Skip to main content

Oznaka: interventna jedinica policije

Ima li nas dovoljno na ulicama?

Usvajanje i izmene tek usvojenih zakona, usklađivanje podzakonskih akata, prilagođavanje zahtevima različitih nevladinih organizacija najčešće u vezi sa ljudskim, manjinskim pravima, zaštitom porodice, zaštitom podataka o ličnosti, te migrantska kriza i angažovanja na terenu i slične obaveze predstavljaju dodatno opterećenje  na radu zaposlenih u MUP-u.  To prouzrokuje povećani obim posla na ulici, gužvu na šalterima, dugotrajno čekanje na graničnim i administrativnim prelazima, obavezu  vođenja mnogobrojnih duplih evidencija i obaveštavanja, a izvršilaca je sve manje i manje.

Ne razmatrajući opravdanost smanjenja, ionako, već malog broja ljudstva u organizacionim jedinicama, probleme rukovodioca da u takvim uslovima nesmetano organizuju rad, pokriju sve linije rada, a pri tome poštujući zakonske propise,  oni koji takve poslove nikada nisu ni radili donose diskutabilne i svima nama nerazumne odluke. Dobro je njima poznato da izvršioci, ali i rukovodioci OJ ne mogu glavu podignuti od tolikog posla, pokrivajući praznine i obavljajući neodložne poslove drugih kolega koji zbog takvih odluka nisu ni prisutni u tim jedinicama. A pored svega toga, nastavlja se praksa nedovoljne koordinacije Direkcije i svih Sektora MUP-a sa OJ u sedištu i van MUP-a, opstaje strah da se nadređenom jednom za svagda kaže  „mi nemamo dovoljno ljudstva i vozila, ne možemo taj zadatak izvršiti“.  Kako bi se dodvorili nadređenom, većina rukovodioca OJ prihvata sve što im se predloži, pojedini bi čak skočili u bunar ako im se tako naredi, ne mareći za posledice. A to sve kad-tad dođe na naplatu.  Zbog takvog odnosa prema poslu i kolegama, kao krajnju posledicu imamo ugrožavanje sistema bezbednosti i uskraćivanje prava zaposlenih. Već je ustaljena praksa da zbog toga bivaju pokrenuti sudski sporovi koje, po nepisanom pravilu, MUP uvek gubi. I nažalost, to sve direktno ide na štetu budžeta i građana koji u vidu poreza odvajaju sredstva kako bi se osećali bezbednima i zaštićenima.

Rukovodioce to ne interesuje  jer novac ne klizi iz njihovog džepa. Bitno je da sebe „pokriju“, daju neku novu ideju i dobiju bolje radno mesto. Jedna od takvih „genijalnih“ ideja je plan da se formira „B“ formacija IJP. Ne možemo a da ne postavimo dva logična pitanja: „Šta će nam?“ i „Šta nam se to sprema?“. Poznato nam je da već postoji „A“ formacija IJP, koja radi sve i svašta ( utakmice, rad na terenu, rad sa migrantima, razna obezbeđenja itd.) i da njihova angažovanja na terenu predstavljaju noćnu moru svakog rukovodioca OJ. Nedovoljan broj ljudstva, godišnji odmori, bolovanja i još kada pristigne depeša „da je potrebno za sutrašnji dan hitno organizovati, na primer, 15 pripadnika IJP za rad na terenu od  15 dana, obezbediti vozila i logističku podršku“  je kap koja prelije čašu. Postupiti se po naređenju mora, a odreći se velikog broja zaposlenih na 15 dana je previše! I tako svakog drugog-trećeg meseca. I evo sada još jedne glavobolje –  „B“ tim IJP.

Da li formiranjem „B“ tima IJP možemo očekivati još više angažovanja na terenima širom Srbije? Da li će IJP preuzeti baze u KZB? Hoće li jednu utakmicu umesto 30 sada obezbeđivati 60 pripadnika?  Da li vi gospodo iz fotelja znate šta je to onaj pravi policijski posao kojeg uporno i tvrdoglavo marginalizujete? Ovakvim načinom rada povlačite ljude sa ulica, sektori ostaju nedovoljno pokriveni, informacija sa terena će biti sve manje jer nismo na radnom mestu. Sve će to uticati na porast kriminaliteta, ali i na vašu statistiku gde svake godine imamo manje izvršenih KD i gde je skoro svaka stanica najbolja u Srbiji, po tome, a kriminalaca je sve više.

Sindikat srpske policije će u narednom periodu uložiti dodatne napore i konstantno vršiti pritisak na poslodavca da razmotri ove probleme sa kojima se susreću u OJ, zaslugom pojedinaca koji ne mare za to. Osim za zaštitu prava zaposlenih u MUP-u, javno ukazujući na propuste borićemo se da se smanji stopa kriminaliteta na ulicama, a da policajaca bude više tamo gde su potrebniji – rame uz rame sa građanima. A ne po šumama, kućicama, bolnicama… Te stvari mogu, a i trebalo bi da rade druge nadležne institucije.

I na kraju prenosimo poruku jednog člana SSP:  „Kolege, nemojte se nervirati, sve ovo što se dešava u MUP-u je normalno“.

Služba za informisanje SSP
Zoran Stojčić

 

 

SSP u poseti Interventnoj jedinici 92 Beograd

Beograd, 15.06.2016. godine, – U prostorijama Policijske uprave za grad Beograd, održan je radni sastanak delegacije Sindikata srpske policije sa komandantom interventne jedinice 92 u Beogradu, gospodinom Dušanom Ninkovićem.

Ispred sindikata sastanku su prisustvovali predsednik Lazar Ranitović, zamenik predsednika Mile Lazarević, predsednik regionalnog centra Beograd Slobodan Ćosović i predsednik naše sindikalne grupe u toj jedinici, SG DSIJ92, Darko Milovanović.

Teme razgovora su bile uslovi rada zaposlenih i poštovanje pozitivnih pravnih propisa koji regulišu rad zaposlenih u policiji, sa posebnim osvrtom na potpunu primenu Posebnog kolektivnog ugovora za policijske službenike.

  • Raspored rada dva dana unapred
    Prestavnici sindikata su komandantu izneli primedbe koje dobijamo od naših članova ali i drugih zaposlenih, a koje se odnose pre svega na raspored rada, odnosno nepoštovanje dogovora našeg sindikata i poslodavca o pravljenju rasporeda rada minimum 48 sati unapred, postignutog u Kabinetu ministra i koji je oličen u obavezujućoj depeši Direktora policije od 11.06.2015. godine.
  • Pauza između dva angažovanja
    Zastupljena je relativno česta pojava da između dva anagažovanja policijskog službenika, odnosno između dve smene, ne protekne vreme od najmanje 12 časova za odmor, zagarantovano čl. 15 PKU za policijske službenike.
  • Raspored smena
    Nepravilan raspored i česte izmene smena radnicima na radnim mestima obezbeđenja objekta, gde, na primer, policijski službenici koji putuju i po nekoliko stotina kilometara od kuće i nazad, budu raspoređeni do 22,00 uveče pa sutradan ponovo od 07,00 ujutru. Takav raspored ne obezbeđuje ni propisani minimum za odmor, niti policajcu  daje mogućnost da psiho-fizički spreman dođe na smenu.

Komandant Ninković je, na iznete probleme imao jedan jednostavan ali zaista i jak argument – kompleksnost organizovanja rada u jednoj takvoj jedinici, koja pokriva skoro dvomilionski grad. Dalje je naveo da, uz dužno poštovanje ostalim sličnim jedinicama u unutrašnjosti, Interventna jedinica u Beogradu, ali i druge jedinice u PU za grad Beograd, zaslužuju poseban tretman u okviru MUP jer se nivo aktivnosti i složenost posla ni po čemu ne mogu meriti. Kao primer nelogičnosti naveo je situaciju da policajac koji obezbeđuje zgradu Policijske uprave u Beogradu, u kojoj radi veliki broj ljudi, ima skoro istu platu kao i policajac koji obezbeđuje napuštenu garažu sa nekoliko pokvarenih službenih vozila.

Što se iznetih primedbi na pravljenje rasporeda rada od 48 sati unapred, Ninković kaže da se o tome vodi računa koliko je moguće ali da zbog čestih vanrednih događanja u gradu, jednostavno nije moguće uvek i u potpunosti tako nešto ispoštovati. Potrudiće se da, u saradnji sa komandirom ispostave za obezbeđenje objekta, dodatno unapredi funkcionisanje službe i pokuša da raspored prave dva dana unapred, ali naglašava da i zaposleni moraju da imaju razumevanja za „vanredne“ situacije, poput predstojeće posete kineskog predsednika, kada je angažovanje pojačano, dolazi do pomeranja i nemoguće je obezbediti takav raspored. Što se pauze između dva angažovanja tiče, odgovor je istovetan – trude se da to poštuju, ponekad je jednostavno nemoguće, ali se slaže da se ponekad možda i ne vodi dovoljno računa o tome te će uticati da se tako nešto ubuduće ne dešava.

Kada je reč o nepravilnom rasporedu smena na obezbeđenju objekta, kod radnika koji putuju iz daleka, i njihovom eventualnom „povlašćenom položaju“ kod uklapanja smena, gospodin Ninković ističe da tu postoje dve strane medalje, da on razume ljude koji dugo putuju ali s druge strane oni ostvaruju visoke novčane naknade za to. A to, sasvim prirodno, kod ljudi koji ne putuju izaziva reakciju, i davanje bilo kakvih povlastica, bilo kojoj od te dve grupacije, dovelo bi do narušavanja međuljudskih odnosa, što on, kao komandant jedinice, nikako ne želi, niti sme da dozvoli.

Predsednik sindikata Lazar Ranitović je ocenio iznete argumente kao prilično realne, da nam je poznat način funkcionisanja jedinice kao i kompleksnost zadataka koje njeni pripadnici svakodnevno obavljaju, ali je i naglasio da postoji prostor za unapređenje organizacije, da problemi nisu uvek opravdani i nerešivi, već da postoji i izvesna doza nerazumevanja pojedinih starešina sa svojim potčinjenima. Ocenio je da su naši članovi, ali i drugi zaposleni, svesni svih vanrednih dešavanja, kao na primer kada nam dolaze visoke zvanice iz inostranstva, ili se odigrava derbi ili održava gej parada, da tada ne važi ni PKU niti bilo šta drugo, ali da starešine to treba da cene, ne samo sa profesionalne već i sa ljudske strane. Da kasnije tim zaposlenima treba izaći u susret i omogućiti im korišćenje slobodnih dana ili odmora kao neki vid nagrade za požrtvovanost.

Na kraju sastanka iskazano je obostrano zadovoljstvo razmenom mišljenja i argumenata. Komandant Ninković je pozvao Darka Milovanović da ubuduće, u slučaju potrebe, dođe do njega bez oklevanja i zakazivanja formalnih sastanaka, da je otvoren za saradnju sa Sindikatom srpske policije i da sindikate ne vidi kao protivnike, već kao saborce na unapređenju uslova rada i funkcionisanja službe.

Služba za informisanje SSP

 

Tražimo odgovornost za razbijene policijske glave!

Novi Sad, 05.04.2016. godine, – Na poslednjoj odigranoj derbi utakmici između fudbalskih klubova Vojvodina i Crvena Zvezda došlo je do nemira i povređivanja većeg broja policijskih služebenika. Utakmice između ova dva rivala su oduvek važile za visoko rizične i pristupano im je sa posebnim merama bezbednosti. Taj epitet utakmice, pokazao se opravdanim i ovog puta, došlo je do sukoba u navijačkim taborima, a kao po pravilu „deblji kraj“ izvukli su pripadnici policije.

Naravno, rizik posla je takav, uvek postoji opasnost od nereda pa samim time i od povređivanja policajaca. Samo je neophodno takav rizik što je moguće više umanjiti, a policijske službenike adekvatno obučiti, opremiti i na takav način ih zaštititi. Ono što je ključno u ovoj priči i što predstavlja veliki problem i nedopustiv propust jeste to da svi policijski službenici, angažovani na obezbeđenju utakmice, nisu imali adekvatnu opremu!!!

Predsednica Regionalnog centra Novi Sad, Ana Tomašević, još krajem oktobra prošle godine u dopisu načelniku Policijske uprave Siniši Radakoviću, ukazala je na problem neopremljenosti, tada formiranog u OSP, sastava pripadnika Interventne jedinice policije. Na ovo upozorenje, kako postoji problem i realna opasnost da neopremljenim policijskim službenicima bude ozbiljno ugrožena bezbednost, usledio je odgovor načelnika Radakovića. U odgovoru se kaže da su svesni problema, da se radi na njegovom rešavanju, te da je postupak nabavke specijalističke opreme u toku. Dalje je u odgovoru navedeno da će do kompletiranja opreme, prilikom pravljenja plana obezbeđenja biti vođeno računa o tome da pripadnici saobraćajne policije budu postavljani na poziciju gde se ne očekuje veći bezbednosni rizik.

IMG_20160404_162821 IMG_20160404_162736

Uprkos odgovoru načelnika policijske uprave u kojem pokazuje razumevanje za problem, i govori o tome da će prilikom organizovanja plana i rasporeda ljudstva na obezbeđenjima, biti vođeno računa o pozicijama nepotpuno opremljenih policijskih službenika, došlo je do onoga na šta smo ukazivali – povređeno je četiri policijska službenika. Postavlja se pitanje zašto je 50 pripadnika saobraćajne policije u  sastavu IJP postavljeno unutar samog stadiona?!

Posledice povreda još uvek su nepoznate, ali je jasno da odgovornost za povređivanje nezaštićenih i neopremljenih policijskioh službenika leži na rukovodiocu obezbeđenja javnog skupa, odnosno na onom starešini koji je te ljude ostavio u rejonu najvećih nereda. Zbog toga smo apelovali na načelnika Radakovića da odgovorne za ovakve propuste sankcioniše na adekvatan način, jer je apsolutno neprihvatljivo da se na ovakav način obezbeđuje javni skup, a policijski službenici izigravaju „glinene golubove“.

Zahtevali smo od načelnika da učini sve što je u njegovoj ingerenciji i postara se da svi pripadnici IJP sa teritorije PU Novi Sad budu opremljeni opremom koja im formacijski pripada, kako bi bili sposobni da postavljene zadatke izvršavali na efikasan i bezbedan način.

Ovde možete videti dopis upućen načelniku PU Novi Sad:

oprema ijp