Skip to main content


Policijska stanica Obrenovac – Slika odnosa poslodavca prema zaposlenima


Svakoga dana od predstavnika poslodavca, putem medija, obrenovacmožemo čuti kako reforma MUP-a ide u željenom pravcu, pokazuju se analize gde je smanjen broj izvršenih krivičnih dela i prekršaja, hvale se hapšenjem korumpiranih policajaca koji su dobili na poklon po jednu kiflu za doručak i slično. Sve je kao u bajci. Idealno i bez greške. Otvaramo poglavlja 23 i 24 vezana za sistem bezbednosti i reformu policije. Urađen je čak i Nacrt akcionog plana. Radi se punim kapacitetima. Ali, realno stanje na terenu je sasvim drugačije.

U skladu sa Zakonom o policiji, jedan od prvih i osnovnih poslova MUP-a je ostvarivanje bezbednosti ljudi i imovine. U ostvarivanju ovakvih poslova, zaposleni u MUP-u, a većim delom su to policijski službenici, svakodnevno rizikuju svoje živote, jer se igrom slučaja, zateknu u takvoj situaciji. To je rizik koji se ne može izbeći. Međutim, ko bi trebalo da štiti zaposlene u MUP da bi oni mogli efikasno da obavljaju poslove iz svoje nadležnosti? Naravno, poslodavac. Da li je zaista to baš tako?

Iscepane uniforme, dotrajala službena vozila sa „ćelavim“ gumama, smanjene plate, neisplaćena dugovanja zaposlenima, su stvari sa kojima su se zaposleni u MUP-u već pomirili. I čekaju da se nešto desi. Ipak, sa jednom stvari se ne mogu pomiriti – veliki rizik za svoje zdravlje i bezbednost na radu. Pravi primer za to je policijska stanica Obrenovac.

Posle katastrofalnih poplava u Obrenovcu, koje su razorile i oštetile infrastrukturu u gradu, veći deo važnih objekata je obnovljen, neki su u fazi rekonstrukcije i adaptacije, ali jedan, onaj važan za sve građane, još uvek je na mestu, u istom stanju, kao i pre devet meseci. Reč je o policijskoj stanici Obrenovac. To je jednospratna zgrada, gde je nakon poplava koje su je zahvatile, prizemlje zgrade potpuno van funkcije. Nađeno je i originalno rešenje: Jedan deo zaposlenih, radnici sa upravnih poslova i policijski službenici koji obavljaju saobraćajnu delatnost su prebačeni u Hotel „Obrenovac“,  gde u dve male prostorije obavljaju svoje poslove. Drugi deo zaposlenih, radnici dežurne službe i ostali uniformisani policijski službenici, kao i zaposleni u kriminalističkoj službi su preseljeni na gornji sprat zgrade koja je bila poplavljena. Rizično zar ne?

Više puta su se zaposleni obraćali poslodavcu radi rešavanja problema oko uslova rada. Ipak, kao i uvek dobili su samo obećanja. Bez ikakvih naznaka da će biti bolje. Kako i da se nadaju da će biti bolje kada se nakon poplava niko od predstavnika MUP-a i političara nije udostojio bar da se raspita, pogleda ili da se slika pored policijske stanice. Valjda im je bilo lakše da vuku drveće i da se voze čamcem kroz Obrenovac. Lepše izgledaju na tim slikama gde ima prirode.

Mesto rada na spratu zgrade PS Obrenovac je neuslovno. Mnogo zaposlenih na malom mestu su sabijeni jedan pored drugog, svakodnevna gužva i nemogućnost da se kvalitetno obavlja posao. Nedovoljna i neadekvatna materijalna i tehnička opremljenost za obavljanje poslova. Kada se saslušavaju lica, polovina zaposlenih dok traje ta radnja, mora da napusti svoje mesto za rad, ostavljajući posao nedovršenim. Prostorije za zadržavanje lica nema. Skoro sva vozila su poplavljena i nisu u upotrebi. Jedno poplavljeno se još uvek „drži“ i nekako funkcioniše. Ni sami zaposleni ne znaju kako je to moguće. Pitanje je samo trenutka kada će se i ono pokvariti. U zgradi se još uvek oseća neprijatan miris od poplava. Kako izgledaju poplavljene prostorije policijske stanice Obrenovac, možete vidite na slikama, na kraju teksta.

Sve ove stvari mogu ozbiljno uticati na bezbednost građana i imovine u Obrenovcu.  Oni koji bi trebalo da rade taj posao i sami su ugroženi. Poslodavac ništa ne čini da im pomogne i osposobi prostorije za rad. Ne uviđa grešku od ranije na koju je Sindikat srpske policije već ukazivao http://ssp.org.rs/arhive/3808 . Ne želi da deluje čak ni preventivno.  Još uvek se nije doneo Akt o proceni rizika koji predstavlja obavezu poslodavca po Zakonu o bezbednosti i zdravlju na radu. Dužnost poslodavca je bila i da se opštim aktom t.j. Posebnim kolektivnim ugovorom utvrde prava, obaveze i odgovornosti  u oblasti bezbednosti i zdravlja na radu.  Nezavisni sindikat policije koji je sa poslodavcem potpisao PKU je bio u OBAVEZI i da izvrši pritisak  i da u njega implementira članove koji su vezani za bezbednost i zdravlje na radu.

Ovim tekstom želimo da upozorimo na neophodnost reakcije i da ukoliko u budućem periodu ne dođe do pozitivnih promena i poslodavac ne iskorači korak napred u pogledu obezbeđivanja  adekvatnih prostorija za rad i sredstva za rad zaposlenima, Sindikat srpske policije će ukoliko se to pokaže neophodnim zahtevati sprovođenje kaznenih odredbi prema odgovornim licima u MUP-u, a sve u skladu sa Zakonom o bezbednosti i zdravlju na radu.

 

                                                                                                       Služba za informisanje SSP
Zoran Stojčić


SLIČNI TEKSTOVI