Skip to main content


Intervju sa Glišom Vidovićem, predsednikom SSP – II deo


Nastavak Intervju sa Glišom Vidovićem, predsednikom SSP – I deo

Služba za informisanje (SZI): G. Vidoviću, kako vidite sindikalni pokret u Ministarstvu danas.

Glišo Vidović: Sve teme o kojima smo do sada razgovarali i te kako imaju veze sa sindikatom. Svako dešavanje u Ministarstvu koje može uticati na radnu atmosferu, na položaj i perspektivu zaposlenih u Ministarstvu, uvek će biti tema sindikata. Negativna selekcija kadrova i nezakonito postupanje starešina prema zaposlenima bitno utiču na sve nas pojedinačno i u celini, a stvaranje uslova za zdravu radnu atmosferu je jedan od osnovnih zadataka sindikata.

Što se Vašeg pitanja tiče… Iako sindikalizam u Ministarstvu ima tradiciju dugu preko dvadeset godina i uprkos nekim uspesima u daljoj i bližoj prošlosti, sindikalizam u pravom smislu reči u Ministarstvu je još uvek u povoju i tu se uopšte ne razlikujemo od sindikalnog pokreta u Srbiji uopšte. Veliki broj sindikalnih organizacija u Ministarstvu se može posmatrati i kao način za izražavanje pluralizma interesa zaposlenih, ali istovremeno i kao nespremnost ili nesposobnost većih sindikata da na pravi način zastupaju interese svih onih koji su zainteresovani za sindikalno organizovanje. Kad ovo kažem, zaista ne želim da bilo koga kritikujem i uvredim, to je jednostavno takva faza u razvoju sindikalnog pokreta. Nesporno je i neosporno je da su svi današnji sindikati u policiji baštinici ideja Nezavisnog sindikata policije, prvog sindikata u Ministarstvu koji je osnovan pre više od dvadeset godina i koji je i danas najbrojniji sindikat u Ministarstvu, ali je isto tako nesporno i neosporno da veliki broj zaposlenih danas pripada nekim drugim sindikatima.

Ono što mene zabrinjava nije ta,  hajde, nazovimo je organizaciona podeljenost, ona je u ovom trenutku, uslovno, možda i poželjna, već nedostatak minimuma saradnje postojećih sindikata oko onih najznačajnijih pitanja koja tište sve zaposlene. Naše članstvo jeste podeljeno u organizacionom smislu, ali je u najvećoj mogućoj meri jedinstveno kada su u pitanju definisanje zajedničkog interesa i zauzimanje zajedničkih stavova. Pri tome ne treba zaboraviti i veliki broj zaposlenih koji nisu članovi nijednog sindikata, a čiji se uticaj na sindikate ne može zanemariti ili ga bar ne bi trebalo zanemariti.

SZI: Sindikat srpske policije je nedavno uputio otvoreni poziv Nezavisnom sindikatu policije i Policijskom sindikatu Srbije da preuzmu inicijativu za uspostavljanje tog neophodnog minimuma saradnje.

Glišo Vidović: Tačno tako. SSP je uputio apel ovim dvama reprezentativnim sindikatima u Ministarstvu da kao najstariji i najbrojniji, dakle ceneći upravo njihovu reprezentativnost, preduzmu jednu takvu inicijativu za minimum saradnje na ravnopravnim osnovama. Mi u SSP smatramo da se uvek mogu naći teme o kojima možemo zauzeti zajednički stav i zajednički nastupiti pred poslodavcem. Pri tome ne mislim samo na naša tri sindikata već i na ostale, manje sindikate. Već sada ima nekoliko takvih tema. Ne bih da prejudiciram, ali prosto ne verujem da se mišljenja rukovodstva i članstva drugih sindikata razlikuju od naših kada je u pitanju negativna selekcija kadrova i zapošljavanje po partijsko-burazersko-prijateljskoj liniji u Ministarstvu, jer to utiče na sve nas. Treba li pominjati pomoć oko već aktuelnih premeštaja zaposlenih iz mesta u kojima rade na radna mesta u mestima prebivališta, čime bi se smanjila izdvajanja za putne troškove? Brojni su primeri gde možemo ostvariti neophodnu saradnju i čak i zajednički nastup. Naravno, uvek će biti i onih mesta na kojima ćemo imati iste ili skoro iste stavove, ali ćemo imati različita viđenja u pristupu rešavanja određenih problema. Na primer, može se zauzeti isti ili skoro isti stav oko nekog problema, ali će neki sindikat misliti da je štrajk zaposlenih jedini način za rešavanje tog problema, dok će drugi sindikat smatrati, u skladu sa svojim procenama, da bi štrajk u tom trenutku bio kontra-produktivan. Biće, opet, onih koji će razmišljati u pravcu nekog specifičnog vida protesta, ali ne i o štrajku. Ovakvih situacija je bilo u prošlosti i biće ih sigurno još, ali takve stvari ne bi smele da nas razjedinjuju, naprotiv, ukoliko se prevaziđu neki animoziteti, mogu nas naterati na kreativniji pristup u sindikalnom radu.

SZI:  Šta nam možete reći o Sindikatu srpske policije u ovom trenutku?

Glišo Vidović: Od svog osnivanja 2007. godine SSP je prošao kroz više faza. Nakon početnog uspona došlo je do određenog pada, kako u aktivnostima Sindikata tako i u broju članova, ali je taj problem pre dve godine prevaziđen. Naš sindikat pažljivo prati sva zbivanja u Ministarstvu, blagovremeno i na pravi način reagujemo na sve probleme koji su u interesu zaposlenih, što je rezultiralo njihovim sve većim poverenjem, a samim time je došlo i do povećanja broja članova Sindikata. Samo u Beogradu, od januara do jula meseca ove godine, dobili smo preko 1100 novih članova, sa tendencijom da taj broj do kraja godine bude značajno veći, što je nama više nego dobar znak da smo na pravom putu. Povećan broj sindikalnih grupa i članova Sindikata na teritoriji čitave Srbije naterao nas je i na organizacione promene.  Izmenom Statuta dobili smo novi oblik organizovanja – Regionalne centre kao viši nivo organizovanja. Regionalni centar pokriva sindikalne grupe koje deluju na teritoriji jedne policijske uprave, dok je Beograd zbog velikog boja članova podeljen na dva regionalna centra i to: Regionalni centar Sedište Ministarstva i Regionalni centar PU Beograd. Nije isključeno da ćemo zbog stalnog priliva novih članova početkom sledeće godine biti primorani da iznađemo još efikasnije oblike organizovanja.

SZI: Kada pričamo o povećanju broja članova, neminovno se nameće pitanje reprezentativnosti Sindikata.

Glišo Vidović: Sindikat već u ovom trenutku ispunjava zakonske uslove da postane reprezentativan, međutim, nismo još uvek podneli zahtev za preispitivanje reprezentativnosti, jer nas to pitanje ne opterećuje previše. Naravno da je reprezentativnost bitna, ali ono čime se mi pre svega bavimo je ne puki broj članova, već i one druge stvari koje uz tu reprezentativnost idu. Reprezentativnost ćemo shvatiti kao nagradu koju su nam dali zaposleni svojim učlanjenjem u Sindikat za dosadašnji rad, ali i kao obavezu da se u budućnosti na još kvalitetniji način zalažemo za ostvarivanje naših programskih ciljeva.

SZI: Po Vašem mišljenju, šta je to što po čemu se naš Sindikat razlikuje od drugih sindikata u Ministarstvu, šta je to zbog čega je značajno povećan priliv novih članova?

Glišo Vidović: Mislim da smo zaposlene zainteresovali pre svega svojom otvorenošću i pristupačnošću, iskrenim odnosom i prema sebi i prema drugima. To, naravno, ne može uvek biti dovoljno da nekoga privučeš u članstvo, zbog čega verujem da  su zaposleni, pored toga, prepoznali našu doslednost u ukazivanju na određene probleme, istrajnost u nastojanjima da se ti problemi reše, da su uočili našu spremnost i na, da ne ispadnem patetičan, lične žrtve, naših aktivista koji su zbog svojih aktivnosti često mete i najgrubljih podmetanja, šikaniranja i maltretiranja od strane pojedinih zvaničnika u Ministarstvu. Takođe, mislim i da je naš korektan odnos prema drugim sindikatima u Ministarstvu…. nijedan naš sindikalni funkcioner nikada, ni u jednom javnom nastupu, ni u jednom svom aktu, nije negativno komentarisao i „prozivao“ druge sindikate i njihove rukovodioce … dakle, mislim da je naš takav nastup sigurno imao uticaja da neki porazmisle o učlanjenju u naš Sindikat.

Na meni lično i na članovima Glavnog odbora SSP leži odgovornost da te pozitivne osobine koje su nas krasile u prethodnom periodu budu naš znak prepoznavanja i u budućnosti.

SZI: Možete li biti malo određeniji  i navesti nam neke od tih, kako Vi kažete, pozitivnih osobina Sindikata?

Glišo Vidović: SSP izuzetnu pažnju posvećuje transparentnosti u svim oblicima svoga delovanja, ne dajemo nerealna obećanja, prepoznatljivi smo po kvalitetnoj i efikasnoj pravnoj zaštiti, po različitim oblicima humanitarnog delovanja, a veliku pažnju posvećujemo i uređenju međusobnih odnosa unutar organizacije, jer je to osnova dobrog funkcionisanja svakog, pa i našeg Sindikata.

Činjenica je da se preko računa sindikata prikuplja velika količina novca  od članarina ili od donacija namenjena za aktivnosti organizacije. Tu se, ako nisu uređeni odnosi materijalno-finansijskim pravilnikom i ne vrši se kontrola transakcija od strane nezavisnog organa sindikata, može doći u iskušenje da se novac usmerava u nelegalne tokove, odnosno da se nenamenski troši. SSP ima precizno definisan Pravilnik o materijalno finansijskom poslovanju, a izvršene transakcije se kontrolišu od strane Nadzornog odbora kojeg je birala Skupština. Takođe svaki sindikalni aktivista može i ima pravo da se i sam uveri u poslovanje organizacije.

U prethodnom periodu smo imali i kontrolu finansija od strane Sektora unutrašnje kontrole i od sudskog veštaka koji su poslovanje ispitivali na osnovu anonimne prijave da se nezakonito vrše transakcije. Naravno, rezultat istrage je svima poznat i to nam je dalo novu snagu da nastavimo putem koji se krećemo. Napominjem da Sektor unutrašnje kontrole nije bio nadležan da nas kontroliše, ali se mi nismo protivili jer su to naše kolege i oni su, na kraju krajeva, bili najbolja reklama za nas.

Sindikat srpske policije je prepoznatljiv  po kvalitetnoj pravnoj zaštiti. Trenutno na platnom spisku imamo 14 advokata koji deluju na teritoriji cele Srbije. Jedan od naših prioritetnih obaveza je pravna zaštita naših članova. Na zaposlene u MUP se primenjuje veći broj zakonskih i podzakonskih akata koji uređuju radno-pravnu materiju. Primenjuje se Zakon o radu, Zakon o državnim službenicima, Zakon o policiji, Zakon o sprečavanju zlostavljanja na radu, Poseban kolektivni ugovor za državne službenike, Poseban kolektivni ugovor za policijske službenike, razni pravilnici i brojne depeše koje često nisu utemeljene  na zakonima. U toj šumi propisa mi imamo obavezu da naše članove a i druge zaposlene podučimo ili im ukažemo kako treba reagovati u određenoj situaciji. Ako je potrebno angažujemo advokate u disciplinskim ili krivičnim postupcima kada smatramo da je naš član neopravdano procesuiran.

Veoma smo aktivni u organizovanju različitih humanitarnih akcija, prikupljanju novčane pomoći, za bolesne kolege organizujemo akcije dobrovoljnog davanja krvi. Organizujemo memorijalne turnire u čast naših nastradalih kolega koji su svoj život nesebično dali obavljajući svoju dužnost.

Pošto je naš posao vrlo težak i stresan, a zaposleni imaju potrebu za druženjem,  jednom u godini održavamo sportsku manifestaciju u vidu Policijade. Na njoj se okupi više od 700 zaposlenih, članova našeg sindikata koji imaju priliku da se nadmeću u 11 sportskih disciplina ( mali fudbal, šah, pikado, odbojka, ribolov, stoni tenis, basket, nadvlačenje konopca, rukomet, streljaštvo, planinarenje). Nakon održavanja sportskog dela, druženje nastavljamo uz prigodnu zabavu i svečanost na kojoj uručujemo zaslužene nagrade pobednicima. Osim ove relaksirajuće – dozvoliću sebi i da se našalim – u suštini terapeutske uloge, ovakva okupljanja imaju zadatak, između ostalog, da se naši članovi iz različitih krajeva Srbije upoznaju, da se oni koji se već poznaju dodatno zbliže, da razmenimo iskustva i ideje, da vidimo da li je ono što smo radili u prethodnom periodu dobro ili ne, ali i da, na neki način, razmotrimo naše buduće korake.

Sve navedeno neminovno doprinosi većem sindikalnom jedinstvu koje nam je neophodno u nastupajućem periodu.

Nastaviće se…

Povezani članak: Intervju sa Glišom Vidovićem, predsednikom SSP – I deo

 


SLIČNI TEKSTOVI