Skip to main content

Oznaka: premeštaji

DALI SMO SVE OD SEBE – ALI ZAKON O POLICIJI JE I DALJE LOŠ!

Tokom cele 2015. godine ukazivali smo na ozbiljne manjkavosti tadašnjeg predloga novog Zakona o policiji. Ukazivali smo to svojim mnogobrojnim dopisima MUP-u, ukazivali smo na to na javnim raspravama organizovanim širom Srbije. Naši predlozi nisu uvaženi. MUP je zastupao tezu da je to najbolji Zakon o policiji ikada.

Međutim samo dva meseca po stupanju na snagu, 5.2.2016. godine, baš i MUP-a krenule su priče o potrebi izmene tek usvojenog ZOP-a. Sasvim sigurno da je na to uticalo i naše podnošenje inicijative Ustavnom sudu za ispitivanje ustavnosti i zakonitosti više odredbi novousvojenog ZOP-a.

Ipak, trebalo je godinu dana da MUP sa reči pređe na dela i da oformi radnu grupu koja će razmatrati izmene i dopune ZOP-a.

SSP je sa velikim odobravanjem i nadom dočekao otpočinjanje ovog posla i opet se vrlo aktivno uključio – što slanjem predloga na više adresa u MUP-u, što u direktnim sastancima i to je bio značajan iskorak u odnosu na raniju praksu kada nismo imali nijedan sastanak sa predstavnicima MUP-a u vezi sa izmenama zakona.

Od juče je Predlog izmena i dopuna ZOP-a na dnevnom redu skupštinske rasprave. Bez dvoumljenja, Sindikat srpske policije nije zadovoljan svim predloženim izmena i dopunama Zakona o policiji, pre svega izražavajući nezadovoljstvo time što je usvojen nedovoljan broj naših predloga i primedbi i posebno imajući u vidu da je za naše neuvažene predloge naša argumentacija njihove neophodnosti uvažavana na sastancima sa predstavnicima MUP-a. Stiče se utisak da je „struka“ saglasna sa našim primedbama, ali da nije bilo volje da se one implementiraju u zakon.

Evo šta je pohvalno, a čime smo nezadovoljni u predloženim izmenama i dopunama ZOP-a:

  • Nezadovoljni smo što se policijskom službeniku za vreme rada i boravka na terenu u slučaju korišćenja dnevnog odmora na terenu ili zabrane napuštanja objekta smeštaja, a što nije prihvaćen naš predlog da se na sveobuhvatan način uredi pitanje rada i boravka policijskog službenika na terenu, te tako izbegne primena više zakonskih i podzakonskih propisa i depeša koje se odnose na rad i boravak na terenu, te izjednače oni koji rade i borave na terenu, a nisu pripadnici IJP sastava, sa onima koji to jesu.
  • Nezadovoljni smo što, u tom smislu, nije prihvaćeno naš predlog da se utvrde sledeći koeficijenti za uvećanje zarade u slučaju rada i boravka na terenu: 1) za svaki sat rada na terenu – uvećanje plate u visini od 100% vrednosti radnog sata osnovne plate; 2) za svaki sat vremena provedenog na terenu van rada (dnevni odmor), računajući i vreme provedeno u putu do terena i natrag – uvećanje plate u visini od 50% vrednosti radnog sata osnovne plate i 3) za svaki sat vremena provedenog na terenu van rada (dnevni odmor) gde je policijskom službeniku onemogućeno napuštanje objekta – uvećanje plate u visini od 70% vrednosti radnog sata osnovne plate.
  • Pohvalno je što ste usvojili naš predlog da se brišu odredbe iz člana 172. prema kojima zaposlenom radni odnos prestaje samim pokretanjem krivičnog postupka za krivična dela koja se gone po službenoj dužnosti ili osudom za ma koje krivično delo koje se goni po službenoj dužnosti ili utvrđivanjem bezbednosnih smetnji.
  • Nezadovoljni smo što prilikom propisivanja uslova za prestanak radnog odnosa po sili zakona (član 172) kao uslov predviđena „kazna zatvora“, umesto „bezuslovna kazna zatvora“.
  • Izuzetno smo nezadovoljni što nisu prihvaćeni naši predlozi za propisivanje jasnog pravnog osnova za isplatu regresa za korišćenje godišnjeg odmora i naknade za ishranu u toku radu (toplog obroka).
  • Pohvalno je što se pored postojećih jedinica u sedištu Direkcije policije pored postojećih, uvrste i Jedinica za zaštitu, čime će zaposleni u ovoj jedinici dobiti sva prava i obaveze koje imaju zaposleni u posebnim jedinicama policije.
  • Dobro je što se pored službenih znački i službenih legitimacija policijskih službenika uvodi i službena legitimacija državnih službenika koja služi isključivo za identifikaciju i dokazivanje svojstva državnog službenika za rad u Ministarstvu.
  • Pohvalno je da dodavanje novog člana 173a, kojim je predviđen izuzetak od primene Zakona o PIO, gde se uvodi i pravo na starosnu penziju pre ispunjenja opštih uslova za sticanje starosne penzije policijskih službenika koji navrši 45 godina života i 15 godina rada na posebno složenim, specifičnim odnosno operativnim poslovima koji zahtevaju posebnu obučenost i psihofizičku spremnost.
    Ministar odlukom utvrđuje organizacione celine u kojima se obavljaju ili su se obavljali opisani poslovi.
  • Nezadovoljni smo „izborom“ krivičnih dela koja se po svom karakteru takva da zaposlenog u MUP-u čine „nedostojnim“ za rad u MUP-u (član 172). Posebno smo nezadovoljni što među tim delima nema krivičnih dela protiv polne slobode, najtežih krivičnih dela protiv imovine, krivičnih dela u vezi sa drogom (…), a što je „uvršteno“ krivično delo Nasilje u porodice, s obzirom na mogućnost zloupotreba u vezi sa ovim krivičnim delom;
  • Pohvalno je što je usvojen naš predlog i brisana odredba da se putni troškovi isplaćuju samo u okviru opštine rada i u iznosu do 25% neto prosečne zarade u Srbiji (i ta naša primedba je uvažena), ali smo nezadovoljni što nije usvojen naš predlog da se zaposlenom putni troškovi nadoknađuju i onda kada je aktom jedinice lokalne samouprave omogućen prevoz zaposlenima bez naknade, a u slučaju kada red vožnje nije usklađen sa vremenom dolaska i odlaska sa rada zaposlenog.
  • Nezadovoljni smo što se propisuje da zaposleni može biti trajno premešten na upražnjeno radno mesto bez internog konkursa u okviru izvršilačkih radnih mesta iste stručne spreme, a bez sagalasnosti zaposlenog, jer se time daje neograničena mogućnost zakonitog šikaniranja i mobinga zaposlenih, koje bi mogli „seliti“ iz jedne u drugu organizacionu jedinicu.
  • Apsolutno smo nezadovoljni predloženim što je u slučaju privremenog premeštaja brisan uslov pisane saglasnosti zaposlenog, jer je upravo institut „pisane saglasnosti“ zaposlenog jedan od onih koji zaposlene štiti od samovolje i šikaniranja rukovodilaca.
  • Nezadovoljni smo što se rokovi za zastarelost za pokretanje i vođenje disciplinskog postupka produžavaju sa šest meseci na godinu dana za lake povrede službene dužnosti i sa godinu dana na dve godine za teške povrede službene dužnosti.
    Naime, ukidanjem hitnosti kao jednog od osnovnih obeležja disciplinskog postupka, gubi se smisao i svrha kažnjavanja, jer svrha kazne treba da bude da je zaposleni oseti što pre, te da se efikasnošću kažnjavanja na ostale zaposlene deluje preventivno, a ovim predlogom se ide suprotno od toga, zapravo „podstiče“ se lenjost disciplinskih starešina.
  • U vezi sa odredbama o testu integriteta nisu uvažene naše primedbe da se već zakonom moraju jasno propisati zaštitni mehanizmi koji sprečavaju zloupotrebu testova u praksi zbog ličnih, političkih ili drugih interesa.
    Takođe, potrebno je razrešiti i urediti nekoliko pitanja, među kojima su najbitnija: odluka o nameni testiranja – prevencija ili suzbijanje korupcije; subjekat testiranja i koncept integriteta; obaveštavanje o testiranju – unapred ili nakon; specijalnost i obučenost pripadnika SUK; nezavisnost i finansijska obezbeđenost; zaštita podataka o ličnosti; odnos testa integriteta i krivičnog postupka.
    Uz to, test integriteta može biti samo oruđe za prevenciju korupcije, a ne da zameni Zakon o krivičnom postupku i Krivični zakonik. Treba postaviti jasnu granicu između toga kada je kraj testa i prelazak na predistražni postupak i da taj koji odlučuje o tome ne može biti SUK već isključivo javni tužilac.
    Takođe, test integriteta se mora sprovoditi u saradnji sa Agencijom za borbu protiv korupcije.
  • Pozitivno je formiranje Fonda za solidarnu pomoć, jer se ova važna pravna materija za zaposlene diže na najviši, zakonski nivo.
    Međutim, nezadovolji smo time, što će se na predloženi način, pomoć isplaćivati SAMO DO VISINE SREDSTAVA NA RAČUNU FONDA, što znači da u slučaju da se sredstva potroše pre kraja godine, oni koji podnesu zahtev nakon toga pravo na solidarnu pomoć ne mogu ostvariti. Na taj način bi se izvršila diskriminacija među zaposlenima.
  • Nezadovoljni smo zbog neuvažavanja našeg predloga da se propiše obaveza ministra da donese akt o proceni rizika radnih mesta u MUP-u i odluku o minimumu procesa rada.
  • Apsolutno smo nezadovoljni neprihvatanjem naših predloga koji se tiču upotrebe vatrenog oružja, a posebno s obzirom na učestalost napada na policijske službenike.
    Naime, prema sadašnjem zakonskom rešenju, policijski službenik može upotrebiti vatreno oružje praktično samo u slučaju NUŽNE ODBRANE i KRAJNJE NUŽDE, tj. u istim onim slučajevima u kojima to mogu učiniti i svi građani, pa se postavlja pitanje – u čemu je smisao policije?
  • Pozitivno je što je predloženim izmenama člana 175. predviđeno pravo na otpremninu i ostalim zaposlenim u MUP-u, a ne samo za policijske službenike, kao što je to sada slučaj. Pozitivno je i proširenje prava na naknadu u slučaju privremene sprečenosti za rad u visini 85% osnovne plate, uvećane za minuli rad, i za ostale zaposlene, a ne samo za policijske službenike.
  • Nezadovoljni smo načinom propisivanja nespojivih poslova i delatnosti, jer je ostavljeno diskreciono pravo rukovodiocu, bez nekih posebnih kriterijuma, da da ili ne da odobrenje za obavljanje određenih poslova i delatnosti van radnog vremena. Ovo takođe ostavlja veliki prostor za mobing i samovolju rukovodilaca.
  • Nezadovoljni smo i time što nije došlo do izmene odredbi koje se odnose na štrajk, jer se postojećim odredbama ovo pravo praktično onemogućava i zbog čega je SSP Ustavnom sudu podneo inicijativu za ocenu ustavnosti i zakonitosti odredbi o štrajku.
  • Smatramo lošim i što direktora policije na drugi uzastopni mandat može postaviti ministar bez javnog konkursa. Primedba je, najpre, principijelna – zašto direktora policije izuzimati iz sistema postavljanja bez sprovođenja javnog konkursa? Upravo je smisao konkursa stvaranje zdrave, takmičarske konkurencije iz koje će „isplivati“ najbolji i najkvalitetniji. S druge strane, stavljanje u izgled direktoru da može dobiti još jedan mandat bez konkursa neminovno vodi ka gubljenju nezavisnosti direktora policije u odnosu prema ministru i Vladi, jer će se on ponašati na takav način da se „ne zameri“ ministru i Vladi, čak i na uštrb MUP-a i bezbednosti građana i države, što je svakako loše.

U prilogu su obrazloženi predlozi SSP-a koji nisu uvaženi od strane MUP-a. Neuvazeni predlozi SSP-a

SSP će nastaviti borbu da oni što kraće vreme postanu sastavni deo Zakona o policiji.

Generalni sekretar
Viktor Ratković

Šta uraditi da privremeni premeštaj ne postane trajni?

Povodom uočene pojave da se u pojedinim Policijskim upravama naređenjem načelnika policijske uprave pojedinim policijskim službenicima nalaže da obavljaju poslove drugog radnog mesta, pri tom rečene naredbe nemaju vremensko ograničenje (naređenje ostaje na snazi dok postoji potreba službe), pravni zastupnik Sindikata srpske policije gospodin Nikola Perović, daje sledeće mišljenje:

Određivanje drugog mesta rada policijskom službeniku na osnovu naređenja starešine – pravni stav

1.Naredbom rukovodioca organizacione jedinice MUP-a moguće je odrediti, odnosno naložiti policijskom službeniku da obavlja poslove koji nisu u opisu radnog mesta (Rešenjem nadležnog organa raspoređen je na jedno radno mesto a rukovodilac mu nalaže obavljanje poslova drugog radnog mesta za koje ispunjava uslove i u istom statusu), shodno odredbi čl. 20 Zakona o državnim službenicima („Sl. glasnik RS“, br. 79/2005, 81/2005 – ispr., 83/2005 – ispr., 64/2007, 67/2007 – ispr., 116/2008, 104/2009 i 99/2014), koja odredba kazuje:

„Privremeni rad na poslovima koji nisu u opisu radnog mesta
Član 20
Državni službenik dužan je da, po pismenom nalogu pretpostavljenog, radi i poslove koji nisu u opisu njegovog radnog mesta ako za njih ispunjava uslove, zbog privremeno povećanog obima posla ili zamene odsutnog državnog službenika.
Vrstu i trajanje poslova određuje pretpostavljeni pismenim nalogom, najduže na 30 radnih dana.
Poslovi mogu da traju i duže od 30 radnih dana ako je potrebno da državni službenik na položaju zameni drugog ili ako na položaju ne radi niko.“

Iz citirane zakonske odredbe jasno proizilazi da je vreme obavljanja poslova na osnovu pisanog naloga pretopstavljenog ograničeno na 30 dana (osim za položaje) kao i da su uslovljeni alternativno postavljenim razlozima kao što su povećanje obima posla ili odsustnost državnog službenika. Pravna priroda alternativno postavljenih razloga koji opravdavaju ovakvo postupanje pretopstavljenog je takva da naredba, kojom se nalaže obavljanje poslova koji nisu u opisu radnog mesta policijskog službenika, zahteva određeno obrazloženje kako bi se policijskom službeniku dali jasni i precizni razlozi zbog kojih je dužan da obavlja poslove koji nisu u opisu njegovog radnog mesta. Takođe, jasno je da je ovakvo obavljanje poslova ograničeno u svom trajanju na 30 dana te ne postoji zakonski osnov koji bi opravdao stav da naredba ostaje na snazi dok postoji potreba službe. Ovo ujedno predstavlja i izigravanje cilja zakonske norme za koju je evidentno da se ima primeniti u izuzetnim slučajevima uz ispunjenje zakonom propisanih uslova.

2.Dalje,odredbom čl. 200 Zakona o policiji („Sl. glasnik RS“, br. 6/2016) uređena je materija upućivanja u drugu organizacionu jedinicu:

„Uslovi za upućivanje u drugu organizacionu jedinicu
Član 200
Upućivanje, u smislu ovog zakona, predstavlja privremenu promenu posla – bez promene radnog mesta, ucilju obavljanja konkretnog službenog posla ili zadatka na određenom radnom mestu, gde se od upućenog lica zahtevaju posebne stručne, organizacione i druge sposobnosti.
Upućivanje zaposlenog može se izvršiti jedanput samo uz njegovu prethodnu saglasnost.
Upućivanje traje najduže godinu dana ili dok traju okolnosti koje su ga uzrokovale.
Rešenjem o upućivanju utvrđuju se prava i obaveze proistekle iz upućivanja.
Pravila o upućivanju policijskih službenika propisuje ministar.“

Dakle, iz rečene odredbe proizilazi da se upućivanje može izvršiti isključivo rešenjem a kako su sastavni delovi rešenja o upućivanju, između ostalog, i poukao pravnom sredstvu, to bi policijski službenik imao pravo na izjavljivanje redovnog pravnog leka protiv takvog rešenja. Ovaj vid određivanja obavljanja poslova podrazumeva konkretan zadatak kao i da pri tom zaposleni ima posebne stručne, organizacione i druge sposobnosti koje su potrebne za izvršenje takvog zadatka, što dalje implicira da je i u ovom slučaju potrebno posebno obrazložiti rešenje kojim se policijski službenik upućuje u drugu organizacionu jedinicu. Na osnovu rečenog, mišljenja sa m da naredba pretpostavljenog kojom se policijskom službeniku nalaže obavljanje poslova drugog radnog mesta, bez vremenskog ograničenja i adekvatnog obrazloženja nije u skladu sa rečenom odredbom zakona.

3.Takođe, u slučajevima kojima se naredbom pretpostavljenog policisjkom službeniku nalaže obavljanje poslova drugog radnog mesta, primećeno je da naredba nosi klasifikacioni broj 112 jedinstvene klasifikacije predmeta po materiji Uputstva o kancelarijskom poslovanju organa državne uprave („Sl. glasnik RS“, br. 10/93, 14/93 – ispr. i 67/2016) koji klasifikacioni broj obuhvata sledeću materiju:

Zasnivanje radnog odnosa i kretanje u službi
– radni odnosi (na neodređeno vreme, na određeno vreme, prethodna provera radne sposobnosti)
– dopunski radni odnosi
– ugovorni odnosi
raspoređivanje na poslove odnosno radne zadatke
– izbori profesionalnih funkcionera, sudija, sudija za prekršaje
– imenovanje
– izbor poslovodnog organa
– svečane izjave

Kako se raspoređivanje državnih službenika vrši odgovarajućim rešenjem nadležne organizacione jedinice to se podrazumeva i pravo zaposlenog na izjavljivanje pravnog sredstva protiv rešenja o raspoređivanju, međutim u konkretnom slučaju izostaje pouka o pravnom sredstvu, što je sporno sa stanovišta citiranih zakonskih i podzakonskih odredaba.

4. Iz razoga svega rečenog, a posebno imajući u vidu citirane odredbe Zakona, mišljenja sam da izdavanje naredbe policijskom službeniku da obavlja poslove drugog radnog mesta u neodređenom trajanju i bez obrazloženja u kome bi se naveo razlog i okolnosti kojima se opravdava izdavanje naredbe, nije u saglasnosti sa zakonskim normama te da je potrebno da rukovodioci MUP-a preduzmu potrebne radnje kako bi se postupanje u ovakvim slučajevima upodobilo zakonskim noramama.

Dakle, sve koleginice i kolege koji imaju ovakav problem – da su raspoređeni na obavljanje poslova drugog radnog mesta, bilo iz „vaspitno-disciplinskih razloga“, bilo iz njima nepoznatih razloga, mogu da se obrate SSP i naš pravni tim će preduzeti neophodne mere da se ta nepravda i bezakonje otkloni!

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević