Skip to main content

Oznaka: ocena rada zaposlenih

DEPEŠE O POLUGODIŠNJEM OCENJIVANJU I PRIPRAVNOSTI

Saradnja između Sindikata srpske policije i Radne grupe MUP za saradnju sa sindikatima, kojom od skoro rukovodi državni sekretar Dijana Hrkalović, daje prve pozitivne rezultate. Nakon naše inicijative, odnosno ukazivanja na propuste starešina na nižem nivou, usledila je hitna koordinirana reakcija Kabineta ministra, Sektora ljudskih resursa i Direkcije policije što je rezultiralo dvema instruktivnim depešama poslatim danas na teren.

U depeši Sektora ljudskih resursa poslatoj na teren potvrđuje se naša primedba sa sastanka da veliki broj zaposlenih u Ministarstvu još uvek nije nije ocenjen, odnosno da cžprvi ciklus ocenjivanja za 2017. nije završen do kraja jula, u skladu sa Uredbom o ocenjivanju policijskih službenika i drugih zaposlenih. Takođe, u depeši stoji i napomena da će aplikacija biti informatički zaključana i da unos ocena neće biti moguć te starešine treba da pod hitno završe svoje obaveze.

U depeši Direkcije policije pojašnjava se institut pripravnosti i potreba svrsishodnog određivanja tog statusa zaposlenima u cilju obezbeđenja normalnog funkcionisanja službe ali uz vođenje računa o racionalnosti troškova.

Ipak, ma koliko depeša bila jasna i precizna, na lokalnom nivou se opet javljaju pojedinci među starešinskim kadrom u Odeljenjima policije koji je tumače na neki svoj način koji ne doprinosi niti efikasnosti organizacionih jedinica niti zadovoljstvu zaposlenih. Sindikat srpske policije to neće nemo posmatrati i tolerisati već ćemo na narednom sastanku imenovati te kvazistručnjake koji krše radna prava zaposlenih ne bi li se tako, misle oni, omilili pretpostavljenima.

Ovo je ogoljeni primer onoga na šta SSP često ukazuje – nezadovoljstvo zaposlenih uslovima rada često je sasvim neosnovano usmereno na vrh MUP i samog ministra. Zaista, da li je ministar odgovoran za nepoštovanje Pravilnika o pripravnosti? Ako je usvojen i poslata je depeša na teren šta je još potrebno da bi ga neki lokalni šerifi primenili u praksi? Da li ih boli ona napomena o svrsishodnosti i racionalnosti, pa se drže one „kad nema za mene, nema nikome“!? Zakon o policiji je u domenu pripravnosti vrlo jasan, ne pravi razliku među zaposlenima, odnosi se na starešine podjednako kao na bilo kog izvršioca i ovakvo ponašanje načelnika Odeljenja policije predstavlja drastično kršenje zakona.

Da li su odgovorni ministar i načelnica Sektora ljudskih resursa zbog nepoštovanja procesa ocenjivanja i prošuštene prilike da zaposleni budu upoznati sa dobijenim ocenama? Je li ministar ili komandir kriv za nepravilan obračun nanade za „putne troškove“ ili za to što se raspored ne pravi za barem dva dana unapred?

SSP nikada nije imao problem da kažu istinu, ma koliko gorka bila. Kada treba i koga treba, prvi smo tu da kritikujemo, pa i ministra. Ali i da pohvalimo prepoznavanje problema, brze reakcije i rešenost da se propusti otklone a nepravde isprave. Ovog puta smo tu da pohvalimo Radnu grupu, posebno njene članove iz Sektora ljudskih resursa i Direkcije policije i da napomenemo da još uvek čekamo reakciju predstavnika iz Sektora za vanredne situacije.

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

Sastanak u Sektoru za ljudske resurse sa načelnicom Katarinom Tomašević

Beograd, 3.3.2017. godine, – Delegacija Sindikata srpske policije održala je 3.3.2017. godine u vremenu od 9.00 do 11.00 sati radni sastanak u Kabinetu načelnice Sektora za ljudske resurse Katarine Tomašević. Osim načelnice, sastanku su prisustvovali i njeni saradnici: Dragan Cvetković, pomoćnik načelnice, Dragiša Anđelković, šef Odseka za saradnju sa sindikatima i Božidar Otašević, zamenik načelnika Uprave za stručno obrazovanje, osposobljavanje, usavršavanje i nauku. Delegaciju SSP činili su: predsednik Lazar Ranitović, generalni sekretar Viktor Ratković, članovi Glavnog odbora Siniša Ćuk i Nikola Petrović i predsednik RC Beograd Slobodan Ćosović.

Razgovaralo se o sledećim temama:

  1. Naknada za ostvareni višak radnih sati (koji su u međuvremenu postali prekovremeni) u PPU u Vranju i Jedinici za zaštitu.

U pogledu viška ostvarenih sati zaposlenih u PPU u Vranju od načelnice smo dobili informaciju da je rukovodiocima PPU u Vranju u više navrata nalagano da dostave spiskove radi sagledavanja činjeničnog stanja, te, konačno, i sastavljanja sporazuma o vansudskom poravnanju. Stav SSP, a i rukovodstva Sektora je da je ovakve probleme mnogo bolje, brže, efikasnije i (za MUP) jeftinije rešavati sporazumno, nego da izbegavanjem rešavanja problema zaposleni budu primorani da tuže MUP, što neminovno izaziva dodatne troškove (sudske, advokatske, troškove veštaka i dr.). No, da bi sporazum bio realizovan, neophodno je da postoji iskrena volja obe strane, a što očigledno nije slučaj sa rukovodstvom PPU u Vranju, koje nedostavljanjem spikova o ostvarenom višku radnih sati zaposlenih, te zaposlene praktično „teraju“ na jedino preostalo rešenje – tužbe. SSP smatra da je ovakvo ponašanje rukovodstva PPU u Vranju mora biti sankcionisano.

Načelnica je svojim saradnicima naložila da se ostvari kontakt sa rukovodstvom PPU u Vranju i da se, u roku od dve nedelje, ovaj problem reši, odnosno sastave predlozi sporazuma o vansudskom poravnanju.

Ništa bolja situacija nije ni u Jedinici za obezbeđenje, gde rukovodioci smatraju da je u redu da zaposleni imaju npr. 192 radna sata u mesecu za koji je ukupan fond sati npr. 176 i da takva razlika ne predstavlja višak radnih sati. Ovo je situacija koja traje godinama i ona je očigledan primer nestručnosti, a možda još više bahatosti i samovolje pojedinih rukovodilaca u MUP-u, ovoga puta u Jedinici za zaštitu. Upravo ovakvo neodgovorno i nezakonito ponašanje pojedinih rukovodilaca ima za „rezulat“ da MUP godišnje na ime sudskih troškova isplaćuje oko 2.000.000.000 dinara (dve milijarde). I to će biti slučaj sve dok MUP sam, po službenoj družnosti, protiv takvih bahatih starešina ne bude pokretao disciplinske, pa i krivične postupke. A dok to ne počne da čini MUP, činiće SSP.

  1. Sistem ocenjivanja i karijernog napredovanja

Ovo je tema koja je, možemo slobodno reći, oduzela veći deo vremena, ako uzmemo u obzir važnost ocene u sistemu karijernog napredovanja. Kao najčešći primeri neobjektivnog ocenjivanja su slučajevi u kojima „policajac godine“ ne dobije „peticu“ ili u kojima policijski službenik koji je sve svoje poslove i zadatke obavljao kvalitetno i ažurno, a nije bio disciplinski kažnjavan – ocenjen „trojkom“. Zloupotrebe u ocenjivanju se ogledaju i ocenjivanjem sindikalnih aktivista nižom ocenom, a kao vid odmazde i pokušaja disciplinovanja sindikalnog aktiviste. Predstavnici SSP su ocenili da, iako na prvi pogled, ocena „dobar“ – 3 nije loša ocena, ona „stopira“ mogućnost napredovanja zaposlenog. Uz to, sadašnji način ocenjivanja ostavlja mogućnost rukovodiocu da onemogući napredovanje onih koji na bilo koji način mogu da „ugroze“ njegovu poziciju, odnosno omogućava da rukovodilac davanjem visokih ocena svojim „miljenicima“ i niskih onima prema kojima ima neopravdano negativan stav, kreira rukovodstvo i upodobljuje ga svojim ličnim prohtevima.

Načelnica Sektora je konstatovala da su svi u Sektoru svesni da je trenutno stanje u vezi sa ocenjivanjem zaposlenih u MUP-u loše, ali da se radi na tome da se ono popravi i unapredi, u smislu da ocenjivanje što manje zavisi od ličnog stava i diskrecione ocene rukovodioca, a više od nekih normativnih vrednosti.

Predstavnici SSP su predložili model ocenjivanja analogan ocenjivanju vladanja učenika u školama gde svi na početku godine imaju ocenu „odličan“ – 5, sa npr. maksimalnih 100 bodova, a da se onda, tokom godine, svaka greška zaposlenog „kažnjava“ oduzimanjem bodova, odnosno dodavanjem bodova u slučajevima posebnih zasluga.

Načelnica Tomašević je ponovila da je svesna svih problema i mana sadašnjeg i budućeg ocenjivanja zaposlenih, da je novi pravilnik o ocenjivanju upućen Vladi na usvajanje, a da će, prema rešenjima predloženim u njemu, buduće ocenjivanje svakako biti bolje i objektivnije od postojećeg, ali da će se i ono „u hodu“, uočavanjem manjkavosti – menjati i unapređivati. Saopštila je i da će kriterijumi za ocenjivanje rukovodilaca i izvršilaca značajno razlikovati.

Sektor za ljudske resurse2

  1. Solidarna pomoć – šta sa zahtevima iz 2016, a šta sa onim iz 2017?

Rukovodstvo Sektora za ljudske resusrse je svesno da je rok za donošenje rešenja po zahtevima za isplatu solidarne pomoći u 2016. godini istekao, ali da zbog velikog obima poslova o tim zahtevima nije moglo biti ranije odličivano. Reč je o zahtevima pristiglim nakon okončanja rada Komisije za solidaru pomoć, tj. nakon 23.12.2016. godine. Zbog toga što je broj pristiglih zahteva za dodeljivanje solidarne pomoći u 2016. godini veliki – to će toj komisiji biti produžen mandat i ona će odlučiti o svim pristiglim zahtevima za dobijanje solidarne pomoći gde je osnov sticanja u 2016. godini.

Što se tiče zahteva za solidarnu pomoć u 2017. godini, još uvek nije jasno da li će i za o do sada pristiglim zahtevima odlučivati neka komisija ili će to Sektor odlučivati u redovnom postupku, ali, u svakom slučaju, o svakom podnetom zahtevu biće odlučivano. Po svim do sada pristiglim zahtevima formirani su predmeti, a u slučajevima gde je uočeno da nedostaje određena dokumentacija, od podnosilaca je zatraženo da dostave potrebnu dokumentaciju. S tim u vezi predstavnici SSP-a su predložili da Sektor, u cilju bolje informisanosti zaposlenih u MUP-u, svim orgnaizacionim jedinicama prosledi jedno uputstvo o načinu podnošenja zahteva, kao i o tome šta uz svaki zahtev treba priložiti. Načelnica Tomašević je predlog ocenila dobrim i najavila da postoji čak i mogućnost organizovanja jedne javne prezentacije, gde bi se rukovodicima i predstavnicima sindikata pružile najvažnije informacije u vezi sa ostvarivanjem prava na solidarnu pomoć.

Predstavnici SSP su izneli primedbe i na sadržaj Pravilnika o solidarnoj pomoći u MUP-u, koji je na snazi od 4.1.2017. godine, pre svega u smislu što njime rođenje deteta i smrt člana uže porodice nisu predviđeni kao osnovi za ostvarivanje prava na solidarnu pomoć, ukazujući da je nedopustivo i pravno manjkavo da se pravilnikom derogiraju prava ustanovljena posebnim kolektivnvim ugovorima. Pravilnikom se ne sme zadirati u već utvrđena prava, već se njime samo detaljnije razrađuje postupak ostvarivanja već ustanovljenih prava. U slučaju da zahtevi za dobijanje solidarne pomoći budu odbijani iz ovog razloga, SSP će svojim članovima omogućiti besplatnu pravnu pomoć, istovremeno ukazavši da će to samo doneti troškove MUP-u. Načelnica Tomašević je saopštila da se slaže da pravni osnovi za ostvarivanje prava na solidarnu pomoć predviđeni u posebnim kolektivnim ugovorima ne mogu biti derogirani pravilnikom i da će se prilikom odlučivanja o zahtevima uvek primenjivati propis povoljniji po zaposlene, odnosno da će svi zaposleni koji podnesu uredne i blagovremene (u roku od tri meseca od sticanja prava na solidarnu pomoć) zahteve – dobiti pozitivna rešenja o ostvarivanju prava na solidarnu pomoć.

  1. Radni staž zaposlenih u MUP-u upućenih na stručno usavršavanje u KPA

Problem se sastoji u tome što su zaposleni od strane MUP-a upućivani u KPA radi školovanja o trošku MUP-a, gde je ugovorom između zaposlenih i MUP-a bilo propisano da zaposleni upućeni na školovanje u KPA ostvaruju pravo sva prava u vezi sa penzijsko-invalidskim osigranjem. Međutim, MUP svoju obavezu o uplati doprinosa za PIO nije izvršio, u slučajevima pojedinih zaposlenih – delimično, a pojedinih – u potpunosti. Bilo je slučajeva da je čak komisija koju je obrazovao ministar unutrašnjih poslova, odlučujući po zahtevima pojedinih zaposlenih, donela odluku da oni ostvaruju pravo da im MUP uplati doprinose za vreme provedeno na školovanju u KPA, ali to kasnije nije realizovano, kao što je bilo slučajeva da su pojedine kolege utužile MUP i dobile presude kojima su uvaženi njihovi tužbeni zahtevi, nakon čega im je MUP uplatio doprinose za PIO. Ukazali smo da je nejednako postupanje u ovakvim slučajevima nedopustivo i da je potrebno naći jedinstveno rešenje.

Rukovodstvo Sektora nam je ukazalo na neujednačenu sudsku praksu, gde jedni sudovi tužbene zahteve zaposlenih odbijaju, a drugi usvajaju, pa Sektor za ljudske resurse ne može da „stane“ iznad sudova zauzimanjem jedinstvenog stava, ali da će u svim slučajevima gde sud nađe da su tužbeni zahtevi osnovani – kolegama biti uplaćeni doprinosi za PIO. Prema rečima rukovodstva Sektora u oko 80% slučajeva sudovi presuđuju u korist MUP-a, tj. odbijaju tužbene zahteve zaposlenih kao neosnovane.
Sektor za ljudske resurse3

  1. Problem nedostatka dovoda vode i odvoda kanalizacije u PS Šid

Predstavnici SSP ukazali su na problem nedostatka mokrog čvora, odnosno dovoda vode i odvoda kanalizacije u PS Šid za potrebe ogromnog broja migranata prema kojima se svakodnevno preuzimaju policijske mere i radnje. Ovo posebno imajući u vidu da su policijski službenici PS Šid posebno opterećeni migrantskom krizom, jer čak 1/3 od ukupne populacije migranata u Srbiji boravi na području opštine Šid. Samim tim potreba za mokrim čvorom je urgentnija, jer je on neophodan kako za obavljanje higijenskih i fizioliških potreba policijskih službenika, tako i migranata. Ukazano je da u postojećoj situaciji preti opasnost od nastanka epidemije, posebno imajući u vidu da dolaze topliji dani.

Izneli smo podatak da je od strane Odseka za logistiku PS Sremska Mitrovica, u cilju rešavanja ovog gorućeg problema, već izrađen projekat osposobljavanja mokrog čvora, ali da je neophodna finansijska podrška za njegovu realizaciju.

Rukovodstvu Sektora je ovaj problem već delimično bio poznat, pa će, imajući u vidu njegovu urgentnost, te činjenicu za osposobljavanje mokrog čvora nisu neophodna velika finansijska ulaganja, rukovodstvo Sektora učiniti dodatni napor, zajedno sa Sektorom za materijalno-finansijske poslove, da se problem reši, te tako spreči nastanak posledica po zdravlje policijskih službenika, ali i lokalnog stanovništva.

  1. Diskriminacija policijskih službenika PS Šid koji obavljaju poslove u vezi sa migrantima u odnosu na policijske službenike koji te poslove obavljaju kao upućeni iz drugih opština

Preneli smo nezadovoljstvo i osećaj diskrminacije kod policijskih službenika PS Šid koji svakodnevno obavljaju poslove u vezi sa migrantima, a koji su odlukom ministra izuzeti od prava na ostvarivanje posebne naknade, iako rade istovetne poslove kao i policijski službenici upućeni u PS Šid sa područja drugih opština, a samo iz razloga što se smatra da je to njihov redovan posao. Iako svesni onoga što je propisano odlukom ministra, nismo se mogli pomiriti sa očiglednom diskrimiacijom, pa smo izneli predlog da se policijski službenici PS Šid koji svakodnevno obaljaju ove poslove nagrade na neki drugi način i tako bar približno stave u ravnopravan položaj sa svojim kolegama koji u Šid dolaze kao ispomoć.

Načelnica Sektora se složila da se ta vrsta i taj obim poslova rada sa migrantima nikako ne može podvesti pod redovne poslove policijskih službenika PS Šid i obećala da će, u saradnji sa rukovodstvom Direkcijom policije, iznaći način da se navedeni policijski službenici nekako nagrade, a posebno imajući u vidu da uprao oni podnose najveći teret migrantske krize u Srbiji.

Služba za informisanje SSP
Nikola Petrović
Viktor Ratković

Ocena ili osveta….. nekome i nagrada!

Februar je mesec kada vlada velika napetost oko godišnjih ocena za rad. Ove godine posebno….Zakon o policiji, čija primena je počela u februaru 2016. godine, obradovao je sve nas upravo zbog karijernog napredovanja jer smo pomislili da zaista možemo napredovati zato što radimo i zato što znamo da radimo.

Problem u  praksi je uglavnom zbog toga što ni jedan od pojedinačnih elemenata za ocenjivanje nije normativan, osim delimično ocene stručne osposobljenosti (gađanje, fizičke provere, provera znanja…), te se time vrednovanje nečijeg rada praktično ostavlja na „savest” rukovodiocima.

A to, sasvim prirodno, često za posledicu ima degradiranje dobrog radnika iz straha da će zauzeti mesto onog koji ocenjuje, kao i uplitanje ličnih međusobnih odnosa što je nedopustivo.

Posebnu težinu i srž ovog problema predstavlja ograničenje na osnovu člana 167.  Zakona o policiji koji u stavu 2. kao uslov za napredovanje precizira da trogodišnji prosek ocene ne sme  biti niži od „ističe se – 4“.

Naravno, ta srećna vest i početak sistema karijernog napredovanja kratko je trajala i početni elan zaposlenih je pao, jer su neposredne starešine, verovatno iz straha da neće uspeti da sačuvaju svoje pozicije, svaka čast pojedincima, već napravili paklenu strategiju. Kako nam ne mogu oduzeti kvalitetne diplome, lako proverljivo znanje, poštenje, kvalitet u radu, odnos prema radu, onda su spremno dočekali jedino preostalo oružje – godišnju ocenu za rad.

Pravo i ovlašćenje koje im je dato i povereno starešine bi morali upotrebiti u skladu sa pravom i pravdom….dakle samo zakonito. Međutim…

Starešine, pokušajte bar jednom da zaposlenima date peticu za rad po makar jednom ili po više kriterijuma i videćete da to uopšte ne boli. Zašto ste vi predodređeni da imate petice i da ih niko osim vas nema. Zašto vas je sramota da kažete da vi imate peticu za rad? Odgovor i nije potreban, ali vas ipak nije sramota da kažete „pa imate pravo prigovora“. A šta će starešina napisati kao odgovor na prigovor, zaposleni nikada neće saznati, kao ni to da li je njihov odgovor zasnovan na pravno relevatnim činjenicama koje su jedino prihvatljive za pravo a ne „rekla-kazala“.

Ovim putem želimo da apelujemo na  ministra unutrašnjih poslova dr Nebojšu Stefanovića, direktora policije Vladimira Rebića i sve načelnike Sektora i Uprava, da na svaki podneti prigovor posebno obrate pažnju i da odluku donesu samo na osnovu pravno relevatnih činjenica. Jer ocena za rad nije samo imati manje ili više dana godišnjeg odmora, ona je sada nešto mnogo više jer obezbeđuje pored svih karakteristika koje zaposleni ima i pravo da napreduje i to samo zahvanjujući svom znanju, bez veza i sumnjivih preporuka. Od ocene nam zavisi i sam posao!

Ne dozvolite više da se na svaki mogući način vređa dostojanstvo poštenih policajaca i službenika.

S tim u vezi, potrebno je da, po prigovoru, izvršite i kontrolu na osnovu kojih su kriterijuma ocenjeni zaposleni. Videćete kroz obrazac, lako je dokučiti, kako se štimuju ocene da bi se dobila što manja srednja ocena. Očekujemo i da protiv takvih rukovodioca pokrenete postupak za povredu službene dužnosti. Njihovim zlonamerim postupanjem diretno se ugrožava sama ideja „karijernog napredovanja“.

Ovo treba shvatiti ozbiljno jer prva pomisao na karijerno napredovanje je upravo sprečavnje korupcije i zloupotreba a sada se otvorio nov način ponižavanja policijskih službenika i to kroz godišnju ocenu.

Preksednik SK SSP
Slađana Grujić

Podsećanja radi, i prošle godine u ovo vreme pisali smo na ovu temu, ali se ništa nije promenilo za godinu dana:
Zašto nemamo pravo žalbe na godišnju ocenu?

Hoćemo li trčati do penzije?

Na portalu Ministarstva unutrašnjih poslova, u uvodnom delu teksta kojim je predstavljen Sektor za ljudske resurse piše sledeće:

Sektor za ljudske resurse obavlja poslove kojima se obezbeđuju uslovi za nesmetano funkcionisanje Direkcije policije i ostalih organizacionih jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova, u vezi sa funkcijom upravljanja ljudskim resursima.

Sektor u koordinaciji sa ostalim organizacionim jedinicama Ministarstva, kreira i sprovodi strategiju razvoja ljudskih resursa, kreira i implementira politiku upravljanja ljudskim resursima, usklađuje procese, sisteme i praksu upravljanja ljudskim resursima sa strateškim ciljevima i potrebama Ministarstva i sa najboljom praksom, ocenjuje i unapređuje kvalitet upravljanja ljudskim resursima u celom Ministarstvu.

Zaista lepo zamišljeno i još lepše napisano. No da li je zaista tako i u praksi? Nažalost nije! Svima nama dobro je poznat haos nastao uvođenjem novina u vezi sa karijernim napredovanjem, internim konkursima… Treba li nam bolji pokazatelj od toga da niko živi više ne zna kako izgleda Pravilnik o unutrašnjem uređenju i sistematizaciji radnih mesta, ni da li uopšte postoji važeći. Čini se da živimo i radimo u vakuumu. Nema premeštaja, nema napredovanja… Opisi radnih mesta ne postoje, a nezaobilazan su uslov za raspisivanje konkursa. Akt o proceni rizika više niko ni ne spominje.

Poslednjih dana primetno je da se u tu neslavnu trku uključilo i Odeljenje za stručno obrazovanje i obuku, koje je deo navedenog Sektora za ljudske resurse. Zaposleni stiču utisak da kolege iz tog Odeljenja svake godine donose sve gori plan i program obuke. Puno je nelogičnosti u novinama koje nam daju a mi ćemo ovde navesti samo neke od njih.

Da li je svrsishodno ocenjivanje zaposlenih u gađanju iz službenog naoružanja u slučaju kada ne postoji redovan trening? Naravno, pri tome jedinice se dele i šakom i kapom. U kojoj to još državi policajac za godinu dana ispali svega 25 metaka i to samo prilikom ocenjivanja? Na daj Bože da na terenu moramo da upotrebimo vatreno oružje kad po godinu dana ne treniramo. Gospoda koja osmišljavaju taj plan i program očigledno ne znaju sta znači realan rad na terenu. Zaboravili su uživajući u svojim kancelarijama, ako su ikada i znali. Kao da žele dodatno da nam otežaju i ogade rad u policiji.

Još jedna novina, uvedena ove godine, jeste povećanje starosne granice i za žene i za muškarce, na 45 i 50 godina, kada je u pitanju provera fizičke spremnosti. Naravno, pored starosne granice, pooštrili su norme koje treba ispuniti, a koje su i onako već bile poprilično zahtevne. Pri tome su termini za polaganje ove godine prebačeni za mesec maj a time je i skraćen rok za pripremu zaposlenih.

Da li neko može da objasni kolegama autorima plana, da policijski službenici već imaju isuviše stresan posao da bi im još i oni pretili jedinicama. Kao i da im objasni da policijski službenici koji operativno rade ne mogu po ceo dan da treniraju i uče teoriju jer moraju da rade, da teren ne može da sačeka da se završi naša teorijska nastava ili časovi fizičkog. Umesto da olakšaju kolegama oni nam samo stvaraju dodatni stres sa tim njihovim proverama i ocenjivanjima.

Nažalost, kod nas malo ko ima razumevanja i umesto da nadležni brinu da budemo spremni zbog rada na terenu, nametnutim obavezama samo nam stvaraju dodatne probleme.

A ocena nam itekako utiče na napredovanje u službi ali i dovodi do eventualnog otkaza radnog odnosa. Za bilo kakvo napredovanje potreban je visok trogodišnji prosek, koji je zaista teško izboriti. A negativne ocene u dve uzastopne kalendarske godine daju nam izlaznu kartu iz MUP.

Stoga nam ti sistemi provera stvaraju dodatni stres. Po novim normama, trebao bi čovek da trenira svakog dana, da bi uspeo da dobije peticu, a ako svi odemo da treniramo, neće preostati niko ko će da radi. Otkuda uopšte ideja za povećavanje normi i starosne granice kad su ljudi i do sada masovno padali na fizičkim proverama. Naravno, potežu argument i njime se opravdavaju time kako su nam omogućili časove fizičkog, ne shvatajući da velika većina zaposlenih na te časove retko kad uspe da ode jer posao ne može da čeka. Preostaje nam samo da svoje slobodno vreme i novac trošimo na plaćanje treninga, teretane i streljane, što uopšte nisu mali izdaci.

Sindikat srpske policije svakako podržava težnju da nam policajci budu obučeni, fizički osposobljeni za sve zadatke, ali sistem se mora izmeniti. Umesto sistema kažnjavanja i demotivacije, treba uvesti sitem nagrade, sistem koji će da motiviše ljude. Objekti za treninge nam moraju biti dostupni u svakom trenutku, da nam svima budu užitak i izduvni ventil, način da se oslobodimo stresa a ne, kao što je sada slučaj, izvor dodatnog stresa i maltretiranja.

Služba za infrmisanje SSP
Mile Lazarević