Skip to main content


LOŠ, GORI, NAJGORI – NOVI PRAVILNIK O POLICIJSKIM OVLAŠĆENJIMA


Mislili smo da će produžetak sramnog PKU za policijske službenike, uz saglasnost tada dva reprezentativna sindikata biti dovoljan da bar ove godine, ovu krasnu profesiju više ne brukaju, omalovažavaju i svima otežavaju u radu. Mislili smo, ali smo ih potcenili. I pojedince u Radnoj grupi Ministarstva unutrašnjih poslova, ali i reprezentativan sindikat, jer je morao biti informisan kako izgleda, ako ništa drugo, bar Nacrt Pravilnika o policijskim ovlašćenjima koji je na mala vrata, a bez ikakvog znanja ostalih sindikata, dana 19.06.2019. godine stupio na snagu. Šta je dobro, a šta loše u njemu? Da li je povoljan za policijske službenike?

Ovim Pravilnikom bliže je definisan način obavljanja policijskih poslova i postupanja policijskih službenika, primena ovlašćenja, a još bliže prava građana nakon primene ovih radnji. Umesto da pojedinci iz Radne grupe Ministarstva unutrašnjih poslova koji su učestvovali u izradi ovog po nama, katastrofalnog Pravilnika, njega pojednostave i olakšaju rad policijskim službenicima na terenu, dodatno su zakomplikovali stvari. To će na svojoj koži osetiti upravo naše ministarstvo i mi sami – biće znatno povećan broj pritužbi i predstavki, jer uz nedostatak ljudskih resursa nisu stvoreni adekvatni uslovi za rad, opremu boravak i smeštaj, kako bi odredbe ovog Pravilnika mogle da zažive u praksi.

Kako ne bi dužili sa  analizom, pažnju ćemo usmeriti na nekoliko stvari koje se tiču svakodnevnice na poslu, gledajući  iz ugla policajca na terenu..

Činjenica je da u poslednje vreme pristiže sve veći broj pritužbi i predstavki na račun rada policije. U svakoj OJ postoji jedan rukovodilac ( najčešće je to pomoćnik komandira) čiji je jedan od zadataka i sprovođenje pritužbenog postupka. Samo oni znaju koliko je to obiman posao i da zbog toga zapostavljaju ostale poslove i zadatke. A primenom ovog Pravilnika, tek će pritužba, predstavka i žalbi biti više i to na stepen (kvadrat). Član 19. stav 1. tačka 7 ovog Pravilnika definiše da između ostalih, jedno od prava dovedenog lica sa kojim će biti upoznat, bude i „da pokrene postupak pred nadležnim policijskim ili pravosudnim organima radi ispitivanje zakonitosti dovođenja i naknade štete“. Član 29. stav 1. tačka 10. definiše prava zadržanih lica, a između ostalih, jedno od prava zadržanog lica je „da pokrene postupak pred nadležnim policijskim ili pravosudnim organima radi ispitivanje zakonitosti zadržavanja i naknade štete“.

Da nas neko ne shvati pogrešno, poštovanje ljudskih i manjinskih prava i upoznavanje građana o tim pravima je ono čemu i mi težimo, ali iz nama znanih razloga, koristimo ovu priliku da pitamo nadležne iz Radne grupe MUP-a koja je učestvovala u izradi ovog Pravilnika, zašto nisu taksativno nastavili i definisali još niz odredbi koje bi glasile: „da pokrene postupak pred nadležnim policijskim ili pravosudnim organima radi ispitivanja neadekvatnih uslova smeštaja u prostoriji za zadržavanje“ ili „da pokrene postupak pred nadležnim policijskim ili pravosudnim organima radi ispitivanja tehničke ispravnosti vozila kojim je doveden“ ili „da pokrene postupak pred nadležnim policijskim ili pravosudnim organima radi ispitivanja kvaliteta ishrane koju dobija“.

Sve je više napada i povređenih policajaca i stalno ističemo hitnost u promeni odredbi koje se odnose na upotrebu sredstava prinude, pre svega fizičke snage, službene palice i vatrenog oružja, kao krajnju nuždu. Nažalost, ovim Pravilnikom, osim što i ovog puta ni u jednom delu nije data prednost u postupanju policijskom službeniku, nametnuta je npr. obaveza da lice prema kome bude upotrebljen raspršivač sa nadražujućim sredstvom, policijski službenik upozori da ne koristi kreme, koju vrstu sapuna da koristi, da tapkanjem peškirom briše lice, a ne trljanjem i sl.

Kada sumiramo navedeno: dovođenje, zadržavanje i upotrebu sredstava prinude, dolazimo do Komisije zadužene za ocenu opravdanosti i upotrebe sredstava prinude, koja će izgleda biti rigorozna, te nam i u ovom slučaju preti opasnost od disciplinskih prijava ili još teže prekida radnog odnosa. I u ovom slučaju ne stavljajući u prvi plan bezbednost policijskog službenika, niti rizike i okolnosti pod kojima je upotrebio sredstva prinude i ne razmatrajući njegovu procenu, Komisija sagledava sledeće: da li je službeni zadatak mogao biti izvršen bez upotrebe sredstava prinude npr.

Međutim, nije sve tako crno, u ovom Pravilniku bliže je definisan način vršenje uviđaja, KD pregled, upotreba elektrošokera i električne palice, način izveštavanja, izgled obrazaca, način uručenja poziva i sl.

Ukratko, kako ne bi dužili, predstavnici Radne grupe koji su bili uključeni u izradi ovog Pravilnika akcenat su najviše stavili na zaštiti i poštovanju ljudska prava (da li ta prava imaju policijski službenici?), pisali nejasne sastave koji se u deliću sekunde ne mogu primeniti u praksi i sl. I ovog puta nisu vodili računa (ili nisu hteli)  o policajcu na terenu i problemima sa kojim se susreće prilikom postupanja.

Ne zameramo njima, oni policijski posao nikada nisu obavljali na ulici, već zameramo onima koji su to dozvolili. Upravo zbog njih Ministarstvo unutrašnjih poslova iz svog budžeta izdvaja enormne sume radi obeštećenja usled izgubljenih upravnih i sudskih postupaka. A kako stvari stoje, primenom ovog Pravilnika biće ih još više…

Služba za informisanje SSP
Zoran Stojčić


SLIČNI TEKSTOVI