Velika priča o karijernom napredovanju i pravednom ocenjivanju svela se na jedno veliko ništa! Jedno u teoriji sasvim drugo u praksi!
Da li će policijski službenik ikada izboriti taj suludi ultimativni, Zakonom o policiji predviđeni prosek godišnje ocene od najmanje 4 i napredovati u službi? Praktično, ZOP određuje da ćete u penziju poput Dimitrija Pantića, kao mlađi referent ili mlađi policajac, samo ako se slučajno zamerite komandiru ili se on oseti ugroženim!
Da li iko zaista veruje u mogućnost da komandir svom zameniku da takve ocene kojim bi ga ovaj ugrpzio na toj poziciji? Da, mi verujemo! Ali samo i isključivo onda kada taj komandir ima jaka „politička leđa“! Nikako drugačije!
(Čl 167 ZOP u stavu 3 precizira: Napredovanje iz čl. 165 ovog zakona, može se ostvariti na osnovu trogodišnje prosečene ocene koja ne može biti niža od „ističe se – 4“. )
A i kada se žališ na dobijenu ocenu, zamisli čuda – u komisiji koja rešava tvoju žalbu sedi upravo tvoj dželat koji te je već ponizio! Kadija te tuži – kadija ti sudi!
Savremena evropska praksa ili nasleđe turske vladavine?
A šta tek reći o uslovu o „dve godine uzastopno jedinica – otkaz ugovora o radu“!? Je li to način da se iz službe izbace bitange koje ne zaslužuju da nose uniformu ili je to elegantan način eliminisanja neposlušnih? Nadamo se ovom prvom, strahujemo da će u praksi ipak mnogo češće biti ovo drugo!
(Čl. 172. st. 1 u tačkai 4 kao razlog za prestanak radnog odnosa policijskom službeniku predviđa: ako je dva puta uzastopno ocenjen negativnom ocenom – „nedovoljan – 1“)
Stoga – potpiši peticiju i spreči nepravdu!
Spreči da te neko doživotno stopira u napredovanju, spreči da samo poslušni napreduju!
Zato što su svi policijski službenici stavljeni na stub srama kao unapred krivi, bez ustavne pretpostavke nevinosti!
Poslednjih godinu i nešto više dana nalazimo se u stalnoj strepnji i neizvesnosti. Šta će biti sutra?! Da li ću i sutra imati posao?! Prvi „krug“ racionalizacije, drugi „krug“ racionalizacije, treći „krug“ racionalizacije… U kom krugu sam ja?! Da li će starešina nepristrasno i pravično obaviti bezbednosne provere?! Da li i ja mogu potpasti pod mač „analize rizika“?! Da li to što sam pre tri godine imao/-la saobraćajnu nezgodu sa lakim telesnim povredama znači da će mi sada biti raskinut ugovor o radu?! Da li samo zato što je protiv mene pokrenut neki krivični postupak, iako znam da nisam kriv/-a, znači da ću ostati bez posla?!
Dok se svi zaposleni, među kojima i sudija, tižilac ili vojno lice, nakon čak i pravosnažne presude i izdržane kazne zatvora kraće od 6 meseci, vraćaju na dotadašnje radno mesto, to im čak ne smeta ni da napreduju, dotle policijski službenici, kao jedina kategorija zaposlenih u tom položaju, ostaje bez posla samim pokretanjem krivičnog postupka za krivično delo koje se goni po službenoj dužnosti!
Član 172 ZOP je predvideo razloge za raskid radnog odnosa, a među njima je i gore pomenuti – nama je ukinuta pretpostavka nevinosti! Džaba kasnije oslobađanje na sudu, džaba sve! Bez posla ostajemo „preventivno“!
U tom zakonu piše da će svako od nas izgubiti posao onog dana kada protiv nekog od nas bude pokrenut krivični postupak zbog ma kog krivičnog dela koje se goni po službenoj dužnosti! U njemu piše i da će svako od nas ko je već pravnosnažno osuđen za ma koje krivično delo koje se goni po službenoj dužnosti – takođe izgubiti posao! U njemu piše da će svako od nas za kog se utvrdi da postoje bezbednosne smetnje – ostati bez posla! Sve to piše u članu 172. tački 2. Zakona o policiji… Ovaj član ne poznaje i ne uvažava pretpostavku nevinosti, niti poznaje i uvažava razliku između teških krivičnih dela silovanja, mita i ubistva i krivičnih dela koja nedovoljnom pažnjom možemo izvršiti već sutra – dela protiv javnog saobraćaja, dela nastala kao posledica prekomerne upotrebe sile, dela u vezi sa povredama prava po osnovu rada…
Šta li je bilo u glavi onog ko je ovakvo rešenje predložio? A šta tek u glavama onih koji su za ovakav zakon podigli ruku?
Zato – potpiši peticiju, sklonimo mač koji visi nad glavama svih nas!
Jedan od razloga za potpisivanje peticije jeste to što samo zaposlenima u MUP država ukida naknadu realnih troškova dolaska na posao i odlaska sa posla, jer Zakonom o policiji i, prema njemu pripremljenoj Uredbi, priznaju troškove samo na teritoriji opštine rada:
Član 189 Zakon o policiji Zaposleni u Ministarstvu ima pravo na naknadu troškova za dolazak i odlazak sa rada u visini troškova samo na teritoriji opštine ili grada zaposlenja.
Šta to u praksi znači? Znači upravo to da će zaposleni koji putuje iz Kraljeva (na primer) dobijati troškove od momenta ulaska u Beograd (negde na Petlovom Brdu) a za preostali deo puta nek se sam snađe.
Trenutno, Uredba još nije zaživela ali je to pitanje dana jer su budžetom MUP za 2017. godinu sredstva za ovu vrstu naknade planirana u znatno manjem iznosu nego za prošlu godinu. A valjdaje svima jasno šta to znači?
Uzgred, citiraćemo i član Zakona o radu koji garantuje naknadu realnih troškova svim drugim zaposlenim u Srbiji:
Član 118 Zakona o radu Zaposleni ima pravo na naknadu troškova u skladu sa opštim aktom i ugovorom o radu, i to: 1) za dolazak i odlazak sa rada, u visini cene prevozne karte u javnom saobraćaju, ako poslodavac nije obezbedio sopstveni prevoz;
Beograd, 01.05.2017. godine, – Poštovane koleginice i kolege, uvažene članice i članovi Sindikata srpske policije, zaposleni u Ministarstvu unutrašnjih poslova, poslednjih nekoliko godina svedoci smo ubrzanog urušavanja našeg dostojanstva i položaja u okviru MUP i šire društvene zajednice.
Loše stvari nam se ređaju jedna za drugom: umanjenja plata, spuštanja visine dnevnica na sramnih 150 dinara, javno blaćenje i kriminalizacija zaposlenih putem „analize rizika“, praktično onemogućavanje premeštaja i napredovanja, ukidanje pravične naknade putnih troškova, gubitak osnovne sigurnosti radnog mesta, dodatno umanjenje ovlašćenja uz sve češće nekažnjene napade na policijske službenike na dužnosti, nikada veća centralizacija i sve dublja politizacija službe…
Postoje dva ključna razloga za takvo stanje. Jedan je novousvojeni Zakon o policiji, prepun pogrešnih rešenja koja ostavljaju nesagledive posledice na zaposlene! Sindikat srpske policije podneo je inicijativu Ustavnom sudu za pokretanje postupka ocene ustavnosti i zakonitosti člana 172. tačke 2. Zakona o policiji i joše nekih ključnih. Verujemo da će Ustavni sud, ma koliko i sam politizovan, doneti pravilnu odluku – da je ova odredba neustavna. Međutim, postupak pred Ustavnim sudom ni nakon godinu dana nije ni počeo. Odgovora još uvek nema a mi vremena nemamo!
Drugi, još bitniji razlog zašto nam je tako loše – jeste naše ćutanje. Pasivnost većine sindikata i bezvoljnost zaposlenih! Mi to možemo i moramo da promenimo! Potrebno je samo da se pokrenemo!
Iz tog razloga smo, a na Vašu inicijativu, doneli odluku da organizujemo prikupljanje potpisa za podnošenje peticije za izmene pojedinih odredbi Zakona o policiji, Zakona o radu i sličnih i postavimo još neke konkretne zahteve u cilju očuvanja integriteta policijskih službenika i MUP-a u celini.
Pozivamo i sve sindikate u MUP da pozovu svoje članove i sve zaposlene da potpisivanjem peticije podrže ovu akciju od zajedničkog interesa! Neka ovo bude pobeda sindikalizma i prvi pokazatelj da možemo svi zajedno!
Sadržaj peticije možete videti u nastavku teksta, a obrazac skinuti na sledećem linku:OBRAZAC PETICIJE
Peticiju su prvi potpisali predsednik SSP Lazar Ranitović i njegovi najbliži saradnici.
Na osnovu člana 56. Ustava Republike Srbije, dole potpisani građani,
podnose i zahtevaju odgovor na
P E T I C I J U
• Za izmenu i dopunu sledećih odredbi Zakona o policiji:
– Član 172, čijim odredbama se krši pretpostavka nevinosti policijskih službenika, na taj način što će u okviru tačke 2. ovog člana umesto „tač. 1), 2), 4), 5) i 7)” pisati „tač. 4) i 5)“;
– Član 167, kojim su propisani uslovi za napredovanje u službi;
– Član 189, kojim se ograničava nadknada troškova dolaska na posao i odlaska sa posla, i koji je u suprotnosti sa sa članom 118. stavom 1. tačkom 1. Zakona o radu, sa članom 51. Zakona o radnim odnosima u državnim organima, a samim tim i sa članovima 4, 21. i 194. Ustava; na taj način što će se u stavu 1. predmetnog člana nakon reči „rada“ staviti tačka, a preostale reči u rečenici se brišu.
– Član 176, kojim su predviđeni osnovi za ostvarivanje prava na solidarnu pomoć zaposlenih; na taj način što se sadašnja tačka 6. briše i dodaju tri tačke:
„6) pomoć članovima uže porodice, odnosno maloletnoj deci zaposlenog za slučaj smrti zaposlenog i zaposlenom sa slučaj smrti člana uže porodice.
7) mesečnu stipendiju tokom redovnog školovanja za decu zaposlenog koji pogine u toku obavljanja poslova radnog mesta na koje je raspoređen – do visine prosečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike;
8) rođenja deteta zaposlenog – u visini prosečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike.“
U stavu 3. predmetnog člana nakon iza „2)“ stavlja zarez i briše reč „i“, a iza „5“ dodaje „i 6)“.
– Član 170, čije izmene su neophodne, jer čijim je ograničujućim odredbama obesmišljeno i praktično ukinuto pravo na štrajk policijskih službenika. Uz to stavovi 4. i 5. predmetnog člana nisu u saglasnosti sa članom 61. Ustava i članovima 10. i 11. Zakona o štrajku, članom 61. stavom 2. Ustava, kao i članom 21. Ustava (zabrana diskriminacije) i sa članovima 4. i 194. Ustava (načelo jedinstva pravnog poretka).
– Član 154, kojim je određen vremenski rok za obaveštavanje o rasporedu rada sveden na svega 24 sata, na taj način što će umesto sadašnjih, stavovi 1. i 2. glasiti:
Rukovodilac je dužan da obavesti zaposlene o rasporedu i promeni rasporeda radnog vremena najmanje pet dana unapred, osim u slučaju uvođenja prekovremenog rada.
Izuzetno rukovodilac može da obavesti zaposlene o rasporedu i promeni rasporeda radnog vremena u kraćem roku od pet dana, ali ne kraćem od 48 časova unapred u slučaju potrebe posla usled nastupanja nepredviđenih okolnosti.
– Članovi 124-128, koji regulišu osnove i načine upotrebe vatrenog oružja od strane policijskih službenika, a kojima su ovlašćenja policijskih službenika na upotrebu vatrenog oružja svedena na ovlašćenja koja imaju građani, tj. u slučajevima nužne odbrane i krajnje nužde, što je besmisleno i protivno razlozima bezbednosti. Ova materija je sasvim dobro bila regulisana prethodnim Zakonom o policiji, pa je postojeće predmetne odredbe dovoljno samo zameniti odredbama iz prethodnog Zakona o policiji.
• Za izmenu i dopunu Uredbe o naknadi troškova i otpremnini državnih službenika i nameštenika.
– Član 9, kojim se visina dnevnice na službenom putovanju u zemlji određuje na 150 dinara; na taj način što se broj „150“ menja brojem „2.500“.
– Član 20, kojim se određuje visina dnevnice na službenom putovanju u inostranstvu; na taj način što se broj „15“ menja brojem „50“.
• Za donošenje posebnog Zakona o platama policijskih službenika, uvažavajući sve specifičnosti poziva i kako je slučaj u većini država u okruženju.
• Za izmenu člana 118. stava 2. Zakona o radu, kojim nije predviđena obaveza poslodavca da iznos regresa iskaže u novcu, na taj način što u stavu 2. predmetnog člana umesto „5)“ piše „6)“.
• Za poništenje akta ministra unutrašnjih poslova, Predloga o preuzimnju br.1-9398/19-2 od 01.12.2016. godine, kojim se radnička odmarališta „Narcis“ i „Promenada“ predaju na upravljanje Direkciji za imovinu RS, čime se praktično otuđuje vlasništvo MUP.
• Za obavezne odredbe Zakona o budžetskom sistemu Srbije kojim se planiraju sredstva za nabavak uniforme i građanskog odela za pojedine kategorije policijskih službenika, na svakih pet kalendarskih godina.
• Za jednokratno povećanje zarada u skladu sa povećanjem datim prosveti, plus redovno šestomesečno usklađivanje zarada sa rastom cena na malo (mart i septembar).
• Za izmene propisa radi uračunavanja „vremena provedenog u putu“ u redovno radno vreme prilikom angažovanja policijskih službenika.
Sindikat srpske policije je povodom međunarodnog Praznika rada pozvao svoje članove na simboličan izlazak na ulicu, radi demonstracije nezadovoljstva postojećim stanjem radničkih i sindikalnih prava u Ministarstvu unutrašnjih poslova.
– S tim u vezi izdali smo i sledeći proglas upućen svim zaposlenim u MUP:
PROGLAS SINDIKATA SRPSKE POLICIJE
Poštovane koleginice i kolege, uvažene članice i članovi Sindikata srpske policije, zaposleni u Ministarstvu unutrašnjih poslova, policajci, saobraćajci, graničari, vatrogasci, administrativni radnici, majstori, spremačice, kuvarice, žandarmerijo!
Poslednjih godinu i nešto više dana nalazimo se u stalnoj strepnji i neizvesnosti. Šta će biti sutra?! Da li ću i sutra imati posao?! Prvi „krug“ racionalizacije, drugi „krug“ racionalizacije, treći „krug“ racionalizacije… U kom krugu sam ja?! Da li će starešina nepristrasno i pravično obaviti bezbednosne provere?! Da li i ja mogu potpasti pod mač „analize rizika“?! Da li to što sam pre tri godine imao/-la saobraćajnu nezgodu sa lakim telesnim povredama znači da će mi sada biti raskinut ugovor o radu?! Da li samo zato što je protiv mene pokrenut neki krivični postupak, iako znam da nisam kriv/-a, znači da ću ostati bez posla?!
Da li ću ikada izboriti taj suludi prosek godišnje ocene od najmanje 4 i napredovati u službi, ili ću lakše dobiti jedinicu i otkaz?
Da li ću imati dovoljno novca da doputujem na posao? Da li ću deci od usta odvajati jer mi poslodavac ne nadoknađuje te troškove u celosti, sasvim u suprotnosti sa Zakonom o radu?
Hoću li ikada znati kolika mi je zaista plata, kad oduzmemo topli obrok i regres, koji su navodno ugrađeni u tu bednu platu?
Zašto nam poslodavac ukida neke od elementarnih osnova za solidarnu pomoć? Tako li se država bori protiv bele kuge?
Do kada ćemo imati takva ograničenja kod upotrebe vatrenog oružja da poljski lugari imaju veća ovlašćenja? Ruke su nam vezali, ograničili prava, a kriminalce i napadače na policajce ohrabrili i zaštitili kao bele medvede! Brže oni iz pritvora no mi iz bolnice!
Da li će država pokloniti naša odmarališta, Narcis i Promenadu, pod izgovorom nerentabilnog poslovanja? Anomalije u zakonu o budžetskom sistemu je lako otkloniti! Mi možemo i moramo da odbranimo radnička odmarališta!
Na većinu postavljenih pitanja odgovor je, nažalost porazan. Vaš posao „visi o koncu“! Teško da ćete ikada napredovati! Nećete imati novca za put do posla! Topli obrok i regres možete samo da sanjate! Napadaće nas i Kurta i Murta, a država neće štititi nas već te napadače!
Jedan od osnovnih razloga zašto je to slučaj jeste novi Zakon o policiji koji je stupio na snagu 5. februara prošle godine.
U tom zakonu piše da će svako od nas izgubiti posao onog dana kada protiv nekog od nas bude pokrenut krivični postupak zbog ma kog krivičnog dela koje se goni po službenoj dužnosti! U njemu piše i da će svako od nas ko je već pravnosnažno osuđen za ma koje krivično delo koje se goni po službenoj dužnosti – takođe izgubiti posao! U njemu piše da će svako od nas za kog se utvrdi da postoje bezbednosne smetnje – ostati bez posla! Sve to piše u članu 172. tački 2. Zakona o policiji… Ovaj član ne poznaje i ne uvažava pretpostavku nevinosti, niti poznaje i uvažava razliku između teških krivičnih dela silovanja, mita i ubistva i krivičnih dela koja nedovoljnom pažnjom možemo izvršiti već sutra – dela protiv javnog saobraćaja, dela nastala kao posledica prekomerne upotrebe sile, dela u vezi sa povredama prava po osnovu rada…
U ZOP piše da ćete u penziju poput Dimitrija Pantića, kao mlađi policajac, samo ako se slučajno zamerite komandiru ili se on oseti ugroženim!
ZOP jepredvideo nadoknadu troškova dolaska na posao samo na teritoriji opštine rada uprkos (ili baš zbog toga) što hiljade policajaca putuju stotinama kilometara svakodnevno!
Samo zaposleni u MUP ne znaju visinu plate, kriju iznose toplog obroka i regresa, uprkos odredbi ZOR koja na to obavezuje svakog poslodavca!
Zašto MUP planira uštede na našoj još nerođenoj deci? Zašto je ukinuo dodelu solidarne pomoći novoroditeljima?
Odmarališta koja svi zaposleni decenijama smatraju svojima, u kojima se osećamo kao kod kuće, danas MUP nudi na poklon! Ministar koji je tu odskora i ko zna dokle još, prodaje ono što je naše više od pola veka. Ko ga je za to ovlastio? Mi zaposleni nismo!
Sindikat srpske policije već je podneo inicijativu Ustavnom sudu za pokretanje postupka ocene ustavnosti i zakonitosti člana 172. tačke 2. Zakona o policiji i joše nekih. Verujemo da će Ustavni sud doneti pravilnu odluku – da je ova odredba neustavna. Međutim, postupak pred Ustavnim sudom trajaće izvesno vreme, odgovora još uvek nema. A mi vremena nemamo!
Drugi, još bitniji razlog zašto nam je tako loše – jeste naše ćutanje. Pasivnost reprezentativnih sindikata i bezvoljnost zaposlenih! Mi to možemo i moramo da promenimo! Potrebno je samo da se pokrenemo!
Iz tog razloga smo, a na Vašu inicijativu, doneli odluku da organizujemo peticiju za prikupljanje potpisa za izmene pojedinih odredbi Zakona o policiji, i postavimo još neke konkretne zahteve u cilju očuvanja integriteta policijskih službenika i MUP-a u celini.
Svako ko se u MUP-u bude bavio istinskom „dekriminalizacijom“, pod unapred utvrđenim, jasnim i pravičnim kriterijumima, taj će u nama imati velikog saborca. Ali, isto tako, svako ko u MUP-u bude arbitretno određivao ko će ostati bez posla, a ko ne, i ko bude primenjivao neustavne i nepravične zakone – taj će u Sindikatu srpske policije imati zakletog neprijatelja!
Mi ne želimo ništa više od drugih! Mi zapravo želimo samo onoliko prava koliko ih imaju i drugi državni službenici! Ne možemo dozvoliti da policajac izgubi posao samo iz razloga što je protiv njega pokrenut krivični postupak! Ne možemo dozvoliti da posao gubimo samo zato što neko sumnja u nas da nismo bezbednosno podobni (neka to i dokaže!), a da npr. sudija može obavljati svoj posao iako je zbog krivičnog dela osuđen na kaznu zatvora manju od šest meseci! Ne možemo dozvoliti da ako neko od nas, iako pravnosnažno oslobođen u sudskom postupku, nema pravo da se vrati na posao!
Još jednom, mi ne tražimo ništa više od drugih – mi samo tražimo
Juče se predsednik vlade RS Aleksandar Vučić pohvalio ostvarenim suficitom u budžetu Srbije u iznosu od čak 9,8 milijardi dinara. Na prvi pogled bi se reklo da je ministar Vujović zaslužio smenu zbog tako velike omaške u planiranju budžeta, ali je to ipak igra brojki. Dug, naime, redovno izražavamo u evrima a taj nekakav suficit u dinarima. Igra brojki, varka za mozak preko ušiju za onog ko ga nema, a dizanje tenzije onima koji ga imaju.
Ne sporeći uspehe vlasti u dostizanju istorijskih rekorda, želimo da ipak istaknemo kako taj suficit nije rezultat povećanja proizvodnje već ostvarenih „mera štednje“! Mera koje nisu osetili ministri i direktori već radnička klasa! Teret tog suficita su podneli, između ostalih, policijski službenici koji sami kupuju tonere, papir, štampače, obuću, civilna odela (koja većina nije dobila nijednom u svom radnom veku). Teret suficita podneli su policajci koji nemaju dnevnice (jer se onih bednih 150 dinara ne mogu tako zvati), što im kasne posebne naknade, ne isplaćuje im se solidarna pomoć, oprema nam je dotrajala, vozila odavno za rasod…. I tako možemo do sutra!
Teret su zaposleni podneli tako što im ne nedostaje hrana samo na terenu, već im i kod kuće duva promaja u frižiderima, egzistencija nam je srozana do dna. Većina od nas pored osnovnog radi još neki dodatni posao da bismo uopšte preživeli.
Mi taj suficit osećamo na svojoj koži a i istorijske uspehe ne vidimo takvima!
Tekst objavljen na sajtu B92:
Premijer Srbije Aleksandar Vučić rekao je da na kraju aprila Srbija umesto deficita ima suficit od 9,8 milijardi dinara, uz sve plaćene kamate i kredite.
On je rekao je da je u zakonu u budžetu računato da će deficit biti 53,5 milijardi.
„Što znači da je za 63,5 milijardi bolji rezultat, što znači da je negde od 520-530 miliona evra bolji rezultat od očekivanog. Verujem da ćemo tako nastaviti u mesecima pred nama, jer su prihodi viši a rashodi niži“, kazao je Vučić za RTS.
On je rekao da će vojnici, policajci i prosvetni radnici imati bolja primanja.
„Sada će to značiti značajno bolja primanja nego što su ikada imali u javnom sektoru. Uvećaćemo i minimalne zarade“, kazao je srpski premijer.
Tekst članka možete pogledati i u originalu na sledećem linku:
Kako vreme odmiče, sve je više razočarenja odnosom poslodavca prema svojim zaposlenima. Sindikat srpske policije troši ogromne resurse, kapacitete, vreme i sredstva, boreći se da poslodavcu pokaže i dokaže kako nije u pravu, da se pravnih akata, čak i donetih instrukcija i depeša i sam ne pridržava dosledno Zbog toga je veoma teško, skoro pa nemoguće, izboriti se da nam se na primer poveća plata, dobijemo bolja vozila i tome slično.
Zbog samovolje, nestručnosti i neodgovornosti pojedinaca u vrhu MUP-u, te starešina koji uglavnom podležu njihovim pritiscima i nepostupanja po inicijativama i predlozima sindikata u pogledu uštede, zaposleni se odlučuju da svoja prava potražuju putem suda. Stalno pišemo o tome, upozoravamo, međutim i dalje se nastavlja trend da je MUP skoro pa uvek gubitnik u tim sporovima, gde zbog toga, iz svog budžeta, a o trošku građana Srbije, izdvaja veliki novac radi podmirivanja poverioca i tužioca i plaćanja sudskih troškova u milionskim iznosima. I za to, kao po običaju, nema materijalne, krivične i disciplinske odgovornosti. A krivci su više nego poznati.
Sindikat srpske policije kao ozbiljna organizacija teži, a i svoj rad prilagođava tom cilju, da sa jedne strane zaposleni ostvare svoja prava, a sa druge, da taj postupak prođe bez nanošenja štete budžetu MUP-a. Primer za to, koji može ući čak i u noviju istoriju, gde je MUP prvi put svome zaposlenom, bez tužbi, kamata i drugih troškova, isplatio stvaran broj ostvarenog viška radnih časova, dolazi nam iz Policijske uprave Vranje. Da, dobro ste pročitali, SSP je pritiscima bukvalno naterao poslodavca da ispoštuje svoju zakonsku, instruktivnu i dogovorenu obavezu.
Put za to je bio dug i trnovit, sa mnogo saplitanja, krivina, lažnih obećanja, ucena, pritisaka, suočavanja. Sve su to doživeli naši aktivisti u Regionalnom centru Vranje od strane prethodnog rukovodstva PU Vranje. Nakon naše hrabrosti i neodustajanja od postavljenog cilja, MUP je morao podleći pritisku. Uprkos pojedincima kojima nije bilo milo i drago da nam ponude Sporazum o naknadi štete i isplati viška radnih sati, već su nas usmeravali na tužbe, morali su da prihvate realnost. Veliki uticaj i razumevanje imali su u, Bogom danom, postavljenom novom rukovodstvu PU Vranje, na čelu sa v.d. načelnika PU Vranje gospodinom Igorom Živkovićem, za koga očekujemo da će od tri preostala kandidata pobediti na konkursu i konačno zavesti red i disciplinu među pojedincima koji su se ponašali kao da im je PU Vranje otac ostavio u nasleđu. Gospodin Živković je od svog prethodnika nasledio brdo tužbenih zahteva za isplatu viška sati, prekovremenog rada, pripravnosti, i ostalih dugovanja po osnovu radničkih prava i shvatio je da ih je bolje rešiti socijalnim dijalogom i saradnjom kako budžet MUP-a ne bi bio kasnije dodatno oštećen.
Najbitnija stvar kod ovih Sporazuma o vansudskom poravnanju i isplatu viška sati nije sam novac, već suočavanje sa realnim problemima u stvarnom vremenu. Sklapajući ove Sporazume u čitavoj Srbiji, čiju inicijativu je pokrenuo SSP, predstavnici poslodavca imaće jasniju i čistiju sliku o „zaslugama“ onih zbog čijeg sramnog ponašanja, samovolje i bahatosti nastaje posledica u vidu masovnih pokretanja sudskih sporova, gde MUP uvek gubi i plaća velike troškove, a isti ti rukovodioci ne snose nikakvu odgovornost. Sada će tačno znati, delovaće preventivno i moći će da spreče udarce po budžet MUP-a, zahvaljujući mukotrpnom radu SSP. Očekujemo da će i oni shvatiti ozbiljnost naše namere, svidelo se to njima ili ne i na ovaj način sprovesti mere štednje. A ovako izgleda PRVI Sporazum, gde će MUP, PRVI put isplatiti stvaran broj višak radnih sati:
NAPOMENA: Za više informacija o proceduri prilikom podnošenja Zahteva, samih Zahteva čija se forma i uslovi menjaju u zavisnosti od mnogo faktora, obratite se predstavnicima SSP u vašim organizacionim jedinicima.
Dugo najavljivanje reforme policije, inovacije u ljudskim resursima, sistem vrednovanja rada, interni konkursi i karijerno napredovanje, ta celokupna materija, ostaće i ove godine samo mrtvo slovo na papiru u pojedinim Policijskim upravama. Ma koliko lepo zamišljeno i isplanirano u teoriji, neće biti i realizovano u praksi.
Naime, ocenjivanje radnika za rad i osposobljenost, u prvom planiranom ciklusu, do 30. juna, neće biti moguće jer jednostavno neće ni biti izvršena obuka i provera policijskih službenika u segmentu rukovanja vatrenim oružjem.
Pre samo par godina imali smo sličnu situaciju kada, zbog nedostatka pištoljske municije nije izvršeno redovno gađanje bojevom municijom. Opravdanje je bilo, ono uvek popularno – nedostatak novčanih sredstava. Al dobro, tada je to bilo „opravdano“ a krivac, naravno, ona štetočinska predhodna vlast, koja je razorila državu i dovela je do bankrota.
Danas je već druga priča. Država je štedela i štednjom se spasla od bankrota, nema više te opasnosti. Ali nema ni bilo čega drugog. Nema dnevnica kakve su nekada bile, nema opreme, nema vozila, zaštitnih prsluka i antifona, nema mesa u restoranima, često nema hrane i vode na terenu, seminare i licence plaćaju sami zaposleni, odmarališta poklanjamo… Toliko se štedi da se ponekad zaboravimo ko smo, šta radimo i kome služimo.
Ovde godine nije bojeva municija problem, nje ima dovoljno. Ali, valjda smo se previše istrošili kupujući municiju pa nema za druge stvari. O ceni koju plaćamo za tu municiju, nekom drugom prilikom, ta tema zaslužuje poseban tekst. Uzgred budi rečeno, neki zli jezici tvrde da smo i konzervirane hrane kupili u količini dovoljnoj za tri godine, da je za to kriva sada već bivša načelnica Sektora za materijalno-finansijsko poslovanje. Prva ili druga? Je l i ta druga već bivša? Kao da je to i bitno, načelnica kupila, smenili je, al konzerve su tu, pa kako nam bude! Odgovarao nije niko.
Danas Ministarstvo unutrašnjih poslova, jedno od najvećih i najbitnijih u državi, sa verovatno i najvećim budžetom, nema novca da obezbedi ni stvari poput ramova-držača meta, a možda ni same papirne mete. Zaista zvuči neverovatno ali MUP je organizatorima obuke u pojedinim Policijskim upravama dao nezvaničan, ali pouzdan odgovor, da u budžetu nema opredeljenih sredstava za tu namenu. Pa naravno da nema novca i da nije planiran, a i zašto bi kada se u velikoj većini Policijskih uprava već godinama instruktori snalaze kako znaju i umeju. Instruktori obezbeđuju donacije, koriste lična poznanstva i prijateljstva te obezbeđuju ramove i mete!
Jesmo li državni organ ili nečija privatna prćija koja ostavlja radnicima da se snalaze i brukaju.
A godišnja ocena i bazične kompentencije nek sačekaju neka bolja vremena! Ili da se neko od načelnika snađe, ako već ne smeju saopštiti istinu direktoru i ministru!
BEOGRAD – 22. april 2017. godine održan je jubilarni 30. beogradski maraton. Tačno u 10,00 časova krenule su polumaratonska i maratonska trka, u 10,15 časova startovala je i Trka zadovoljstva. Učešće u jubilarnom i dobro poznatom Beogradskom maratonu uzelo je nekoliko desetina hiljada takmičara uključujući i takmičere iz nekoliko desetina zemalja sveta sa svih kontinenata.
Među takmičarima tradicionalno učešće uzima nemali broj pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije iz svih organizacionih jedinica, kako u sedištu, tako i van sedišta Ministarstva, koji su ujedno članovi Sindikata srpske policije i red je da ih pomenemo i pohvalimo. Ministar unutrašnjih poslova i potpredsednik Vlade RS dr Nebojša Stefanović poželeo je uspeh svim pripadnicima MUP-a u maratonu svestan činjenice da velik broj pripadnika uzima učešće u ovoj sportskoj manifestaciji čime se podiže ugled profesije i njenih pripadnika na jedan od najlepših načina, a to je afirmacija sporta među mladiima kroz učešće u sportskim manifestacijama.
Na 30. jubilarnom maratonu učešće su uzeli članovi Sindikata srpske policije, Regionalnog centra Pančevo Vladimir Ristić, koji je učestvovao u polumaratonu predstavljajući sindikat i svoj regionalni centar. Ristić je trku završio odličnim vremenom 2.20,47. Iz pomenutog regionalnog centra učestvovao je i Aleksandar Adamov iz Vršca koji je takođe zabeležio odličan rezultat kao i pravni zastupnik RC Pančevo, advokat Đorđe Bokšan. Nenad Jovanović iz Policijske stanice Voždovac, član Regionalnog centra Beograd takođe je uzeo učešće u maratonu.
Ove godine zabeleženo je učešće velikog broja javnih ličnosti iz kulturnog i političkog života pored aktivnih sportista. Pobednik u muškoj konkurneciji 30. jubilarnog maratona je kenijac Stiven Katam sa vremenom 2.21,11. Drugo mesto zauzeo je naš atletičar Darko Živanović sa vremenom 2.29,40. Pobednica u ženskoj konkurenciji je naša iskusna atletičarka Olivera Jevtić sa vremenom 2.37,59, dok je drugoplasirana bila Tijana Simović sa vremenom 2.41,45.
Verujemo da je među hiljadama takmičara bilo još članova SSP ali nama nisu dostavljeni podaci o tome, te im se unapred izvinjavamo.
Od početka migrantske krize policijski službenici MUP-a koji rade na terenu suočavaju se sa ogromnim problemima. Na stranu to što se baš oni, u neposrednom kontaktu sa njima, direkno izlažu opasnosti od svega i svačega što jednog čoveka može snaći. Šta će, mora tako, navikli su, a i to je sve u opisu posla. Međutim, ono što najviše boli je činjenica da predstavnici poslodavca, koji borave u toplim kancelarijama, a migranta uživo verovatni nisu ni videli, na sve načine pokušavaju da uskrate prava onima koji upravo sa tim migrantima i rade. To što brukaju sebe svojim neznanjem nas ne čudi, navikli smo, borimo se protiv takvih, ali čudi nas odsutnost reakcije ministra unutrašnjih poslova dr Nebojše Stefanovića.
Ministre, otvorite oči, okrenite se oko sebe i videćete kako Vas Vaši saradnici na sve strane „miniraju“, nepoštuju, podcenjuju, a pred Vama se ulizuju, pametuju i sakupljaju poene predlažući Vam nekakve mere štednje koje kasnije MUP-u „izađu na nos“, nakon izgubljenih sudskih sporova. Mi, Sindikat srpske policije ne možemo sve postići, to uvek propratiti i promeniti, ali dajemo svoj maksimum, pokušavamo ovakve stvari na vreme sprečiti kako budžet MUP-a ne bi bio kasnije oštećen.
Ovog puta, prepametni, nabeđeni, nestručni, nekompetentni, smešni, a ujedno i žalosni pojedinci su odlučili i Vama predložili i poturili na potpis novu promenjenu Odluku o utvrđivanju specifičnih područja na kojima zaposleni u MUP-u rade pod otežanim terenskim uslovima. Peti put, ministre, rukovodioci menjaju ovu Vašu Odluku i obesmislilu su Vašu nameru da MUP nagradi, u vidu posebne naknade, sve one zaposlene koji rade u specifičnim područjima i direktno u kontaktu sa migrantima, kao i policijske službenike angažovane u KZB kao najrizičnijoj zoni. Menjajući Odluku na svakih par meseci, toliko su se upleli da više ne znaju šta da rade. Sapliću sve oko sebe, ali ne i sebe.
Novom Odlukom 01. Broj 4122/17 koju ste potpisali dana 13.04.2017. godine totalno su obesmišljeni pojmovi „posebna naknada“, „otežani terenski uslovi“, „specifična područja“. Tako su policijski službenici u pojedinim organizacionim jedinicama koje migrantsku krizu nose na leđima već godinama, i svakodnevno su angažovani na radu u specifičnim područjima i pod otežanim uslovima sa migrantima potcenjeni i diskriminisani, pljunuto im je direktno u lice. Radi se o policijskim službenicima PU Vranje i PU Sremska Mitrovica. Kao po običaju nisu Vam sve informacije dostavljene kada ste potpisali ovu Odluku, ali njihova 12-časovna angažovanja u Prihvatnim centrima, na poslovima obezbeđenja, pregleda, prevoza, intervencija i ostalih policijskih poslova u DIREKTNOM I NEPOSREDNOM radu sa migrantima su sada ISKLJUČENA iz ove Odluke. Setili se „stručnjaci“ da kao pravo za dobijanje posebne naknade uvedu nekakvo vremensko ograničenje od „boravka na terenu više od 24 časova“, koje je u suprotnosti sa naslovom i ciljem ove odluke da se nagrade svi zaposleni u MUP-u koji rade sa migrantima pod otežanim uslovima. Ukratko, policijski službenik iz Smedereva upućen na radu sa migrantima u Prihvatnom centru u Preševu radi isti posao, pod istim uslovima, na istom mestu, zajedno u patroli sa policijskim službenikom iz Vranja. Ovaj prvi će dobiti posebnu naknadu, ovaj drugi ne. Da li u Šidu ima migranata i problema sa njima? Zašto je i policijskim službenicima PU Sremska Mitrovica uskraćeno pravo na posebnu naknadu iako su svakodnevno angažovani na radu sa migrantima u Prihvatnim centrima na području opštine Šid?
Ministre, pitamo Vas i ovo: kakvi su to otežani uslovi policijskim službenicima (čitajte starešinama iz MUP-a) koji rade u Komandi zajedničkih snaga u Nišu, a za sve vreme migranta i ne vide, a na specifičnim područjima se ne pojavljuju uopšte ili retko kada? Pitamo Vas, šta uopšte radi onaj koji sedi u Štabu u Kuršumliji? Je l mu u kancelariji nije napunjena klima, možda ga žulja stolica, ili se uplašio onih silnih papira na kojima stoje fotografije migranata pa su mu zbog toga uslovi rada otežani i zbog toga su takvi, na kvarno, ubačeni u novu Odluku?
O lošoj nameri vrha Direkcije policije govori i to da prošlu Odluku ministra, onu iz januara meseca, nikada nisu ni poslali na teren. Zadržali su je kod sebe, uprkos što je ta olduka dobila zeleno svetlo Sekretarijata i potpis ministra! Dakle, neko se u Direkciji osetio moćnijim od ministra i to odmah i dokazao!
Ovo je samo početak. Obavestili smo ministra i javnost i nećemo stati dok pravdu ne isteramo na čistac. Dokle god na ovakve načine po leđima udaraju one koje najviše rade, a tapšu i nagrađuju one svoje koji iz kancelarija ne izlaze i ništa konkretno ne urade, nećemo stati. Tražićemo odgovornost svih onih koji su Odluku obesmislili i obrukali nameru ministra.
Strahovali smo da će se nešto slično ovome desiti, pripremali smo se za taj trenutak, imamo keca u rukavu. Izbacićemo ga uskoro.