Skip to main content

Oznaka: Vladimir Radovanović

KOMANDIR OSLOBOĐEN DISCIPLINSKE ODGOVORNOSTI

Koliko je samo komandira, načelnika ili rukovodilaca drugog ranga, nakon ukazivanja na probleme, kao jedini odgovor  „odozgo“ dobilo nalog „Snađi se, reši to. Premosti. Smisli nešto.“?

I, kao po komandi, svi oni smisle nešto, snađu se, premoste… Obično to zahteva hod po ivici noža, na granici legalnog i nelegalnog. Jer, šta to uopšte znači „snađi se“? Nabavi od nekog privrednog subjekta ili fizičkog lica ono što je ministarstvo dužno da nabavi? Sa jednog neispravnog ali još uvek nerashodovanog automobila skini neki deo i premesti na drugi poluispravan? Neiskorišćeno gorivo sa kartice neispravnog kamiona sipaj u drugi, ispravan, jedini koji je u voznom stanju a služba mora da funkcioniše. Požar, na primer, ne može da čeka, ljude u nevolji ne zanima da li ti imaš goriva za ispravan kamion. Očekuju pomoć od tebe i tvojih ljudi, a ti se „snađi“!

I to tako ide dok se ne umešaju nečasni interesi. Nečiji lični, da tog nekog komandira „koji se snašao“ ukloni i zauzme njegovu poziciju. I neki službeni interes, na primer Sektora unutrašnje kontrole, čiji službenici, opravdavajući postojanje sektora i svoj nerad, izmišljaju krivična dela tamo gde ih nema.

Odličan primer svega navedenog jeste, sada već bivši, komandir Vatrogasno-spasilačke jedinice u Požegi. Radio i „snalazio se“, veran svom pozivu, ali i nalozima „odozgo“. Godinama je to funkcionisalo kako-tako, pritisci veliki, čak je i svoj sindikalni rad batalio, iz Sindikata srpske policije se isčlanio… Ali, onda kad je trebao da bude zaštićen od svog Sektora za vanredne situacije, ostavljen je na cedilu. Svi ti „odozgo“ pravili se nevešti i neupućeni, a njemu je stavljeno na teret da je „snalazeći se, premoštavajući, smišljajući nešto“ prešao tu tanku granicu i napravio krivično delo. A uz podnesenu krivičnu prijavu, odmah je prišivena i disciplinska odgovornost za narušavanje ugleda ministarstva (ma šta to značilo danas i kakav taj ugled uopšte bio).

No, Sindikat srpske policije nije poput poslodavca, svom bivšem članu pružio je najbolju moguću pravnu zaštitu. Kolegu zastupa jedan od naših najboljih advokata, a inače smo sindikat koji je, već dugi niz godina, poznat po odličnoj pravnoj zaštiti. Krivični postupak je još u početnoj fazi, očekujemo i da bude obustavljen. A postupak utvrđivanja disciplinske odgovornosti je rešen onako kako je samo i mogao biti – odgovornosti nema. To što je protiv nekog podnesena krivična prijava ne znači i da je kriv, pa tako ni da je naneo štetu ugledu MUP.

A setimo se samo da su pre godinu i po dana hteli da nam, za takvo nešto, dele otkaze! Srećom, u predlogu najnovijih izmena tog Zakona o policiji takva mogućnost se briše jer nije ni pravedna, a ni u skladu sa Ustavom Srbije.

Međutim, definitivno je vreme da SSP postavi pitanje funkcionisanja Sektora unutrašnje kontrole! Postoje li elementi disciplinske odgovornosti i narušavanja ugleda MUP u ovakvom njihovom radu? Koja je uopšte svrha njegovog postojanja? Rad na sprečavanju ozbiljnog kriminala u našim redovima ili disciplinovanje neposlušnih i nepodobnih policijskih službenika?

U prilogu možete videti oslobađajuću presudu za kolegu Beševića: