Skip to main content

Oznaka: napad

DOKLE, BRE, VIŠE?!

Dokle, bre, više, da nas napadaju, ometaju, omalovažavaju, prete, viču, skaču, divljaju, potcenjuju, ucenjuju, proteruju sa tribina, guraju baklje u usta?

Dokle, bre, više, da ih jurimo, razdvajamo, pratimo, mirimo, pomažemo, uručujemo sudske pozive, pregledamo, hapsimo, podnosimo prijave, oduzimamo im baklje, noževe?

Dokle, bre, više, da zbog njih, putujemo cele noći u poluispravnim autobusima, nenaspavani stojimo ceo dan u mestu i rizikujemo naše živote?

Dokle, bre, više, da izigravamo stabla u kordonima, gledamo ih, glumimo, trpimo i suszdržavamo se od upotreba sredstava prinude?

Dokle, bre, više, da se branimo, ćutimo, ne reagujemo i čekamo odobrenja „odozgo“, a kada ih dobijemo, tada bude kasno?

Dokle, bre, više, da se rukovodioci u MUP-u ustručavaju kako bi dali takva odobrenja?

Dokle, bre, više, da primenjujemo policijska ovlašćenja prema njima, znajući da je to sve,  „presipanje iz šupljeg u prazno“?

Dokle, bre, više, da nas procesuiraju zbog njihovih žalbi i predstavki?

Dokle, bre, više, da oni protiv nas podnose privatne tužbe, zbog upotreba sredstava prinude, a troškove postupaka, ali i kazne plaćamo iz svog džepa?

Dokle, bre, više, da ih potražujemo po mestima prebivališta, znajući da ih nećemo naći?

Dokle, bre, više, da naše slobodno vreme umesto sa porodicom, provodimo po sudovima i izigravamo svedoke, znajući da se oni neće ni pojaviti?

Dokle, bre, više, da ih gledamo kako šetaju ulicom i skrećemo pogled od sramote, znajući da su država u državi?

Dokle, bre, više, da građani Srbije finansiraju naše aktivnosti prema njima?

Dokle, bre, više da vršimo pritiske na (ne)zavisno sudstvo i tužilaštvo, znajući da od toga nema ništa?

Dokle, bre, više, da mi i naše porodice trpimo zbog njih?

Dokle, bre, više, da država Srbija strahuje i trpi zbog njih?

Prethodnih nekoliko dana, dogodila su se tri napada na policijske službenike u Novom Pazaru, Nišu i Mladenovcu.

Zašto se u Novom Pazaru ne bi dogodio napad kolegnicu, a zatim i patrolu, kada su, pre nekoliko godina, u istom gradu, kriminalci pucali automatskim oružjem na policijske službenike, a još uvek nisu osuđeni? Zašto bi, oni što sebe zovu navijačima, bili procesuirani, nakon napada kod naplatne rampe „Nais“? Zašto bi se plašili zakona kada Žandarmeriju proteriju sa tribina, a tužioci ćute? Zašto policijski službenici u Mladenovcu ne bi bili napadnuti, kada je to postala svakodnevnica u Srbiji?

Sudije, opravdajte svoju platu! Tužioci, zaradite svoju platu!

AMAN, BRE, VIŠE !!!

Služba za informisanje SSP
Zoran Stojčić

VEST samo u Srbiji

U osvit jučerašnjeg dana putem svih medija, naročito onih sa nacionalnom frekvencijom, brzinom svetlosti je preneta informacija da je policajac u Boru teško ranio provalnika, koji ga je prethodno, prilikom pokušaja bekstva, napao i poprskao biber-sprejom. Događaj koji je na prvi pogled vest, a koji to nikako ne bi trebao biti! Zbog čega je nastupila takva i tolika degeneracija društva, da se smatra IZUZETKOM činjenica da je policajac upotrebio vatreno oružje U SKLADU SA ZAKONOM, da bi odbio napad od sebe i sprečio bekstvo lica?! Zašto je novinarima toliko ekskluzivan takav događaj? Da li se u Italiji sa tolikom medijskom pažnjom isprati događaj kada Karabinjeri automatskim oružjem izrešetaju vozilo koje se nije zaustavilo po njihovoj naredbi? Ili, pak, kada u Americi policajac prilikom rutinske kontrole usmrti čoveka samo zato što je bez njegove dozvole spustio ruke sa volana? Ne, u uređenim zemljama poput navedenih, takva reakcija policajca se podrazumeva!

Gospodo novinari i urednici medija, vest je trebala biti činjenica da je provalnik iz Bora 2014. godine izvršio ubistvo, ni manje ni više nego svog oca, za šta je osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od čitave tri godine?!! O takvom skandaloznom kažnjavanju najtežeg krivičnog dela ste trebali pisati i izveštavati, vršeći opravdan i dozvoljen „pritisak“ na gospodu iz pravosuđa, ne bi li se pomenuti konačno odlučili da rade svoj posao u interesu društva i zaštite javnog poretka. O nedostatku javne debate, stručnih diskusija i panela, u kojima bi se ukazivalo na navedene probleme, da i ne govorimo.

Međutim, ako je nešto i pozitivno u opisanoj dramatizaciji događaja u Boru, to je svakako pravovremena reakcija ministra Stefanovića, koji je jasno i nedvosmisleno, kako to i dolikuje, stao u odbranu kolege, najavivši inicijativu za pooštravanjem kaznenih odredbi za krivična dela protiv policijskih službenika. Tako nešto će, bez dileme, doprineti pozitivnoj promeni društvene svesti u vremenu narastajućeg broja slučajeva ometanja i(li) napada na policijske službenike prilikom vršenja službenih poslova i radnji, a ko zna, možda i povratku nekadašnjeg ugleda i poštovanja koje smo, ne tako davno, uživali. U ostvarenju tog cilja Sindikat srpske policije će, kao i do sada, pružiti iskrenu podršku i pomoć.

A do tada, poštovane koleginice i kolege, ne libite se da u ovakvim i sličnim situacijama, kada su za to ispunjeni zakonski uslovi, upotrebite sredstva prinude! Budite sebi i svojim porodicama NA PRVOM MESTU, zaštitite sebe i kolegu do sebe, uzvraćajući onima koji kidišu na nas na način i jezikom koji oni jedino shvataju…jezikom reciprociteta!

Član GO SSP
Siniša Ćuk

Na nas pucaju a ministar i dalje mudro ćuti!

Napad vatrenim oružjem na patrolu policije i pokušaj ubistva policajca na dužnosti u Kruševcu od 4.02.2013.god. jasan je pokazatelj da se kriminalci ne plaše zakonskih posledica niti prezaju od upotrebe vatrenog oružja znajući da su policajci nezaštićeni adekvatnom opremom ili pravnom zaštitom.

Dosadašnja loša sudska praksa u kome policajci najčešće izvlače „deblji kraj“ u sudskim procesima prilikom upotrebe vatrenog oružja, kriminalcima daje sigurnost odnosno ide im na ruku, umesto pripadnicima policije.

Nastavi sa čitanjem