Skip to main content

Autor: spp_admin

Februarski sastanak u Kabinetu ministra

BEOGRAD, 10.2.2017. godine, – U Palati Srbija održan je drugi mesečni sastanak u tekućoj godini sa Radnom grupom za saradnju sa sindikatima kojim je predsedavao gospodin Željko Veselinović. Predsednik Radne grupe, državni sekretar, gospodin Milosav Miličković bio je odsutan zbog službenih obaveza. Delegaciju Sindikata srpske policije sačinjavali su predsednik Lazar Ranitović, zamenik predsednika Mile Lazarević, član GO Boban Đorđić, predsednik RC Vranje Zoran Stojčić i predsednik SG Preševo Nebojša Simijovnović.

Teme o kojima se razgovaralo su sledeće:

1. Krajnje nehumani uslovi rada u jedinici za obezbeđenje određenih ličnosti i objekata

Na prethodnom sastanku upoznali smo rukovodstvo Ministarstva unutrašnjih poslova sa stanjem i situaciojom u Odeljenju za obezbeđenje diplomatsko-konzularnih predstavništava koji nemaju rešen sanitarni čvor tokom rada što predstavlja velik problem zaposlenima usled fizioloških potreba. Pomoćnik direktora policije, gospodin Bogoljub Živković rekao je da će se uputiti dopis starešinama koji će izaći na teren sagledati situaciju i iznaći rešenje kako bi se problem prevazišao. Dokle se stiglo sa prevazilaženjem problema?

Odgovor je dao pomoćnik direktora policije, Bogoljub Živković koji je izjavio da su izvršene analize na 33 lokacije gde pripadnici Odeljenja za obezbeđenje DKP vrše obezbeđenje objekata te u skladu sa utvrđenim dati su predlozi Sektoru za materijalno finansijske poslove radi rešenja ovog problema a bez koga nije moguće rešavanje. Na 22 lokaliteta biće najverovatnije postavljeni pokretni toaleti uz adekvatne dozvole neophodne radi postavljanja i omogućavanja upotrebe. Na određenim lokalitetima biće pronađen objekat sa toaletom gde će pripadnici nesmetano moći da obavljaju fiziološke potrebe, dok na određenim lokalitetima gde nije bilo moguće rešiti problem na pomenute načine organizovaće se zamena policijskih službenika radi obavljanja fiziološke potrebe od strane neposrednih starešina.

2. Demineri u SVS

Na jednom od sastanaka pokrenuli smo pitanje odobravanja viših naknada za angažovanje tih ljudi na terenu, prilikom uklanjanja neeksplodiranih minsko-eksplozivnih sredstava. Prema informacijama kojima SSP raspolaže, Sektor za vanredne situacije dao je podršku toj inicijativi, Sektor za materijalno-finansijske poslove dao saglasnost s obzirom da to neće izazvati velike troškove, ali je na kraju ipak donešena negativna odluka. Navodno je neko iz Kabineta ministra sve to stopirao.

Naše pitanje glasi da li je to istina, i ukoliko jeste tražimo obrazloženje za takav ishod?

Odgovor na pitanje dao je zamenik načlenika Sektora za materijalno-finansijske poslove, gospodin Željko Veselinović koji je izjavio da nije ništa stopirano već da će kroz Pravilnik o platama u budućem periodu biti regulisano između ostalog i pitanje naknade kako za deminere tako i za druge policijske službenike prilikom angažovanja. Dalje, Veselinović je naveo da će biti novina koje se odnose na uslove za ostvarivanje naknade a gde pre svega pored pomenutog teritorijalnog principa ( primer Odluka o naknadi u vezi rada sa migrantima) kojom su definisana područja na kojima važi naknada za rad sa migrantima u iznosu od 1.800 dinara), biti uveden funkcionalni princip, gde će zaposleni na osnovu posla koji obavljaju ostvarivati uslov za posebnu naknadu, npr. fudbalske utakmice proglašene javnim skupom visokog rizika. Iznos po funkcionalnom principu će najverovatnije umesto dosadašnje dnevnice od 150 dinara, iznositi do 500 dinara s tim što navedeno pravo će derogirati pravo na dnevnicu, što će biti posebno uređeno. Takođe, po rečima Veselinovića ukoliko bude bilo finansijskog prostora u budžetu MUP-a moći će ta naknada biti  uvećana u skladu sa mogućnostima odlukom od strane ministra što će predstavljati novinu u odnosu na dosadašnje normativno uređenje kada se o ovakvim i sličnim prinadležnostima izjašnjava Vlada R. Srbije, što će umnogome uz pomenuti finansijski  preduslov olakšati izmenu predmetne odluke.

3. Potrošni matrijal za kriminalističku tehniku

Duži niz godina stanje sa osnovnim potrošnim materijalom neophodnim prilikom vršenja i najbanalnijih uviđaja jako je loše. Nedostaju sredstva za otkrivanje, fiksiranje, pakovanje, obradu tragova… Istina, to stanje se neznatno popravlja u poslednje dve godine, ali je i dalje daleko ispod minimuma potrebnog za normalno funkcionisanje službe. Potrebno je ubrzati nabavke jer su magacini prazni, kao i opredeliti dodatna sredstva ukoliko je to moguće, ili sredstva već opredeljena za NKTC svrsishodnije raspodeliti. Džaba nam super opremljene i savremene laboratorije ako sa terena ne stižu kvalitetno fiksirani i adekvatno izuzeti tragovi uz pomoć adkevatnih sredstava.

Ministarstvo je svesno navednog problema saopštili su gospoda Veselinović i Bjelica, razlog zašto u prethodnoj godini je manjkalo opreme i sredstava je u finansijama. Ubrzo se završava nabavka sredstava u vrednosti od više desetina miliona dinara čime će zasigurno ovaj problem biti otklonjen i zaposleni na ternu ne bi trebalo da imaju problem nedostatka opreme i sredstava za nesmetan rad kada je u pitanju jedan od najbitnijih poslova u pogledu obezbeđenja dokaza za uspešno vođenje kasnijih krivičnih postupaka.

4. Novi sistem polaganja OPV,  SFO i gađanja vatrenim oružjem

Velike probleme u praksi izazvaće najnovije promene u sistemu provera. Starosna granica je povišena bez dubljih analiza niti uvida u zdravstveno stanje zaposlenih, već je kao reper uzeto produženje prosečnog životnog veka u Srbiji, dok je činjenica da je samo u prošloj godini u invalidsku penziju otišlo više od hiljadu policajaca! Pri tome su dodatno povišene i pooštrene norme koje treba zadovoljiti a u većini organizacionih jedinica skoro da ne postoje ozbiljni uslovi za nastavu i treninge.

Posebna priča jeste provera i ocenjivanje gađanja iz vatrenog oružja. Jedini trening jeste upravo sama ta provera. Da li je realno očekivati ispunjenje strogo propisanih uslova ako policajac samo jednom godišnje ispali 25 metaka?

Potrebno je vraćanje starosnih granica na ranije vrednosti, kao i normi na proveri fizičke spremnosti. Takođe, potrebno je omogućiti više, a minimum još jedan termin za gađanje vatrenim oružjem, koji bi bili u svrsi obuke i treninga, bez ocenjivanja.

Odgovor na postavljena pitanja dao je načelnik Odeljenja za stručno obrazovanje i obuku, gospodin Milan Radivojević koji je izjavio da je analogno povećanju uslova za odlazak u starosnu penziju, neophodno bilo i podići kriterijume za oslobađanje od polaganja OPV i SFO zaposlenima kako ne bi smo bili u situaciji da zaposleni poslednjih deset godina pre odlaska u penziju nemaju fizičke provere a da paralelno imaju status OSL, odnosno UOSL i ovlašćenja za upotrebnom sredstava prinude, što predstavlja ujedno zakonsku obavezu prema Zakonu o policiji. Ono što je pomenuto Odeljenje imalo u vidu i uvažilo jeste smanjenje određenih disciplina za zaposlene starosne dobi od 40 do 45 godina a na osnovu analize, stepena nastalih povreda itd, jeste ukidanje discipline „skok u dalj“ i „trčanje na 50 metara“.

Kada je u pitanju gađanje vatrenim oružjem i sam poslodavac je svestan neophodnosti češćeg treninga i ocenjivanja gađanja vatrenim oružjem, gde je uzimajući u obzir sve okolnosti planom i programom uvrstio godišnje tri gađanja za sva tri nivoa obuke u zavisnosti od toga koji nivo je zaposleni prethodno položio i kojom ocenom.

Predsednik Lazar Ranitović podsetio je prisutne naročito načelnika Radivojevića da je SSP u prethodnom periodu SSP ukazao na propust koji je uočen pri logovanju na platformu Moodle gde je moguće ulogovati se na tuđi nalog jer su sve lozinke iste – predstavljaju ime.prezime i JMBG, gde svako ko ima nameru može zloupotrebiti jednoličnost pristupnih šifri i saznanjem JMBG drugoga zaposlenog ući na njegov nalog i rešavati testove čime može namerno naneti štetu. Načelnik Radivojević je izjavio da do njega lično nije došao bilo kakav akt sa pomenutom sadržinom, ali bez obzira na taj propust Odeljenje za stručno obrazovanje i obuku će težiti usavršavanju same platforme, čime će se sve uočene nepravilnosti otkloniti.

5. Mere štednje

Rečeno je da su prestali da važe osnovni razlozi za mere štednje, koji su bili na snazi tokom druge polovine prošle godine. Međutim i dalje je u praksi na snazi zabrana nagrađivanja uvećanjem koeficijenta plate starešinskog kadra i svih zaposlenih izvan direkcije policije. Zašto je to tako i do kada će važiti? Na prethodnom sastanku smo dobili odgovor da nema smetnji da se zaposleni zbog odgovarajućih rezultata u radu nagrade u okviru kvote od 5% ali kako nije poslata depeša koja bi derogirala prethodno upućenu koja je uvela ovo pravilo rukovodioci ne predlažu zaposlene izvan direkcije policije za uvećanje koeficijenta zarade. Potrebno uputiti depešu rukovodiocima da je sve zaposlene moguće nagraditi u okviru kvote od 5%.

Takođe, na snazi je i prećutna naredba da se starešinama ne određuje i ne plaća pripravnost. Čak im je i dolazak na posao izvan radnog vremena, u pojedinim policijskim upravama, ograničen na taj način da im se beleži samo jedan sat radnog vremena, bez obzira na realno provedeno vreme na službi. Zašto su ti ljudi diskriminisani?

Odgovor na pitanja dali su gospodin Željko Veselinović i gospodin Drago Bjelica. Sektor za materijalno-finansijske poslove, Direkcija policije i Sektor za informacionu tehnologiju kroz oformljenu radnu grupu rade na kreiranju platforme kojom će biti omogućeno da kroz odgovarajući program svaka policijska uprava, odnosno sektor ili dr. organizaciona jedinica u okviru MUP-a može kroz budžetska sredstva koja su joj ustupljena na korišćenje iz mase novčanih sredstava na ime nagrađivanja iskoristiti najviše 0,85% gde će automatski preko sistema biti onemogućeno dalje nagrađivanje. Takođe, uvešće se mogućnost nagrađivanja u iznosima od 5%, 10%, 15% i 20% u okviru pomenutog limita – koeficijenta u visini od 0,85%. Time će rukovodici dobiti slobodu da na osnovu rezultata nagrade više zaposlenih različitim uvećanjem koeficijenta uz obavezu isticanja zaposlenih kojima je uvećan koeficijent na oglasnoj tabli, radi potpune transparetnosti ali i poštovanja naložene naredbe ministra.

Do odpočinjanja primene pomenutog na snazi je i dalje mogućnost nagrađivanja u okviru kvote od 5%, s tim što ovaj iznos nije limitiran na zaposlene u okviru Direkcije policije već se odnosi na sve zaposlene, dakle i van Direkcije policije. Svi zaposleni mogu biti nagrađeni u okviru pomenute kvote od 5%.

6. Proširenje dejstva Odluke ministra broj 6362/2016-02

Predsednik Lazar Ranitović, uputio je dopis ministru unutrašnjih poslova gospodinu dr Nebojši Stefanoviću radi modifikovanja Odluke broj 6362/2016-2 od 1.8.2016. godine te proširenja dejstva odluke na teritorije opština Raška, Novi Pazar, Tutin i Sjenica a zbog terenskog rada zaposlenih koji bivaju upućivani na imenovane teritorije. Da li je predlog SSP ministar uzeo u razmatranje i da li će modifikovati predmetnu Odluku kako bi svaki zaposleni koji su angažvani na područjima ostvarili uslov za posebnu naknadu u iznosu od 1.800 dinara?

Teritorije opština Raška, Novi Pazar, Tutin i Sjenica od dana 11.1.2017. godine Odlukom ministra uvrštene su kao teritritorije gde upućenim policijskim službenicima pripada naknada za terenski rad i rad sa migrantima  u visini od 1.800 dinara.

 7. Predlog u vezi racionalnog trošenja i ušteda prilikom rada sa migrantima u području definisanom Odlukom ministra na teritoriji RC GP prema R. Makedoniji

Predlog sa kojim su upoznati rukovodioci RC GP prema R. Makedoniji i sa kojim se slažu, tiče se ušteda i motivacije za rad policijskih službenika raspoređenih u RC GP prema R. Makedoniji koji rade iste poslove kao upućeni iz drugih organizacionih jedinica. Raspoređeni u RC GP prema R. Makedoniji su vođe patrole, sva odgovornost je na njima, a ne isplaćuje im se posebna naknada, čime su diskriminisani te im opada moral za radom. Predlog je da policijskih službenici RC GP prema R. Makedoniji borave na terenu po 15 dana kao i kolege upućene iz unutrašnjosti. Na taj način bi obavljali svoje redovne poslove, radili sa migrantima kao i upućeni, smanjili bi se troškovi MUP-a u pogledu troškova dolaska i povratka zaposlenih iz unutrašnjosti, smanjila bi se angažovanja iz drugih OJ i ne bi se stvarao višak sati, a stvorili bi se uslovi da im se isplati naknada na osnovu Odluke ministra. Poboljšalo bi se bezbednosno stanje kako u org. jedinicama odakle dolaze zaposleni iz unutrašnjosti tako i na području RC GP prema R. Makedoniji. U prilog ide nepobitna činjenica da bolje poznaju teren nego upućeni, čime bi adekvatnije odgovorili na sve zadatke

Odgovore povodom teme dao je zamenik načelnika Uprave policije, gospodin Zoran Joksimović, koji je izjavio da nije moguće zbog organizacije posla, bezbednosne procene i planova uputiti zaposlene iz navedenog RC GP prema Makedoniji u dr. RC GP kako bi ostvarili uslov jer su oni u matičnoj jedinici nosioci posla, poznaju teren i njima dolaze pripadnici na ispomoć gde zajedno obavljaju poverene poslove i zadatke u vezi sa migrantskom krizom. Ukoliko bi i jedan pol. službenik bio upućen u dr. RC GP tada bi manjkalo patrola radi pokrivenosti terena jer bez matičnog policijskog službenika nije moguće obavljanje poslove bezbedan i  adekvatan način. Naknada je definisana iz razloga jer upućeni pol. službenici su odsutni od kuće, obavljaju terenski rad, nakon smena borave u kolektivnom smeštaju što predstavlja razliku u odnosu na matične policijske službenike koji odlaze nakon završene smene kućama. Pored navedenog da nije ispomoći iz drugih PU, matični policijski službenici bi svakako obavljali kroz redovan rad poslove u vezi sprečavanja ilegalnog prelaska granice i dr. poslove u skladu sa zakonom.

8. Veoma loša i neadekvatna ishrana policijskih službenika na karauli Borance u KZB prema AP KiM.

Delegacija SSP je obišla kolege angažovane na pomenutoj karauli gde je sagledavajući osnovne probleme sa kojima se susreću u ovom objektu u kome borave zajedno sa pripadnicima vojske Srbije konstantovano da su uslovi za smeštaj  zadovoljavajući ali da je potrebno raditi na poboljšanju istih. Ono što je osnovni problem koji se već nekoliko poslednjih meseci konstatno ponavlja jeste nekvalitetna hrana koja se dostavlja na terenu. Naime,15-dnevno trebovanje ogleda se u jednoličnoj hrani – (15 konzervi ribe,mesnog nareska i 15 gotovih jela pasulja za sve pripadnike,ustajalo,bajato i polu-buđavo voće) bez sledovanja koje je predviđeno Pravilnikom i Uputstvom o ishrani u terenskim uslovima. Poražavajuće deluje činjenica da u okviru MUP-a postoje dve kategorije pripadnika policije koji obavljaju iste poslove – dok na pripadnici Žandarmerije imaju svu neophodnu i kvalitetnu hranu dotle na istim poslovima i u sličnim uslovima našim kolegama u kasarni Borance se dostavlja 15-dnevno sledovanje pasulja za celu smenu. Neposredni rukovodioci u PU Kruševac prepoznali su ovaj problem i želeli da ga reše, sve se svelo na razmenu dopisa i obaveštenja a da se nisu popravljeni uslovi ishrane.

Uprava za smeštaj i ishranu koja je odgovorna za adekvatno snabdevanje pripadnika policije na terenu  očigledno da nije u stanju da se izbori sa ovim problemom jer je odgovor koji su ponudili u smislu da je to hrana koje trenutno ima u magacinu najblaže rečeno uvredljiv i poražavajući.

Takođe, pored problema sa hranom u objektu nedostaju i osnovna sredstva za higijenu, za dezinfekciju i održavanje objekta.Raspali dušeci,memljiva i prašnjava ćebad i jastuci strave i užasa, su potencijalna opasnost za zdravlje pripadnika policije sa već registrovanim kožnim osipom kod jednog kolege. Predlažemo da pripadnici na karauli Borance dobijaju ista sledovanja hrane kao i pripadnici Žandarmerije. Da se izvrši dezisekcija, deratizacija i dezinfekcija objekta karaule i da se obezbede odgovarajuća čista ćebad i jastuci.

Odgovore na pitanja dao je gospodin Drago Bjelica koji je izjavio da će se rešiti problem jednolične hrane kroz sprovođenje planiranih tendera čime će se ne samo rešiti jednoličnost same hrane, odnosno biće raznovrsna već će se znatno poboljšati sam kvalitet iste. Kada su u pitanju sledovanja hrane policijskih službenika u odnosu na pripadnike Žandarmerije ne postoji nikakva diskriminacija niti ima govora o bilo čemu sličnom već se na osnovu pravilnika vrši podela hrane. Naime, pravilnicima je regulisano koliko se troše policijski službenici, pripadnici posebnih jedinica i specijalnih jedinica te im samim tim pripada neophodna količina hrane precizno proračunata zasnovana na empirijskim činjenicama radi obavljanja zadataka. S tim u vezi ne može zaposleni pripadnik IJP koji nosi samo pušku imati jednako sagorevanje kalorija u odnosu na zaposlenog pripadnika Žandarmerije koji nosi, borbeni prsluk sa municijom, pancir, šlem, borbeni ranac i tsl.

  Služba za informisanje SSP

 

 

 

 

 

 

TUŽBE za dodatni koeficijent plate 30-50%

Članom 146. prethodnog Zakona o policiji bilo je utvrđeno da se osnovna plata zaposlenih u MUP-u sastoji od osnovice i od osnovnog i dodatnog koeficijenta, a da visinu tog koeficijenta utvrđuje ministar, uz saglasnost Vlade.

Takođe, članom 147. prethodnog Zakona o policiji bilo predviđeno da dodatni koeficijent uvećava platu za 30 do 50% u odnosu na plate drugih državnih službenika.

U cilju pravilnog postavljanja tužbenog zahteva, pravni tim SSP obratio se nadležnim organima od kojih će dobiti zvanične podatke o visini osnovnih neto zarada zaposlenih za period za koji tužbeni zahtev može biti podnet (februar 2014 – januar 2016), a koji podaci će služiti kao dokaz u sudskim postupcima (ko se odluči da podnese tužbe).

Potom će biti izvršene konsultacije sa sudskim veštacima ekonomske struke, kako bi se na pojedinim primerima utvrdilo kolika je razlika između osnovne neto zarade zaposlenih u MUP-u i državnih službenika (što sa srednjom, što sa višom, što sa visokom stručnom spremom).

Nakon ovoga dobićete POTPUNE, PRECIZNE I TAČNE INFORMACIJE o osnovanosti ovakvih tužbi, kao i iznosima razlika u zaradi za svaku od katergorija zaposlenih u MUP-u, tj. koliko bi iznosio tužbeni zahtev.

Na osnovu svega toga, svako od vas imaće mogućnost da rasuđuje da li će ili neće podnositi tužbu.

Advokati SSP će spremiti obrasce tužbi i članovi SSP neće snositi troškove angažovanja tih advokata.

Međutim, u pogledu sudskih troškova postupka, te troškove snose stranke u postupku, tj. u slučaju da sud donese presude kojima bude usvojio naše tužbene zahteve, troškove postupka će snositi MUP, ali u slučaju da sud odbije naše tužbene zahteve – troškovi postupka će pasti na teret savkog od nas ko bude tužio.

Zbog toga apelujemo na se zaposlene u MUP-u da se ne „padate“ na lepe reči i lepa obećanja, već da se strpite do dobijanja tačnih, preciznih i podtupnih podataka, pa da tada odlučite šta vam je činiti.

Generalni sekretar SSP
Viktor Ratković

Raspad info sistema – realna pretnja?

Novi dokazi nesvrsishodnosti trošenja novca i nedostatku dugoročnih planova i strategija u Ministarstvu unutrašnjih poslova svakodnevno pristižu na adresu Sindikata srpske policije. Zaposleni su ovaj sindikat prepoznali kao jedinu organizaciju koja se iskreno bori za korenite kvalitativne promene u MUP. U svoje rukovodioce i njihove dobre namere odavno su izgubili poverenje, a svima je jasno da se većina drugih sindikata ovim temama ne bavi već članovima podilazi sitnim demagoških pričama.

Nakon našeg pisanja o pravljenju bespotrebnih sudskih troškova bez posledica po odgovrne, te nakon pisanja o lošoj opremljenosti kriminalističke tehnike, javili su nam se kolege iz Sektora za analitiku, telekomunikacione i informacione tehnologije. Kolege se žale na nepravedno male plate, koeficijente određene nekada davno dok su opsluživali po par kompjutera, dok je danas posao znatno obimniji i složeniji. Kažu i da nema osnovnih rezervnih delova, oprema se šalje na popravku u centralni magacin gde po nekoliko meseci stoji nepopravljena. Neki sistemi, poput „staničnih evidencija“ su u realnom problemu da prate savremena dešavanja, programi zastareli, neprilagođeni savremenijim računarima i operativnim sistemima.

Dešava se i da, kao pre nekoliko dana, zbog nestručno izvedene kanalizacione mreže, prilikom izlivanja u u prostorije u kojim se nalaze serveri, rukovodioci traže od inženjera da uzmu rukavice i čiste nečistoću, a da im nakon odbijanja tog posla (jer bi to trebalo da urade oni koji su za ovakvu situaciju i odgovorni) prete otkazima!

U primedbama se osvrću i na spore servere, nedostatak baterija za radio-stanice, o kupovini rolni za telefaks, o sumnjama u nameštene tendere, o nepotizmu i rođačkim vezama. A vrh sektora optužuju da se, umesto održavanjem opreme, bavi, pre svega samoodržanjev na tom vrhu. Spominju i to da su stručni ljudi u podrumima a nečije švalerke na rukovodećim mestima.

Zaista teške i direktne optužbe, pisane nervoznom rukom, uz gorčinu koja izvire iz svake reči, te je najbolje da ih prenesemo u celosti. Na priloženoj fotografiji nalazi se dopis kolega iz jednog od Odeljenja SATIT-a:

sektor veza

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

Podela paketića mališanima u Sokobanjskoj!

Beograd, 27.01.2016. godine, – Sindikat srpske policije darovao je decu štićenike bolnice u Sokobanjskoj 13. Naime, juče je svoj dan proslavila škola koja radi u Klinici za rehabilitaciju „Dr Milisav Zotović“ i pri tome ugostila i deci uiz susedne Specijalne bolnice za cerebralnu paralizu i razvojnu neurologiju.

Na predlog16195531_10211492458488570_707807428978982952_n našeg aktiviste Dejana Veličkovića, predsednika SG Policijska brigada, koji je službeno često prisutan na ovom terenu i dobro je upoznat sa velikom životnom borbom koju ta deca vode, sa velikim požrtvovanjem i ljubavi kojom ih vode nastavnici i lekari, sindikat je obezbedio 50 paketića i juče ih darovao mališanima.

Za dan škole deca su pripremila recitacije i pevanje pesama o Svetom Savi, a u kvizu znanja na tu temu učestvovale su „muška“ i „ženska“ ekipa. Treba li uopšte naglašavati da su znali odgovore na sva pitanja i da je rezultat bio nerešen?

Akciji obezbeđivanja i podele paketića, pored SG Policijska brigada, odazvale su se i centrala sindikata kao i SG Rakovica, SG SIV2 i SG Novi Beograd. Naravno, veliku zahvalnost dugujemo i donatoru koji je želeo da ostane anoniman.

Predsednik sindikata 16387941_10211492446808278_70436070725572288_nLazar Ranitović je imao čast da se obrati okupljenoj deci, nastvanicima, lekarima i roditeljima dece. On se zahvalio na prilici i dobijenoj mogućnosti da deci ulepšamo dan i darujemo im paketiće sa slatkišima i igračkama. Zahvalio se i mališanima na odgovorima kojima su i nas matore podsetili na ono što smo davno učili i možda zaboravili.

Pored paketića podeljenih deci, Sindikat srpske policije poklonio je i nekoliko većih igračaka koje će ostati na klinici i služiti svoj deci.

Profesorka srpskog jezika Nataša Vojinović, koja predaje ovoj deci, bila je ganuta našim gestom i izrazila je veliku zahvalnost, ali i prenela nam utiske o poverenju i ljubavi koju deca gaje prema policiji i policajcima. Stoga i ne čudi da je glavna atrakcija bio naš Veličko koji se jedini pojavio u uniformi.

Nakon predstave, paketiće su podelili Lazar Ranitović, Dejan Veličković, Srećko Zimonjić, Blažo Lučić i Predrag Plazinić.

Ovu akciju su medijski propratili i novinari dnevnog lista „Alo“ kojima se iskreno zahvaljujemo, a njihovu reportažu možete pogledati na sledećem linku: IZNENAĐENJE NA KLINICI „Mislili smo da nema paketića, pa su se pojavili policajci!“

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

DRŽAVA NA KOLENIMA!

Pretprošle noći u Novom Sadu se dogodio još jedan u nizu napada na policijske službenike. Ovoga puta napadači su pokazali visok nivo brutalnosti i bezobzirnosti – za sedam minuta žandarmu Borisu Jevrosimovu zadali su više od 100 brutalnih udaraca nanevši mu teške telesne povrede u vidu preloma ruke, povrede stopala, brojne modrice i podlive, kao i prostrelnu ranu šake nastalu prilikom pokušaja otimanja službenog pištolja! I sve to u prisustvu njegove supruge, ne libeći se da i njoj povremeno zadaju poneki udarac.

Nakon iskazane bezobzirnosti u toku napada, kriminalci se prilikom dolaska interventne patrole policije na mesto događaja nisu dali u beg, već su – naprotiv, sasvim mirno i bez straha sačekali hapšenje!

Upravo je taj nedostatak straha od kazne pokazatelj da smo, usled blage kaznene politike i tolerantnošću prema kriminalu, došli do kritičnog trenutka – da kod kriminalaca nastaje odsustvo straha od kazne i države. Shvatili su da suđenja mogu otezati u nedogled, da po potrebi mogu bez većih problema pobeći iz države, jer im sud prethodno neće odrediti pritvor; da će eventualna kazna biti veoma blaga, a da će u međuvremenu njihov ugled u kriminalnom miljeu samo vrtoglavo rasti. Ovoj pojavi svakako doprinose i mediji koji zarad jeftine popularnosti i rasta gledanosti organizuju razne rijalitije u kojima su osvedočeni kriminalci poželjni učesnici i u kojima se oni javno hvale svojim zlodelima, razarajući tako sistem normalnih društvenih vrednosti, odnosno stvarajući drugi, novi – kriminalni. I umesto da stanu u zaštitu društva i društvenih vrednosti, sudovi neretko idu kriminalcima na ruku. Kako drugačije objasniti da sud kriminalcima više godina odlaže izdržavanje zatvorske kazne zarad učešća u takvim rijalitijima? I kako objasniti da kriminalci godinama izbegavaju izdržavanje zatvorske kazne pod izgovorima teške obolelosti, a da pri tome istoremeno svakog dana obaraju lične rekorde u dizanju iz bendža? Ili – kako smo došli u situaciju da se večeras neko mirno šeta preko travnjaka fudbalskog stadiona prekidajući utakmicu kvalifikacija za Svetsko prvenstvo u fudbalu, a da sutra sud raspisuje poternicu?! Traženog, naravno, nema!

Modus operandi pravosuđa i u ovom slučaju je ostao isti. Jer, prema neproverenim i nama zaista neshvatljivim informacijama, napadačima na žandarma Jevrosimova najpre je određen pritvor, ali je ubrzo bio ukinut.

Sindikat srpske policije apeluje na Vladu Republike Srbije, pravosuđe i sve druge državne organe i ustanove da hitno preduzmu mere radi pooštravanja kaznene politike za napadače na policijske službenike. Nisu policijski službenici iznad ostalih građana, ali se u odnosu države prema policijskim službenicima i prema kriminalcima najbolje ogleda koliko je država (ne)spremna i (ne)sposobna da se izbori sa kriminalom. Toliko puta ponovljeno „napad na policajca je napad na državu“ je u potpunosti obesmišljeno i izlizano, a moralo bi biti jedan od postulata bezbednosti države.

Pozivamo i sve medije da budu odgovorni, da prestanu sa veličanjem kriminala i kriminalaca, da se izdignu iz trke za većim rejtingom i stanu u odbranu svojih građana i društvenih vrednosti.

Jer, sve dok nam kriminalci budu izlazili iz zatvora pre nego žrtve iz bolnica i sve dok budu sačekivali patrole na mestu zločina sa osmehom na licu – Srbija nema budućnosti!

Krajnje je vreme da država pokaže ko je gazda! Ukoliko to ne pokaže danas – možda će sutra biti kasno! Valjda je jedan 12. mart bio dovoljna opomena!

Generalni sekretar SSP
Viktor Ratković

Tekst u Blicu: Borba na život i smrt

 

Hoćemo li trčati do penzije?

Na portalu Ministarstva unutrašnjih poslova, u uvodnom delu teksta kojim je predstavljen Sektor za ljudske resurse piše sledeće:

Sektor za ljudske resurse obavlja poslove kojima se obezbeđuju uslovi za nesmetano funkcionisanje Direkcije policije i ostalih organizacionih jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova, u vezi sa funkcijom upravljanja ljudskim resursima.

Sektor u koordinaciji sa ostalim organizacionim jedinicama Ministarstva, kreira i sprovodi strategiju razvoja ljudskih resursa, kreira i implementira politiku upravljanja ljudskim resursima, usklađuje procese, sisteme i praksu upravljanja ljudskim resursima sa strateškim ciljevima i potrebama Ministarstva i sa najboljom praksom, ocenjuje i unapređuje kvalitet upravljanja ljudskim resursima u celom Ministarstvu.

Zaista lepo zamišljeno i još lepše napisano. No da li je zaista tako i u praksi? Nažalost nije! Svima nama dobro je poznat haos nastao uvođenjem novina u vezi sa karijernim napredovanjem, internim konkursima… Treba li nam bolji pokazatelj od toga da niko živi više ne zna kako izgleda Pravilnik o unutrašnjem uređenju i sistematizaciji radnih mesta, ni da li uopšte postoji važeći. Čini se da živimo i radimo u vakuumu. Nema premeštaja, nema napredovanja… Opisi radnih mesta ne postoje, a nezaobilazan su uslov za raspisivanje konkursa. Akt o proceni rizika više niko ni ne spominje.

Poslednjih dana primetno je da se u tu neslavnu trku uključilo i Odeljenje za stručno obrazovanje i obuku, koje je deo navedenog Sektora za ljudske resurse. Zaposleni stiču utisak da kolege iz tog Odeljenja svake godine donose sve gori plan i program obuke. Puno je nelogičnosti u novinama koje nam daju a mi ćemo ovde navesti samo neke od njih.

Da li je svrsishodno ocenjivanje zaposlenih u gađanju iz službenog naoružanja u slučaju kada ne postoji redovan trening? Naravno, pri tome jedinice se dele i šakom i kapom. U kojoj to još državi policajac za godinu dana ispali svega 25 metaka i to samo prilikom ocenjivanja? Na daj Bože da na terenu moramo da upotrebimo vatreno oružje kad po godinu dana ne treniramo. Gospoda koja osmišljavaju taj plan i program očigledno ne znaju sta znači realan rad na terenu. Zaboravili su uživajući u svojim kancelarijama, ako su ikada i znali. Kao da žele dodatno da nam otežaju i ogade rad u policiji.

Još jedna novina, uvedena ove godine, jeste povećanje starosne granice i za žene i za muškarce, na 45 i 50 godina, kada je u pitanju provera fizičke spremnosti. Naravno, pored starosne granice, pooštrili su norme koje treba ispuniti, a koje su i onako već bile poprilično zahtevne. Pri tome su termini za polaganje ove godine prebačeni za mesec maj a time je i skraćen rok za pripremu zaposlenih.

Da li neko može da objasni kolegama autorima plana, da policijski službenici već imaju isuviše stresan posao da bi im još i oni pretili jedinicama. Kao i da im objasni da policijski službenici koji operativno rade ne mogu po ceo dan da treniraju i uče teoriju jer moraju da rade, da teren ne može da sačeka da se završi naša teorijska nastava ili časovi fizičkog. Umesto da olakšaju kolegama oni nam samo stvaraju dodatni stres sa tim njihovim proverama i ocenjivanjima.

Nažalost, kod nas malo ko ima razumevanja i umesto da nadležni brinu da budemo spremni zbog rada na terenu, nametnutim obavezama samo nam stvaraju dodatne probleme.

A ocena nam itekako utiče na napredovanje u službi ali i dovodi do eventualnog otkaza radnog odnosa. Za bilo kakvo napredovanje potreban je visok trogodišnji prosek, koji je zaista teško izboriti. A negativne ocene u dve uzastopne kalendarske godine daju nam izlaznu kartu iz MUP.

Stoga nam ti sistemi provera stvaraju dodatni stres. Po novim normama, trebao bi čovek da trenira svakog dana, da bi uspeo da dobije peticu, a ako svi odemo da treniramo, neće preostati niko ko će da radi. Otkuda uopšte ideja za povećavanje normi i starosne granice kad su ljudi i do sada masovno padali na fizičkim proverama. Naravno, potežu argument i njime se opravdavaju time kako su nam omogućili časove fizičkog, ne shvatajući da velika većina zaposlenih na te časove retko kad uspe da ode jer posao ne može da čeka. Preostaje nam samo da svoje slobodno vreme i novac trošimo na plaćanje treninga, teretane i streljane, što uopšte nisu mali izdaci.

Sindikat srpske policije svakako podržava težnju da nam policajci budu obučeni, fizički osposobljeni za sve zadatke, ali sistem se mora izmeniti. Umesto sistema kažnjavanja i demotivacije, treba uvesti sitem nagrade, sistem koji će da motiviše ljude. Objekti za treninge nam moraju biti dostupni u svakom trenutku, da nam svima budu užitak i izduvni ventil, način da se oslobodimo stresa a ne, kao što je sada slučaj, izvor dodatnog stresa i maltretiranja.

Služba za infrmisanje SSP
Mile Lazarević

Magacini prazni, opreme nema, krim. tehničari se snalaze!

Raditi pomoću štapa i kanapa, pri tome ispunjavati sve obaveze i postizati izvanredne rezultate, moguće je samo u Srbiji. Samo u MUP R Srbiji je moguće i to da poslodavac takvo nešto očekuje, prima zdravo za gotovo kao nešto najnormalnije, a da ne obezbedi ni osnovne uslove za rad.

Službenih vozila nema, uniforme jedva i to one najlošijeg kvaliteta. Pancirima davno rok istekao, bojevo gađanje ukidali zbog štednje, nagrađivanje zaposlenih takođe… Nema novca ni za redovnu registraciju svih vozila, štedi se na heftalicama i municiji za istu. Papir kupuju zaposleni a tonere pune sindikati. Granični prelazi nam liče na talibanske punktove u Avganistanu. Dnevnice su nam 150 dinara, lanč-paketi jednolični ili crvljivi. U restoranima mesa ne beše mesecima ni za lek. Samo naši advokati zadovoljno trljaju ruke jer su postpuci protiv MUP-a odavno sigurica „iz keca“, laka parnica i još slađa parica!

Pa i u takvim neuslovima služba ipak funkcioniše, kako-tako. Isključivo zahvaljujući ljudima!

Naslovna fotografija predstavlja trebovanje kriminalističke tehnike jedne beogradske policijske stanice i odgovor iz Odeljenja. Nema, nema, ima malo, dobio si jedan… Pa ti onda radi, snađi se majstore. Od kontaminacije i zaraze zaštiti se navlačenjem rukava, zimsko je vreme, rukavi su dugački. Uz pomoć fora i trikova izazovi tragove, fiksiraj ih pogledom, upakuj u kesu iz obližnje pekare. Zli jezici, ili dobro obavešteni izvori, govore da se to skoro desilo čak i sa tragovima uviđaja jednog ubistva u Beogradu!

Ali rukovodstvo tog Odeljenja kriminalističke tehnike u PU za grad Beograd ne snosi ni najmanju odgovornost za nedostatak osnovnih sredstava. Krivci su negde drugde, tamo gore iznad, al teško im je ući u trag, na delu je svojevrsna igra žmurke. U Nacionalnom kriminalističko-tehničkom centru kažu da odgovorni sede u Upravi kriminalističke policije. U UKP pak kažu krivci su u Sektoru za materijalno-finansijske poslove, ne odobravaju planirane nabavke u potpunosti, umanjuju naručene količine opreme i repromaterijala, štedi se… A u tom sektoru kažu – UKP nije dobro isplanirao svoje potrebe, nisu znali i umeli.

Rad kriminalističke tehnike, kao najvažnije karike u dokazivanju izvršenja krivičnih dela u vreme tužilačkih istraga, i dalje je potcenjen. Rad tehničara skoro da niko ne ceni ili ceni vrlo malo. Najčešće se koriste floskule kao što su „to su oni što slikaju“, „zovni ih da slikaju“, „mazala“ i slično. To pre svega dolazi od nepoznavanja tog posla, stručnosti i preciznosti koji on zahteva jer šefovi ne znaju kako izgleda braniti prikupljene tragove na sudu.

Ali još veći problem, od tog ljudskog faktora, predstavlja neopremljenost kriminalističke tehnike. Već decenijama ta struka je zadnja rupa na svirali svakog ministra, svakog načelnika kriminalističke policije… A zašto je to tako, najbolje je objasnio naš penzioner, dugogodišnji predavač na kursevima za krim. tehniku, svima dobro poznat Mile Vukašinović, koji je ostavio neizbrisiv trag u službi i značajno unapredio rad tehnike:

„Biće ovako dok god se uspeh policije meri po 50 godina starom metodu. Dok se u razvijenom svetu gleda odnos između broja prijavljenih krivičnih dela i onih PRAVOSNAŽNO sudski rešenih (znači kvalitetno dokazanih), kod nas su bitni „POLICIJSKI“ rešeni predmeti. Otišla je tužilaštvu krivična projava „protiv poznatog izvršioca“, najčešće bez validnih materijalnih dokaza. Pa se posle kuka kako „mi kriminalce hapsimo, a sud ih pušta“. Kada tome dodamo i magični paralelni „P“ upisnik za štelovanje statistike, eto države gde se ministar hvali rezultatima, a kriminal realno cveta. Još mi je muka od situacija kada operativci i šefovi OKP NISU ZAINTERESOVANI za gotove forenzičke identifikacije, jer ih smatraju suvišnim kada je izvršilac poznat. Tužioci, pouzdano znam, o ovome znaju veoma malo i ne postoji faktor koji bi ovakvu praksu najzad upodobio sa nekim razvijenim svetom u koji se, bezuspešno, pokušavamo ugurati.“

Ko je dozvolio da kriminalistička tehnika nema osnovna sredstva za rad nije baš najjasnije ali je porazno da za rukavice molimo po medicinskim ustanovama ili sami kupujemo, da kupujemo kese za pakovanje tragova… Folije za fiksiranje tragova i sredstva za izazivanje latentnih otisaka srećom nije moguće naći u slobodnoj prodaji inače bi tehničari i na tu kupovinu bili prinuđeni. O nabavci savremenije opreme je iluzorno i razmišljati, uvek je tu onaj čuveno odgovor „Nema novca!“. A novca ima itekako…

Kao što je o tome SSP već pisao u poslednje vreme, novca ima ali se rasipa na bespotrebne stvari. Samo prošle godine je iz budžeta MUP po tužbama, izvršnim sudskim presudama, isplaćeno preko 1,6 milijardi dinara, mada je planirano svega 600 miliona. U 2017. je za te namene isplanirano 1,2 milijarde dinara. Da li da očekujemo da će to biti dovoljno, ili će iznos biti višestruko premašen???

Kako god bilo, svakako bi taj novac, tih 1,2 milijarde dinara bespotrebnih troškova, napravljenih zaslugom bahatih i nestručnih rukovodilaca, bilo mudrije iskoristiti za opremanje, na primer, kriminalističke tehnike.

Do kada će u MUP biti tolerisano nedomaćinsko poslovanje a posledice bahatosti prebacivane na obične izvršioce. Do kada će vrhunskom sposobnošću biti smatrano snalaženje, žickanje papira i spajalica u drugim državnim organima ili privatnim privrednim subjektima?

Vreme je da svako počne da radi svoj posao. Gospodo u vrhu ministarstva, ljudima obezbedite sredstva za rad pa onda očekujte i zahtevajte rezultate!

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

Od „analize rizika“ do najboljeg tehničara PU Beograd

Prošlogodišnji pokušaj obračuna sa neposlušnim i samosvesnim policijskim službenikom, zvanično nazvan racionalizacijom, nespretno sprovođen putem izmišljenog sektora za poslove analize rizika, u sećanju velike većine zaposlenih još uvek je svež. Uprkos ili uinat tradicionalnom kratkom pamćenju u Srba.

Ipak, pamćenje na taj, možda i najružniji, period u istoriji Ministarstva unutrašnjih poslova, najsvežije ali najbolnije jeste kod ljudi koji se nađoše u tom čudnovatom sektoru. Kod ljudi, kojima ni dan danas nije ništa jasno, ni otkud su bili tu, niti zašto baš oni.

Istine radi, bilo je na tim spiskovima i pojedinaca koji ne zaslužuju da budu policajci, da nose uniformu i predstavljaju službu. Bilo ih je, da. Ali je mnogo veći broj onih koji na tu „listu za odstrel“, kako je neko nazva, dospeše ni krivi ni dužni, bez mrlje u karijeri.

Jedan od tih nedužnih ljudi je kriminalistički tehničar iz Policijske stanice Zemun, Bojan Milivojević. Pre samo godinu dana on je, kao četvrti u rangu među stotinu kriminalističkih tehničara u Policijskoj upravi za grad Beograd, bio raspoređen u izmišljeni sektor – smešio mu se otkaz. Srećom, taj suludi projekat je prošao kako je prošao a Bojan i mnogi drugi su ostali na poslu, da hrane svoje porodice služeći narodu i državi na najbolji mogući način.

Danas je Bojan Milivojević i zvanično najuspešniji tehničar u PU za grad Beograd, kao i cela grupa njegovih kolega u PS Zemun. Tehničari iz te stanice imali su ukupno 56 identifikacija nepoznatih izvršilaca putem tragova prikupljenih na uviđajima, a od toga Bojan je sam imao čak 24, skoro polovinu. Uspeh je tim veći kada znamo da je Bojan imao više identifikacija nego desetak policijskih stanica. Zaista zaslužuje sve čestitke!

Ali, zaslužuje i nagradu. Svakao, logično bi bilo da takav rezultat prati i adekvatna nagrada, no to ovde nije slučaj.

Ovde možete da pročitate pismo koje smo dobili od kolege:


Dana 18.12.2015. godine uručeno mi je rešenje za sektor analize rizika iako nisam nikada u svom životu bio osuđivan niti za bilo šta kažnjavan. U policijskoj stanici Zemun radim od 2001. godine. Završio sam SŠUP u Sremskoj Kamenici i 2004. godine završio sam krimalističko-tehnički kurs.

Krajem 2014. godine stigli su rezultati svih krim. tehničara za grad Beograd gde sam ja u 2014. zauzeo 8. mesto od 153 tehničara. U 2015. godini imao sam 14 identifikacija i zauzeo sam 4. mesto od 100 tehničara koji rade u PU za grad Beograd. Te godine moja stanica imala je ukupno 33 identifikacije i zauzela 4. mesto od 17 stanica u PU za grad Beograd a ja dobio rešenje za budući otkaz.

Zahvaljujući Sindikatu srpske policije, kome sam beskrajno zahvalan i čiji sam ponosan član ja sam u 2016. godini dobio novo rešenje i vraćen sam po rešenju na staro radno mesto, nisam dobio otkaz. U 2016. godini sam imao 24 identifikacije i zauzeo sam prvo mesto od 93 tehničara u PU za grad Beograd a moja stanica PS Zemun zauzela je prvo mesto u PU za grad Beograd sa 56 identifikacija.


U zadnjih par godina kolega je u samom vrhu kriminalističke tehnike u Beogradu ali nažalost dočekao je da bude stavljen na stub srama i da njegova porodica ostane bez jedine plate koju ima. A zbog koga i zbog čega? Sam izdržava sam dvoje dece i suprugu, privatno stanuje kao podstanar u Beogradu, skromno živi, vredno radi i opet svojim nadređenima nevalja.

Da li je kolega Bojan, za ovih šesnaest godina svog predanog rada i doprinosa policiji, nakon golgote kroz koju je prošao prošle, i nakon vanserijskih rezultata ove godine, zaslužio jednu vrednu opštinsku nagradu?

Sigurno da jeste, ali je još sigurnije i da je neće dobiti. Deset ili eventualno dvadeset posto uvećanja na platu je najviše što može dobiti, i to na rate, jer nažalost, skoro da niko ne ceni rad kriminalističke tehnike.

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

Kontrola bolovanja – još jedna pobeda pravnog tima SSP

Oslobađajuća presuda policijskom službeniku, koji je za vreme bolovanja bio na svadbenom veselju kolege, implicira da zaposleni za vreme bolovanja nije u kućnom pritvoru i može normalno da živi, koliko mu to priroda bolesti dozvoljava. Starešine nemaju pravo da vrše kontrolu na način na koji su to navikli, niti da zabadaju nos u privatne stvari policajaca.

O kršenju prava zaposlenih na privatnost tokom privremene sprečenosti za rad govorili smo i pisali mnogo puta u poslednjih nekoliko godina, ali kao da to pojedincima među starešinama nije dovoljno. I dalje se vrši nezakonita kontrola bolovanja u skladu sa nekom depešom koja je u suprotnosti sa:

  • Zakonom o radu koji previđa mere u slučaju sumnje u opravdanost bolovanja;
  • Zakonom o zdravstvenoj zaštiti koji reguliše čuvanje lekarske tajne;
  • Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti koji reguliše materiju zaštite, prikupljanja i obrade ličnih podataka građana.

O mogućnostima koje zakoni pružaju poslodavcu prilažemo i Mišljenje Ministarstva rada i socijalne politike br. 133-00-1/2010-02 od 08.02.2010. godine:

„Zakonom o radu („Sl. glasnik RS“, br. 24/2005, 61/2005 i 54/2009), u članu 103. stav 1. propisana je obaveza zaposlenog da u roku od tri dana od dana nastupanja privremene sprečenosti za rad, u smislu propisa o zdravstvenom osiguranju, o tome dostavi poslodavcu potvrdu lekara koja sadrži i vreme očekivane sprečenosti za rad.

U stavu 5. istog člana je propisano da poslodavac, koji posumnja u opravdanost razloga za odsustvovanje sa rada, može da podnese zahtev nadležnom zdravstvenom organu radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti zaposlenog, u skladu sa zakonom. Prema članu 179. tačka 6) Zakona o radu, ako se utvrdi da je zaposleni neopravdano koristio bolovanje ili ga zloupotrebio, poslodavac može da mu otkaže ugovor o radu.“

Jedan od novijih primera bezumnih postupaka starešina koji slepo poštujući navedenu depešu ispadaju smešni, desio se u Policijskoj upravi Čačak. Kako je u Ivanjici došlo do toga da disciplinski postupak bude pokrenut protiv policajca zbog svadbenog veselja rođaka i koleginice, kao i šta se sve tu dešavalo pogledajte na priloženim fotografijama. SSP pratiti situaciju na terenu i, ako ustreba, prema starešinama ali i prema doktorima ćemo inicirati sudske postupke ukoliko dođe do kompromitovanja osetljivih zaštićenih podataka budući da imamo situacije gde starešine zovu lekare i interesuju se o bolesti zaposlenog.

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

Policajac uboden nožem u Barajevu

Povodom najnovijeg napada na policijskog službenika na dužnosti, u Barajevu, kojom prilikom je telesne povrede zadobio kolega M.Nikolić, Sindikat srpske policije dao je sledeće saopštenje za medije:

Rukovodstvo Sindikata srpske policije snažno osuđuje još jedan u nizu napad na kolegu na izvršenju službenih zadataka.  M.Nikolić je uboden nožem u rame i u leđa, prilikom rutinske intervencije, no pukom srećom povrede nisu teže prirode, te je on zahvaljujući prisebnosti i obučenosti, mada povređen, savladao napadača i zadržao ga do dolaska pomoći. Posebnu notu celom slučaju daje prva izjava napadača, koji je kao razlog napada naveo to da ga je policajac, prilikom prolaska kroz lokal, „mrko pogledao“!

SSP apeluje na ministra Nebojšu Stefanović da iskoristi svoj položaj i alarmira javnost, da celokupnom društvu predoči opasnosti po zajednicu u kojoj se ni policajci ne osećaju sigurno i zaštićeno. Želimo da verujemo da će država konačno krenuti u obračun sa izgrednicima, da će na delu, a ne samo na rečima, pokazati odlučnost u borbi protiv svih vidova nasilja.

Dosta nam je praznih obećanja i tolerisanja napada na policijske službenike. Nadamo se da i ovaj napadač neće izaći na slobodu brže negoli povređeni kolega iz bolnice!

Šef službe za informisanje SSP
Mile Lazarević