Nakon još jednog u nizu tragičnih događaja u Ministarstvu unutrašnjih poslova, gde je policijski službenik Dragan Ristić iz sela Jelašnica kod Leskovca službenim pištoljem izvršio samoubistvo u porodičnoj kući, predsednik Sindikata srpske policije Lazar Ranitović uputio je dopis načelnici Odeljenja za psihološku prevenciju i selekciju Tanji Jeremić Velimirović.
S velikom tugom u srcima opraštamo se od još jednog policijskog službenika koji nas je prerano napustio.
Branko Luković (1988.) iz Arilja izvršio je juče samoubistvo službenim pištoljem. Njegovo beživotno telo pronađeno je u njegovom automobilu u naselju Vigošte, nedaleko od porodičnog imanja.
Razlog koji ga je naveo da sebi oduzme život ostao je nepoznat. Iza sebe je ostavio suprugu i dvoje male dece. Bio je deo prave policijske porodice. Otac penzionisani policajac, supruga radi u PS Ivanjica, brat završio KPA i radi u Bezbednosnoj informativnoj agenciji.
Branko je radio kao saobraćajni policajac u Policijskoj stanici Požega i bio je dugogodišnji član Sindikata srpske policije.
Sahrana će biti obavljena u nedelju 11. februara u 13,00 časova, u selu Stupčevići kod Arilja. Sahrani će prisustvovati i od Branka se oprostiti delegacija SSP.
Savremeno doba, brzina života, stres na poslu, neizvesnost svuda oko nas, iznova i iznova odnose mlade živote a da niko nema odgovor zašto se to dešava!
Brankovoj porodici izražavamo najdublje saučešćeu bolu povodom smrti supruga, brata, sina…
Nažalost, u samo desetak poslednjih dana nekoliko kolega odlučilo je da „dignu ruku na sebe“ i na taj način okončaju živote, ostavljajući porodice iza sebe. Šta se to dešava pa taj užasni čin postaje sve učestalija pojava u našoj profesiji? Da li je to loš lekarski pregled, loš izbor kandidata ili nestručnost zdravstvenih radnika?
Često se posle ovakvih pojava pokrene pitanje sistematskih pregleda i provere psiho-fizičkih stanja policajaca. Zašto uvek kasnimo? Zar nismo naučili da je preventiva najbolji lek? Zašto lečimo posledice a ne uzrok ovakvih i sličnih problema? Ako uđemo u dublju analizu videćemo da ne postoji šablon po kome se može odrediti ko će doći u situaciju da donese odluku o tome da u činu samoubistva vidi jedini izlaz. Ruku na sebe dižu policajci različitih godina starosti, zatim učesnici ratova ali i oni koji to nisu.