Skip to main content

Oznaka: godišnja ocena

Ocena ili osveta….. nekome i nagrada!

Februar je mesec kada vlada velika napetost oko godišnjih ocena za rad. Ove godine posebno….Zakon o policiji, čija primena je počela u februaru 2016. godine, obradovao je sve nas upravo zbog karijernog napredovanja jer smo pomislili da zaista možemo napredovati zato što radimo i zato što znamo da radimo.

Problem u  praksi je uglavnom zbog toga što ni jedan od pojedinačnih elemenata za ocenjivanje nije normativan, osim delimično ocene stručne osposobljenosti (gađanje, fizičke provere, provera znanja…), te se time vrednovanje nečijeg rada praktično ostavlja na „savest” rukovodiocima.

A to, sasvim prirodno, često za posledicu ima degradiranje dobrog radnika iz straha da će zauzeti mesto onog koji ocenjuje, kao i uplitanje ličnih međusobnih odnosa što je nedopustivo.

Posebnu težinu i srž ovog problema predstavlja ograničenje na osnovu člana 167.  Zakona o policiji koji u stavu 2. kao uslov za napredovanje precizira da trogodišnji prosek ocene ne sme  biti niži od „ističe se – 4“.

Naravno, ta srećna vest i početak sistema karijernog napredovanja kratko je trajala i početni elan zaposlenih je pao, jer su neposredne starešine, verovatno iz straha da neće uspeti da sačuvaju svoje pozicije, svaka čast pojedincima, već napravili paklenu strategiju. Kako nam ne mogu oduzeti kvalitetne diplome, lako proverljivo znanje, poštenje, kvalitet u radu, odnos prema radu, onda su spremno dočekali jedino preostalo oružje – godišnju ocenu za rad.

Pravo i ovlašćenje koje im je dato i povereno starešine bi morali upotrebiti u skladu sa pravom i pravdom….dakle samo zakonito. Međutim…

Starešine, pokušajte bar jednom da zaposlenima date peticu za rad po makar jednom ili po više kriterijuma i videćete da to uopšte ne boli. Zašto ste vi predodređeni da imate petice i da ih niko osim vas nema. Zašto vas je sramota da kažete da vi imate peticu za rad? Odgovor i nije potreban, ali vas ipak nije sramota da kažete „pa imate pravo prigovora“. A šta će starešina napisati kao odgovor na prigovor, zaposleni nikada neće saznati, kao ni to da li je njihov odgovor zasnovan na pravno relevatnim činjenicama koje su jedino prihvatljive za pravo a ne „rekla-kazala“.

Ovim putem želimo da apelujemo na  ministra unutrašnjih poslova dr Nebojšu Stefanovića, direktora policije Vladimira Rebića i sve načelnike Sektora i Uprava, da na svaki podneti prigovor posebno obrate pažnju i da odluku donesu samo na osnovu pravno relevatnih činjenica. Jer ocena za rad nije samo imati manje ili više dana godišnjeg odmora, ona je sada nešto mnogo više jer obezbeđuje pored svih karakteristika koje zaposleni ima i pravo da napreduje i to samo zahvanjujući svom znanju, bez veza i sumnjivih preporuka. Od ocene nam zavisi i sam posao!

Ne dozvolite više da se na svaki mogući način vređa dostojanstvo poštenih policajaca i službenika.

S tim u vezi, potrebno je da, po prigovoru, izvršite i kontrolu na osnovu kojih su kriterijuma ocenjeni zaposleni. Videćete kroz obrazac, lako je dokučiti, kako se štimuju ocene da bi se dobila što manja srednja ocena. Očekujemo i da protiv takvih rukovodioca pokrenete postupak za povredu službene dužnosti. Njihovim zlonamerim postupanjem diretno se ugrožava sama ideja „karijernog napredovanja“.

Ovo treba shvatiti ozbiljno jer prva pomisao na karijerno napredovanje je upravo sprečavnje korupcije i zloupotreba a sada se otvorio nov način ponižavanja policijskih službenika i to kroz godišnju ocenu.

Preksednik SK SSP
Slađana Grujić

Podsećanja radi, i prošle godine u ovo vreme pisali smo na ovu temu, ali se ništa nije promenilo za godinu dana:
Zašto nemamo pravo žalbe na godišnju ocenu?

Hoćemo li trčati do penzije?

Na portalu Ministarstva unutrašnjih poslova, u uvodnom delu teksta kojim je predstavljen Sektor za ljudske resurse piše sledeće:

Sektor za ljudske resurse obavlja poslove kojima se obezbeđuju uslovi za nesmetano funkcionisanje Direkcije policije i ostalih organizacionih jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova, u vezi sa funkcijom upravljanja ljudskim resursima.

Sektor u koordinaciji sa ostalim organizacionim jedinicama Ministarstva, kreira i sprovodi strategiju razvoja ljudskih resursa, kreira i implementira politiku upravljanja ljudskim resursima, usklađuje procese, sisteme i praksu upravljanja ljudskim resursima sa strateškim ciljevima i potrebama Ministarstva i sa najboljom praksom, ocenjuje i unapređuje kvalitet upravljanja ljudskim resursima u celom Ministarstvu.

Zaista lepo zamišljeno i još lepše napisano. No da li je zaista tako i u praksi? Nažalost nije! Svima nama dobro je poznat haos nastao uvođenjem novina u vezi sa karijernim napredovanjem, internim konkursima… Treba li nam bolji pokazatelj od toga da niko živi više ne zna kako izgleda Pravilnik o unutrašnjem uređenju i sistematizaciji radnih mesta, ni da li uopšte postoji važeći. Čini se da živimo i radimo u vakuumu. Nema premeštaja, nema napredovanja… Opisi radnih mesta ne postoje, a nezaobilazan su uslov za raspisivanje konkursa. Akt o proceni rizika više niko ni ne spominje.

Poslednjih dana primetno je da se u tu neslavnu trku uključilo i Odeljenje za stručno obrazovanje i obuku, koje je deo navedenog Sektora za ljudske resurse. Zaposleni stiču utisak da kolege iz tog Odeljenja svake godine donose sve gori plan i program obuke. Puno je nelogičnosti u novinama koje nam daju a mi ćemo ovde navesti samo neke od njih.

Da li je svrsishodno ocenjivanje zaposlenih u gađanju iz službenog naoružanja u slučaju kada ne postoji redovan trening? Naravno, pri tome jedinice se dele i šakom i kapom. U kojoj to još državi policajac za godinu dana ispali svega 25 metaka i to samo prilikom ocenjivanja? Na daj Bože da na terenu moramo da upotrebimo vatreno oružje kad po godinu dana ne treniramo. Gospoda koja osmišljavaju taj plan i program očigledno ne znaju sta znači realan rad na terenu. Zaboravili su uživajući u svojim kancelarijama, ako su ikada i znali. Kao da žele dodatno da nam otežaju i ogade rad u policiji.

Još jedna novina, uvedena ove godine, jeste povećanje starosne granice i za žene i za muškarce, na 45 i 50 godina, kada je u pitanju provera fizičke spremnosti. Naravno, pored starosne granice, pooštrili su norme koje treba ispuniti, a koje su i onako već bile poprilično zahtevne. Pri tome su termini za polaganje ove godine prebačeni za mesec maj a time je i skraćen rok za pripremu zaposlenih.

Da li neko može da objasni kolegama autorima plana, da policijski službenici već imaju isuviše stresan posao da bi im još i oni pretili jedinicama. Kao i da im objasni da policijski službenici koji operativno rade ne mogu po ceo dan da treniraju i uče teoriju jer moraju da rade, da teren ne može da sačeka da se završi naša teorijska nastava ili časovi fizičkog. Umesto da olakšaju kolegama oni nam samo stvaraju dodatni stres sa tim njihovim proverama i ocenjivanjima.

Nažalost, kod nas malo ko ima razumevanja i umesto da nadležni brinu da budemo spremni zbog rada na terenu, nametnutim obavezama samo nam stvaraju dodatne probleme.

A ocena nam itekako utiče na napredovanje u službi ali i dovodi do eventualnog otkaza radnog odnosa. Za bilo kakvo napredovanje potreban je visok trogodišnji prosek, koji je zaista teško izboriti. A negativne ocene u dve uzastopne kalendarske godine daju nam izlaznu kartu iz MUP.

Stoga nam ti sistemi provera stvaraju dodatni stres. Po novim normama, trebao bi čovek da trenira svakog dana, da bi uspeo da dobije peticu, a ako svi odemo da treniramo, neće preostati niko ko će da radi. Otkuda uopšte ideja za povećavanje normi i starosne granice kad su ljudi i do sada masovno padali na fizičkim proverama. Naravno, potežu argument i njime se opravdavaju time kako su nam omogućili časove fizičkog, ne shvatajući da velika većina zaposlenih na te časove retko kad uspe da ode jer posao ne može da čeka. Preostaje nam samo da svoje slobodno vreme i novac trošimo na plaćanje treninga, teretane i streljane, što uopšte nisu mali izdaci.

Sindikat srpske policije svakako podržava težnju da nam policajci budu obučeni, fizički osposobljeni za sve zadatke, ali sistem se mora izmeniti. Umesto sistema kažnjavanja i demotivacije, treba uvesti sitem nagrade, sistem koji će da motiviše ljude. Objekti za treninge nam moraju biti dostupni u svakom trenutku, da nam svima budu užitak i izduvni ventil, način da se oslobodimo stresa a ne, kao što je sada slučaj, izvor dodatnog stresa i maltretiranja.

Služba za infrmisanje SSP
Mile Lazarević

Herojski činovi policajaca se ocenjuju dvojkom!?

U  Ministarstvu unutrašnjih poslova ovih dana je u toku sprovođenje godišnjeg ocenjivanje zaposlenih. Ocenjivanje se vrši na predlog neposrednih starešina kao što je to slučaj bio i ranije, a ono što je novo, sada dobijena ocena ima znatno veći uticaj, jer karijerno napredovanje zaposlenog u velikom stepenu zavisi od iste. Upravo to i jeste razlog da se ovog puta pristupi što realnijem i poštenijem ocenjivanju, odnosno rukovođenje jasnim kriterijumima prilikom donošenja odluke o oceni. Ne sme biti ponovljena stara, svima dobro poznata praksa da starešine svojim „miljenicima“ dele dobre ocene i šakom i kapom, a da skromni i tihi, ali dobri radnici, budu negde u zapećku, sa osrednjim i lošim ocenama, a da nikome nije jasno zašto je to tako.

Nažalost, pojedine starešine, koje su srećom u manjini, nisu ispoštovale struku, nisu, prema našem sudu, dobro izvagali i odredili ocene policijskim službenicima u svojim organizacionim jedinicama.

Kao primer takve prakse, navešćemo slučaj koji je skrenuo pažnju na nerealno ocenjivanje zaposlenih, to je slučaj iz Vršca gde je naš kolega i član Dalibor Vukić ocenjen ocenom „dovoljan – 2“. Komandir Saobraćajne policijske ispostave Vršac ga je ocenio ukupnom ocenom 2.40 mada kolega Vukić nije imao nikakve ozbiljne prestupe u 2015. godini, niti je disciplinski kažnjavan, imao je prosečne rezultate rada na godišnjem nivou, bio je čak i nagrađivan uvećanjem na platu, i protiv njega nije bilo ikakvih pritužbi ili kakvih drugih predstavki od strane građana.

Reklo bi se, prosečni rezultati, prosečna i ocena, mogla je biti i trojka, ali… Ono što je komandir svakako prevideo jeste podvig koji je svojevremeno izveo upravo kolega Vukić. Komandir bi trebalo da posebno ceni podizanje ugleda policije u javnosti. Ovaj čovek, kolega Dalibor Vukić, svojim postupanjem je itekako uticao na popravljanje imidža policije, tako što su o njemu u 2015. godini pisali mediji pod naslovom „Heroj van dužnosti: Mladić vitlao nožem u domu zdravlja, uhapsio ga policajac koji je došao na terapiju“.

Da se podsetimo, kolega je došao na sam kraj radnog vremena u Domu zdravlja Vršac, da bi primio terapiju jer je trpeo jake bolove. Po prijavi građana koji  su mu prišli i ukazali na to da jedno lice preti nožem u čekaonici Doma zdravlja u Vršcu, kolega je bez oklevanja, iako u bolovima, izašao iz ordinacije prišao licu i razoružao ga.

Danas, kada imamo učestale napade na radnike zdravstvenih ustanova, koji su se završavali čak i tragičnim ishodom,  kada ministar unutrašnjih poslova dr Nebojša Stefanović najavljuje prisustvo policajaca u istim ustanovama, na delu je tolerisanje starešina koji procenjuju  da se ovakvi, i slični postupci policajaca kategorišu jedva prolaznom ocenom.

Kakva poruka, preko ovakvih rukovodilaca u MUP, stiže do zaposlenih ali i do građana i celokupne javnosti, ostaje nam da sami zaključimo. Postavlja se pitanje da li ministar podržava praksu svojih podređenih da jedino relevantno merilo prilikom ocenjivanja policajaca jeste broj kazni naplaćenih od ionako osiromašenih građanja? Želimo da verujemo da ministar, koji započinje ozbiljne reforme MUP, ne može podržati isključivo represiju, da shvata neophodnost stavljanja akcenta na preventivno delovanje policije.

Stoga očekujemo reakciju ministra u smeru ispravljanja ove svojevrsne nepravde i korigovanje godišnje ocene kolegi Vukiću, ali ono što je još bitnije jeste to da se istovremeno založi za donošenje jasnih pravila i kriterijuma kojih se starešine moraju da pridržavaju prilikom budućih određivanja godišnjih ocena zaposlenim radnicima.

Trenutno je, odlukom komandira u Vršcu, poslata poruka i policajcima i građanima, da se u Srbiji policijska požrtvovanost, rizikovanje svog života radi zaštite života građana ocenjuje jedva ocenom dovoljan – 2.

Služba za informisanje SSP

Prigovor na godišnju ocenu

O B A V E Š T E NJ E

za članove SSP i zaposlene u MUP

 

Zbog velikog interesovanja članstva i drugih zaposlenih u MUP, a povodom godišnjeg ocenjivanja na osnovu Zakona o policiji, za godinu 2015. obaveštavamo vas, uprkos drugačijim spekulacijama IMATE PRAVO NA PRIGOVOR, t.j. na podnošenje žalbe na dobijenu ocenu.

Nakon što vam ocena bude saopštena, na Upitniku istu potpišete i obavezno upišite DATUM SAOPŠTAVANJA. Od toga momenta počinju da teku rokovi za žalbu.

Pravni tim SSP, uz kosultacije sa pravnim zastupnicima, mišljenja je, da novim Zakonom o policiji, koji je stupio na pravnu snagu 5. februara 2016. godine, nije predviđeno pravo žalbe kao redovan pravni lek (o čemu je SSP uputio dopis ministru unutrašnjih poslova http://ssp.org.rs/zasto-nemamo-pravo-zalbe-na-godisnju-ocenu/), te da bi svi zaposleni koji smatraju da su oštećeni godišnjom ocenom, trebali u roku od 15 dana od potpisivanja Upitnika o ocenjivanju  da izjave Prigovor na isti, u skladu sa dosadašnjom praksom i  zakonom koji je važio u vremenskom periodu na koji se ocena odnosi.

Ukoliko Ministarstvo unutrašnjih poslova ne bude postupalo po Prigovorima, ostaje prostor za vanredni pravni lek, odnosno pokretanje upravnog spora.

Za više informacija kontaktirajte vašeg sindikalnog predstavnika u okviru Sindikalne grupe ili Regionalnog centra.

Vaš Sindikat srpske policije!

Služba za informisanje
Boban Đorđić

  • 1
  • 2