevo gađanje ukidali zbog štednje, nagrađivanje zaposlenih takođe… Nema novca ni za redovnu registraciju svih vozila, štedi se na heftalicama i municiji za istu. Papir kupuju zaposleni a tonere pune sindikati. Granični prelazi nam liče na talibanske punktove u Avganistanu. Dnevnice su nam 150 dinara, lanč-paketi jednolični ili crvljivi. U restoranima mesa ne beše mesecima ni za lek. Samo naši advokati zadovoljno trljaju ruke jer su postpuci protiv MUP-a odavno sigurica „iz keca“, laka parnica i još slađa parica!

Pa i u takvim neuslovima služba ipak funkcioniše, kako-tako. Isključivo zahvaljujući ljudima!

Naslovna fotografija predstavlja trebovanje kriminalističke tehnike jedne beogradske policijske stanice i odgovor iz Odeljenja. Nema, nema, ima malo, dobio si jedan… Pa ti onda radi, snađi se majstore. Od kontaminacije i zaraze zaštiti se navlačenjem rukava, zimsko je vreme, rukavi su dugački. Uz pomoć fora i trikova izazovi tragove, fiksiraj ih pogledom, upakuj u kesu iz obližnje pekare. Zli jezici, ili dobro obavešteni izvori, govore da se to skoro desilo čak i sa tragovima uviđaja jednog ubistva u Beogradu!

Ali rukovodstvo tog Odeljenja kriminalističke tehnike u PU za grad Beograd ne snosi ni najmanju odgovornost za nedostatak osnovnih sredstava. Krivci su negde drugde, tamo gore iznad, al teško im je ući u trag, na delu je svojevrsna igra žmurke. U Nacionalnom kriminalističko-tehničkom centru kažu da odgovorni sede u Upravi kriminalističke policije. U UKP pak kažu krivci su u Sektoru za materijalno-finansijske poslove, ne odobravaju planirane nabavke u potpunosti, umanjuju naručene količine opreme i repromaterijala, štedi se… A u tom sektoru kažu – UKP nije dobro isplanirao svoje potrebe, nisu znali i umeli.

Rad kriminalističke tehnike, kao najvažnije karike u dokazivanju izvršenja krivičnih dela u vreme tužilačkih istraga, i dalje je potcenjen. Rad tehničara skoro da niko ne ceni ili ceni vrlo malo. Najčešće se koriste floskule kao što su „to su oni što slikaju“, „zovni ih da slikaju“, „mazala“ i slično. To pre svega dolazi od nepoznavanja tog posla, stručnosti i preciznosti koji on zahteva jer šefovi ne znaju kako izgleda braniti prikupljene tragove na sudu.

Ali još veći problem, od tog ljudskog faktora, predstavlja neopremljenost kriminalističke tehnike. Već decenijama ta struka je zadnja rupa na svirali svakog ministra, svakog načelnika kriminalističke policije… A zašto je to tako, najbolje je objasnio naš penzioner, dugogodišnji predavač na kursevima za krim. tehniku, svima dobro poznat Mile Vukašinović, koji je ostavio neizbrisiv trag u službi i značajno unapredio rad tehnike:

„Biće ovako dok god se uspeh policije meri po 50 godina starom metodu. Dok se u razvijenom svetu gleda odnos između broja prijavljenih krivičnih dela i onih PRAVOSNAŽNO sudski rešenih (znači kvalitetno dokazanih), kod nas su bitni „POLICIJSKI“ rešeni predmeti. Otišla je tužilaštvu krivična projava „protiv poznatog izvršioca“, najčešće bez validnih materijalnih dokaza. Pa se posle kuka kako „mi kriminalce hapsimo, a sud ih pušta“. Kada tome dodamo i magični paralelni „P“ upisnik za štelovanje statistike, eto države gde se ministar hvali rezultatima, a kriminal realno cveta. Još mi je muka od situacija kada operativci i šefovi OKP NISU ZAINTERESOVANI za gotove forenzičke identifikacije, jer ih smatraju suvišnim kada je izvršilac poznat. Tužioci, pouzdano znam, o ovome znaju veoma malo i ne postoji faktor koji bi ovakvu praksu najzad upodobio sa nekim razvijenim svetom u koji se, bezuspešno, pokušavamo ugurati.“

Ko je dozvolio da kriminalistička tehnika nema osnovna sredstva za rad nije baš najjasnije ali je porazno da za rukavice molimo po medicinskim ustanovama ili sami kupujemo, da kupujemo kese za pakovanje tragova… Folije za fiksiranje tragova i sredstva za izazivanje latentnih otisaka srećom nije moguće naći u slobodnoj prodaji inače bi tehničari i na tu kupovinu bili prinuđeni. O nabavci savremenije opreme je iluzorno i razmišljati, uvek je tu onaj čuveno odgovor „Nema novca!“. A novca ima itekako…

Kao što je o tome SSP već pisao u poslednje vreme, novca ima ali se rasipa na bespotrebne stvari. Samo prošle godine je iz budžeta MUP po tužbama, izvršnim sudskim presudama, isplaćeno preko 1,6 milijardi dinara, mada je planirano svega 600 miliona. U 2017. je za te namene isplanirano 1,2 milijarde dinara. Da li da očekujemo da će to biti dovoljno, ili će iznos biti višestruko premašen???

Kako god bilo, svakako bi taj novac, tih 1,2 milijarde dinara bespotrebnih troškova, napravljenih zaslugom bahatih i nestručnih rukovodilaca, bilo mudrije iskoristiti za opremanje, na primer, kriminalističke tehnike.

Do kada će u MUP biti tolerisano nedomaćinsko poslovanje a posledice bahatosti prebacivane na obične izvršioce. Do kada će vrhunskom sposobnošću biti smatrano snalaženje, žickanje papira i spajalica u drugim državnim organima ili privatnim privrednim subjektima?

Vreme je da svako počne da radi svoj posao. Gospodo u vrhu ministarstva, ljudima obezbedite sredstva za rad pa onda očekujte i zahtevajte rezultate!

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

Od „analize rizika“ do najboljeg tehničara PU Beograd

Prošlogodišnji pokušaj obračuna sa neposlušnim i samosvesnim policijskim službenikom, zvanično nazvan racionalizacijom, nespretno sprovođen putem izmišljenog sektora za poslove analize rizika, u sećanju velike većine zaposlenih još uvek je svež. Uprkos ili uinat tradicionalnom kratkom pamćenju u Srba.

Ipak, pamćenje na taj, možda i najružniji, period u istoriji Ministarstva unutrašnjih poslova, najsvežije ali najbolnije jeste kod ljudi koji se nađoše u tom čudnovatom sektoru. Kod ljudi, kojima ni dan danas nije ništa jasno, ni otkud su bili tu, niti zašto baš oni.

Istine radi, bilo je na tim spiskovima i pojedinaca koji ne zaslužuju da budu policajci, da nose uniformu i predstavljaju službu. Bilo ih je, da. Ali je mnogo veći broj onih koji na tu „listu za odstrel“, kako je neko nazva, dospeše ni krivi ni dužni, bez mrlje u karijeri.

Jedan od tih nedužnih ljudi je kriminalistički tehničar iz Policijske stanice Zemun, Bojan Milivojević. Pre samo godinu dana on je, kao četvrti u rangu među stotinu kriminalističkih tehničara u Policijskoj upravi za grad Beograd, bio raspoređen u izmišljeni sektor – smešio mu se otkaz. Srećom, taj suludi projekat je prošao kako je prošao a Bojan i mnogi drugi su ostali na poslu, da hrane svoje porodice služeći narodu i državi na najbolji mogući način.

Danas je Bojan Milivojević i zvanično najuspešniji tehničar u PU za grad Beograd, kao i cela grupa njegovih kolega u PS Zemun. Tehničari iz te stanice imali su ukupno 56 identifikacija nepoznatih izvršilaca putem tragova prikupljenih na uviđajima, a od toga Bojan je sam imao čak 24, skoro polovinu. Uspeh je tim veći kada znamo da je Bojan imao više identifikacija nego desetak policijskih stanica. Zaista zaslužuje sve čestitke!

Ali, zaslužuje i nagradu. Svakao, logično bi bilo da takav rezultat prati i adekvatna nagrada, no to ovde nije slučaj.

Ovde možete da pročitate pismo koje smo dobili od kolege:


Dana 18.12.2015. godine uručeno mi je rešenje za sektor analize rizika iako nisam nikada u svom životu bio osuđivan niti za bilo šta kažnjavan. U policijskoj stanici Zemun radim od 2001. godine. Završio sam SŠUP u Sremskoj Kamenici i 2004. godine završio sam krimalističko-tehnički kurs.

Krajem 2014. godine stigli su rezultati svih krim. tehničara za grad Beograd gde sam ja u 2014. zauzeo 8. mesto od 153 tehničara. U 2015. godini imao sam 14 identifikacija i zauzeo sam 4. mesto od 100 tehničara koji rade u PU za grad Beograd. Te godine moja stanica imala je ukupno 33 identifikacije i zauzela 4. mesto od 17 stanica u PU za grad Beograd a ja dobio rešenje za budući otkaz.

Zahvaljujući Sindikatu srpske policije, kome sam beskrajno zahvalan i čiji sam ponosan član ja sam u 2016. godini dobio novo rešenje i vraćen sam po rešenju na staro radno mesto, nisam dobio otkaz. U 2016. godini sam imao 24 identifikacije i zauzeo sam prvo mesto od 93 tehničara u PU za grad Beograd a moja stanica PS Zemun zauzela je prvo mesto u PU za grad Beograd sa 56 identifikacija.


U zadnjih par godina kolega je u samom vrhu kriminalističke tehnike u Beogradu ali nažalost dočekao je da bude stavljen na stub srama i da njegova porodica ostane bez jedine plate koju ima. A zbog koga i zbog čega? Sam izdržava sam dvoje dece i suprugu, privatno stanuje kao podstanar u Beogradu, skromno živi, vredno radi i opet svojim nadređenima nevalja.

Da li je kolega Bojan, za ovih šesnaest godina svog predanog rada i doprinosa policiji, nakon golgote kroz koju je prošao prošle, i nakon vanserijskih rezultata ove godine, zaslužio jednu vrednu opštinsku nagradu?

Sigurno da jeste, ali je još sigurnije i da je neće dobiti. Deset ili eventualno dvadeset posto uvećanja na platu je najviše što može dobiti, i to na rate, jer nažalost, skoro da niko ne ceni rad kriminalističke tehnike.

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

Kontrola bolovanja – još jedna pobeda pravnog tima SSP

Oslobađajuća presuda policijskom službeniku, koji je za vreme bolovanja bio na svadbenom veselju kolege, implicira da zaposleni za vreme bolovanja nije u kućnom pritvoru i može normalno da živi, koliko mu to priroda bolesti dozvoljava. Starešine nemaju pravo da vrše kontrolu na način na koji su to navikli, niti da zabadaju nos u privatne stvari policajaca.

O kršenju prava zaposlenih na privatnost tokom privremene sprečenosti za rad govorili smo i pisali mnogo puta u poslednjih nekoliko godina, ali kao da to pojedincima među starešinama nije dovoljno. I dalje se vrši nezakonita kontrola bolovanja u skladu sa nekom depešom koja je u suprotnosti sa:

  • Zakonom o radu koji previđa mere u slučaju sumnje u opravdanost bolovanja;
  • Zakonom o zdravstvenoj zaštiti koji reguliše čuvanje lekarske tajne;
  • Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti koji reguliše materiju zaštite, prikupljanja i obrade ličnih podataka građana.

O mogućnostima koje zakoni pružaju poslodavcu prilažemo i Mišljenje Ministarstva rada i socijalne politike br. 133-00-1/2010-02 od 08.02.2010. godine:

„Zakonom o radu („Sl. glasnik RS“, br. 24/2005, 61/2005 i 54/2009), u članu 103. stav 1. propisana je obaveza zaposlenog da u roku od tri dana od dana nastupanja privremene sprečenosti za rad, u smislu propisa o zdravstvenom osiguranju, o tome dostavi poslodavcu potvrdu lekara koja sadrži i vreme očekivane sprečenosti za rad.

U stavu 5. istog člana je propisano da poslodavac, koji posumnja u opravdanost razloga za odsustvovanje sa rada, može da podnese zahtev nadležnom zdravstvenom organu radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti zaposlenog, u skladu sa zakonom. Prema članu 179. tačka 6) Zakona o radu, ako se utvrdi da je zaposleni neopravdano koristio bolovanje ili ga zloupotrebio, poslodavac može da mu otkaže ugovor o radu.“

Jedan od novijih primera bezumnih postupaka starešina koji slepo poštujući navedenu depešu ispadaju smešni, desio se u Policijskoj upravi Čačak. Kako je u Ivanjici došlo do toga da disciplinski postupak bude pokrenut protiv policajca zbog svadbenog veselja rođaka i koleginice, kao i šta se sve tu dešavalo pogledajte na priloženim fotografijama. SSP pratiti situaciju na terenu i, ako ustreba, prema starešinama ali i prema doktorima ćemo inicirati sudske postupke ukoliko dođe do kompromitovanja osetljivih zaštićenih podataka budući da imamo situacije gde starešine zovu lekare i interesuju se o bolesti zaposlenog.

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

Policajac uboden nožem u Barajevu

Povodom najnovijeg napada na policijskog službenika na dužnosti, u Barajevu, kojom prilikom je telesne povrede zadobio kolega M.Nikolić, Sindikat srpske policije dao je sledeće saopštenje za medije:

Rukovodstvo Sindikata srpske policije snažno osuđuje još jedan u nizu napad na kolegu na izvršenju službenih zadataka.  M.Nikolić je uboden nožem u rame i u leđa, prilikom rutinske intervencije, no pukom srećom povrede nisu teže prirode, te je on zahvaljujući prisebnosti i obučenosti, mada povređen, savladao napadača i zadržao ga do dolaska pomoći. Posebnu notu celom slučaju daje prva izjava napadača, koji je kao razlog napada naveo to da ga je policajac, prilikom prolaska kroz lokal, „mrko pogledao“!

SSP apeluje na ministra Nebojšu Stefanović da iskoristi svoj položaj i alarmira javnost, da celokupnom društvu predoči opasnosti po zajednicu u kojoj se ni policajci ne osećaju sigurno i zaštićeno. Želimo da verujemo da će država konačno krenuti u obračun sa izgrednicima, da će na delu, a ne samo na rečima, pokazati odlučnost u borbi protiv svih vidova nasilja.

Dosta nam je praznih obećanja i tolerisanja napada na policijske službenike. Nadamo se da i ovaj napadač neće izaći na slobodu brže negoli povređeni kolega iz bolnice!

Šef službe za informisanje SSP
Mile Lazarević

Ima li nas dovoljno na ulicama?

Usvajanje i izmene tek usvojenih zakona, usklađivanje podzakonskih akata, prilagođavanje zahtevima različitih nevladinih organizacija najčešće u vezi sa ljudskim, manjinskim pravima, zaštitom porodice, zaštitom podataka o ličnosti, te migrantska kriza i angažovanja na terenu i slične obaveze predstavljaju dodatno opterećenje  na radu zaposlenih u MUP-u.  To prouzrokuje povećani obim posla na ulici, gužvu na šalterima, dugotrajno čekanje na graničnim i administrativnim prelazima, obavezu  vođenja mnogobrojnih duplih evidencija i obaveštavanja, a izvršilaca je sve manje i manje.

Ne razmatrajući opravdanost smanjenja, ionako, već malog broja ljudstva u organizacionim jedinicama, probleme rukovodioca da u takvim uslovima nesmetano organizuju rad, pokriju sve linije rada, a pri tome poštujući zakonske propise,  oni koji takve poslove nikada nisu ni radili donose diskutabilne i svima nama nerazumne odluke. Dobro je njima poznato da izvršioci, ali i rukovodioci OJ ne mogu glavu podignuti od tolikog posla, pokrivajući praznine i obavljajući neodložne poslove drugih kolega koji zbog takvih odluka nisu ni prisutni u tim jedinicama. A pored svega toga, nastavlja se praksa nedovoljne koordinacije Direkcije i svih Sektora MUP-a sa OJ u sedištu i van MUP-a, opstaje strah da se nadređenom jednom za svagda kaže  „mi nemamo dovoljno ljudstva i vozila, ne možemo taj zadatak izvršiti“.  Kako bi se dodvorili nadređenom, većina rukovodioca OJ prihvata sve što im se predloži, pojedini bi čak skočili u bunar ako im se tako naredi, ne mareći za posledice. A to sve kad-tad dođe na naplatu.  Zbog takvog odnosa prema poslu i kolegama, kao krajnju posledicu imamo ugrožavanje sistema bezbednosti i uskraćivanje prava zaposlenih. Već je ustaljena praksa da zbog toga bivaju pokrenuti sudski sporovi koje, po nepisanom pravilu, MUP uvek gubi. I nažalost, to sve direktno ide na štetu budžeta i građana koji u vidu poreza odvajaju sredstva kako bi se osećali bezbednima i zaštićenima.

Rukovodioce to ne interesuje  jer novac ne klizi iz njihovog džepa. Bitno je da sebe „pokriju“, daju neku novu ideju i dobiju bolje radno mesto. Jedna od takvih „genijalnih“ ideja je plan da se formira „B“ formacija IJP. Ne možemo a da ne postavimo dva logična pitanja: „Šta će nam?“ i „Šta nam se to sprema?“. Poznato nam je da već postoji „A“ formacija IJP, koja radi sve i svašta ( utakmice, rad na terenu, rad sa migrantima, razna obezbeđenja itd.) i da njihova angažovanja na terenu predstavljaju noćnu moru svakog rukovodioca OJ. Nedovoljan broj ljudstva, godišnji odmori, bolovanja i još kada pristigne depeša „da je potrebno za sutrašnji dan hitno organizovati, na primer, 15 pripadnika IJP za rad na terenu od  15 dana, obezbediti vozila i logističku podršku“  je kap koja prelije čašu. Postupiti se po naređenju mora, a odreći se velikog broja zaposlenih na 15 dana je previše! I tako svakog drugog-trećeg meseca. I evo sada još jedne glavobolje –  „B“ tim IJP.

Da li formiranjem „B“ tima IJP možemo očekivati još više angažovanja na terenima širom Srbije? Da li će IJP preuzeti baze u KZB? Hoće li jednu utakmicu umesto 30 sada obezbeđivati 60 pripadnika?  Da li vi gospodo iz fotelja znate šta je to onaj pravi policijski posao kojeg uporno i tvrdoglavo marginalizujete? Ovakvim načinom rada povlačite ljude sa ulica, sektori ostaju nedovoljno pokriveni, informacija sa terena će biti sve manje jer nismo na radnom mestu. Sve će to uticati na porast kriminaliteta, ali i na vašu statistiku gde svake godine imamo manje izvršenih KD i gde je skoro svaka stanica najbolja u Srbiji, po tome, a kriminalaca je sve više.

Sindikat srpske policije će u narednom periodu uložiti dodatne napore i konstantno vršiti pritisak na poslodavca da razmotri ove probleme sa kojima se susreću u OJ, zaslugom pojedinaca koji ne mare za to. Osim za zaštitu prava zaposlenih u MUP-u, javno ukazujući na propuste borićemo se da se smanji stopa kriminaliteta na ulicama, a da policajaca bude više tamo gde su potrebniji – rame uz rame sa građanima. A ne po šumama, kućicama, bolnicama… Te stvari mogu, a i trebalo bi da rade druge nadležne institucije.

I na kraju prenosimo poruku jednog člana SSP:  „Kolege, nemojte se nervirati, sve ovo što se dešava u MUP-u je normalno“.

Služba za informisanje SSP
Zoran Stojčić

 

 

Veliko srce ivanjičkih policajaca

Ivanjica, 18.01.2017. godine, –  Pod sloganom „Naše malo nekome znači mnogo“,  u vremenu od 09-15 časova, u organizaciji Crvenog krsta Ivanjica, Zavoda za transfuziju krvi Čačak i Sindikata srpske policije, održana je druga po redu akcija dobrovoljnog davanja krvi u prostorijama Policijske stanice Ivanjica.

Pomenuta akcija je propraćena od strane lokalnih medija. Sindikat srpske policije je pokušao da ostvari saradnju sa „Telekom Srbija“, radi pospešivanja akcije dobrovoljnog davanja krvi, ali zbog loših vremenskih uslova i epidemije gripa to za ovaj termin nije bilo moguće, ali ta saradnja će svakako biti uspostavljena prilikom održavanja sledeće akcije.

Što se tiče ove akcije, njoj se odazvalo 28 davalaca, od kojih je dvadeset troje dalo krv, dok je njih pet odbijeno posle lekarskog pregleda. Organizatori ove akcije su, zbog pomenutih loših vremenskih uslova zbog kojih je proglašena vanredna situacija u našem gradu i zbog epidemije gripa, više nego zadovoljni odzivom, posebno što je januar mesec, mesec kada su potrebe za jedinicama krvi velike.

Sindikat srpske policije ovim putem želi da pokaže svim građanima da uvek mogu računati na pomoć policijskih službenika, bez obzira da li se radi o akciji dobrovoljnog davanja krvi ili bilo kojoj drugoj pomoći. Član glavnog odbora SSP i predsednik RC Čačak, Darko Ocokoljić, najavio je da će sa Crvenim krstom Ivanjica organizovati akciju dobrovoljnog davanja krvi i u septembru mesecu tekuće godine za zaposlene u PS Ivanjica, kao i za zainteresovane građane opštine Ivanjica, a sve u cilju popune rezervi jedinica krvi u Zavodu za transfuziju krvi Čačak.

Služba za informisanje SSP

PU za grad Beograd – dobra volja iskazana, očekujemo brzu realizaciju

Beograd, 17.01.2017. godine, – Na zahtev Sindikata srpske policije održan je radni sastanak u Policijskoj upravi za grad Beograd. Sastanku su ispred uprave prisustvovali načelnik Veselin Milić, pomoćnici načelnika Nebojša Pantić, Milan Stanić i Ratko Kostić (koji je ujedno i načelnik Uprave krinimalističke policije), načelnik Uprave policije Vlada Radosavljević, kao i šefica Biroa načelnika Bilja Radujko.

Delegaciju SSP predvodio je predsednik Lazar Ranitović, a učestvovali su još zamenik predsednika Mile Lazarević, predsednik RC Beograd Slobodan Ćosović i predsednik SG DSIJ92 Darko Milovanović.

Sastanak je protekao u pozitivnoj, konstruktivnoj atmosferi uz obostrano poštovanje i razumevanje. Neke od problema koje smo ovom prilikom izneli i rukovodstvo PU je prepoznalo, ali je nemoćno da ih otkloni bez prave podrške Sektora za materijalno-finansijske poslove Ministarstva unutrašnjih poslova. No, kako za neke probleme nisu potrebni preveliki finansijski izdaci, već je težište na boljoj organizaciji i poštovanju prava zaposlenih, rešenje je pronađeno i očekujemo brz napredak.

Sastanak je potrajao dobrih dva sata, i veliki je broj razmotrenih tema, pa ćemo ovde navesti samo neke bitnije:

  • Problemi sa obezbeđenjem obejkata u PU za grad Beograd

Kućice u kojima borave policijski službenici tokom obezbeđenja objekata su uglavnom neuslovne, slabe izolacije, lošeg grejanja, prokišnjavaju, tako da je boravak u njima skoro nemoguć u dužem vremenskom periodu. Potrebna je adaptacija postojećih ili nabavak novih.

Načelnik Milićbgd1 je odgovorio da su svesni ovog problema, da se radi o starim i dotrajalim kućicama, da su nove trebovane kod Sektora za MFP, ali da to ide sporo jer nema novca za tako nešto. Upravo stoga je naredio, tokom velikih hladnoća predhodnih dana, da se ljudi u tim kućicama smenjuju u što kraćim intervalima, na pola sata – sat najduže, da ih sve vreme obilaze starešine i da ih lično zamene, ukoliko bude neophodno. Obratiće se gradu Beogradu i nekim firmama za pomoć po ovom pitanju, kako bi se premostio problem, pre nego na nivou MUP bude trajno rešen, a od SSP očekuje pomoć na ubrzavanju realizacije donacija.

  • Problemi sa radom pripadnika kriminalističke policije u prigradskim stanicama

U poslednjih nekoliko godina uvedena je praksa da uviđaje u noćnim satima na teritoriji čitavog grada Beograda vrši Odeljenje za uviđajno-operativne poslove Uprave kriminalističke policije PU za grad Beograd, radi ušteda i smanjenja finansijskih izdataka proisteklih po osnovu dodataka na plate radnika za noćni rad. To je, naravno, dovelo do povećanog opterećenja radnika navedenog Odeljenja, ali i do funkcionalnih problema, jer neretko ekipe ne mogu da istovremeno pokriju sve uviđaje u toku noći. Posledica toga jeste nezadovoljstvo građana koji, pored toga što su oštećeni izvršenjem krivičnog dela, dodatno budu izloženi neprijatnosti da čekaju uviđajnu ekipu do jutra. O samom kvalitetu uviđaja nakon protoka vremena i neadekvatnog obezbeđenja lica mesta ne treba ni govoriti. Naravno, ovo pravilo je često kršeno a operativci od kuće pozivani radi hitnih uviđaja kao što su razbojništva, radi „pritvorskih“ predmeta i slično. Policijski službenici su se uvek odazivali iz razloga savesti i odgovrnosti, premda termin „stalna dostupnost“ nije pravna kategorija već moralna. A pravedno je, i sasvim u skladu sa pozitivnim pravnim propisima, čoveka koga smo obavezali da bude pripravan, tako i tretirati – t.j. svojevrsno uskraćivanje slobode kretanja treba adekvatno platiti.

Načelnik UKP PU za grad Beograd Ratko Kostić, smatrao je da nema potrebe za ovom merom, koja može biti kontraproduktivna, jer će dovesti ostale kolege u neravnopravan položaj, budući da je čest slučaj da pozovu i nekoliko desetina operativaca od kuće radi obavljanja hitnih poslova. No, nakon intervencije pomoćnika načelnika Milana Stanića koji je potvrdio takvu praksu u svim područnim policijskim upravama, i nakon uputstva načelnika Milića, ipak je dogovoreno da policijskim službenicima, dežurnim u noćnim satima, bude propisana pripravnost u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom, te ista bude i plaćena.

  • Način i ujednačavanje prakse obračuna naknade troškova za dolazak na posao i povratak sa posla u skladu sa važećim Pravilnikom

Uprkos, sada već, skoro dvogodišnjoj, primeni novog Pravilnika, mi i dalje imamo šarenoliku situaciju sa načinom primene u obračunu troškova za dolazak na posao i odlaska sa posla. I dalje imamo primere da se zaposlenima, u skladu sa brojem smena, prekraja i deli iznos naknade za mesečnu kartu, mada je ona nedeljiva (po pravilniku). Takođe, u pojedinim policijskim stanicama i dalje zaposlenima umanjuju naknadu pogrešnim načinom obračuna kod smenskog rada i rada u turnusu.

Budući da ni prisutnima nije bilo baš najjasnije u čemu je problem, delegacija SSP ih je uputila da zatraže zvanično tumačenje od pomoćnika načelnika Sektora za MFP, gospodina Draga Bjelice, koje im je i ovom prilikom predočeno:

Svaki zaposleni koji u toku meseca nije imao odsustvo zbog godišnjeg odmora, bolovanja ili plaćenog i neplaćenog odsustva, ima pravo na pun iznos mesečne naknade, bez obzira na broj smena koje je odradio. Bez obzira što neki mesec ima, na primer, 22 radna dana, a zaposleni radom u turnusu odrade, na primer 15 smena, nepravilno je pun iznos naknade deliti sa 22 pa množiti sa 15, jer se tako naknada umanjuje za trećinu. U vremeniku rada tim radnicima ne treba popunjavati 15/22, kako to često rade starešine, već je potrebno upisati 15/15, što će radnicima u obračunskoj službi biti jasan znak da su te kolege radile celog meseca i ostvarile pravo na pun iznos naknade.

Delegacija sindikata je iznela primedbu i da se u pojedinim organizacionim jedinicama zaposlenima nameću određeni auto-prevoznici, sužava im se izbor i bivaju prinuđeni da dostavljaju potvrde o cenama mesečnih karata prevoznika sa malim brojem polazaka, čiji red vožnje zaposlenima ne odgovara. A pravilnik zaposlenom pruža pravo realnog izbora.

Načelnik Uprave policije PU za grad Beograd, Vlada Radosavljević, izjavio je da veliki problem stoji u tome što su starešine prinuđene da uopšte razmišljaju o načinu obračuna i sistemu naplate troškova umesto da energiju troške na unapređenje bezbednosti građana. Njegovo mišljenje je da bi idealno rešenje bilo da komandiri, odnosno načelnici PS, samo dostave stanične vremenike rada obračunskim službama koji bi iz njih vadili potrebne podatke. Ali će svakako, po naređenju načelnika PU, sprovesti mere radi usaglašavanja i pravilnog obračuna troškova u celoj Policijskoj upravi za grad Beograd.

  • Nedostatak službenih vozila

Izneli smo podatak da, pored redovnog nedostatka ispravnih vozila, imamo situaciju da izvestan period, u dežurnoj službi PU nema nijednog jedinog ispravnog vozila za transpirt lica (marica). Takođe, problem sa vozilam je prisutan u svim organizacionim celinama: u policijskim stanicama, Upravi kriminalističke policije, Upravi saobraćajne policije, Policijskoj brigadi…

Načelnik Veselin Milić se složio sa nama, u rukovodstvu PU su svi više nego svesni ovog problema koji povremeno ozbiljno utiče na funkcionisanje službe i efikasnost obavljanja svakodnevnih zadataka.  Istakao je to, da je insistirao kod ministra i direktora, i u tome i uspeo, da od 50 upravo podeljenih novih patrolnih vozila na nivou MUP, čak 40 pripadne Policijskoj upravi za grad Beograd. Očekuje da i pri sledećoj, najvljenoj podeli novih vozila, najveći broj njih završi u Beogradu, jer po obimu i složenosti posla ni jedna područna PU ne može ni približno da se meri sa PU za grad Beograd.

  • Kadrovska rešenja, premeštaji, interni konkursi…

Postavljeno je pitanje problema koji proističe iz permanentnog smanjenja broja zaposlenih i velikim brojem „ugašenih“ radnih mesta. Trenutno je veliki broj izvršilačkih ali i rukovodećih radnih mesta nepopunjen i to stvara dodatno opterećenje na radu ali i nezadovoljstvo kolega koji imaju odgovarajuće radno iskustvo i potrebnu stručnu spremu, obavljaju te poslove ali za njih ne mogu da dobiju rešenja o raspoređivanju niti adekvatnu platu. Veliki problem predstavlja i nemogućnost trajnih premeštaja zaposlenih, što izaziva pad morala i njihovo nezadovoljstvo.

Načelnik UKP Ratko Kostić je izneo podatak da trenutno nemamo šefove Odseka za suzbijanje kriminaliteta u čak šest policijskih stanica, da u sedištu uprave takođe postoji nekoliko upražnjenih radnih mesta koje je nemoguće nadomestiti. Načelnik PU Veselin Milić je izjavio da će uprava vrlo brzo dobiti oko 200 novih policijskih službenika, polaznika kursa COPO, a da je raspisan konkurs za prijem novih 400 policajaca. Slaže se da je veliki problem nemogućnost raspoređivanja radnika prema potrebama i prema njihovim sposobnostima i zaslugama, ali da su trenutno jedino mogući privremeni premeštaji, sve dok ne zaživi predviđeni sistem karijernog napredovanja i internih konkursa, za šta odgovornost snosi Sektor ljudskih resursa.

Pored razgovora na ove tema, bilo je reči i o drugim sitnijim problemima i sporadičnim slučajevima. Za buduću saradnju dve organizacije određeni su koordinatori – ispred PU zza grad Beograd biće to pomoćnik načelnika PU Nebojša Pantić, a ispred SSP određen je zamenik predsednika Mile Lazarević.

Rukovodstvo PU za grad Beograd prenelo nam je svoje nezadovoljstvo izmeštanjem logistike iz Policijske uprave, svođenje nekada velike, Uprave za logistiku PU za grad Beograd na dva Odeljenja pri sedištu MUP, što je donelo niz problema, iskomplikovalo i usporilo procedure nabavke osnovnih sredstava neophofnih za funkcionisanje uprave. Takođe, načelnik PU Veselin Milić je naglasio jako veliki problem sa nedostatkom ljudstva – za samo poslednje tri godine broj zaposlenih je smanjen za više od 1000 policijskih službenika, što prirodnim odlivom, što premeštajima radi smanjenja putnih troškva po depeši direktora policije. Istakao je i da PU za grad Beograd zaslužuje i mora imati poseban tretman u okviru MUP zbog proste činjenice da se najveći broj krivičnih dela u Srbiji izvrši na teritoriji Beograda, da se više od polovine narušavanja javnog reda i mira i saobraćajnih nezgoda dogodi u Beogradu, da su cifre precizne i neumoljive. Delegacija SSP je iznela podatak da su nedostatak ljudstva u policiji u Bugarskoj prestonici Sofiji, pokušali da reše tako što policajci u tom gradu imaju osnovicu plate za 30% višu u odnosu na unutrašnjost Bugarske.

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

Politika potvrđuje pisanje SSP o rasipanju novca MUP-a

Novinar dnevnog lista „Politika“, Aleksandar Bojović,  u svom tekstu objavljenom 17.01.2017. godine na portalu tog lista, piše o finansijskim problemima Ministarstva unutrašnjih poslova, i na najbolji način potvrđuje našu priču po tom pitanju. Konačno su na naplatu stigli stari grehovi bivših ministara i načelnika Sektora za materijalno-finansijske poslove. Tužbe zaposlenih, stare i po desetak godina, dobile su svoj epilog. Radnici su bili u pravu, MUP je dužan svojim zaposlenim ogroman novac. Naravno uvećan za sudske troškove i zakonske kamate.

Mogli smo, ovih dana, u medijima pročitati i da je država finansijski pomogla Javno preduzeće „Železnice Srbije“ u znatnoj meri, upravo radi isplate potraživanja radnika, po istom osnovu, a kako bi sprečili bankrot Železnica. S pravom možemo postaviti pitanje zašto država ne pomogne i MUP kao državnom organu? Da li je bankrot MUP državi prihvatljiviji od propasti Železnica?

Tekst iz Politike:

Za prinudne naplate MUP prošle godine izdvojio 1.6 milijardi dinara

Ministarstvo unutrašnjih poslova svake godine daje ogromne pare za sudske troškove, penale i kazne. Prema podacima MUP-a dostavljenim „Politici” Zakonom o budžetu za 2017. godinu za izmirenje obaveza nastalih vođenjem navedenih postupaka predviđeno je 1.221.154.000 dinara. Reč je o prinudnim naplatama po tužbama zaposlenih za neplaćeni prekovremeni rad, noćni rad, rad na dane državnih praznika…

U budžetu za 2016. bilo je određeno 696.770.000 dinara ali je do kraja godine više nego duplo „probijen”. Planiran novac za sudske troškove potrošen je do početka juna 2016. Nakon toga pare su preusmeravane sa drugih aproprijacija (budžetskih stavki) u skladu sa članom 56 Zakona o budžetskom sistemu u ukupnom iznosu od 894.309.292,41 što je znatno ugrozilo rad Ministarstva unutrašnjih poslova, navode u ovom ministarstvu. Ukupna svota novca utrošena za sudske troškove u 2016. godini u MUP-u je 1.591.079.292,41 dinar.

Prema našim saznanjima, nedeljno je sa računa MUP-a prošle godine skidano i po 50 miliona dinara po izvršnim nalozima suda. U MUP-u Srbije radi više od 42.800 ljudi a mnoge tužbe datiraju i od pre desetak godina. Takođe, veliki broj policajaca radi noću, vikendom, prekovremeno, a nekima taj rad nije isplaćen zbog čega su i odlučili da tuže svoju službu.

Original članak u Politici možete pogledati OVDE.
Mi smo, kako rekosmo, već ranije pisali na ovu temu u sledećim tekstovima:
 Krivične prijave protiv raspinika u MUP
Zašto kasni naknada za putne troškove?

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević