Skip to main content


Radna akcija na Neštinu


Neštin, 04.09.2016. godine, – Kada neko vidi policijske službenike kako prenose nekakve ormare, stolove i druge stvari, najpre pomisli na neku nesreću ili prirodnu katastrofu. Kada vidi i žene policajce da, u uniformi, na tom istom mestu, peru prozore i zidove na nekom kontejneru onda je već zbunjen.

Ali ne radi se tu ni o kakvoj prirodnoj nepogodi radi se o tome da su se koleginice i kolege na Graničnom prelazu Neštin samoorganizvoali i krenuli u radnu akciju čišćenja i sređivanja objekata radi dostizanja minimuma osnovnih uslova rada na svojim radnim mestima.

Za to što njihov radni prostor izgleda baš kao poprište neke ratne bitke ili prirodne katastrofe odgovornost snosi poslodavac. Takvo stanje zapuštenosti direktna je posledica dugogodišnjeg odsustva bilo kakvih ulaganja u te „manje“ granične prelaze. Istine radi, dolaskom generala Milenka Božovića na mesto načelnika Uprave granične policije stvari polako počinju da se menjaju. Nama u sindikatu su poznati njegovi napori i koliko energije troši u nastojanju da obezbedi osnovne uslove svojim potčinjenima. Ali medalja uvek ima dve strane. Za drugu, tamnu stranu zaslužni su ljudi u Sektoru za materijalno-finansijsko poslovanje i planiranje budžeta. Ti svemoćni blagajnici MUP gospodina Božovića ne udostoje čak ni odgovora. Hej, jednog generala ne poštuju! Pa kako će onda obične policjace!

Naime, iako je još pre par meseci u MUP stigla donacija od nekoliko kontejnera za prelaze Neštin, Sot, Šid, Kotroman… oni i dalje stoje nefunkcionalni. A odgovor je krajnje prozaičan i očekivan: nema novca za opremanje. Dakle, ministarstvo dobije donaciju i ne zna ili ne može da je iskoristi! Gospoda iz Sektora za materijalno-finansijske poslove sve što znaju jesu reči – nema novca! A mi u SSP smatramo da novca za te stvari mora da ima, i da ga ima, ali se koristi na razne bespotrebne stvari, na silne projekte i putovanja u inostranstvo. Pojedini načelnici u pojedinim službama više liče na turističke radnike nego li na zaposlene u policiji! Koliko samo penala plaćamo sudovima i advokatima po tužbama za uskraćivanje prava zaposlenih!? A kažu da novca nema čak ni da ukolne stare zarđale kontejnere! Pa neka zovu bilo koju firmu za otkup sekundarnih sirovina, pa će još i zaraditi, jer ti objekti zaista nisu ni zašta drugo sem za staro gvožđe.

Porazna je činjenica da su kontejneri samo u Neštinu koliko toliko osposobljeni za boravak i rad, jer je jedino na tom graničnom prelazu dovedena električna struja. Tako da je akcija zaposlenih, koji su sami prenosili i prepakivali stvari, prali i sređivali radni prostor, imala nekog smisla, dok na drugim prelazima kolege takođe mogu da peru i čiste ali u mraku. No ono što je i tu rak-rana i baca prašinu na sve dobro jeste činjenica da na tom graničnom prelazu Neštin nema osnovnih higijenskih uslova. Tu je tekuća voda (pa makar i samo tehnička), u 21. veku još uvek misaona imenica  a zaposleni sanjaju lavabo i toalet! A vodovod je na samo 2 kilometra daleko, ali su ta dva kilometra nepremostiva prepreka za MUP.

Kada i da li MUP uopšte planira privođenje nameni i ostale kontejnere niko ne zna. Da li ćemo uopšte ispuniti uslove precizirane ugovorom o donaciji ili ćemo doći u opasnost da donator jednostavno dođe i pokupi svoje kontejnere?! Sindikat srpske policije je uvek bio oštar kritičar loših poteza poslodavca, ali i konstruktivan partner spreman da pomogne i finansijski kada je to neophodno. No mi sigurno nećemo preuzeti zadatke i obaveze Ministarstva kada je u pitanju obezbeđivanje zakonom predviđenog minimuma uslova rada. O zaštiti zdravlja zaposlenih da i ne govorimo!

Ne možemo da propustimo priliku i da se ne osvrnemo na  ponovo aktuleizovan problem sa službenom obućom. Svi smo svedoci katastrofalno lošeg kavliteta te obuće, svi su kao nešto preduzeli, pisane neke  krivične prijave protiv nekih nebitnih likova… Al policajcima su i dalje mokre noge. Kolege su na GP Neštin i dalje bez vode, a na nekim drugim prelazima su i dalje u raspadnutim kontejnerima. A sve pod izgovorom kako „nema para“! A da li ljudsko zdravlje sme da ima cenu? Koja je to adekvatna nagrada za kolege žandare koji su svojevremeno dobili mišju groznicu zbog loših uslova rada? Nema je, gospodo iz svemoćnog sektora! Nema tog novca koji će deci zameniti zdrave majke i očeve!

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević