Skip to main content


Stanovi: Anoniman dopis Sindikatu srpske policije


Pre par dana, na adresu SSP stigla su dva identična pismena akta naslovljena na ime predsednika Sindikata srpske policije Glišu Vidovića i portparola Dragana Žebeljana.

Dopis na petnaest strana je anoniman i iza njega navodno stoje policijski službenici MUP R Srbije i ukazuju na stambenu problematiku i loša rešenja podzakonskih akata koja se odnose na ovu oblast.

S obzirom da smo svi svesni činjenice da više ljudi nikada ne piše jedan akt, verujemo da iza njega stoji kolega ili koleginica visokog obrazovanja i stručnosti, neko ko je u ovoj materiji i koji želi promene na bolje, poštovanje prava i pre svega pravdu za sve nas.

Na žalost, ova osoba koja stoji iza ovog akta nema hrabrosti i smelosti da svoj identitet otkrije i zajedno sa nama „zasuče rukave“, to je velika šteta jer na žalost, u našem sindikatu nemamo adekvatnu osobu i stručnjaka koji bi se bavio ovom oblašću.

Molimo koleginicu ili kolegu, autora ovog teksta da nam se javi kao bi smo krenuli u rešavanje ovog problema, garantujemo da će identitet autora ovog teksta biti zaštićen. 

Poštovani,

Bez ikakvih predrasuda i sumnje da nosioci poslova u okviru rada samog sindikat stručno i čestito izvršavaju svoje aktivnosti, dajemo sebi slobodu da zatražimo da se direktno Vi uključite u rešavanje problematike koja će biti tema ovog akta, uz angažovanje stručnih pravno-relevantnih subjekata, imajući u vidu ozbiljnost i značaj koju oblast stambenog zbrinjavanja u MUP-a sama po sebi zahteva.

Znajući rezultate Vašeg požrtvovanja kao predsednika sindikata, u borbi za najvažnija i najbitnija pitanja za prava i društveni status policijskih službenika, smatramo da jedino vašim neposrednim angažmanom postoje, koliko- toliko, realne šanse da pitanje stambene problematike može kroz donošenje nove Uredbe biti rešeno na valjan i prihvatljiv način.

Ono što nas je motivisalo da vam se obratimo, je na sajtu Policijskog sindikata Srbije  publikovana inicijativa 02/01 broj 360-67/13 od 12.02.2013.god.za izradu “Uredbe rešavanju stambenih pitanja izabranih, postavljenih liaa…… ” . S tim u vezi, a na bazi iskustva i poznavanja oblasti stambene problematike, konkretno normi i pravnih pravila kojima je ista trenutno uređena i poznavanja pravila i načina na kako je bila ranije definisana, podstaklo nas je da svojim učešćem na ovaj način pokušamo da damo svoj doprinos u pogledu predloga, sugestija i smernica, da bi se ova oblast u što bolje uredila.

Akt, pod imenom Inicijativa 02/01 broj 360-67/13 od 12.02.2013.god., / publikovan na sajtu PSS /, koji je sačinio i uputio Sekretarijat Ministarstva unutrašnjih poslova, Ministarstvu za građevinu i urbanizam, ima svoju dobru stranu koja se ogleda u zainteresovanosti i angažovanju MUP-a. Međutim ako se bolje analizira i sagleda njegova sadržina, akt je samo protokolarnog karaktera i ništa više od toga, prosto iz razloga što se njime na neki način želi prikazati briga Sekretarijata za zaposlene u MUP-a sa jedne strane, dok sa druge strane nastoji se samo ispuniti forma realizacije potpisanog Sporazuma između Policijskog sindikata Srbije i minista unutrašnjih poslova od 21.01.2013.god .

U predhodnom periodu, u zadnjih 4 godine , da kažemo u žiži sindikalnih aktivnosti i žiži sindikalnog delovanja, o čemu su zaposleni dobrim delom mogli biti upoznati praćenjem sajtova kako reprezentativnih tako i nereprezantitivnih sindikata, mogla su se videti zaduženja i obaveze kojim je bio zadužen Sekretarijat, na čelu sa gospodinom Miloradom Todorovićem. Ranije utvrđene obaveze Sekretarijata u smislu donošenja pravilnika, upustava ili drugih podzakonskih akata i sl. kojima je trebalo urediti prava zaposlenih u MUP-a, ne da nisu bile ispunjene u odnosu na utvrđene rokove, a pravilnici, upustva i druga podzakonska akta doneta na vreme /neki ni do danas, iako je prošlo više godina od utvrđene dinamike/, mnogi od tih podzakonskih akata koje je predložio Sekretarijat, po nepisanom praviliu, više su išli na štetu zaposlenih nego u korist (setimo se predloga Pravilnika kojima se trebalo urediti oblast kojim poslovima mogu policijski službenici da se bave i nesmetano da ih obavljaju van službe; setimo se u poslednje vreme mišljenja koje je dao Sekretarijat oko negiranja prava na dnevnice policijskih službenika koje MUP-a upućuje na usavršavanje; neažurnost u pogledu efikasnog sprovođenja postupka dodele ono malo stanova koje MUP-a ima na raspolaganju /postupci donošenja Odluka o dodeli stanova a koji sprovodi Sekretarijat i gosp.Todorović kao predsednik Stambene komisije traju, verovali ili ne, u nekim Policijskim upravama pr.Novi Sad, Prijepolje i po 5-7 godina kao / i td

Podsetićemo vas da je Sekretarijat imao aktivnu ulogu prilikom donošenja predhodene Uredbe o rešavanju stambenih potreba izabranih, postavljenih i zaposlenih lica kod korisnika sredstava u državnoj svojini (“Službeni glasnik RS” 102/2010), a koja je najgora i najnepovoljnija Uredba ikada doneta na štetu zaposlenih u MUP-a /o tome dovoljno govori i to što je ukinuta od strane Ustavnog suda i to baš na onom delu kojim je Ustavni sud utvrdio da se diskriminišu pojedini zaposleni u MUP-a /. Da ne bi , samo kritički, bili orijentisani prema Sekretarijatu, jer u njemu ima i vrhunskih profesionalaca, nedvosmisleno se može tvrditi da Sekretarijat, gotovo ništa bitno u smislu poboljšanja radno-pravnog ili socijalnog položaja nije doneo zaposlenima u MUP-a.

Ono što je izuzetno bitno naglasiti i istaći u predhodno pominjanoj Inicijativi, je činjenica da Sekretarijat traži od Ministarstva za građevinu i urbanizam da se sačini nacrt Uredbe o rešavanju stambenih potreba izabranih, postavljenih i zaposlenih lica kod korisnika sredstava u državnoj svojini, istu potom dostavi MUP-a, kako bi MUP-a moglo izjasniti o predlogu. Rečnikom građana, to je i više nego neozbiljno i smešno, pravno rečeno akt je sačinjen uz odsustvo pravne utemeljenosti zahteva iznetih u samom tekstu inicijative Sekretarijata. Postavlja se jednostavno pitanje u kom zakonskom propisu Sekreterijat nalazi svoje uporište i daje sebi za pravo da zahteva od nekoga da mu nešto dostavi    na ovaj način…. Sekretarijat se postavio kao vid kontrolnog organa (Vlade ili Narodne skupštine) a da nema nijedno za to izvorno pravno ovlašćenje. Iz navedenog, se može konstatovati pravna neozbiljnost i dovesti u sumnju stvarna namera Sekretarijata.

 Iz ovako sačinjene inicijative ne vidi se nikakva izražena namera i želja za aktivnim učešćem Sekretarijata u izradi i donošenju zakonskih rešenja nove Uredbe….. što morate priznati je i više nego suštinski važno i bitno. Sa druge strane inicijativa ima ozbiljan prizvuk imperativnog obraćanja Ministarstvu za građevinu i urbanizam kao nadležnog za donošenje Uredbe, što može izazvati opravdan animozitet, usloviti odsustvo kooperativnosti i ozbiljno se odraziti na buduća zakonska rešenja.

Ako se mislilo da će se nešto drastično poboljšati novom Uredbom, time što će se u Inicijativi navesti namera da se ukine kategorija značaja radnog mesta po osnovu rukovođenja, da se time dobijaju neka dobra „solomonska“ rešenja, to je apsolutno daleko od realnosti i po nama to je bespredmetno uopšte pokretati. Kao što je poznato, zakonskim rešenjima Posebnog kolektivnog ugovora neminovno je poboljšan položaj policijskih službenika u tolikoj meri da treba biti realan i priznati da su, sada , u pojedinim mesecima veća primanja policijskih službenika-izvršilaca sa srednjom stručnom spremom, po osnovu pojedinih prinadležnosti nego recimo komandira Policijskih ispostava. Na taj način, hteli mi to da priznamo ili ne, dovodi se u pitanje i narušava princip hijararhije i subordinacije, bez koga policija ne može funkcionisati bez obzira šta ko o tome mislio. Mišljenja smo da nisu daleko dani, a to je osetno i primetno u radu na terenu, da će se postaviti pitanje želje i namere rukovodilaca da uopšte obavljaju tu funkciju ili delatnost komandira Policijskih ispostava. U hijararhiji rukovođenja može se mnogo što porediti, ali posao komandira, onog ko taj posao obavlja kako to pravila službe i dr.propisi zahtevaju, uz prisustvo savesnosti, brige i odgovornosti i za svoje zaposlene, to je „rudarski posao“. Mali je broj bilo kavih privilegija koje imaju komandiri Policijskih ispostava ili ih uopšte i nemaju, u smislu kliznog radnog vremena, upotrebe vozila na ličnom zaduženju, dnevnica za službena putovanja, odobrenih sredstava za reprezentaciju ili slično, da bi imali više bilo kakav posebno jak motiv da bi se trudili da ostanu na tim mestima. Znamo svi mi na terenu koliko i šta znači dobar, uzoran i savestan komandir za policajca, u svakom pogledu…a nismo sigurni da je baš kod kategorije komandira zavidan položaj i na planu njihovih rešenih stambenih pitanja. Ako ih i na ovaj način uskratimo za tih 20 dodatnih bodova postavlja se pitanje da li to može biti i kontraproduktivno ali na vama je kao Sindikatu u svakom slučaju odgovornost da donesete konačnu ocenu i da zauzmete o tom stav….ali vam savetujemo da razmislite o činjenici da li se smišljeno ili ne , ne dovodi recimo u pitanje broj bodova postavljenim licima….Zašto i to ne bi bio predmet ukidanja, možda zato što su Načelnici PPU postavljena lica… iako među njima čak ima i onih sa višom stručnom spremom ili sa stručnom spremom koja se kategoriše sa 240 bodova. U tim situacijama imaćete jedan paradoks, da će , Načelnici PPU kao postavljena lica, biti po broju bodova koja će im Uredba dati iznad onih koji imaju veću stručnu spremu i to će na direktan način predstavljati urušavanje sistema vrednosti, uz aktivan doprinos Sindikata. Ono što je bitno i što treba u svakom slučaju istaći i naglasiti je činjenica da ne znamo i nismo upoznati za neki slučaj da je neki funkcioner iz građanstva /po nepisanom pravilu oni iz političke elite/ ulazeći u službu kao prvo radno mesto zauzeo mesto komandira Policijske ispostave a za one koje im je prvo radno mesto bilo načelničko, a prvi čin u policiji bio od majora do pukovnika, suvišno je i pominjati koliko ih je bilo i koliko njih i dalje egzistira.

 U cilju donošenja nove Uredbe kojom bi se regulisao položaj i prava policijskih službenika u postupku otkupa stanova, neizostavno se mora uzeti u obzir i voditi računa, prvenstveno, o socijalnoj komponenti zaposlenih, realnim mogućnostima policijskih službenika da uđu u postupak otkupa koji će biti definisan novom Uredbom, s obzirom na visinu primanja, visinu najosnovnijih životnih troškova, postojanje ekonomske krize i sve gori položaj policijskih službenika u društvenom životu. Najjednostavnije rečeno nova Uredba, u svojim zakonskim rešenjima mora sadržati i životnu komponentu i oslikavati stanje životne realnosti, a ne da bude bazirana na politikanstvu i demagoškim principima, što je karakteristično i što odlikuje Uredbu o rešavanju stambenih potreba izabranih, postavljenih i zaposlenih lica kod korisnika sredstava u državnoj svojini (“Službeni glasnik RS” 102/2010), koja je i dalje na snazi.

Aktuelna Uredba o rešavanju stambenih potreba izabranih, postavljenih i zaposlenih lica kod korisnika sredstava u državnoj svojini (“Službeni glasnik RS” 102/2010) , koja u sebi i kroz svoja zakonska rešenja ne sadrži i ne uvažava realnost društva, standarde profesije na koje se odnosi, kakva je policijska, društveno-ekonomski položaj građana, je sama po sebi u suprotnosti sa svrhom donošenja, bazirana na imaginarnim osnovama i kao takva neprimenjiva i protivrečna razlozima donošenja. Aktuelna uredba, u pogledu određenosti uslova i načina otkupa, nije imala u vidu niti je uzela u obzir visinu primanja, najbrojnije, u društvenom životu bitne policijske profesija na koje se odnosi uredba, nije imala u vidu visinu prosečne plate na nivou Republike Srbije, nije obuhvatila i imala u vidu visinu prosečene potrošačke korpe /po najnovijim parametrima od 52,000-60,000 dinara/, troškove i visinu osnovnih poreskih- komunalnih i dr.dažbina, kao redovnih izdataka. Ukoliko bi se u sve to uvrstilo i kao neminovnost dodali mesečni izdaci po osnovu školovanja dece, vanredni ili redovni izdaci po osnovu lečenja, nedvosmisleno se može tvrditi da je aktuelna Uredba u suprotnosti sa postulatima pravne održivosti. Kao takva, aktuelna Uredba bi mogla biti održiva i svrsishodna da je doneta za standarde koji važe u Parizu, Londonu, Rimu,Berlinu, odnosno mogla bi biti održiva da se primenjuje u državi ili gradu evropskog standarda visokorazvijenih društava.

Da je neprimenjiva jednostvno se može proveriti kroz sledeće činjenice:

  • Koliko nam je poznato, nijedan policijski službenik od trenutka njenog donošenja i stupanja na pravnu snagu nije bio u mogućnosti da uđe u postupak otkupa po uslovima i na način kako je to njom regulisano. Ne isključujemo mogućnost da neke druge profesije obuhvaćene uredbom su prihvatile uslove otkupa i da su ušle u sam postupak, ali kao što je i više nego poznato, te druge profesije, pripadnici BIA i specijalni tužioci imaju daleko veća primanja i daleko bolji standard nego policijski službenici.
  • Da je njene neprimenjivosti i nepovoljnosti svesno bilo i Ministarstvo odbrane, te da su oni već odavno sebe izopštili iz Uredbe. Neosporna činjenica je da Ministarstvo odbrane daleko odmakolo po tom pitanju vodeći mnogo više računa o materijalnim mogućnostima svojih zaposlenih, njihovoj socijalnoj karti, dostojanstvu i ugledu i kroz ovu oblast. Sama činjenica da su se izborili da kroz rešenja Zakona (Zakon o stanovanju, Zakon o sredstvima u svojini Republike Srbije) i Uredbi koji regulišu ovu oblast, izopšte sebe, i na sebi prihvatljiv način, daleko od javnosti, iako i oni nisu ništa drugo nego državni službenici, sebi obezbede prikladan, prihvatljiv i povoljan status po osnovu rešavanja stamebene problematike, dovoljno govori i o ozbiljnosti službi i nadležnih u Ministarstvu odbrane zaduženih za stambeno-pravne poslove, za razliku od onih koji su kao “reprezenti” Ministarstva unutrašnjih pitanja po tom pitanju imali zaduženja. I to je jedan više razlog, našeg predloga da se neizostavno aktivno po ovom pitanju aktuelizuje uloga i učešće Sindikata koji egzistiraju u MUP-a.
  • Aktuelna Uredba o rešavanju stambenih potrebaizabranih, postavljenih i zaposlenih lica kod korisnika sredstava u državnoj svojini (“Službeni glasnik RS” 102/2010) od momentom donošenja i stupanja na pravnu snagu je daleko i drastično predvidela nepovoljnije uslove otkupa, u odnosu i na uslove otkupa određene Uredbom o rešavanju stambenih potreba kupovinom stanova izgrađenih sredstvima za realizaciju Nacionalnog investicionog plana ( “ Službeni glasnika RS ” br.82/06, 96/06 i 99/06 ). To je aktuelna realnost, ali realnost koja je u suprotnosti sa svim principima pravne logike. Uredba o rešavanju stambenih potreba kupovinom stanova izgrađenih sredstvima za realizaciju Nacionalnog investicionog plana ( “ Službeni glasnika RS ” br.82/06, 96/06 i 99/06 ) je doneta, više kao iznuđena reakcija države usled prigovora i negodovanja različitih subjekata koji su smatrali da otkupne uslove stanova za državne službenike, predviđene Uredbom o rešavanju stambenih potreba izabranih, postavljenih i zaposlenih lica kod korisnika sredstava u državnoj svojini, treba pooštriti. Kao svaka ozbiljna država koja misli o svojim službenicima imajući u vidu njihove realne materijalne mogućnosti, u Srbiji je doneta Uredba o rešavanju stambenih potreba kupovinom stanova izgrađenih sredstvima za realizaciju Nacionalnog investicionog plana koja je u svojim rešenjima imala nešto zahtevnije uslove otkupa i nešto veće visine cene stanova, ali nikako dramatično različite ili dramatično uvećane, kao što je to učinjeno novim rešenjima u aktuelnoj Uredbi (“Službeni glasnik RS” 102/2010). Suština, pored navedenog, je bila da se ne dira u rešenja Uredbe o rešavanju stambenih potreba izabranih, postavljenih i zaposlenih lica kod korisnika sredstava u državnoj svojini, koja je do tada bila na snazi, da se ona kao takva restriktivnije primenjuje a da se daje više mesta i prostora za primenu Uredbe o rešavanju stambenih potreba kupovinom stanova izgrađenih sredstvima za realizaciju Nacionalnog investicionog plana.Da bi bilo još jasnije, pokušaćemo da vam to predstavimo na aktuelnom primeru naselja Vojvode Stepe izguaćenog na prostouu bivše vojie kasarne. Stanovi sagpađeni u navedenom naselju je sagradila Republička Pirekiija za izgradnju i iena stana trenutno iznosi 1290 eura po m2. sa PDV-om.

    Ukoliko bi policijskom službeniku u navedenom naselju bio dodeljen stan po aktuelnoj Uredba o rešavanju stambenih potreba izabpanih, postavljenih i zaposlenih lica kod korisnika sredstava u državnoj svojini (“Službeni glasnik RS” 102/2010) u tom slučaju primenjujući odredbe člana 41 st.2 otkupuna cena stana po m2 je 1290 eura, ista onolika kolika je i za svakog drugog građanina, s tim što drugim građanima-fizičkim licima se umanjuje za 8% koliko iznosi PDV-e, ako je u pitanju kupovina prvog stana, dok policijski službici po predmetnoj Uredbi nemaju ni pravo na umanjenje u visini PDV-a bez obzira što je u pitanju prvi stan.

    To je u stvari ta cena koju definiše čl.41 st.2, a koju je utvrđuje Ministarstvo finansija-Poreska uprava (u daljem tekstu:Poreska uprava) na način kako se utvrđuje osnovica poreza na prenos apsolutnih prava.

    Svako eventualni pokušaj nekoga da ovo negira i pokuša da prikaže na drugi način cenu kvadrata, najblaže rečeno, predstavljalo bi potpunu neistinu ili pokušaj iskrivljivanja realnosti dovođenjem u zabluda, baš na onaj način kako su i izigrani oni iz MUP-a koji su “zdušno” braneći interese policijskih službenika dozvolili da se aktuelna Uredba donese i dozvoli izmena ranijeg člana 48a prethodne Uredbe, kojim je bio definisan način utvrđivanja otkupne vrednosti kvadrata stana.

    Međutim ukoliko bi policijski službenik ostvario prioritetno mesto na listi reda prvenstva i hteo da uđe u otkup tog istog stana po uslovima koji predviđa Uredba o rešavanju stambenih potreba kupovinom stanova izgrađenih sredstvima za realizaciju Nacionalnog investicionog plana ( “ Službeni glasnika RS ” br.82/06, 96/06 i 99/06 ), u tom slučaju maksimalna cena m2 stana bi bila 850 eura.

    Ukoliko bi opet taj isti stan kupovan po uslovima predhodno ukinute Uredba o rešavanju stambenih potreba izabranih, postavljenih i zaposlenih lica kod korisnika sredstava u državnoj svojini (“Službeni glasnik RS” br.41/02,76/02,125/03,88/04,68/06-US i 10/07) kada je visinu tržišne vrednosti stana utvrđivao nadležni poreski organ kao osnovicu poreza na imovinu (kao oblika poreza na imovinu) tada bi cena m2 stana bila oko 800 eura.

    Ili još precizniji primer je Novog Sada. Ministarstvo unutrašnjih poslova R.Srbije dana 23.10.2012.godine objavilo je Javni konkurs br.360- 603/12-4-3 od 29.08.2012.god.za kupovinu stanova izgrađenih sredstvima za realizaciju Nacionalnog investicionog plana ( “ Službeni glasnika RS ” br.82/06. 96/06 i 99/06 ). Predmet Javnog konkursa je i stan br.14. treći sprat. na lokaciji Sunčana strana Jugovićevo. Novi Sad.. po ceni od 56.687.30 dinara po m2.. ili ti 690 eura po m2. Navedeni Javni konkurs je javno objavljen i možete ga pogledati na sajtu MUP-a R.Srbije /Arhiva- aktuelno; Oglasi: Konkursi).

    Za isti taj stan cena po m2 koje je utvrdila i po kojoj prodaje stanove Graćevinska Direkcija Srbije je 1050 eura sa PDV-om. što možete proveriti i pronaći na sajtu Građevinske Direkcije Srbije.

    Ta cena je ujedno i cena tržišne vrednosti stana koju bi tvrdilo Ministarstvo finansija-Poreska uprava (u daljem tekstu:Poreska uprava) na način kako se utvrđuje osnovica poreza na prenos apsolutnih prava, ako bi se tržišna vrednost stana u postupku otkupa utvrđivala primenom normi aktuelne Uredbi o rešavanju stambenih potreba izabranih, postavljenih i zaposlenih lica kod korisnika sredstava u državnoj svojini (“Službeni glasnik RS” 102/2010).

    Ukoliko bi opet taj isti stan kupovan po uslovima predhodno ukinute Uredbe o rešavanju stambenih potreba izabranih, postavljenih i zaposlenih lica kod korisnika sredstava u državnoj svojini (“Službeni glasnik RS” br.41/02,76/02,125/03,88/04,68/06-US i 10/07) kada je visinu tržišne vrednosti stana utvrđivao nadležni poreski organ kao osnovicu poreza na imovinu (kao oblika poreza na imovinu) tada bi cena m2 stana bila oko oko 650 eura.

    Ono što je bitno da se zna to je da cena po kojoj Građevinska Direkcija R.Srbije oglašava prodaju stanova je u stvari ta cena koju bi utvrdilo Ministarstvo finansija-Poreska uprava (u daljem tekstu:Poreska uprava) na način kako se utvrđuje osnovica poreza na prenos apsolutnih prava, i svaka drugačija tvrdnja predstavlja apolutnu neistinu. Ta cena je cena po kojoj je data mogućnost da se stanovi mogu otkupiti od strane policijskih službenika po aktuelnoj Uredbi i ona ne može biti manja kada je utvrđuje Ministarstvo finansija, ali može biti veća i to je ono što oni koji su predstavljali MUP-a, pri izradi aktuelne Uredbe, nisu umeli ili nisu hteli da prepoznaju.

    Da ne bi bilo kakvih nedoumica oko vlasništva i načina funkcionisanja Građevinske Direkcije R.Srbije, bitno je znati da je ona vlasništvo Države-Vlade R.Srbije, da se finansira i funkcioniše na tržišnim principima usko sarađujući sa Ministarstvom finansija prilikom određivanja prodajnih cena stanova po tržišnim uslovima.

    Da bi vam još bliže ilustrovali paradoks koji je neminovan i koji vrlo lako može da proistekne iz aktuelnih rešenja navedenih uredbi je sledeći primer. Ako bi recimo Građevinska Direkcija R.Srbije zbog nemogućnosti da proda stan br.15, treći sprat, na lokaciji Sunčana strana Jugovićevo,  Novi Sad.,pored stana na koji smo vam ukazali u gornjem delu teksta, odlučila da taj stan posle nekog vremena da na raspolaganje Vladi R.Srbije, a Vlada R.Srbije taj isti stan dodeli MUP-a, MUP-a bi u toj situaciji morao da raspiše Konkurs za dodelu stana u zakup ali po uslovima i na način koje predviđa Uredba o rešavanju stambenih potreba izabranih, postavljenih i zaposlenih lica kod korisnika sredstava u državnoj svojini (“Službeni glasnik RS” 102/2010). Tada dolazite u sitaciju da dva policijka službenika koji se nalaze vrata uz vrata mogu da otkupe stan dodeljen od MUP-a s tim što će policijski službenik kome je stan dodeljen po osnovu Uredbe o rešavanju stambenih potreba kupovinom stanova izgrađenih sredstvima za realizaciju Nacionalnog investicionog plana ( “ Službeni glasnika RS ” br.82/06, 96/06 i 99/06 ) plaćati m2 stana 690 eura, a policijski službenik kome je dodeljen stan po Uredbi o rešavanju stambenih potreba izabranih, postavljenih i zaposlenih lica kod korisnika sredstava u državnoj svojini (“Službeni glasnik RS” 102/2010) će morati m2 stana da plati po 1050 eura.

    Iz ovoga primera mislimo da najjasnije zajedno sa ostalim argumentima nedvosmisleno možete razumeti sve ono na što smo pokušali da vam ukažemo u smislu nepovoljnosti aktuelne Uredbe, njene neodrživosti, neutemeljnosti na životnim realnostima, mnogim protivrečnostima i svim drugim negativnim stranama.

  • Aktuelna Uredba………….. (“Službeni glasnik RS” 102/2010) i pored toga što je svojim najnovijim rešenjima radikalno promenila i pogoršala način određivanja visine otkupne cene stanova i uslove otkupa i urušila položaj policijskih službenika, na otkup, čak ne ostavlja mogućnost primena nijednog člana Zakona o stanovanju (“Službeni glasnik R.S.” br.50/92; 76/92; 84/92-ispr.; 33/93; 67/93; 46/94; 47/94-ispr.;48/94; 44/95dr.zakon; 49/95; 16/97; 46/98; 26/2001; 101/205-dr.zakon).Prost razlog tome je što su članom 18, 18a, 19, 20, 21 Zakona o stanovanju predviđeni nešto povoljniji uslovi otkupa u smislu roka od 40 godina i neke od okolnosti koje svojim postojanjem mogu umanjiti visinu otkupne cene.

    Ali zato aktuelnom Uredbom (član 38) nije izostavljeno da se na uslove zakupa po uredbi shodno primenjuju odredbe Zakona o stanovanju, što sve jasno govori da je cilj donošenja Uredbe bio unapred određen, a to je da se novedenom Uredbom tada bitno pogoršaju uslovi i način otkupa. Mora se priznati, donekle i vešto, cilj je postignut i to gotovo bez ikakvih posledica i reakcija, jer je MUP-a to toliko lako prihvatilo, da je to verovatno iznenadilo i one koji su to najmanje očekivali.

    Mislimo da smo vam i kroz ovaj primer dovoljno jasno i precizno pokazali utemeljenost naših sugestija i tvrdnji, ujedno i dokazali nesposobnost,idolentnost, loše pravničko znanje ili slabo poznavanje propisa iz oblasti stambene problematike, onih koji su zastupali interese zaposlenih u MUP-a prilikom donošenje aktuelne Uredbe….(“Službeni glasnik RS” 102/2010). koja je na snazi. Napominjemo da je u trenutku njenog donošenja, Ministar policije Ivica Dačić bio ujedno i zamenik predsednika Vlade R.S. sa naglašenom i u javnosti izraženom brigom za status i socijalni položaj policijskih službenika, što je mora se priznati velikim delom i dokazao. Ukratko aktuelna Uredba kao najnepovoljnija i koja dramatično svojim rešenjima urušava položaj policijskih službenika doneta je u uslovima i vreme kada klima, za donošenje propisa kojim se poboljšava položaj zaposlenih u MUP-a, nikad nije bila bolja i to sve samo iz razloga što zastupnici MUP-a nisu znali i umeli da prepoznaju da postoji velika razlika kada se tržišna vrednost stana utvrđuje od strane nadležnog poreskog organa kao osnoviie poreza na imovinu (kao oblika poreza imovinu) koja je mnogo povoljnija, u odnosu kada tu istu tržišnu vrednost stana utvrđuje Ministarstvo finansija-Poreska uprava (u daljem tekstu. Poreska uprava) na način kako se utvrđuje osnovica poreza na prenos apsolutnih prava.

    I ovo je još jedan od argumenata zbog kojih stojimo na stanovištu da je u postupku donošenja nove Uredbe potrebno neposredno, snažno i jako učešće predstavnika sindikata.

    S tim u vezi predlažemo vam neka zakonska rešenja koja bi trebalo ukomporirati u novu Uredbu rešavanju stambenih potreba izabranih, postavljenih i zaposlenih lica kod korisnika sredstava u državnoj svojini i od kojih ne bi se smelo odustati ni za jedan jedini “pedalj”, ako postoji ozbiljna namera da se ova oblast uredi na pravno-valjan način i spreči svaki dalji pokušaj sistematskog urušavanja i ono malo prava koja imaju policijski službenici. Jedino na taj način moglo bi se govoriti o dobroj polazanoj osnovi, konačno i početku sistemskog rešavanja jednog od najbitnijih i najkrucijalnih problema i potreba policijskih služebnika.

Predlažemo vam sledeće od čega, opet ponavljamo, ne bi smeli da dozvolite da se odstupi ni ja jedan jedini “pedalj” prilikom donošenja i stupanja u pravni promet nove Uredbe:

  1. Da se, u sto kraćem roku, inicira kod Predsednika vlade gospodina Ivice Dačić da u sladu sa čl.22. Zakona o državnim službenicima, Rešenjem formira radnu grupu u čijem sastavu će interese zaposlenih u MUP-a, u postupku donošenja nove Uredbe, aktivno zastupati i predstavnici sindikata, sa zadatkom neposrednog učešća sa ostalim relevantnim subjektima zaduženim za donošenje i izradu Uredbe. Na taj način, aktivnim učešćem i neposrednim uticajem, izbeći će se postdeliktno delovanje u smislu davanja predloga i sugestija na već donet nacrt ili predlog Uredbe, što će zasigurno uticati i na ekonomičnost postupka, na kvalitetnije rešenje problema u interesu policijskih službenika.
  2. Imajući u vidu da se posle donete Konačne odluke o dodeli stana zaposlenom, sledi postupak potpisivanja Ugovora o zakupu između MUP-a i zaposlenog, a da je MUP-a u konkretnom slučaju kao nosilac prava raspolaganja nad stanom zakupodavac, inicirati kod Ministra unutrašnjih poslovod R.Srbije da se kroz Protokol, Sporazum ili slično, u međuvremenu , dok se ne donese nova Uredba, stopira, odnosno učini zastoj ili odloži potpisivanje Ugovora o zakupu. U navedenom slučaju kirija-zakup, najednostavnije rečeno plaća se MUP-a.Razlog tome je što će oni zaposleni koji u međuvremnu dobiju Konačnu odluku o dodeli stana po aktuelnoj Uredbi, morati da uđu u zakup (koji nije nimalo mali) bez mogućnosti da traže i uđu u postupak otkupa, jer kao što je poznato Ustavni sud je poništio i stavio van snage član b.stav 4. Uredbe o rešavanju stambenih potreba izabranih, postavljenih i zaposlenih lica kod korisnika sredstava u državnoj svojini (“Službeni glasnik RS” 102/2010), kojim je bilo dato pravo samo zaposlenim u MUP-a (oni sa ovlašćenjima) da mogu stan da otkupe, dok odredbe Uredbe kojima je određen i definisan zakup su ostale na snazi.

    U toj sitaciji “pravnog vakuma” zaposleni bi plaćali zakup (iznos novca dat za zakup ne ulazi niti se računa u otkup), sve dok nova Uredba ne bi stupila na pravnu snagu, a nismo sigurni, na temelju ranijih iskustava, da će postupak njene izrade i usvajanja biti tako brzo.

    Treba imati u vidu da se na to vreme, doda i vreme od nekoliko meseci, koje protekne od dana kada se podnese zahtev za otkup, a u kojem roku nadležan organ Republička Direkcija za imovinu , treba da završi proceduru i postupak davanja uslova i sklapanja Ugovora o otkupu, zakup će teće i plaćati se. U svemu tome desiće se da će se po osnovu zakupa morati platiti, u nekim gradovima, za period od 6-8 meseci zakupa od 2.000 do 2.500 eura. Pitanje je da li će u tom vremenu nova Uredba biti i doneta, a opet vam, na bazi iskustva, ukazujemo da je Republička Direkcija za imovinu, u proseku, za nekih otprilike 6 /šest/ meseci od dana kada primi Zahtev za otkup završavala proceduru sklapanja Ugovora o otkupu, što opet drastično povlači velike izdatke po osnovu zakupa.

    Zbog navedenog Inicijativu, Ministru unutrašnjih poslova. da se stopira. odloži i zastane sa sklapanje Ugovora o zakupu, dok se ne donese nova Uredba bi trebalo uputiti u što kraćem roku, da ne kažemo ODMAH i HITNO.

     

  3. Svim sredstvima se boriti, da se ukinu odredba da kupoprodajnu cenu u visini tržišne vrednosti utvrđuje Ministarstvo finansija-Poreska uprava (u daljem tekstu Poreska uprava), na način kako se utvrđuje osnovica poreza na prenos apsolutnih prava.Kao najprikladnije rešenje predlažemo da se kupoprodajna cena stana određuje u visini tržišne vrednosti koju je nadležni poreski organ utvrdio kao osnovicu poreza na imovinu (kao oblika poreza na imovinu), za godinu u kojoj se kupoprodaja stana vrši.- OD OVOG ZAKONSKOG PREDLOGA I REŠENJA NE BI SE SMELO ODSTUPITI NI ZA MILIMETAR-.

    U slučaju da donosilac nove Uredbe i pokuša da dovede ovaj predloga u pitanje ili da pokuša da ga ospori, morao bi biti suočen i moralo bi mu se staviti u izgled rizik generalnog štrajka svih zaposlenih u MUP-a. Svako drugo rešenje ne bi bilo ništa drugo nego potpuni i apsolutni poraz proklamovanih sindikalnih ciljeva i zalaganja.

  4. Da se prilikom određivanja visine iznosa cene zakupnine stanovavodi računa i uzme u obzir socijalna komponenta ili odrede parametri koji utiču na njeno smanjenje, pošto po Uredbi o rešavanju stambenih potreba izabranih, postavljenih i zaposlenih lica kod korisnika sredstava u državnoj svojini (“Službeni glasnik RS” 102/2010),koja je još na snazi, u delu kojim je uređen zakup, zakupnina je tako određena, da se ne može pobeći od utiska kao da su je donosili zakupodavci stanova u privatnom sektoru.Uredbom je određena cena zakupa, koja za neke gradove ne samo da nije realna, već je za stanove na istim lokacijama i sa istom kvadraturom veća nego kada plaćate stanarinu za iznajmljen stan kod pravnog ili fizičkog lica u privatnom vlasništvu. Primera radi mesečna zakupnina kvadratnog metra stana, po Uredbi, koja je trenutno na snazi, množi se sa 0,00242, a po Uredbi o rešavanju stambenih potreba izabranih, postavljenih i zaposlenih lica kod korisnika sredstava u državnoj svojini , koja je doneta i objavljena u Službenom glasniku RS br.41.od 12.jula 2002 god. taj koeficijent je bio 0,000044.

    Ali to nije samo drastično povećanje visine i cene zakupa kada se gleda kroz koeficijent, jer tržišnu vrednost kvadratnog metra sada, po Uredbi koja je na snazi, utvrđuje Poreski organ-Ministarstva finansija, a po svim ranije donetim Uredbama tržišnu vrednost je određivao nadležni poreski organ prema osnovici poreza na imovinu (Poreski organi pri Skupštini opštine-grada na čijem s području nalazi stan). Ta razlika je drastično opet velika jer, zavisno od grada-opštine gde se stan nalazi, razlika u visini cene stana koju je utvrdio Poreski organ-Ministarstva finansija u startu je i po 50%, veća od cene za isti stan koju utvrđuje Poreski organi pri Skupštini opštine-grada.

    Poređenja radi za stan u Beogradu od 60 m2 /stanovi u Vojvodi Stepe/ zakupnina stana, na mesečnom nivou, bi bila po ranijim uredbama kada je Poreski organi pri Skupštini opštine-grada utvrđivao tržišnu vrednost kvadrata bila oko 102 era /plus – minus 5 eura/ i to kada bi se izgubio pravo na stan, onda bi iznos dat za zakupninu bio tretiran u svrhu zakupa.

  5. Ne dozvoliti, da zakonska rešenja, uslovi i cena otkupa,novodonetom Uredbom o rešavanju stambenih potreba izabranih, postavljenih i zaposlenih lica kod korisnika sredstava u državnoj svojini, mogu biti nepovoljniji u odnosu na uslove koji bi za taj isti stan mogli biti dati Uredbom o rešavanju stambenih potreba kupovinom stanova izgraćenih soedstvima za realizaiiju Naiionalnog investiiionog plana ( “ Službeni glasnika RS ” br.82/06, 96/06 i 99/06 ).Mišljenja smo da se radi o izuzetno pravno jakom adutu, koji kroz pravilnu argumentaciju predstavlja sredstvo u rukama pregovarača, kojim se svaka eventualna protivljenja suprostavljene strane, mogu učiniti pravno neodrživom i ne utemeljenim po svakom osnovu.
  6. Ono na šta vam posebno ukazujemo, a što je na neki način ostajalo neprimećeno jer je tako zakonodavac to i želeo, je da se kroz svaku novodonetu Uredbu o rešavanju stambenih potreba izabranih, postavljenih i zaposlenih lica kod korisnika sredstava u državnoj svojini, kroz član koji se odnosi na “Prelazne i završne odredbe” urušavao položaj i prava poliiijskih službenika.Naime kroz prelazne i završne odredbe, naročito Uredbom koja je na snazi, u čl.57 navedeno je da postupak za rešavanje stambene potrebe, po kome do dana na stupanja na snagu ove uredbe nije doneta prvostepena odluka….nastaviće se po odredbama ove uredbe. Ovakvim pravnim rešenjem dvostruko su oštećeni pojedini policijski službenici.

    Prvo oštećeni su čekanjem zbog neažurnosti Stambene komisije ili ti ćutanja administracije, jer je nemali broj slučajeva da postupak rešavanja stambene potrebe iako počinje teći danom raspisvanja Oglasa kojim se pozivaju zainteresovana lica da u roku od 30 dana od dana objavljivanja oglasa podnesu pismeni zahtev……… završava se i posle nekoliko godina od raspisanog-završenog konkursa. Inače Uredbom nije regulisan i određen zakonski rok u kom Komisija za rešavanje stambenih potreba mora da donese Prvostepenu odluku. U međuvremenu, iako ne krivicom zainteresovanih policijskih službenika koji su podneli pismeni zahtev za rešavanje stambenih potreba i samim tim započeli postupak, dolazilo je često do promene Uredbi i samim tim, novodonetim uredbama, koje su po pravilu bile nepovoljnije, urušavan je položaj zaposlenih. Primera radi: Konkurs za dodelu stnova u Prijepolju raspisan je 2004.godine a stambena komisija MUP-a je donela Prvostepenu odluku tek 2011.godine, u Novom Sadu jedan od Konkursa je raspisan 2005 a komisija MUP-a je donela Prvostepenu odluku 2009.godine. U tom periodu čekajući prvostepenu odluku Stambene komisije MUP-a zaposleni, prema uredbi, nisu imali nijedno pravno sredstvo da utiču da vreme donošenje Prvostepene odluke bude kraće. Samo to čekanje je primoralo zainteresovane da sačekaju Odluku stambene komisije da bi videli da li i kakve su im šanse da na taj način reše stambene potrebe iz kog razloga nisu preduzimali nikakve druge aktivnosti da bi na drugi način rešili svoj stamebeni status, plaćajući najčešće podstanarske kirije i na taj način kroz ćutanje administracije i neažurnost Stambene komisije MUP-a bili su izloženi velikim troškovima zbog kirija, a da negovorimo i stanju u kojem su bili “ni na nebu ni na zemlji”.

    Sa druge strane umesto da zakonodavac ima u vidu tu činjenicu jer mu je sa sigurnošću bila poznata i da ostavi mogućnost policijskim službenicima da pored toga što su oštećeni tolikim čekanjem i neizvesnošću, zakonodavac to jednostavno ignoriše, olako prelazi preko toga i kroz prelazne i završne odredbe nove Uredbom, po pravilu, nepovoljnije određuje položaj tih policijskih službenika navodeći da će uslovi otkupa i postupak biti sprovedeni ili nastavljeni po uslovima novodonete uredbe.

    Ovako ponašanje donosioca uredbe je u svakom takvom slučaju protivno osnovnim pravnim načelima, da se na stranku u postupku primenjuju odredbe zakonskih propisa koje su blaže ili povoljnije za njega. Kako i ovakvi slučaji se u mnogome ne razlikuju, predlažemo da se Novodonetom uredbom ovakve mogućnosti predvide, jer nije u pitanju greška ili nemar policijskog službenika, koji je konkurisao, što je postupak trajao toliko dugo, nego nadležnih službi u MUP-a ili nadležnih službi drugih državnih organa.

    S tim u vezi predlažem da prelazne i završne odredbe nove Uredbe sadrže u jednom od stavova i odredbu koja će glasiti: “Na sve zaposlenene radnike, koji u međuvremenu nisu započeli sa postupkom otkupa, na postupak otkupa i uslove otkupa, primenjivaće se odredbe one Uredbe kada je postupak započeo, odnosno odredbe Uredbe koja je važila na dan objavljivanja oglasa ili po odredbama ove Uredbe /misli se na novodonetu Uredbu/ ukoliko je ova uredba povoljnija za zaposlenog, pod uslovom da zaposleni nije prihvatio uslove neke od predhodnih uredbi i započeo postupak otkupa.

    Smatramo da bi ovakvim, iako, retroaktivnim rešenjem, bila obezbeđena zaslužena, koliko toliko satisfakcija, ispravljena već učinjena nepravda, bila smanjena pričinjena šteta prouzrokovana neažurnošću u postupanju nadležnih organa državne uprave i dobrim delom izbegli eventualni sudski postupci. Ovakva rešenja odnosila bi se, isključivo i samo na slučajeve kada zbog navedenih propusta nisu u “razumnom roku”donete Prvostepene odluke.

    Takođe, ova rešenja predviđala bi i slučajeve kada i nakon završenog postupka i donete Odluke o dodeli stana zbog postojanja objektivnih okolnosti nije bilo moguće potpisati ugovor o zakupu. U praksi, opet ne krivicom zaposlenih, je primetno da u pojedinim situacijama i okolnostima kao što su neizdavanje upotrebne dozvole za stambene zgrade, MUP-a poštujući načelo legaliteta, ne pristupaju postupku sačinjavanja Ugovora o zakupu, dok ne budu otklonjene sve pravne smetnje za legalno useljenje u stanove. Na ovakve objektivne okolnosti nemoguće je uticati od strane policijskog službenika kao pojedinca ili MUP-a, jer izdavanje upotrebene dozvole zahteva pravnu proceduru u nadležnosti lokalnih samouprava na čijem području se nalazi stambena jedinica i koja je van ingerencija MUP-a . U takvim situacijama čekanja, kada se nepotpiše ugovor o zakupu kao preduslov da bi se moglo pristupiti otkupu, dešavalo se da dođe i do promene same Uredbe.

  7. Da se kroz zakonska rešenja nove Uredbe predvidi i umanjenje cene stana za onoliko procenata koliko iznosi PDV ukoliko se radi o kupovini prvog stana.
  8. Neizostavno da se novom Uredbom da mogućnost i pravo otkupa svim zapolsennm u MUP-a.
  9. Kao jedna od novih i bitnih odredbi, mogla bi da se uvede ograničenje po osnovu dužine radnog staža onih koji bi imali pravo učešća na konkursu.Recimo da bi to bilo najmanje 5 /pet/ godina ukupnog radnog staža.Na taj način bi se koliko-toliko smanjila mogućnost onima kojima prvo radno mesto u policiji je načelničko, mogu u startu razmišljati da za sebe priušte privilegiju rešavanja stambenog pitanja u prvoj ili prvim godinama nakon zasnivanja radnom odnosa u MUP-a. U datoj situaciji 5 god. ukupnog radnog staža odnosilo bi se, isključivo, na radni staž proveden u MUP-a, bez mogućnosti uračunavanja radnog staža u drugim organima ili organizacijama.Ovakvo rešenje bilo bi i koliko-toliko pravično u odnosu na druge zaposlene u MUP-a, a onima koji u MUP-a dolaze pred kraj radnog veka sa namerom da, pored nekih drugih pogodnosti, reše za sebe i stambeno pitanje na taj način, ili im zaposlenje u MUP-a bude samo prolazna stanica za rešavanje svog stambenog pitanja, bi doprinelo da se ovakvi slučajevi i primeri, kojih je bilo u praksi, koliko-toliko svedu na minimum.

    Na kraju da rezimiramo: Primenu rešenja i predloga iz tačke 1. i 2, iniiirati odmah uz načelo hitnosti primene, a od rešnja i predloga tačke 3. i 6. ni po koju ienu ne odustajati prilikom izrade nove Uredbe.

    Kroz ovaj akt nastojali smo predlozima, sugestijama, objašnjenjima i primerima da damo svoj doprinos u rešavanju stambene problematike zaposlenih u MUP-a R.Srbije. S obzirom da su u ovaj akt ugrađeni iskustva policijskih službenika, a da je kreiranju akta učestvovalo nakoliko policijskih službenika koji su članovi različitih sindikata, iz navedenog razloga akt dostavljamo nepotpisan i to isključivo sa namerom da bi kod rukovodstva sindikata otklonili svaku sumnju u iskrene namere onih koji su učestvovali u njegovoj izradi.

Policijski službenici

SSP: Sindikat srpske policije bio je i uvek će biti za saradnju sa svim sindikatima i pojedincima koji to iskreno žele. Misija i glavna uloga svih sindikata u Ministarstvu je da se izbore za poštovanje zakona, bolje uslove rada i svega onog što utiče na unapređenje rada. Svako, pa i članovi drugih sindikata, ili oni koji su sindikalno neopredeljeni su dobrodošli u radu ili u razgovorima sa poslodavcem.

Praksa SSP je da na razgovorima sa predstavnicima poslodavca idu i neopredeljeni zaposleni, jer želimo da svakom damo šansu da se uveri u iskrene namere da sindikat postoji radi svojih članova tj. svih zaposlenih, a ne radi samog sebe ili bavljenja sobom u cilju uvećanja članova. Naprotiv, prava snaga sindikata je dijalog i članovi različitog profila stručnosti koji će raditi u interesu svih zaposleni a ne jednog sindikata ili radi ličnih interesa i neostvarenih ambicija.


SLIČNI TEKSTOVI