Skip to main content

Oznaka: karijerno napredovanje

Zašto potpisati peticiju? (deo III)

Velika priča o karijernom napredovanju i pravednom ocenjivanju svela se na jedno veliko ništa! Jedno u teoriji sasvim drugo u praksi!

Da li će policijski službenik ikada izboriti taj suludi ultimativni, Zakonom o policiji predviđeni prosek godišnje ocene od najmanje 4 i napredovati u službi? Praktično, ZOP određuje da ćete u penziju poput Dimitrija Pantića, kao mlađi referent ili mlađi policajac, samo ako se slučajno zamerite komandiru ili se on oseti ugroženim!

Da li iko zaista veruje u mogućnost da komandir svom zameniku da takve ocene kojim bi ga ovaj ugrpzio na toj poziciji? Da, mi verujemo! Ali samo i isključivo onda kada taj komandir ima jaka „politička leđa“! Nikako drugačije!

(Čl 167 ZOP u stavu 3 precizira: Napredovanje iz čl. 165 ovog zakona, može se ostvariti na osnovu trogodišnje prosečene ocene koja ne može biti niža od „ističe se – 4“. )

A i kada se žališ na dobijenu ocenu, zamisli čuda – u komisiji koja rešava tvoju žalbu sedi upravo tvoj dželat koji te je već ponizio! Kadija te tuži – kadija ti sudi!

Savremena evropska praksa ili nasleđe turske vladavine?

A šta tek reći o uslovu o „dve godine uzastopno jedinica – otkaz ugovora o radu“!? Je li to način da se iz službe izbace bitange koje ne zaslužuju da nose uniformu ili je to elegantan način eliminisanja neposlušnih? Nadamo se ovom prvom, strahujemo da će u praksi ipak mnogo češće biti ovo drugo!

(Čl. 172. st. 1 u  tačkai 4 kao razlog za prestanak radnog odnosa policijskom službeniku predviđa: ako je dva puta uzastopno ocenjen negativnom ocenom – „nedovoljan – 1“)

Stoga – potpiši peticiju i spreči nepravdu!

Spreči da te neko doživotno stopira u napredovanju, spreči da samo poslušni napreduju!

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

 

Budžet u suficitu, policija u deficitu!

Dugo najavljivanje reforme policije, inovacije u ljudskim resursima, sistem vrednovanja rada, interni konkursi i karijerno napredovanje, ta celokupna materija, ostaće i ove godine samo mrtvo slovo na papiru u pojedinim Policijskim upravama. Ma koliko lepo zamišljeno i isplanirano u teoriji, neće biti i realizovano u praksi.

Naime, ocenjivanje radnika za rad i osposobljenost, u prvom planiranom ciklusu, do 30. juna, neće biti moguće jer jednostavno neće ni biti izvršena obuka i provera policijskih službenika u segmentu rukovanja vatrenim oružjem.

Pre samo par godina imali smo sličnu situaciju kada, zbog nedostatka pištoljske municije nije izvršeno redovno gađanje bojevom municijom. Opravdanje je bilo, ono uvek popularno – nedostatak novčanih sredstava. Al dobro, tada je to bilo „opravdano“ a krivac, naravno, ona štetočinska predhodna vlast, koja je razorila državu i dovela je do bankrota.

Danas je već druga priča. Država je štedela i štednjom se spasla od bankrota, nema više te opasnosti. Ali nema ni bilo čega drugog. Nema dnevnica kakve su nekada bile, nema opreme, nema vozila, zaštitnih prsluka i antifona, nema mesa u restoranima, često nema hrane i vode na terenu, seminare i licence plaćaju sami zaposleni, odmarališta poklanjamo… Toliko se štedi da se ponekad zaboravimo ko smo, šta radimo i kome služimo.

Ovde godine gadjanjenije bojeva municija problem, nje ima dovoljno. Ali, valjda smo se previše istrošili kupujući municiju pa nema za druge stvari. O ceni koju plaćamo za tu municiju, nekom drugom prilikom, ta tema zaslužuje poseban tekst. Uzgred budi rečeno, neki zli jezici tvrde da smo i konzervirane hrane kupili u količini dovoljnoj za tri godine, da je za to kriva sada već bivša načelnica Sektora za materijalno-finansijsko poslovanje. Prva ili druga? Je l i ta druga već bivša? Kao da je to i bitno, načelnica kupila, smenili je, al konzerve su tu, pa kako nam bude! Odgovarao nije niko.

Danas Ministarstvo unutrašnjih poslova, jedno od najvećih i najbitnijih u državi, sa verovatno i najvećim budžetom, nema novca da obezbedi ni stvari poput ramova-držača meta, a možda ni same papirne mete. Zaista zvuči neverovatno ali MUP je organizatorima obuke u pojedinim Policijskim upravama dao nezvaničan, ali pouzdan odgovor, da u budžetu nema opredeljenih sredstava za tu namenu. Pa naravno da nema novca i da nije planiran, a i zašto bi kada se u velikoj većini Policijskih uprava već godinama instruktori snalaze kako znaju i umeju. Instruktori obezbeđuju donacije, koriste lična poznanstva i prijateljstva te obezbeđuju ramove i mete!

Jesmo li državni organ ili nečija privatna prćija koja ostavlja radnicima da se snalaze i brukaju.

A godišnja ocena i bazične kompentencije nek sačekaju neka bolja vremena! Ili da se neko od načelnika snađe, ako već ne smeju saopštiti istinu direktoru i ministru!

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

Sve godišnje ocene na videlo! Imamo pravo da ih znamo!

Sindikat srpske policije obratio se dopisom organu vlasti, Povereniku za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti, gospodinu rodoljubu Šabiću, radi dobijanja mišljenja u vezi primene čl.14st.1 tač. 2 Zakona o slobodnom pristupu informacija od javnog značaja u slučajevima koji se odnose na zahteve za pristup podacima o godišnjim ocenama državnih službenika, u konkretnom slučaju policijskih službenika, i pravu javnosti da bude upoznata sa godišnjim ocenama državnih službenika i uopšte rezultatima periodičnog i vanrednog ocenjivanja.

SSP je stanovišta da se pristupom podacima odnosno javnim objavljivanjem podataka o godišnjim ocenama državnih službenika, kao lica čija se zarada finansira iz budžeta Republike Srbije, ne narušavaju privatnost i druga prava ličnosti te da javnost, prvenstveno drugi zaposleni, imaju opravdan interes da bude upoznata sa rezultatima periodičnog i vanrednog ocenjivanja državnih službenika.

Ranije smo se već obraćali Ministarstvu unutrašnjih poslova sa zahtevom da se javno objave godišnje ocene državnih službenika zaposlenih u MUP a u cilju ostvarivanja prava javnosti, prevashodno zaposlenih u Ministarstvu, da budu upoznati sa rezultatima periodičnog i vanrednog ocenjivanjasvih zaposlenih, koji rezultati predstavljaju osnovni uslov za sticanje višeg čina odnosno zvanja, napredovanje i sledstveno tome ostvarivanje veće zarade. Ministarstvo unutrašnjih poslova je stava da rezultati periodičnog i vanrednog ocenjivanja ne mogu učiniti dostupnim javnosti bez pristanka lica na koje se takvi podaci odnose.

Međutim, Zakon o platama državnih službenika i nameštenika propisuje napredovanje u određenom broju platnih razreda, u zavisnosti od prosečnih ocena. Takođe, Zakon o policiji u članu 165 st. 2 propisuje da se napredovanjenje u službi ostvaruje na osnovu prosečne trogodipnje ocene koja ne može biti niža od „ističe se – 4“!

Dakle, periodična i vanredna ocena državnog (policijskog) službenika je jedan od elemenata koji se uzimaju u obzir prilikom napredovanja u viši čin odnosno zvanje, dok u slučajevima koje uređuje Zakon o državnim službenicima, ostvarivanjem odgovarajuće godišnje ocene državni službenik po automatizmu prelazi u viši platni razred. Sledom rečenog, rezultati periodičnog i vanrednog ocenjivanja nalaze se u direktnoj vezi sa budžetskim rashodima i predstavljaju osnov za uvećana davanja iz budžeta Republike Srbije na ime isplate zarada državnih službenika koji su, ostvarujući odgovarajuće godišnje ocene, prešli u viši platni razred.

Dalje, Zakon o budžetskom sistemu kazuje, između ostalog, i da budžetski sistem treba da ostvari tehničku ili operativnu efikasnost koja podrazumeva korišćenje budžetskih sredstava i mogućnost njihove primene sa što nižim troškovima. Kao i da se prilikom pripreme i izvršenja budžeta moraju poštovati principi efikasnosti, ekonomičnosti, efektivnosti, javnosti, potpunosti, tačnosti i jedinstvene budžetske klasifikacije.

Dakle, u smislu citiranih zakonskih odredaba, a imajući u vidu činjenice da se zarade državnih službenika, kao direktnih korisnika budžetskih sredstava, finansiraju iz budžeta Republike Srbije, da se budžet Republike Srbije sastoji u pretežnom delu od poreskih prihoda ostvarenih naplatom sredstava poreskih obveznika, akciznih prihoda koji se naplaćuju kroz krajnju potrošnju građana, da se odgovarajućom godišnjom ocenom državnih službenika stvaraju uslovi za napredovanje u viši platni razred, ostvarivanje veće zarade i uvećanja rashodne strane budžeta, to javnost ima opravdan interes da bude upoznata koji su državni službenici i u kolikom broju, ostvarili uslov za uvećanje zarade po osnovu rezultata periodičnog i vanrednog ocenjivanja rada.

Kako se u konkretnom slučaju radi o poslovima koji spadaju u domen rada državnih organa, posebnih organizacija i javnih službi kojima se zadovoljavaju potrebe građana, to je pretežniji interes javnosti da bude upoznata sa rezultatima periodičnog i vanrednog ocenjivanja od prava državnog službenika da uskrati saglasnost za davanje podataka koji se odnose na rezultate periodičnog ocenjivanja.

Takođe, još jedan značajan aspekt godišnje ocene državnog službenika je i popunjavanje upražnjenih radnih mesta i dodatno obrazovanje putem internog konkursa kao i situacije koje nastaju izmenom pravilnika i raspoređivanjem državnih službenika, jer Zakon o državnim službenicima u članu 98 propisuje da se kod izbora službenika kojem država finansira dodatno obrazovanje prednost ima službenik sa višim prosekom ocene u poslednje tri godine. Dalje, isti Zakon u čl.133 st.1 kazuje: „Ako Pravilnik bude tako izmenjen da neka radna mesta budu ukinuta ili broj državnih službenika smanjen, prekobrojni državni službenici premeštaju se na druga odgovarajuća radna mesta, a prednost imaju oni sa boljim ocenama u poslednje tri godine.“

Međutim, u skoro svim slučajevima popunjavanja radnih mesta i dodatnog obrazovanja putem internog konkursa kao i u slučajevima raspoređivanja državnih službenika nakon izmene Pravilnika, zaposlenima koji su konkurisali ili imali pretenzija na određeno radno mesto nisu bile dostupne ocene državnih službenika koji su de facto ide iure rapoređeni na određena radna mesta za koje je bilo više zainteresovanih državnih službenika koji su ispunjavali uslove za raspoređivanje na predmetno radno mesto.

Imajući u vidu da ocene državnih službenika nisu dostupne svim kandidatima za određeno radno mesto u velikom broju slučajeva prilikom raspoređivanja državnih službenika presudnu ulogu imala je arbitrarnost neposrednog starešine i subjektivni stav o pojedinom državnom službeniku, bez razmatranja objektivnih činilaca kao što je godišnja ocena. Nepravilno postupanje rukovodilaca organizacionih jedinica je potvrdio i Upravni sud u velikom broju presuda kojima se poništavaju akti o raspoređivanju učinjeni bez razmatranja godišnjih ocena, a kao primer navodimo i situaciju nastalu krajem 2015. godine kada su masovno doneta rešenja o premeštajima na „poslove analize rizika“ koja su poništena u odgovarajućim postupcima.

Zbog prethodno navedenog očekujemo da nam postupajući organ, nakon razmatranja navoda našeg dopisa, dostavi mišljenje u vezi primene čl.14st.1 tač. 2 Zakona o slobodnom pristupu informacija od javnog značaja(„Sl. glasnik RS“, br. 120/2004, 54/2007, 104/2009 i 36/2010)kao i stav o pretežnijem interesu javnosti da bude upoznata sa rezultatima periodičnog i vanrednog ocenjivanja.

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

KADIJA TE TUŽI KADIJA TI SUDI

Najkraći komentar na Uredbu o ocenjivanju  policijskih službenika i drugih zaposlenih u Ministarstvu unutrašnjih poslova, koja za par dana stupa na snagu, glasio bi upravo kao i naslov ovog teksta.

Na nedavnom sastanku Sindikata srpske policije održanom sa rukovodstvom  Sektora ljudskih resursa ova tema oduzela je najveći deo sastanka što i ne treba da čudi, s obzirom da sada ocena više ne znači dan-dva godišnjeg odmora više ili manje, već predstavlja vrlo bitan segment radne karakterističe zaposlenog koji presudno utiče na bilo kakvo napredovanje u službi.

Jednostavno, sada je hipotetički moguća priča iz popularnog filma „Tesna koža“, lako se može desiti da na posao stupimo kao mlađi policajci i u tom činu provedemo celi radni vek, a na kraju sa njim odemo u penziju.

Uredba nam donosi niz novina, nove obrasce za ocenjivanje, sa novim elementima, novina je i to da će se ocenjivanje vršiti dva puta godišnje.  Sindikat srpske policije nema prevelike zamerke na pokušaj uvođenja reda, ali ćemo insistirati na tome  da se lični odnos rukovodioca, koji ocenjuje, i izvršioca, koji je predmet ocenjivanja, isključi ili svede na najmanju moguću meru. Takođe, neophodno je obezbediti da elementi za ocenjivanje budu normativni a ne opet ostavljeni rukovodiocu na slobodnu procenu.

Trenutno u praksi imamo situaciju da većina policijskih službenika (izvršilaca) ima ocenu 3 – „dobar“, dok je ocena rukovodioca po pravilu veća. Pitamo se kako je i čime rukovodioc zaslužio da se „naročito ističe“ ukoliko nije svoje podređene naučio, obučio, motivisao itd. za rad, pa da se i oni „ističu“?

Subjektivnost rukovodioca naročito je izražena prema neisomišljenicima i onima koji poznaju i traže ostvarivanje svojih prava. Naravno, prema sindikalnim aktivistima je to još izraženije (ali ne prema svim, postoje sindkikalni aktivisti pojedinih sindikata koji su nagrađeni za svoj „rad i zalaganje“).

Ova Uredba je, prema našem mišljenju, svakako pozitivan iskorak unapred, gest dobre volje poslodavca, ali i dalje nedovoljan. Suštinsko rešenje problema ne vidimo u ovoj Uredbi, naprotiv.

Naslov ovog teksta  neodoljivo podseća na čl. 16.  stav 3. ove Uredbe koji glasi „Ako je ocenjivač rukovodilac unutrašnje organizacione jedinice, ocenjivač je ujedno i kontrolor“ – dakle šta reći a ne zaplakati?

Služba za informisanje SSP
Nikola Petrović

Ovde možete preuzeti Uredbu i prateće obrasce za ocenjivanje:

Sastanak u Sektoru za ljudske resurse sa načelnicom Katarinom Tomašević

Beograd, 3.3.2017. godine, – Delegacija Sindikata srpske policije održala je 3.3.2017. godine u vremenu od 9.00 do 11.00 sati radni sastanak u Kabinetu načelnice Sektora za ljudske resurse Katarine Tomašević. Osim načelnice, sastanku su prisustvovali i njeni saradnici: Dragan Cvetković, pomoćnik načelnice, Dragiša Anđelković, šef Odseka za saradnju sa sindikatima i Božidar Otašević, zamenik načelnika Uprave za stručno obrazovanje, osposobljavanje, usavršavanje i nauku. Delegaciju SSP činili su: predsednik Lazar Ranitović, generalni sekretar Viktor Ratković, članovi Glavnog odbora Siniša Ćuk i Nikola Petrović i predsednik RC Beograd Slobodan Ćosović.

Razgovaralo se o sledećim temama:

  1. Naknada za ostvareni višak radnih sati (koji su u međuvremenu postali prekovremeni) u PPU u Vranju i Jedinici za zaštitu.

U pogledu viška ostvarenih sati zaposlenih u PPU u Vranju od načelnice smo dobili informaciju da je rukovodiocima PPU u Vranju u više navrata nalagano da dostave spiskove radi sagledavanja činjeničnog stanja, te, konačno, i sastavljanja sporazuma o vansudskom poravnanju. Stav SSP, a i rukovodstva Sektora je da je ovakve probleme mnogo bolje, brže, efikasnije i (za MUP) jeftinije rešavati sporazumno, nego da izbegavanjem rešavanja problema zaposleni budu primorani da tuže MUP, što neminovno izaziva dodatne troškove (sudske, advokatske, troškove veštaka i dr.). No, da bi sporazum bio realizovan, neophodno je da postoji iskrena volja obe strane, a što očigledno nije slučaj sa rukovodstvom PPU u Vranju, koje nedostavljanjem spikova o ostvarenom višku radnih sati zaposlenih, te zaposlene praktično „teraju“ na jedino preostalo rešenje – tužbe. SSP smatra da je ovakvo ponašanje rukovodstva PPU u Vranju mora biti sankcionisano.

Načelnica je svojim saradnicima naložila da se ostvari kontakt sa rukovodstvom PPU u Vranju i da se, u roku od dve nedelje, ovaj problem reši, odnosno sastave predlozi sporazuma o vansudskom poravnanju.

Ništa bolja situacija nije ni u Jedinici za obezbeđenje, gde rukovodioci smatraju da je u redu da zaposleni imaju npr. 192 radna sata u mesecu za koji je ukupan fond sati npr. 176 i da takva razlika ne predstavlja višak radnih sati. Ovo je situacija koja traje godinama i ona je očigledan primer nestručnosti, a možda još više bahatosti i samovolje pojedinih rukovodilaca u MUP-u, ovoga puta u Jedinici za zaštitu. Upravo ovakvo neodgovorno i nezakonito ponašanje pojedinih rukovodilaca ima za „rezulat“ da MUP godišnje na ime sudskih troškova isplaćuje oko 2.000.000.000 dinara (dve milijarde). I to će biti slučaj sve dok MUP sam, po službenoj družnosti, protiv takvih bahatih starešina ne bude pokretao disciplinske, pa i krivične postupke. A dok to ne počne da čini MUP, činiće SSP.

  1. Sistem ocenjivanja i karijernog napredovanja

Ovo je tema koja je, možemo slobodno reći, oduzela veći deo vremena, ako uzmemo u obzir važnost ocene u sistemu karijernog napredovanja. Kao najčešći primeri neobjektivnog ocenjivanja su slučajevi u kojima „policajac godine“ ne dobije „peticu“ ili u kojima policijski službenik koji je sve svoje poslove i zadatke obavljao kvalitetno i ažurno, a nije bio disciplinski kažnjavan – ocenjen „trojkom“. Zloupotrebe u ocenjivanju se ogledaju i ocenjivanjem sindikalnih aktivista nižom ocenom, a kao vid odmazde i pokušaja disciplinovanja sindikalnog aktiviste. Predstavnici SSP su ocenili da, iako na prvi pogled, ocena „dobar“ – 3 nije loša ocena, ona „stopira“ mogućnost napredovanja zaposlenog. Uz to, sadašnji način ocenjivanja ostavlja mogućnost rukovodiocu da onemogući napredovanje onih koji na bilo koji način mogu da „ugroze“ njegovu poziciju, odnosno omogućava da rukovodilac davanjem visokih ocena svojim „miljenicima“ i niskih onima prema kojima ima neopravdano negativan stav, kreira rukovodstvo i upodobljuje ga svojim ličnim prohtevima.

Načelnica Sektora je konstatovala da su svi u Sektoru svesni da je trenutno stanje u vezi sa ocenjivanjem zaposlenih u MUP-u loše, ali da se radi na tome da se ono popravi i unapredi, u smislu da ocenjivanje što manje zavisi od ličnog stava i diskrecione ocene rukovodioca, a više od nekih normativnih vrednosti.

Predstavnici SSP su predložili model ocenjivanja analogan ocenjivanju vladanja učenika u školama gde svi na početku godine imaju ocenu „odličan“ – 5, sa npr. maksimalnih 100 bodova, a da se onda, tokom godine, svaka greška zaposlenog „kažnjava“ oduzimanjem bodova, odnosno dodavanjem bodova u slučajevima posebnih zasluga.

Načelnica Tomašević je ponovila da je svesna svih problema i mana sadašnjeg i budućeg ocenjivanja zaposlenih, da je novi pravilnik o ocenjivanju upućen Vladi na usvajanje, a da će, prema rešenjima predloženim u njemu, buduće ocenjivanje svakako biti bolje i objektivnije od postojećeg, ali da će se i ono „u hodu“, uočavanjem manjkavosti – menjati i unapređivati. Saopštila je i da će kriterijumi za ocenjivanje rukovodilaca i izvršilaca značajno razlikovati.

Sektor za ljudske resurse2

  1. Solidarna pomoć – šta sa zahtevima iz 2016, a šta sa onim iz 2017?

Rukovodstvo Sektora za ljudske resusrse je svesno da je rok za donošenje rešenja po zahtevima za isplatu solidarne pomoći u 2016. godini istekao, ali da zbog velikog obima poslova o tim zahtevima nije moglo biti ranije odličivano. Reč je o zahtevima pristiglim nakon okončanja rada Komisije za solidaru pomoć, tj. nakon 23.12.2016. godine. Zbog toga što je broj pristiglih zahteva za dodeljivanje solidarne pomoći u 2016. godini veliki – to će toj komisiji biti produžen mandat i ona će odlučiti o svim pristiglim zahtevima za dobijanje solidarne pomoći gde je osnov sticanja u 2016. godini.

Što se tiče zahteva za solidarnu pomoć u 2017. godini, još uvek nije jasno da li će i za o do sada pristiglim zahtevima odlučivati neka komisija ili će to Sektor odlučivati u redovnom postupku, ali, u svakom slučaju, o svakom podnetom zahtevu biće odlučivano. Po svim do sada pristiglim zahtevima formirani su predmeti, a u slučajevima gde je uočeno da nedostaje određena dokumentacija, od podnosilaca je zatraženo da dostave potrebnu dokumentaciju. S tim u vezi predstavnici SSP-a su predložili da Sektor, u cilju bolje informisanosti zaposlenih u MUP-u, svim orgnaizacionim jedinicama prosledi jedno uputstvo o načinu podnošenja zahteva, kao i o tome šta uz svaki zahtev treba priložiti. Načelnica Tomašević je predlog ocenila dobrim i najavila da postoji čak i mogućnost organizovanja jedne javne prezentacije, gde bi se rukovodicima i predstavnicima sindikata pružile najvažnije informacije u vezi sa ostvarivanjem prava na solidarnu pomoć.

Predstavnici SSP su izneli primedbe i na sadržaj Pravilnika o solidarnoj pomoći u MUP-u, koji je na snazi od 4.1.2017. godine, pre svega u smislu što njime rođenje deteta i smrt člana uže porodice nisu predviđeni kao osnovi za ostvarivanje prava na solidarnu pomoć, ukazujući da je nedopustivo i pravno manjkavo da se pravilnikom derogiraju prava ustanovljena posebnim kolektivnvim ugovorima. Pravilnikom se ne sme zadirati u već utvrđena prava, već se njime samo detaljnije razrađuje postupak ostvarivanja već ustanovljenih prava. U slučaju da zahtevi za dobijanje solidarne pomoći budu odbijani iz ovog razloga, SSP će svojim članovima omogućiti besplatnu pravnu pomoć, istovremeno ukazavši da će to samo doneti troškove MUP-u. Načelnica Tomašević je saopštila da se slaže da pravni osnovi za ostvarivanje prava na solidarnu pomoć predviđeni u posebnim kolektivnim ugovorima ne mogu biti derogirani pravilnikom i da će se prilikom odlučivanja o zahtevima uvek primenjivati propis povoljniji po zaposlene, odnosno da će svi zaposleni koji podnesu uredne i blagovremene (u roku od tri meseca od sticanja prava na solidarnu pomoć) zahteve – dobiti pozitivna rešenja o ostvarivanju prava na solidarnu pomoć.

  1. Radni staž zaposlenih u MUP-u upućenih na stručno usavršavanje u KPA

Problem se sastoji u tome što su zaposleni od strane MUP-a upućivani u KPA radi školovanja o trošku MUP-a, gde je ugovorom između zaposlenih i MUP-a bilo propisano da zaposleni upućeni na školovanje u KPA ostvaruju pravo sva prava u vezi sa penzijsko-invalidskim osigranjem. Međutim, MUP svoju obavezu o uplati doprinosa za PIO nije izvršio, u slučajevima pojedinih zaposlenih – delimično, a pojedinih – u potpunosti. Bilo je slučajeva da je čak komisija koju je obrazovao ministar unutrašnjih poslova, odlučujući po zahtevima pojedinih zaposlenih, donela odluku da oni ostvaruju pravo da im MUP uplati doprinose za vreme provedeno na školovanju u KPA, ali to kasnije nije realizovano, kao što je bilo slučajeva da su pojedine kolege utužile MUP i dobile presude kojima su uvaženi njihovi tužbeni zahtevi, nakon čega im je MUP uplatio doprinose za PIO. Ukazali smo da je nejednako postupanje u ovakvim slučajevima nedopustivo i da je potrebno naći jedinstveno rešenje.

Rukovodstvo Sektora nam je ukazalo na neujednačenu sudsku praksu, gde jedni sudovi tužbene zahteve zaposlenih odbijaju, a drugi usvajaju, pa Sektor za ljudske resurse ne može da „stane“ iznad sudova zauzimanjem jedinstvenog stava, ali da će u svim slučajevima gde sud nađe da su tužbeni zahtevi osnovani – kolegama biti uplaćeni doprinosi za PIO. Prema rečima rukovodstva Sektora u oko 80% slučajeva sudovi presuđuju u korist MUP-a, tj. odbijaju tužbene zahteve zaposlenih kao neosnovane.
Sektor za ljudske resurse3

  1. Problem nedostatka dovoda vode i odvoda kanalizacije u PS Šid

Predstavnici SSP ukazali su na problem nedostatka mokrog čvora, odnosno dovoda vode i odvoda kanalizacije u PS Šid za potrebe ogromnog broja migranata prema kojima se svakodnevno preuzimaju policijske mere i radnje. Ovo posebno imajući u vidu da su policijski službenici PS Šid posebno opterećeni migrantskom krizom, jer čak 1/3 od ukupne populacije migranata u Srbiji boravi na području opštine Šid. Samim tim potreba za mokrim čvorom je urgentnija, jer je on neophodan kako za obavljanje higijenskih i fizioliških potreba policijskih službenika, tako i migranata. Ukazano je da u postojećoj situaciji preti opasnost od nastanka epidemije, posebno imajući u vidu da dolaze topliji dani.

Izneli smo podatak da je od strane Odseka za logistiku PS Sremska Mitrovica, u cilju rešavanja ovog gorućeg problema, već izrađen projekat osposobljavanja mokrog čvora, ali da je neophodna finansijska podrška za njegovu realizaciju.

Rukovodstvu Sektora je ovaj problem već delimično bio poznat, pa će, imajući u vidu njegovu urgentnost, te činjenicu za osposobljavanje mokrog čvora nisu neophodna velika finansijska ulaganja, rukovodstvo Sektora učiniti dodatni napor, zajedno sa Sektorom za materijalno-finansijske poslove, da se problem reši, te tako spreči nastanak posledica po zdravlje policijskih službenika, ali i lokalnog stanovništva.

  1. Diskriminacija policijskih službenika PS Šid koji obavljaju poslove u vezi sa migrantima u odnosu na policijske službenike koji te poslove obavljaju kao upućeni iz drugih opština

Preneli smo nezadovoljstvo i osećaj diskrminacije kod policijskih službenika PS Šid koji svakodnevno obavljaju poslove u vezi sa migrantima, a koji su odlukom ministra izuzeti od prava na ostvarivanje posebne naknade, iako rade istovetne poslove kao i policijski službenici upućeni u PS Šid sa područja drugih opština, a samo iz razloga što se smatra da je to njihov redovan posao. Iako svesni onoga što je propisano odlukom ministra, nismo se mogli pomiriti sa očiglednom diskrimiacijom, pa smo izneli predlog da se policijski službenici PS Šid koji svakodnevno obaljaju ove poslove nagrade na neki drugi način i tako bar približno stave u ravnopravan položaj sa svojim kolegama koji u Šid dolaze kao ispomoć.

Načelnica Sektora se složila da se ta vrsta i taj obim poslova rada sa migrantima nikako ne može podvesti pod redovne poslove policijskih službenika PS Šid i obećala da će, u saradnji sa rukovodstvom Direkcijom policije, iznaći način da se navedeni policijski službenici nekako nagrade, a posebno imajući u vidu da uprao oni podnose najveći teret migrantske krize u Srbiji.

Služba za informisanje SSP
Nikola Petrović
Viktor Ratković

Ocena ili osveta….. nekome i nagrada!

Februar je mesec kada vlada velika napetost oko godišnjih ocena za rad. Ove godine posebno….Zakon o policiji, čija primena je počela u februaru 2016. godine, obradovao je sve nas upravo zbog karijernog napredovanja jer smo pomislili da zaista možemo napredovati zato što radimo i zato što znamo da radimo.

Problem u  praksi je uglavnom zbog toga što ni jedan od pojedinačnih elemenata za ocenjivanje nije normativan, osim delimično ocene stručne osposobljenosti (gađanje, fizičke provere, provera znanja…), te se time vrednovanje nečijeg rada praktično ostavlja na „savest” rukovodiocima.

A to, sasvim prirodno, često za posledicu ima degradiranje dobrog radnika iz straha da će zauzeti mesto onog koji ocenjuje, kao i uplitanje ličnih međusobnih odnosa što je nedopustivo.

Posebnu težinu i srž ovog problema predstavlja ograničenje na osnovu člana 167.  Zakona o policiji koji u stavu 2. kao uslov za napredovanje precizira da trogodišnji prosek ocene ne sme  biti niži od „ističe se – 4“.

Naravno, ta srećna vest i početak sistema karijernog napredovanja kratko je trajala i početni elan zaposlenih je pao, jer su neposredne starešine, verovatno iz straha da neće uspeti da sačuvaju svoje pozicije, svaka čast pojedincima, već napravili paklenu strategiju. Kako nam ne mogu oduzeti kvalitetne diplome, lako proverljivo znanje, poštenje, kvalitet u radu, odnos prema radu, onda su spremno dočekali jedino preostalo oružje – godišnju ocenu za rad.

Pravo i ovlašćenje koje im je dato i povereno starešine bi morali upotrebiti u skladu sa pravom i pravdom….dakle samo zakonito. Međutim…

Starešine, pokušajte bar jednom da zaposlenima date peticu za rad po makar jednom ili po više kriterijuma i videćete da to uopšte ne boli. Zašto ste vi predodređeni da imate petice i da ih niko osim vas nema. Zašto vas je sramota da kažete da vi imate peticu za rad? Odgovor i nije potreban, ali vas ipak nije sramota da kažete „pa imate pravo prigovora“. A šta će starešina napisati kao odgovor na prigovor, zaposleni nikada neće saznati, kao ni to da li je njihov odgovor zasnovan na pravno relevatnim činjenicama koje su jedino prihvatljive za pravo a ne „rekla-kazala“.

Ovim putem želimo da apelujemo na  ministra unutrašnjih poslova dr Nebojšu Stefanovića, direktora policije Vladimira Rebića i sve načelnike Sektora i Uprava, da na svaki podneti prigovor posebno obrate pažnju i da odluku donesu samo na osnovu pravno relevatnih činjenica. Jer ocena za rad nije samo imati manje ili više dana godišnjeg odmora, ona je sada nešto mnogo više jer obezbeđuje pored svih karakteristika koje zaposleni ima i pravo da napreduje i to samo zahvanjujući svom znanju, bez veza i sumnjivih preporuka. Od ocene nam zavisi i sam posao!

Ne dozvolite više da se na svaki mogući način vređa dostojanstvo poštenih policajaca i službenika.

S tim u vezi, potrebno je da, po prigovoru, izvršite i kontrolu na osnovu kojih su kriterijuma ocenjeni zaposleni. Videćete kroz obrazac, lako je dokučiti, kako se štimuju ocene da bi se dobila što manja srednja ocena. Očekujemo i da protiv takvih rukovodioca pokrenete postupak za povredu službene dužnosti. Njihovim zlonamerim postupanjem diretno se ugrožava sama ideja „karijernog napredovanja“.

Ovo treba shvatiti ozbiljno jer prva pomisao na karijerno napredovanje je upravo sprečavnje korupcije i zloupotreba a sada se otvorio nov način ponižavanja policijskih službenika i to kroz godišnju ocenu.

Preksednik SK SSP
Slađana Grujić

Podsećanja radi, i prošle godine u ovo vreme pisali smo na ovu temu, ali se ništa nije promenilo za godinu dana:
Zašto nemamo pravo žalbe na godišnju ocenu?

Uredba o karijernom razvoju policijskih službenika

Vlada Republike Srbije usvojila je 14. februara 2017. godine Uredbu o karijernom razvoju policijskih službenika, koja stupa na snagu za osam dana, ali sa primenom počinje prvog septembra ove godine!

Danas su svi mediji, kao i većina sindikata u MUP objavili vest o usvajanju Uredbu koju smo sa nestrpljenjem očekivali i  od koje će nam puno toga zavisiti u profesionalnoj karijeri, a SSP sada ekskluzivno objavljuje i sadržaj iste. U narednim danima, nakon izvršene detaljne analize teksta Uredbe i sagledavanja dobrih i loših stvari u njoj, objavićemo poseban tekst u kojem ćemo pokušati da vam približimo novitete koji nas čekaju krajem leta.

Uredbu možete preuzeti ovde: Uredba o karijernom razvoju policijskih službenika

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

Nekad ni nagrada ministra nije dovoljna!

Veliku pažnju zaposlenih u Ministarstvu unutrašnjih poslova privukla je najava uspostavljanja sistema karijernog napredovanja. Probuđene su nade hiljada zaposlenih koji godinama vredno i savesno rade, daju sebe službi u potpunosti, a zauzvrat ne dobijaju bilo kakvo priznanje, osim tapšanja po ramenu. Tapkaju pri tome u mestu u svojim karijerama, gledajući neke druge koleginice i kolege kako meteorskom brzinom napreduju, penju se na lestvici radnih mesta, preskačući i po nekoliko stepenika.

U poslednjih desetak godina imali smo priliku da vidimo zaista začuđujuće uspone u karijerama, gde su policajci od vođa patrole ili sektora stizali za svega par godina do visokih činova, pukovnika pa čak i generala. Tim meteorskim usponima, naravno, kumovale su kumovsko-rođačke, zavičajne ali i sindikalne i pre svega političke veze. Podrška jednog reprezentativnog sindikata ili odgovarajuće stranke (vladajuće u tom trenutku) bila je sigurna ulaznica u „visoko društvo“.

I danas je tako još uvek! Iskreno se nadamo ne još zadugo jer kako svojevremeno izjavi ministar Nebojša Stefanović, najavljujući novine u Zakonu o policiji: „Karijerno napredovanje znači da čin stičete isključivo na osnovu znanja i zasluga, tokom obavljanja posla, policajac da bi napredovao mora pokazati požrtvovanje, rezultate i mora da ima odgovarajuću školu.“

Upravo to – požrtvovanje, znanje i dobri rezultati jeste ono što krasi našeg kolegu iz jedne područne Policijske uprave i što nas je podstaklo na ovu priču. Taj policijski službenik pridodat je Odeljenju kriminalističke policije još davne 2008. godine. Duži niz godina ostvaruje izvanredne rezultate a kao priznanje za taj i takav rad stigla je i vredna nagrada i to iz ruku ministra. Proglašen je za policajca godine u Policijskoj upravi za 2015. godinu i tom prilikom nagrađen revolverom.

Međutim, dugogodišnji rad, mnogobrojna priznanja i nagrada ministra nisu bili dovoljni da taj kolega napreduje. On i dalje radi odgovoran posao, posao kriminalističkog inspektora, a prima platu običnog policijskog službenika. Na predlog za raspoređivanje u OKP dobijen je odgovor da za njega nema mesta!

I možda bi takav odgovor manje boleo da nije one priče iz drugog pasusa ovog teksta, a toga je bilo i u toj PU u izobilju. Mnogi su napredovali brzo i preko reda, a za izvrsnog policajca, vrednog i požrtvovanog, eto, nema mesta!

Svesno i namerno izbegavamo pominjanje imenom i policijske uprave i konkretnog kolege, da mu ne nanesemo dodatnu štetu, ukoliko prorade sujete odgovornih, ali i zbog toga što konkretna imena ne znače mnogo – u našem tekstu mnogi se mogu prepoznati! Nadamo se da će se neko u vrhu Direkcije policije osetiti prozvanim, kad pročita ovaj tekst, te pokrenuti mehanizme za iznalaženje sistemskih rešenja za ovakve primere. A rešenje se za odličnog radnika mora naći. Nema alternative ukoliko želimo uspešnu i efikasnu službu zaista, a ne samo pred kamerama.

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević