Skip to main content

Oznaka: uslovi rada

Poziv svim zaposlenima u MUP

Poštovane koleginice i kolege,

Sindikat srpske policije pokrenuo je široku akciju prikupljanja potpisa za Peticiju kojom ćemo pokušati da utičemo na relevantne državne organe u cilju zaštite naših, u sve većoj meri, urušenih prava.

Podsećamo vas da je SSP pre skoro 15 meseci uputio Inicijativu Ustavnom sudu RS za preispitivanje ustavnosti pojedinih članova tada donetog Zakona o policiji, za koje smatramo da su veoma štetni po policijske službenike i sve zaposlene u MUP, a reč je, pre svih, o suštinskom nepostojanju pretpostavke nevinosti za sve nas, obesmišljavanju prava na štrajk, pripremanju „podloge“ za ograničavanje, tj.ukidanje putnih troškova za mnoge naše kolege, praktično onemogućavanjenapredovanja postavljanjem uslova u vidu „proseka 4“ i slično. Nakon toga, pomenutom organu uputili smo i urgenciju na izjašnjavanje, ali, ne slučajno, do danas nismo dobili bilo kakav odgovor.

Zbog svega toga, navedenu inicijativu smo pretočili u listu zahteva u okviru ove Peticije, dodavši još nekoliko, više nego aktuelnih i realnih zahteva, kao što su povećanje mizernih dnevnica koje vređaju inteligenciju i ljudsko dostojanstvo, uračunavanje vremena provedenog u putu na službeni zadatak u radno vreme, povećanje plata i njihovo usklađivanje sa rastom cena, regres i topli obrok… Dakle, sve ono u vezi sa čime svakodnevno mučite muku i postavljate nam pitanja.

Već danas krećemo sa organizovanim prikupljanjem potpisa. Obrasci Peticije nalaziće se u svim oganizacionim jedinicama. Nema potrebe za objašnjavanjem da je suština Peticije, tj. da njen uspeh, zavisi od broja pikupljenih potpisa. Stoga, molimo sve vas da istu obavezno potpišete, ali i da pozovete sve naše kolege, koji nisu članovi, da je potpišu, jer radi se o nama svima. Ko želi, može jedan obrazac da ponese kući i ponudi na potpis punoletnim članovima svoje porodice, jer se naš standard i status reflektuje i na njih. Osim toga, nema prepreka da nas svojim potpisom podrže i ostali punoletni građani, naprotiv. Za sve detalje obratite se predsednicima i poverenicima svojih sindikalnih grupa.

Ovim putem pozivamo i koleginice i kolege, koji nisu naši članovi niti u njihovim jedinicama SSP deluje organizovano, da obrazac peticije mogu skinuti sa ovog linka: OBRAZAC PETICIJE, odštampati dvostrano obavezno i  sami popunjavati. Popunjene obrasce šaljite kuririma, službenom ili redovnom poštom, na adresu: Kancelarija Sindikata srpske policije, Bulevar dr Zorana Đinđića 104 (SIV2), Beograd.

Takođe, možete nes i pozvati da dođemo, rado ćemo se odazvati. Neko iz rukovodstva sindikata će doći da vam pomogne, sasluša vaše probleme, dodatno približi naše ideje u vezi sa peticijom i načinom njene realizacije. Možete nas pozvati na sledeće brojeve telefona:

  • Predsednik Lazar Ranitović 064/800-5515;
  • Zamenik predsednika Mile Lazarević 064/800-5452;
  • Generalni sekretar Viktro Ratković 064/871-6878;
  • Članovi Glavnog odbora:
    za Vojvodinu (Bačka i Banat) Boban Đorđić 064/800-5733;
    za Srem i Šabac Siniša Ćuk 064/800-5732;
    za istočnu i južnu Srbiju Andrija Jering 064/800-5616;
    za centralnu Srbiju Darko Ocokoljić 064/871-6747;
    za Žandarmeriju i jedinice u Sedištu MUP Nikola Petrović 064/871-6632;
  • za RC Beograd, predsednik Slobodan Ćosović 064/800-5512;

POKAŽIMO DA SMO SLOŽNI I DA MOŽEMO!!!

Služba za informisanje SSP
Siniša Ćuk

PETICIJA – ZA DOSTOJANSTVEN I PRISTOJAN ŽIVOT!

Beograd, 01.05.2017. godine, – Poštovane koleginice i kolege, uvažene članice i članovi Sindikata srpske policije, zaposleni u Ministarstvu unutrašnjih poslova, poslednjih nekoliko godina svedoci smo ubrzanog urušavanja našeg dostojanstva i položaja u okviru MUP i šire društvene zajednice.

Loše stvari nam se ređaju jedna za drugom: umanjenja plata, spuštanja visine dnevnica na sramnih 150 dinara, javno blaćenje i kriminalizacija zaposlenih putem „analize rizika“, praktično onemogućavanje premeštaja i napredovanja, ukidanje pravične naknade putnih troškova, gubitak osnovne sigurnosti radnog mesta, dodatno umanjenje ovlašćenja uz sve češće nekažnjene napade na policijske službenike na dužnosti, nikada veća centralizacija i sve dublja politizacija službe…

Postoje dva ključna razloga za takvo stanje. Jedan je novousvojeni Zakon o policiji, prepun pogrešnih rešenja koja ostavljaju nesagledive posledice na zaposlene! Sindikat srpske policije podneo je inicijativu Ustavnom sudu za pokretanje postupka ocene ustavnosti i zakonitosti člana 172. tačke 2. Zakona o policiji i joše nekih ključnih. Verujemo da će Ustavni sud, ma koliko i sam politizovan, doneti pravilnu odluku – da je ova odredba neustavna. Međutim, postupak pred Ustavnim sudom ni nakon godinu dana nije ni počeo. Odgovora još uvek nema a mi vremena nemamo!

Drugi, još bitniji razlog zašto nam je tako loše – jeste naše ćutanje. Pasivnost većine sindikata i bezvoljnost zaposlenih! Mi to možemo i moramo da promenimo! Potrebno je samo da se pokrenemo!

Iz tog razloga smo, a na Vašu inicijativu, doneli odluku da organizujemo prikupljanje potpisa za podnošenje peticije za izmene pojedinih odredbi Zakona o policiji, Zakona o radu i sličnih i postavimo još neke konkretne zahteve u cilju očuvanja integriteta policijskih službenika i MUP-a u celini.

Pozivamo i sve sindikate u MUP da pozovu svoje članove i sve zaposlene da potpisivanjem peticije podrže ovu akciju od zajedničkog interesa! Neka ovo bude pobeda sindikalizma i prvi pokazatelj da možemo svi zajedno!

Sadržaj peticije možete videti u nastavku teksta, a obrazac skinuti na sledećem linku:OBRAZAC PETICIJE

Peticiju je prvi potpisao predsednik SSP sa najbližim saradnicima.
Peticiju su prvi potpisali predsednik SSP Lazar Ranitović i njegovi najbliži saradnici.

Na osnovu člana 56. Ustava Republike Srbije, dole potpisani građani,
podnose i zahtevaju odgovor na

P E T I C I J U

Za izmenu i dopunu sledećih odredbi Zakona o policiji:
– Član 172, čijim odredbama se krši pretpostavka nevinosti policijskih službenika, na taj način što će u okviru tačke 2. ovog člana umesto „tač. 1), 2), 4), 5) i 7)” pisati „tač. 4) i 5)“;
– Član 167, kojim su propisani uslovi za napredovanje u službi;
– Član 189, kojim se ograničava nadknada troškova dolaska na posao i odlaska sa posla, i koji je u suprotnosti sa sa članom 118. stavom 1. tačkom 1. Zakona o radu, sa članom 51. Zakona o radnim odnosima u državnim organima, a samim tim i sa članovima 4, 21. i 194. Ustava; na taj način što će se u stavu 1. predmetnog člana nakon reči „rada“ staviti tačka, a preostale reči u rečenici se brišu.
– Član 176, kojim su predviđeni osnovi za ostvarivanje prava na solidarnu pomoć zaposlenih; na taj način što se sadašnja tačka 6. briše i dodaju tri tačke:
„6) pomoć članovima uže porodice, odnosno maloletnoj deci zaposlenog za slučaj smrti zaposlenog i zaposlenom sa slučaj smrti člana uže porodice.
7) mesečnu stipendiju tokom redovnog školovanja za decu zaposlenog koji pogine u toku obavljanja poslova radnog mesta na koje je raspoređen – do visine prosečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike;
8) rođenja deteta zaposlenog – u visini prosečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike.“
U stavu 3. predmetnog člana nakon iza „2)“ stavlja zarez i briše reč „i“, a iza „5“ dodaje „i 6)“.
– Član 170, čije izmene su neophodne, jer čijim je ograničujućim odredbama obesmišljeno i praktično ukinuto pravo na štrajk policijskih službenika. Uz to stavovi 4. i 5. predmetnog člana nisu u saglasnosti sa članom 61. Ustava i članovima 10. i 11. Zakona o štrajku, članom 61. stavom 2. Ustava, kao i članom 21. Ustava (zabrana diskriminacije) i sa članovima 4. i 194. Ustava (načelo jedinstva pravnog poretka).
– Član 154, kojim je određen vremenski rok za obaveštavanje o rasporedu rada sveden na svega 24 sata, na taj način što će umesto sadašnjih, stavovi 1. i 2. glasiti:
Rukovodilac je dužan da obavesti zaposlene o rasporedu i promeni rasporeda radnog vremena najmanje pet dana unapred, osim u slučaju uvođenja prekovremenog rada.
Izuzetno rukovodilac može da obavesti zaposlene o rasporedu i promeni rasporeda radnog vremena u kraćem roku od pet dana, ali ne kraćem od 48 časova unapred u slučaju potrebe posla usled nastupanja nepredviđenih okolnosti.
– Članovi 124-128, koji regulišu osnove i načine upotrebe vatrenog oružja od strane policijskih službenika, a kojima su ovlašćenja policijskih službenika na upotrebu vatrenog oružja svedena na ovlašćenja koja imaju građani, tj. u slučajevima nužne odbrane i krajnje nužde, što je besmisleno i protivno razlozima bezbednosti. Ova materija je sasvim dobro bila regulisana prethodnim Zakonom o policiji, pa je postojeće predmetne odredbe dovoljno samo zameniti odredbama iz prethodnog Zakona o policiji.

Za izmenu i dopunu Uredbe o naknadi troškova i otpremnini državnih službenika i nameštenika.
– Član 9, kojim se visina dnevnice na službenom putovanju u zemlji određuje na 150 dinara; na taj način što se broj „150“ menja brojem „2.500“.
– Član 20, kojim se određuje visina dnevnice na službenom putovanju u inostranstvu; na taj način što se broj „15“ menja brojem „50“.

Za donošenje posebnog Zakona o platama policijskih službenika, uvažavajući sve specifičnosti poziva i kako je slučaj u većini država u okruženju.
Za izmenu člana 118. stava 2. Zakona o radu, kojim nije predviđena obaveza poslodavca da iznos regresa iskaže u novcu, na taj način što u stavu 2. predmetnog člana umesto „5)“ piše „6)“.

Za poništenje akta ministra unutrašnjih poslova, Predloga o preuzimnju br.1-9398/19-2 od 01.12.2016. godine, kojim se radnička odmarališta „Narcis“ i „Promenada“ predaju na upravljanje Direkciji za imovinu RS, čime se praktično otuđuje vlasništvo MUP.

Za obavezne odredbe Zakona o budžetskom sistemu Srbije kojim se planiraju sredstva za nabavak uniforme i građanskog odela za pojedine kategorije policijskih službenika, na svakih pet kalendarskih godina.

Za jednokratno povećanje zarada u skladu sa povećanjem datim prosveti, plus redovno šestomesečno usklađivanje zarada sa rastom cena na malo (mart i septembar).

Za izmene propisa radi uračunavanja „vremena provedenog u putu“ u redovno radno vreme prilikom angažovanja policijskih službenika.

 

 

PRVOMAJSKI PROGLAS SSP

Sindikat srpske policije je povodom međunarodnog Praznika rada pozvao svoje članove na simboličan izlazak na ulicu, radi demonstracije nezadovoljstva postojećim stanjem radničkih i sindikalnih prava u Ministarstvu unutrašnjih poslova.

– S tim u vezi izdali smo i sledeći proglas upućen svim zaposlenim u MUP:

 

PROGLAS SINDIKATA SRPSKE POLICIJE

Poštovane koleginice i kolege, uvažene članice i članovi Sindikata srpske policije, zaposleni u Ministarstvu unutrašnjih poslova, policajci, saobraćajci, graničari, vatrogasci, administrativni radnici, majstori, spremačice, kuvarice, žandarmerijo!

Poslednjih godinu i nešto više dana nalazimo se u stalnoj strepnji i neizvesnosti. Šta će biti sutra?! Da li ću i sutra imati posao?! Prvi „krug“ racionalizacije, drugi „krug“ racionalizacije, treći „krug“ racionalizacije… U kom krugu sam ja?! Da li će starešina nepristrasno i pravično obaviti bezbednosne provere?! Da li i ja mogu potpasti pod mač „analize rizika“?! Da li to što sam pre tri godine imao/-la saobraćajnu nezgodu sa lakim telesnim povredama znači da će mi sada biti raskinut ugovor o radu?! Da li samo zato što je protiv mene pokrenut neki krivični postupak, iako znam da nisam kriv/-a, znači da ću ostati bez posla?!

Da li ćunovcanik ikada izboriti taj suludi prosek godišnje ocene od najmanje 4 i napredovati u službi, ili ću lakše dobiti jedinicu i otkaz?

Da li ću imati dovoljno novca da doputujem na posao? Da li ću deci od usta odvajati jer mi poslodavac ne nadoknađuje te troškove u celosti, sasvim u suprotnosti sa Zakonom o radu?

Hoću li ikada znati kolika mi je zaista plata, kad oduzmemo topli obrok i regres, koji su navodno ugrađeni u tu bednu platu?

Zašto nam poslodavac ukida neke od elementarnih osnova za solidarnu pomoć? Tako li se država bori protiv bele kuge?

Do kada ćemo imati takva ograničenja kod upotrebe vatrenog oružja da poljski lugari imaju veća ovlašćenja? Ruke su nam vezali, ograničili prava, a kriminalce i napadače na policajce ohrabrili i zaštitili kao bele medvede! Brže oni iz pritvora no mi iz bolnice!

Da li će država pokloniti naša odmarališta, Narcis i Promenadu, pod izgovorom nerentabilnog poslovanja? Anomalije u zakonu o budžetskom sistemu je lako otkloniti! Mi možemo i moramo da odbranimo radnička odmarališta!

Na većinu postavljenih pitanja odgovor je, nažalost porazan. Vaš posao „visi o koncu“! Teško da ćete ikada napredovati! Nećete imati novca za put do posla! Topli obrok i regres možete samo da sanjate! Napadaće nas i Kurta i Murta, a država neće štititi nas već te napadače!

Jedan od osnovnih razloga zašto je to slučaj jeste novi Zakon o policiji koji je stupio na snagu 5. februara prošle godine.

U tom zakonu piše da će svako od nas izgubiti posao onog dana kada protiv nekog od nas bude pokrenut krivični postupak zbog ma kog krivičnog dela koje se goni po službenoj dužnosti! U njemu piše i da će svako od nas ko je već pravnosnažno osuđen za ma koje krivično delo koje se goni po službenoj dužnosti – takođe izgubiti posao! U njemu piše da će svako od nas za kog se utvrdi da postoje bezbednosne smetnje – ostati bez posla! Sve to piše u članu 172. tački 2. Zakona o policiji… Ovaj član ne poznaje i ne uvažava pretpostavku nevinosti, niti poznaje i uvažava razliku između teških krivičnih dela silovanja, mita i ubistva i krivičnih dela koja nedovoljnom pažnjom možemo izvršiti već sutra – dela protiv javnog saobraćaja, dela nastala kao posledica prekomerne upotrebe sile, dela u vezi sa povredama prava po osnovu rada…

U ZOP piše da ćete u penziju poput Dimitrija Pantića, kao mlađi policajac, samo ako se slučajno zamerite komandiru ili se on oseti ugroženim!

ZOP jepredvideoruke nadoknadu troškova dolaska na posao samo na teritoriji opštine rada uprkos (ili baš zbog toga) što hiljade policajaca putuju stotinama kilometara svakodnevno!

Samo zaposleni u MUP ne znaju visinu plate, kriju iznose toplog obroka i regresa, uprkos odredbi ZOR koja na to obavezuje svakog poslodavca!

Zašto MUP planira uštede na našoj još nerođenoj deci? Zašto je ukinuo dodelu solidarne pomoći novoroditeljima?

Odmarališta koja svi zaposleni decenijama smatraju svojima, u kojima se osećamo kao kod kuće, danas MUP nudi na poklon! Ministar koji je tu odskora i ko zna dokle još, prodaje ono što je naše više od pola veka. Ko ga je za to ovlastio? Mi zaposleni nismo!

Sindikat srpske policije već je podneo inicijativu Ustavnom sudu za pokretanje postupka ocene ustavnosti i zakonitosti člana 172. tačke 2. Zakona o policiji i joše nekih. Verujemo da će Ustavni sud doneti pravilnu odluku – da je ova odredba neustavna. Međutim, postupak pred Ustavnim sudom trajaće izvesno vreme, odgovora još uvek nema. A mi vremena nemamo!

Drugi, još bitniji razlog zašto nam je tako loše – jeste naše ćutanje. Pasivnost reprezentativnih sindikata i bezvoljnost zaposlenih! Mi to možemo i moramo da promenimo! Potrebno je samo da se pokrenemo!

Iz tog razloga smo, a na Vašu inicijativu, doneli odluku da organizujemo peticiju za prikupljanje potpisa za izmene pojedinih odredbi Zakona o policiji, i postavimo još neke konkretne zahteve u cilju očuvanja integriteta policijskih službenika i MUP-a u celini.

Svako ko se u MUP-u bude bavio istinskom „dekriminalizacijom“, pod unapred utvrđenim, jasnim i pravičnim kriterijumima, taj će u nama imati velikog saborca. Ali, isto tako, svako ko u MUP-u bude arbitretno određivao ko će ostati bez posla, a ko ne, i ko bude primenjivao neustavne i nepravične zakone – taj će u Sindikatu srpske policije imati zakletog neprijatelja!

Mi ne želimo ništa više od drugih! Mi zapravo želimo samo onoliko prava koliko ih imaju i drugi državni službenici! Ne možemo dozvoliti da policajac izgubi posao samo iz razloga što je protiv njega pokrenut krivični postupak! Ne možemo dozvoliti da posao gubimo samo zato što neko sumnja u nas da nismo bezbednosno podobni (neka to i dokaže!), a da npr. sudija može obavljati svoj posao iako je zbog krivičnog dela osuđen na kaznu zatvora manju od šest meseci! Ne možemo dozvoliti da ako neko od nas, iako pravnosnažno oslobođen u sudskom postupku, nema pravo da se vrati na posao!

Još jednom, mi ne tražimo ništa više od drugih – mi samo tražimo

 PRAVDU ZA POLICIJU!

Šef službe za informisanje SSP
Mile Lazarević

ZAŠTO NE TREBA PRESPAVATI 1. MAJ?

Glavni odbor Sindikata srpske policije doneo je odluku da 1.5.2017. godine, na međunarodni Praznik rada, na dan kada su se pre mnogo godina naši preci borili za svoja radnička prava, izađe na organizovani protest koji će biti održan u Beogradu u organizaciji Ujedinjenih granskih sindikata „Nezavisnost“ i Saveza samostalnih sindikata Srbije.

SSP poziva sve svoje članove i sve zaposlene u MUP da se priključe ovom skupu za promociju radničkih prava. Poželjno je da tog dana u Beogradu, u što većem broju i sa što više naših zastava podržimo NEPOLITIČKI skup.

Skup je zakazan za 12,00 časova, a mi, članovi SSP, skupićemo se sat pre toga, oko 11,00 na mestu koje ćemo naknadno odrediti. Svi vi koji smatrate da vam je mesto na ovom protestu dogovorite se sa predsednicima svojih Sindikalnih grupa oko organizovanog dolaska.

Svi vi koji smatrate da nam je loše i da nam je tog dana mesto nam ulici javite se i pridružiti nam se, a ako ne smatrate, ako vam je dobro – onda ništa.

Evo prilike nezadovoljnima, da učine i nešto konkretno, osim iskazivanja nezadovoljstva na Fejsbuku, po hodnicima, kancelarijama, u patrolnim vozilima…

Jedini koji se bori za vaša prava, vaš SSP!


Predsednik Ujedinjenih granskih sindikata „Nezavisnost“, gospodin Zoran Stoiljković, objavio je prigodan tekst povodom međunarodnog Praznika rada, koji mi u celosti ovde prenosimo:

ZAŠTO NE TREBA PRESPAVATI 1. MAJ?

Otužno i gotovo bljutavo podgreva se stereotip da 1. Maj, umesto borbe za dostojanstven rad i pristojan život u slobodi, simbolišu samo roštiljski uranci. Širi se neverica da se išta da promeniti, uz cinično i orkestrirano pitanje : šta tu mogu i čemu još uopšte služe sindikati?

Kad razmišljate da li će te se pridružiti našem prvomajskom protestu prvo sebi odgovorite na pitanje da li vi i vaši živite dobro i imate li izvesnu i poželjnu perspektivu? Da li građani Srbije, ako uopšte rade i za svoj rad primaju zaradu zaslužuju više od 48 000 ili 386 evra koliko iznosi prosečna plata ? Da li je upola manja penzija pristojna naknada za kraj višedecenijske radne karijere ?

Je li pristojno da pominjem zadovoljstvo poslom, osećaj ostvarenosi i slobode da se kaže šta se zaista misli i drži logikom i argumentom struke?

Pokušaću da dam samo nekoliko argumenata u prilog opredeljenju da se podignemo i izborimo za veće zarade i manje nejednakosti što je naš osnovni razlog okupljanja.

Prvo se upitajmo dokle ćemo mi građani plaćati cenu svih promašaja garnitura na vlasti? Kako ekonomisti, trbuhozborci međunarodnih finansijskih institucija, mogu poricati mogućnost da zarade rastu bar do nivoa koji omogućuju rast proizvodnje i produktivnosti na koji se doda projektovana inflacija? Ili misle da su već uspeli da nas, medijskim ispiranjem mozga ukonponovanim sa siromašenjem ogromne većine koja ne može sebi da priušti odlazak u pozorište ili jednonedeljni plaćeni odmor, pretvore u zombije?

Povratak u (periferijski) kapitalizam se očito pokazao dužim i skupljim nego što su građani mogli i da pretpostave. Na tom već četvrt veka dugom putu većina je svela svoj život na umeće preživljavanja da bi se šačica dokopala bogastva i vlasti. Srbijom i zemljama regiona, uz povremene međusobne čarke, vladaju politički lideri , tajkuni u njihovoj milosti i reprezenti stranog kapitala. Učestvujemo u „trci ka dnu“ – nudimo sve povoljnije subvencije i sve jeftiniju i obespravljeniju radnu snagu. Umesto da se kao svi pametni toga stide, naše vođe na sav glas ističu da imamo obrazovane a jeftine i strahom od gubitka posla disciplinovane zaposlene.

Socijalno stanje u zemlji ima tri svoje temeljne karakteristike.
1.Srbija je danas zemlja u kojoj preko partijskog zapošljavanja i napredovanja partijski kartel poseduje državu. Zašto nas onda čudi što nam se korumpirana država, umesto da bude neka vrsta Robina Huda ponaša kao Super Hik, lik iz stripova koji uzima od siromaha da bi još dodao bogatima.
2. Srbija je danas sa nivoom nejednakosti gotovo duplo većim od evropskog proseka školski primer loše nejednakosti. Fransisko Fereira tvrdi da nejednakost, kao i holesterol, može biti dobra i loša. Prisustvo „dobre“ nejednakosti znači da se u društvu nagrađuju zalaganje i predan rad, da se vrednuje ulaganje u obrazovanje. U uslovima „loše“ nejednakosti nemaju svi jednake šanse da investiraju u sopstveni razvoj što umanjuje i potencijal društva za razvoj.
3. Posledično, političke i ekonomske elite -cementiranjem razlika uspešno postaju vladajuća klasa. Socijalni lift zaglavljen na gornjem spratu viših srednjih slojeva – svi ostali su u slobodnom padu. Ili se mogu peti požarnim stepenicama partijskog zapošljavanja, estrade ili korupcije….

Pravci preokreta

Prvi uslov da živimo bolje je da partije isteramo sa prostora koji im ne pripada – privreda, pravosuđe, obrazovanje, mediji i strogo kontrolišemo tamo gde je jedino logično da budu – izbori i političke institucije. Protesti protiv neravnopravnih izbornih uslova pokazuju rastući demokratski kapacitet – mladih pre svih.

Vreme je i da podsetimo da evropske integracije znače hod ka pametnom, održivom i inkluzivnom razvoju. Inkluzija znači da smo solidarni i da se državljanstvo Srbije svakome isplati u solidnoj količini ekonomskih, političkih i kulturnih prava. To je prostor u kome je rad dostojanstven – ugovoren, bezbedan i redovno i pristojno plaćen.

Šta je u tome subverzivno i neprihvatljivo ?

Osnovni cilj Nezavisnosti, kao i svih sindikata koji se nisu pretvorili u ekspozituru politike i poslodavaca je pristojan rad u pristojnom društvu. Žalosno ali naš prvi cilj je da se u 21 veku, iz formule 24/7 u kojoj smo potencijalnom poslodavcu na raspolaganju 24 sata svih sedam dana nedeljno, vratimo zahtevu iz 19 veka za tri osmice – 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati za porodicu, prijatelje, rekreaciju i kulturu. Kultura, obrazovanje i umeće samoorganizovanja su jedini socijalni kapital kojim raspolažemo kao zaposleni i građani.

Kako smanjiti nejednakost u raspodeli dohotka?

Visoka nejednakost je loša i za ekonomski rast što pokazuju čak i istraživanja Međunarodnog monetarnog fonda . Kako se može smanjiti nejednakost u raspodeli dohotka ?

Ključne su tri mere od kojih je tek jedna, ona koja zagovara progresivnije oporezivanje uslovno rečeno „radikalna“:

1.Kroz aktivne politike kvalitetnog zapošljavanja…
U ovu grupu spadaju savetovanje i posredovanje, obuke, javni radovi, subvencije za otvaranje održivih a ne tek politički kreiranih novih radnih mesta. Potrošnja na aktivne mere zapošljavanja bi trebalo da se poveća s obzirom da sada iznosi ignorantskih 0.1% BDP.
Naravno, važan je i kvalitet posla. Povremeni poslovi, rad u sivoj ekonomiji ili samozaposlenost doprinose smanjenju nejednakosti ali ne predstavlja trajno rešenje jer vode obaranju standarda rada.
2. Kroz stipendirano kvalitetno obrazovanje za sve
Obrazovanje bi trebalo da spreči reprodukovanje nejednakosti odnosno da omogući da deca roditelja lošijeg ekonomskog statusa imaju jednake šanse da sutra nađu dobar posao i pristojno zarađuju.
3. Kroz progresivnije oporezivanje dohotka
Pored sprečavanja utaje i izbegavanja plaćanja poreza konačno treba uvesti progresivno oporezivanje koje u sistem uvodi i elemente socijalne pravičnosti. Dosadašnji sistem mešovitog i linearnog sistema oporezivanjna koji nadprosečno opterećuje najniže zarade treba zameniti sistemom koji objedinjuje poreze od rada i kapitala i progresivno se uvećava od 15% do 40%. Primera radi, u Sloveniji ide se na 40 % poreza na prihode već iznad 50 000 evra

Spremnost da se ove mere sprovedu pravi je demokratski test za sve socijalne i političke aktere u zemlji. Sve izvan toga je tek demagogija i populizam.

1 maj ugs1

1 maj ugs2

Molimo vas, predstavite se…

Užice, 26.04.2017. godine, – Predsednik Sindikata srpske policije, gospodin Lazar Ranitović uputio je danas dopis načelniku Sektora za analititku, telekomunikacione i informacione tehnologije, gospodinu Slobodanu Nedeljković, u kojem mu ukazuje na propuste u tom Sektoru i traži hitnu reakciju kojom će biti otklonjene smetnje za normalan rad zaposlenih.

Verujemo da će gospodin Nedeljković odmah reagovati i otkloniti ovaj, zaista banalan, problem. Sadržaj dopisa pogledajte na priloženoj fotografiji:

Nacelniku Slobodanu Nedeljkovicu

MIŠJA GROZNICA MEĐU POLICAJCIMA

Povodom informacije o dijagnostifikovanju hemoragijske groznice („mišje groznice“) kod jednog policijskog službenika anagažovanog na sprečavanju ilegalnih prelazaka državne granice prema Makedoniji, u bazi Cakanovac, obaveštavamo sve kolege i javnost da nema mesta uzbuni i širenju panike.

Rad na terenu u nepodnošljivo lošim i nehigijenskim uslovima uzima svoj danak i ostavlja trajne posledice na zdravlje policijskih službenika. Već nekoliko godina Srbija je pogođena nekontrolisanim prilivom ilegalnih migranata što je uslovilo angažovanje velikog broja policijskih službenika na terenu. Njihov smeštaj je često apsolutno neuslovan a i kad postoje kakvi-takvi uslovi oni su i tada daleko od standarda koji bi garantovali zaštitu zdravlja naših kolega. U higijenski i sanitarno neadekvatnim uslovima pojava zaraznih bolesti je sasvim logična i očekivana tako da se niko nije iznenadio dijagnozom te bolesti kod jednog policijskog službenika u bazi u Cakanovcu. Srećna okolnost jeste to da je kolega na teren i došao sa simptomima te bolesti te očigledno nije zaražen na terenu.

misjagoznica

Hemoragijska groznica, poznatija kao mišja groznica, opaka je bolest, koja se u posebno teškim slučajevima završava smrću a svakako zahteva dugotrajno lečenje i ostavlja teške i trajne posledice na zdravlje obolelog. To je razlog zbog kog godinama upozoravamo poslodavca na potrebu obezbeđivanja minimuma sanitarnih uslova za boravak većeg broja ljudi na jednom mestu, u dužem vremenskom periodu. Dramili smo, kako to oni vole da nas optuže, na svaki propust i potencijalnu opasnost, upravo vođeni lošim iskustvom po tom pitanju. Još je sveže sećanje na događaj kada je nekoliko pripadnika žandarmerije pre par godina zaraženo i obolelo od ove bolesti.

Predstavnike poslodavca, koje vrlo često i opravdano kritikujemo, ovog puta sa zadovoljstvom ćemo pohvaliti jer su zaista reagovali odmah i na pravi način. Kolega je hitno prebačen kući, lekari MUP-a su u kontaktu sa direktorom lokalne bolnice gde je kolega hospitalizovan, već u toku današnjeg dana pripadnici sanitarne službe će otići u bazu u Cakanovcu, izvršiti uvid, preduzeti i naložiti sve potrebne mere kako bi predupredili eventualnu pojavu bolesti.

Nadamo se brzom oporavku obolelog kolege i verujemo da će to ostati usamljen slučaj. Koristimo ovu priliku da još jednom apelujemo na kolege na terenu na oprez i pridržavanje osnovnih higijenskih i sanitarnih mera i da svaku pojavu glodara u svom okruženju prijave nadležnima bez oklevanja. U velikoj većini bolesti, pogotovo zaraznih – preventiva i oprez su ključni!

Šef službe za informisanje SSP
Mile Lazarević

FREAKING NEWS: Hitna sednica Vlade Srbije

Kako informativna služba SSP saznaje od svojih izvora bliskih Vladi Republike Srbije, premijer i novoizabrani predsednik Aleksandar Vučić zakazao je za danas u 12, 00 časova hitnu, proširenu sednicu Vlade, na kojoj će učestvovati i članovi Saveta za nacionalnu bezbednost, sa samo jednom tačkom dnevnog reda: kako rešiti problem sa platnim listićima za radnike MUP-a i sprečiti eventualno izlivanje tog problema na ulice većih gradova u Srbiji. Obraćanje premijera-predsednika javnosti na vanrednoj konferenciji za medije očekuje se oko 14 časova.

Celokupno zamešateljstvo pokrenuo je naš izveštaj sa sastanka sa Radnom grupom za saradnju sa sindikatima od 10. o.m. odnosno izjava pomoćnika direktora policije Bogoljuba Živkovića koji je na sastanku izjavio da, zbog nedostatka papira na kojima se vrši štampa obračunskih lista, radnici MUP ne mogu redovno dobijati obračunske listiće, ali da će u duhu dobre saradnje sa sindikatima, Ministarstvo svakom zaposlenom koji se pojedinačno obrati obračunskoj službi omogućiti dobijanje istog. Na ovu informaciju prvi je reagovao je ministar za rad Aleksandar Vulin, koji je u telefonskom razgovoru sa premijerom-predsednikom ukazao na neodrživost ovakvog stanja u Ministarstvu, podsećajući ga na svoju izjavu od 2014. godine da su svi poslodavci, uključujući i državne organe dužni da poštuju zakon, da redovno izdaju platne listiće, u suprotnom za poslodavca slede velike novčane kazne, kao i da je to rešenje bilo jedno od krucijalnih izmena koje je tada novi Zakon o radu doneo.

U veoma žustrom, direktnom razgovoru sa ministrom Nebojšom Stefanovićem, premijer-predsednik je ukazao da je nedopustivo da, i pored značajnag smanjivanja svih primanja zaposlenih u MUP-u, sada imamo problem i sa obračunskim listićima. Ministar se složio sa stavom premijera-predsednika, ali je naveo i da bez dodatnih smanjenja dnevnica sa 75 na 30 dinara navedeni problem nije moguće rešiti, jer, kako je rekao, ne radi se tu samo o obračunskim listama, već se, zbog nedostatka sredstava uglavnom ne izdaju ni rešenja za godišnji odmor. „O tonerima, zastareloj tehnoligiji i ostalom da ne govorim“ – dodao je ministar.

Premijer-predsednik je od Saveta za nacionalnu bezbednost zatražio hitnu procenu mogućih implikacija u vezi sa navedenim problemom, sa posebnim osvrtom na eventualno izlivanje na ulice većih gradova u Srbiji, uz bojazan da bi ovaj problem mogao postati jedan od zahteva protesta studenata koji se ovih dana dešavaju širom Srbije.

Informativna služba SSP je pokušala da proveri navedene informacije, ali je naišla na zid ćutanja kod svih kojima se obratila. Izuzetak je, naravno, prvi potpredsednik Vlade Ivica Dačić, koji se ljubazno odazvao našem pozivu i koji je, kada je čuo naše pitanje, kratko odgovorio da nije upoznat sa navedenim problemom, ali da će, kada bude izabran za predsednika Vlade, sve svoje kapacitete usmeriti ka njegovom rešavanju.


fake news

Ovo je naravno samo plod bujne mašte našeg insajdera iz MUP kojem ni posle višedecenijskog rada u državnim organima nije jasno da se zakoni donose reklame radi, a njihova primena očekuje od puke sirotinje. U ovom slučaju zakon moraju da poštuju sitni igrači, preduzetnici i mala i srednja preduzeća, dok tajkune i državne organe ne dotiče. Odgovorni su dosta visoko, previsoko za domašaj naših slabašnih pravosudnih službi!

A naš poslodavac, premijer i svi ministri odreda, baš ni najmanje se ne uzbuđuju na teškoće sa kojima se susrećemo! To što je dnevnica policajca na terenu, u šumi, pod šatorom, jedva 150 dinara, dok je dnevnica stranačkih aktivista na brojanju glasačkih listića (presavijanih il popeglanih, svejedno) čak 2-2.500 dinara, jasno govori svakome ko želi da čuje!

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

OČEKUJEMO KATANCE NA POJEDINIM POLICIJSKIM STANICAMA!!!

Bezobrazluk i nezainteresovanost nadležnih službi Ministarstva unutrašnjih poslova za očajno stanje na terenu je svakim danom sve veća. Da li su razlog tome netačne informacije koje vrh MUP-a dobija od rukovodioca organizacionih jedinica, nestručnost u planiranju budžeta ili pak svesno „zavrtanje slavine“, ostavićemo nadležnima da utvrde i izjasne se. Ali, taman kada smo se skoro navikli da nas udaraju po leđima, kažnjavaju za sve i svašta, da na terenu za obrok dobijamo jedan jogurt i parče salame, zimi radimo bez grejanja, obezbeđujemo sve i svašta za 150 odnosno 75 dinara u nekvalitetnim uniformama, vozimo neispravna vozila ili čak pojedine interventne patrole svoju delatnost obavljaju i bez ikakvog vozila, MUP se potrudi i izneđe mehanizma da nam još više oteža svakodnevni rad. Ovog puta se na udaru nisu našli samo policijski službenici koji rade na terenu, već i njihovi rukovodioci. O čemu se zapravo radi?

Od početka ove godine, verovatno, nekim čudnim merama štednje ili zbog nekog neuspelog tendera, ka organizacionim jedinicama MUP-a se ne vrši isporuka ni najosnovnijih stvari – kancelarijskog materijala u onom obimu koji je zaista neophodan! U glavu se udaraju svi, počevši od čistačice koja mora koristiti čistu vodu umesto dezinfekcionih sredstava, pa do načelnika koja pismena sa svojim potpisima moraju slati bez koverata, improvizirajući papirom formata A4.

Dežurne službe po organizacionim jedinicama, kao srce ove službe, nemaju papira za štampanje depeša, niti faks-rolni. Kako bi nesmestano funkcionisao protok informacija policijski službenici, koji tu rade, organizuju se i novcem iz svog džepa kupuju ove stvari. Papir formata A4 se svima deli na kašičicu, pa su ljudi prinuđeni  da prilikom kucanja smanjuju font slova na 8 i 9 kako bi sve stalo na jedan papir. A papirologije je svakim danom sve više.

Službene računare i štampače niko ne popravlja, tonere ne puni. Zaposleni su prinuđeni da putem prijateljskih, rodbinskih veza, ali i iz svoga džepa finansiraju popravke i kupovinu delova. Neretko se obraćaju i sindikatima za pomoć.  Sramota,  tuga, jad, beda. Nemamo reči kojim bismo mogli opisati ovo stanje na terenu, koje nikada nije bilo gore.

Sindikat srpske policije apeluje na sve zaposlene u MUP-u: Nemojte trošiti novac, preuzimati obavezu poslodavca i kupovati sredstva za rad i kancelarijski materijal, niti popravljati uređaje. Ukoliko nemate papira, ne vodite se parolom „snađi se“, dosta smo to radili, sve ima svoje granice. Nemojte izlaziti na teren u neispravnim vozilima i rizikovati svoje živote. Budimo složni u ovome, odviknimo poslodavca od ovakvih stvari, neka oni koji primaju platu za to, o tome i razmišljaju.

Ako nadležni nisu sposobni da nam obezbede osnovna sredstva za rad, neka uzmu katanac i zatvore pojedine policijske stanice. I nek daju taj ključ nekom ko će biti sposoban da isplanira potrebe, organizuje i sprovede nabavku i po najboljim uslovima isporuči gore pomenuta osnovna sredstva za rad. Jer ovako, gospodo iz MUP-a, više ne ide… Šta nas sledeće može snaći, a da bude gore od ovoga? Ma, možemo mi raditi i bez struje i vode, pokušajte, ima tu prostora za uštede, dali smo vam primer. Navići ćemo se i na to.

Služba za informisanje SSP
Zoran Stojičić

SRBIJO, OPROSTI MU, NE ZNA ŠTA ČINI!

Taj 24. mart 1999. godine ostaće upisan velikim i krvavim slovima u istoriji Srbije. Ništa manje i ništa krvavije nego Kosovski boj! To je dan kada je najmoćniji vojni savez u ljudskoj istoriji započeo 78-odnevni UDRUŽENI ZLOČINAČKI PODUHVAT protiv malene, već ratovima, dugogodišnjom ekonomskom krizom i ekonomskim sankcijama izmučene zemlje – Savezne republike Jugoslavije!

Bez odluke Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija, najvažnijeg globalnog tela, zaduženog za ODRŽAVANJE MIRA I BEZBEDNOSTI U SVETU, NATO je NESELEKTIVNO bombardovao našu zemlju – bez trunke savesti sejući smrt, strah i krv! Ubijali su vojnike, decu, stare, bolesne, novinare,… Na civile i civilne objekte izvršeno je 3.381 napad, tj. skoro 40% od ukupno izvršenih. Ubijali su nas kako tokom tih 78 dana, tako i posle toga. A tako i danas. Jer, tokom „Milosrdnog anđela“ (kako to bezdušno zvuči!) NATO je na 91 lokaciji u 112 vazdušnih udara ispalio preko 50.000 projektila sa osiromašenim uranijumom! I ne samo uranijumom – kasnije analize su pokazale da su projektili, pored osiromašenog uranijuma, sadržali i americijum, neptunijum, plutonijum i tehnecijum, sve radiotoksični elementi koji izazivaju teška oboljenja koja se neretko završavaju smrću. I kojih niko od nas nije pošteđen, jer ih u svoj organizam unosimo svakodnevno – udisanjem ili putem hrane i vode. Zbog toga je upotreba oružja koje sadrži osiromašeni uranijom ZABRANJENA MEĐUNARODNIM KONVENCIJAMA, a zbog svog odloženog dejstva po stanovništvo (vreme poluraspada uranijuma je četiri i po milijadre godina!), neki naučnici ga smatraju ORUŽJEM ZA MASOVNO UNIŠTENJE! Zato nam je NATO „anđeo“ ostavio trajne posledice na naše i zdravlje budućih generacija – naših najvoljenijih – naše dece, unučadi,… svi oni nastavljaju da budu žrtve NATO agresije.

vucic-blerOsim nedužnih ljudskih života, čija je smrt zauvek ostavila ožiljke na srcima članova njihovih porodica, ožiljke prouzrokovane strahom i strepnjom nosimo svi mi. Oštećena je ili uništena infrastruktura, privredni objekti, škole, zdravstvene ustanove, medijske kuće, spomenici kulture, poljoprivreda, a značajno narušena životna sredina.

Nosioci ovog RATNOG ZLOČINA bili su Havijer Solana (generalni sekretar NATO), Vesli Klark (komandant NATO snaga), Bil Klinton (predsednik SAD), Toni Bler (premijer VB) i Gerhard Šreder (kancelar Nemačke).

*                       *                       *

Sa druge strane ponosno i hrabro su stajali i nas i našu otadžbinu od zločinca branili srpski vojnici i srpski policajci! Nisu marili za silu koja dolazi, već su na umu imali svetinju koju brane – svoju decu, svoje sestre, svoju braću, svoje majke, svoje očeve, svoje prijatelje, svoje mrtve pretke – svoj narod i svoje dostojanstvo! Mogli su i oni da, kao premijer juče, podignu ruke u vis i zločince dočekaju sa cvećem i osmesima… Mogli su! I imali mnogo veći razlog da to učine – mnogi od njih bi sačuvali svoje živote. Ali nisu! U njihovim žilama tekla je krv Stefana Nemanje, Svetog Save, Dušana i Lazara, Karađorđa, Njegoša i oba Miloša, kralja Petra i vaskrslih iz „albanske golgote“ – znali su da je život bez slobode, časti i dostojanstva samo privid života.

POP_9536Znao je to i u svojim žilama nosio i general Sreto Malinović, komandant 98. jurišnog puka, pa pred poletanje na borbeni zadatak, prvog dana NATO agresije na Srbiju, na aerodromu Lađevci kod Kraljeva, ovako govoraše svojim vojnicima:

„Sinovi moji dragi, Tigrovi 98. jurišnog puka!

Letesmo do danas hiljade letova iznad naše otadžbine, letesmo i uživasmo u njenoj lepoti iz vazduha. Ali danas, danas vas ne vodim na jedan takav let, danas vas vodim na let sa kojeg se možda nećete vratiti.

Možda je ovo let u smrt, ali ne običnu, već časnu, sa hiljadu kilometara na čas. To je privilegija samo nas odabranih. I danas kao neobrojeno puta u našoj istoriji, ne naređuje naša komanda. Srbija nas zove, anđeli moji čelični! Ista ona u kojoj provedosmo naše najlepše dane. Srbija zove!

Ispod naših krila ostaće naši gradovi, naša deca, žene, majke i očevi. Ne bacajmo ljagu na naš obraz, neka vas vodi geslo sa naše ratne zastave, zastave 98. jurišnog puka: OTADŽBINA IZNAD SVEGA! To geslo smo zajednički izabrali, pokažimo da nam je ono i na srcu.

Znam, dragi moji, da danas nema teže stvari na svetu nego biti pilot ratnog vazduhoplovstva. Ni teže ni ponosnije! Ja vam ne mogu obezbediti stanove, veće plate, bolji život. Obezbediću vam let u večnu slavu, u koju ću vas ja lično povesti!

Zato za mnom, krilo uz krilo kao nebrojeno puta do sada. Za čast profesije, za obraz otadžbine!

Na avione!“

*                       *                       *

Tačno 18 godina nakon ovog UDRUŽENOG ZLOČINAČKOG PODUHVATA, u svojstvu velikog prijatelja predsednika Vlade Srbije i predsedničkog kandidata Aleksandara Vučića, u našoj prestonici, među 30.000 Srba koji u svom DNK nose nanočestice NATO uranijuma, govorio je Gerhard Šreder! Govorio i potom bio zdušno pozdravljen aplauzom prisutnih – žrtve zdušno pozdravljaju svog i dželata svoje dece! Ovo će svakako ostati zabeleženo kao najekstremniji i najobimniji primer „stokholmškog sindroma“!

Nego, koliko je potrebno nisko pasti pa pre podne „odati poštu“ žrtvama, a popodne se grliti s njihovim krvnikom?!
vucic-klintonI nije ovo prvi krvnik kojem se predsednički kandidat Aleksandar Vučić grli – činio je to i sa Bilom Klintonom, kojem se praktično izvinio za to što smo bili žrtve; za specijalnog savetnika imenovao je trećeg krvnika – Tonija Blera; a Šreder je i ranije bio uzoran gost i veliki prijatelj našeg premijera! Sve smo ovo prećutkivali. Ili bar nedovoljno glasno stali na suprotnu stranu!

Premijerova obrazloženja da je to zarad dobre budućnosti Srbije, suočavanja sa prošlošću i dobrih odnosa sa Zapadom su vređanje inteligencije! Naravno da treba gajiti dobre odnose sa svim državama i narodima, ali ne sa zločincima! Jer i najljući ratni neprijatelji nacističke Nemačke su posle Drugog svetskog rata radili na izgradnji dobrih odnosa sa Nemačkom i nemačkim narodom. Ali NIKOME I NIKADA nije palo na pamet da se, zarad pomirenja, sastaje i grli sa protagonistima nacizma! Nikome do premijeru Srbije!

*                       *                       *

A kakve veze ovo ima sa policijom i sindikatima u policiji? Odgovor je jednostavan – policija je jedan od stubova države, a policajci su, uz vojnike, te 1999. bili u rovovima, od NATO-a nas branili i od NATO-a ginuli. Zato što nam zemlja i danas grca – jer nam je bombardovanjem naneta šteta od oko 100 milijardi dolara. I 100 godina stranih ulaganja ne može to obrisati. I nisu to ulaganja, to su kupovine, a zapravo otimanja imovine, čiju su vrednost, najpre embargom, pa potom i bombardovanjem, desetkovali. Imovine koju su MUKOM stvarali naše majke i naši očevi, i njihove majke i njihovi očevi!

Danas policajci i vojnici idu pocepanih uniformi, mokrih čizama, pancirnih prsluka sa isteklim atestima, bez odgovarajuće opreme, gađaju bez antifona, rade za sramotne dnevnice od 150 dinara, jedu napolitanke umesto hleba, voze neispravna vozila, kupuju tonere, papir,…

I zato – Aleksandar Vučić ima obavezu da se javno i bezrezervno izvini svom narodu, svojoj otadžbini i onima koji su za za nju položili svoje živote! I to može učiniti na samo jedan način – tako što će se povući iz predsedničke trke i dati ostavku na sve funkcije koje obavlja! Jer sramota je i uvreda za Srbiju da  joj premijer i predsednik bude prijatelj srpskih krvnika!

„OTADŽBINA JE OVO SRBINA!“ Ne Šredera, Klintona i Blera !

Jedan u ime svih nas
Viktor Ratković

Policajci rade gladni!!!

Sindikat srpske policije prinuđen je da po ko zna koji put pokušajem alarmiranja javnosti utiče nas poslodavca i tako ga primora na obezbeđivanje adekvatnih uslova za rad policijskih službenika na terenu!

Pored nesnosno loših uslova boravka i rada, o čemu smo više puta pisali, ono što zaposlene dodatno opterećuje i praktično onemogućava da obavljaju svoj posao i sačuvaju zdravlje jeste jako loša ishrana. Obroci koje policajci dobijaju su ne samo sumnjivog kvaliteta već i apsolutno nedovoljni. Na priloženoj fotografiji možete videti kako izgleda i šta sadrži večera policijskog službenika nakon celodnevnog patroliranja duž državne granice!

„Najpre su nas ponizili umanjenjem dnevnice na bednih 150 dinara, za koju jedva burek i jogurt možemo da kupimo, a sada nam nedovoljno kaloričnom ishranom praktično direktno ugrožavaju zdravlje! Svojvremeno je ministar Stefanović izjavio kako se patriotizam ne meri dnevnicom, a ja ga sada pitam čime se zdravlje meri!? Izgladnjuju nas na terenu, a istovremeno otuđuju radnička odmarališta koja su nam jedino bila dostupna za odmor i oporavak! Uskoro ni to nećemo da imamo! Zašto, ministre?“ – izjavio je predsednik Sindikata srpske policije i poručio da će se u vezi sa ovim obratiti Upravi za bezbednost zdravlja i potražiti zaštitu za naše kolege.

vecera
Fotografija dobijena od kolega na obezbeđenju granice prema Bugarskoj!

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević