Skip to main content

Ima li nas dovoljno na ulicama?

Usvajanje i izmene tek usvojenih zakona, usklađivanje podzakonskih akata, prilagođavanje zahtevima različitih nevladinih organizacija najčešće u vezi sa ljudskim, manjinskim pravima, zaštitom porodice, zaštitom podataka o ličnosti, te migrantska kriza i angažovanja na terenu i slične obaveze predstavljaju dodatno opterećenje  na radu zaposlenih u MUP-u.  To prouzrokuje povećani obim posla na ulici, gužvu na šalterima, dugotrajno čekanje na graničnim i administrativnim prelazima, obavezu  vođenja mnogobrojnih duplih evidencija i obaveštavanja, a izvršilaca je sve manje i manje.

Ne razmatrajući opravdanost smanjenja, ionako, već malog broja ljudstva u organizacionim jedinicama, probleme rukovodioca da u takvim uslovima nesmetano organizuju rad, pokriju sve linije rada, a pri tome poštujući zakonske propise,  oni koji takve poslove nikada nisu ni radili donose diskutabilne i svima nama nerazumne odluke. Dobro je njima poznato da izvršioci, ali i rukovodioci OJ ne mogu glavu podignuti od tolikog posla, pokrivajući praznine i obavljajući neodložne poslove drugih kolega koji zbog takvih odluka nisu ni prisutni u tim jedinicama. A pored svega toga, nastavlja se praksa nedovoljne koordinacije Direkcije i svih Sektora MUP-a sa OJ u sedištu i van MUP-a, opstaje strah da se nadređenom jednom za svagda kaže  „mi nemamo dovoljno ljudstva i vozila, ne možemo taj zadatak izvršiti“.  Kako bi se dodvorili nadređenom, većina rukovodioca OJ prihvata sve što im se predloži, pojedini bi čak skočili u bunar ako im se tako naredi, ne mareći za posledice. A to sve kad-tad dođe na naplatu.  Zbog takvog odnosa prema poslu i kolegama, kao krajnju posledicu imamo ugrožavanje sistema bezbednosti i uskraćivanje prava zaposlenih. Već je ustaljena praksa da zbog toga bivaju pokrenuti sudski sporovi koje, po nepisanom pravilu, MUP uvek gubi. I nažalost, to sve direktno ide na štetu budžeta i građana koji u vidu poreza odvajaju sredstva kako bi se osećali bezbednima i zaštićenima.

Rukovodioce to ne interesuje  jer novac ne klizi iz njihovog džepa. Bitno je da sebe „pokriju“, daju neku novu ideju i dobiju bolje radno mesto. Jedna od takvih „genijalnih“ ideja je plan da se formira „B“ formacija IJP. Ne možemo a da ne postavimo dva logična pitanja: „Šta će nam?“ i „Šta nam se to sprema?“. Poznato nam je da već postoji „A“ formacija IJP, koja radi sve i svašta ( utakmice, rad na terenu, rad sa migrantima, razna obezbeđenja itd.) i da njihova angažovanja na terenu predstavljaju noćnu moru svakog rukovodioca OJ. Nedovoljan broj ljudstva, godišnji odmori, bolovanja i još kada pristigne depeša „da je potrebno za sutrašnji dan hitno organizovati, na primer, 15 pripadnika IJP za rad na terenu od  15 dana, obezbediti vozila i logističku podršku“  je kap koja prelije čašu. Postupiti se po naređenju mora, a odreći se velikog broja zaposlenih na 15 dana je previše! I tako svakog drugog-trećeg meseca. I evo sada još jedne glavobolje –  „B“ tim IJP.

Da li formiranjem „B“ tima IJP možemo očekivati još više angažovanja na terenima širom Srbije? Da li će IJP preuzeti baze u KZB? Hoće li jednu utakmicu umesto 30 sada obezbeđivati 60 pripadnika?  Da li vi gospodo iz fotelja znate šta je to onaj pravi policijski posao kojeg uporno i tvrdoglavo marginalizujete? Ovakvim načinom rada povlačite ljude sa ulica, sektori ostaju nedovoljno pokriveni, informacija sa terena će biti sve manje jer nismo na radnom mestu. Sve će to uticati na porast kriminaliteta, ali i na vašu statistiku gde svake godine imamo manje izvršenih KD i gde je skoro svaka stanica najbolja u Srbiji, po tome, a kriminalaca je sve više.

Sindikat srpske policije će u narednom periodu uložiti dodatne napore i konstantno vršiti pritisak na poslodavca da razmotri ove probleme sa kojima se susreću u OJ, zaslugom pojedinaca koji ne mare za to. Osim za zaštitu prava zaposlenih u MUP-u, javno ukazujući na propuste borićemo se da se smanji stopa kriminaliteta na ulicama, a da policajaca bude više tamo gde su potrebniji – rame uz rame sa građanima. A ne po šumama, kućicama, bolnicama… Te stvari mogu, a i trebalo bi da rade druge nadležne institucije.

I na kraju prenosimo poruku jednog člana SSP:  „Kolege, nemojte se nervirati, sve ovo što se dešava u MUP-u je normalno“.

Služba za informisanje SSP
Zoran Stojčić

 

 

Savetnici, pomoćnici… okupacija administracije!

Pre par dana pohvalismo ministra prosvete, gospodina Šarčevića, kako, za razliku od rukovodstva našeg ministarstva, shvata svu ozbiljnost situacije i razmere sistemskog rasipanja novca, te upozorava odgovorne da više neće biti tolerancije za takvo ponašanje, kad ono…

Juče osvanu vest da pomenuti gospodin ministar ima ni manje ni više nego 11 pomoćnika, tri posebna savetnika, jednog savetnika (valjda običnog naspram ovih posebnih), četiri državna sekretara i jednog sekretara (da l običan il specijalni, nije precizirano). Malo li je za jednog ministra?

Ali da je on jedini, ni po jada ne bi bilo…

Naše ministarstvo ni najmanje ne zaostaje. A i zašto bi? Na zvaničnom sajtu MUP dostupni su podaci o tri državna sekretara i pet pomoćnika ministra. O broju savetnika ni reči, broj nam nije poznat ali je zato jedan od savetnika, i to specijalan, Amadeo Votkins, jako dobro (al ne i po dobru)  poznat svim zaposlenim u MUP. Eto, skromnije nego u ministarstvu prosvete, reći će neko. Da, ali zanemarimo Direkciju policije i broj ljudi u neposrednom okruženju direktora policije.

Ne smemo da tvrdimo, ali verujemo da bi se direktor policije Vladimir Rebić dobro pomučio dok se seti imena svih svojih savetnika i pomoćnika. A savetnici i pomoćnici se množe već godinama. Skoro sve njih, sadašnji direktor nasledio je od svog predhodnika Milorada Veljovića. Veljović je za svoja, skoro pa cela, dva mandata umnožavao pomoćnike, delio titule i funkcije po zaslugama, prema ličnim simpatijama ali i dosta smenjenih načelnika Policijsih uprava, formalno je unapredio prebacivanjem u Direkciju policije i imenovanjem ih za svoje pomoćnike. Valjda uzdajući se u onu staru da neprijatelje treba držati uz sebe, na oku. Često je Veljović, obezbeđujući „vernost“ i poslušnost, funkcije pomoćnika dodeljivao i ljudima koje je upućivao u unutrašnjost. Brojni su primeri načelnika PU sa tom funkcijom.

A sve te ljude neko mora da plati. I to debelo!

Da sve funkcioniše kako treba pa da i razumemo, jer veliki su sistemi Direkcija policije i MUP. Nije lako uskladiti funkcionisanje i rad više od 42.000 zaposlenih. Ali to nije slučaj, naprotiv. Što više savetnika i pomoćnika to sve komplikovanije procedure. Od najobičnijih procesa napraviše komplikovane procedure, sa milion bespotrebnih potpisa, saglasnosti, odobrenja… Za banalne probleme bivaju formirane komisije, radne grupe, timovi…

U jeku reformi MUP ta fiktivna radna mesta ostadoše nedodirljiva a umesto uprošćavanja sistema dobismo nove sektore, nova odeljenja, službe i uprave. Pojedina odeljenja imaju tek načelnika, zamenika načelnika i svega par izvršilaca! Ali, bitno je zvati se načelnikom! Lepo zvuči a i donosi ugled u rodnom selu! Donosi to zvanje i veće pare, dobar mobilni da se pokaže na veseljima i sahranama, a i službeni automobil za do sela.

Iskreno, ne bismo bili previše iznenađeni ni ukoliko osvanu neka nova radna mesta u nomenklaturi MUP, kao na primer: savetnik za toplu vodu, savetnih za hladnu vodu, savetnik za zalivanje kaktusa, zanosač u krivini ali i savetnik zanosača…

Prijatno nam bilo. Samo – do kada?

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

Krivične prijave protiv rasipnika u MUP

Beograd, 10.01.2017. godine, – Pre par dana je aktuelni ministar prosvete Mladen Šarčević, u izjavi za medije, saopštio da su direktori pojedinih škola napravili velike a nepotrebne troškove ministarstvu i da on to neće tolerisati. Povod je bila činjenica da su „škole u Srbiji u izgubljenim sporovima napravile dugovanja od oko 215,5 miliona dinara koje će ministarstvo morati da pokrije“. Gospodin Šarčević je uputio pismo svim direktorima sa poslednjom opomenom da će biti pokrenuti krivični postupci protiv onih koji nastave da „srljaju“ u sudske postupke za koje znaju da će biti izgubljeni.

Sindikat srpske policije na to može reći samo – svaka čast gospodine ministre! Tako se radi! A ne kao u Ministarstvu unutrašnjih poslova, gde se skoro pa ne zna ni ko pije ni ko plaća. U stvari zna se – piju neodgovorni rukovodioci a plaćaju radnici!

MUP je verovatno rekorder, među svim ministarstvima, po visini planiranih sredstava za sudske troškove i kazne. Čak milijardu i dvesta miliona dinara (1.200.000.000) u budžetu ministarstva za 2017. godinu namenjeno je toj svrsi. A to je duplo veća cifra od prošlogodišnje.

Naime, u prošloj 2016. godini isplaniranih i opredeljenih 600 miliona dinara bilo je nedovoljno. Ta sredstva su utrošena već polovinom godine a onda su usledile prinudne sudske naplate. Sedmično je sa računa MUP skidano po oko 50 miliona po izvršnim nalozima suda. Kao rešenje tog gorućeg problema neko genijalan se dosetio da zabrani nagrađivanje zaposlenih i tako spasi budžet!

Podsetimo, ovde se radi o prinudnim naplatama po tužbama zaposlenih za neplaćeni prekovremeni rad, noćni rad, rad na dane državnih praznika i naknade troškova za dolazak i odlazak sa posla. Tužbe datiraju od pre desetak godina, kada su „stručnjaci“ iz MUP-a smatrali da smo mi izuzeti iz pravnog sistema države, da Zakon o radu i njime priznata radna prava, ne važe u policiji. Smatrali su sebe jačim od suda, drsko i bahato sistemski uskraćivali prava zaposlenima, ali eto, konačno i to stiže na naplatu.

Pre par godina, rukovodstvo Sindikata srpske policije predložilo je tadašnjem ministru, da MUP ponudi sporazum za vansudsko poravnjanje, kojim bi se zaposleni (koji ga prihvate) odrekli zateznih kamata a da MUP naknadu isplati u više rata i na duži period, kako to ne bi ugrozilo normalno funkcionisanje ministarstva. Dobijen je odgovor koji nas nije začudio, a pojednostavljen bi glasio „Neću ja doveka biti ministar, videćemo ko će to jednog dana rešavati i plaćati.“ Taj odgovor je samo potvrdio osećaj koji svi zaposleni inače imaju, da probleme niko ne želi da sagleda i rešava sistemski, da je rukovodiocima lakše gurnuti ih pod tepih i praviti se naivan i neobavešten.

Danas ponovo, neki novi, rukovodioci misle da su nedodirljivi i bogomdani, prava zaposlenih svesno krše a na primedbe i ukazivanja daju odgovor „Tužite ako ste nezadovoljni.“ I zaista, može im se, jer niko od njih ne odgovara za propuste i finansijsku štetu koju tako prave zaposlenima ali i ministarstvu u celini. Svesno narušavaju finansijsku stabilnost MUP, nanose štetu budžetu države i za to ne odgovaraju.

SSP ovim putem poziva ministra Stefanovića da se ugleda na kolegu Šarčevića, da naloži preduzimanje mera prema odgovornima za uskraćivanje prava zaposlenima, koji svojim postupcima neminovno donose bespotrebne, dodatne troškove budžetu. Ministar treba da zna da „spor protiv MUP nije dobio samo onaj ko nije tužio“! O svim propustima rukovodilaca redovno ćemo izveštavati Sektor unutrašnje kontrole i Kabinet ministra i zahtevati povratne informacije o preduzetim merama. A pravo na tužbu sudu biće korišćeno u većoj meri nego što je to bio slučaj poslednjih godina, ukoliko ne bude pozitivnih pomaka.

Ilustracije radi, za predviđenih milijardu i dvesta miliona, koje će MUP isplatiti kao kazne i penale, mogli bismo da nabavimo najmanje 1200 patrolnih vozila. A znamo kakav nam je vozni park. O broju kompjutera, štampača, ili pak delova uniformi koje tako gubimo nema svrhe ni govoriti.

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

Solidarnost u Žandarmeriji

Ono što u MUP-u postoji od ove godine, institut solidarne pomoći, u  jednoj od organizacionih jedinica ovog ministarstva postoji odavno, tačnije od samog njenog  osnivanja.

Žandarmerija je organizaciona jedinica ministarstva koja obavlja najteže i najsloženije zadatke koji su često van mesta rada i predstavljaju rad na terenu širom  naše države što i jeste jedna od svrhe ove jedinice, da bude manevarska. Ovakvim načinom rada pripadnici vrlo često više vremena provode sa kolegama nego sa svojim porodicama te otuda i ne čudi velika međusobna solidarnost prositekla iz upućenosti jednih na druge.

Kada je reč o tome, nemoguće je ne pomenuti tragično stradalog žandarma Stevana Sinđelića, kao i solidarnost kolega koji su njegovoj porodici rešili stambeno pitanje. Time svakako nisu mogli Stevana da vrate njegovoj porodici, o tome nema ni pomena, ali su opet na neki način pokazali da Stevan nije zaboravljen od svojih kolega i drugova.

Nažalost ne tako davno napustio nas je još jedan kolega koji je izgubio bitku sa teškom bolešću. Major policije Goran Borisavljević bio je izuzetno poštovan među svojim kolegama. To poštovanje stekao je svojim radom i svojim odnosom prema kolegama kako pretpostavljenima tako i podređenima. Iza sebe ostavio je suprugu i dvoje dece. Iza sebe ostavio je i ono što mi svi imamo… kredite… Kredit je naša neminovnost ali banke su neumoljive te su i ovde žandarmi pokazali solidarnost i našli način da prikupe sredstva i pomognu porodici preminulog kolege.

Ovi ljudi su državi dali ono najvrednije što su imali, život i zdravlje, otuda malo i čudi odnos države prema njima, tačnije njihovim porodicama. Pomoć države ne mora uvek biti novčana, novac jeste potreban ali ne i presudan, nekome je dovoljno da vidi da postoji briga. U ovim, slobodno možemo reći, teškim vremenima trebalo bi, smatramo, zaposliti supruge kolega (ukoliko su nezaposlene) u ovakvim slučajevima, naravno u skladu sa mogućnostima i uslovima koje ispunjavaju i omogućiti im da na taj način izdržavaju porodicu. Država bi morala više pažnje da posveti ljudima koji su joj dali sve…

Služba za informisanje SSP
Nikola Petrović

Retrovizor 2016: osvrt na proteklu godinu

Kraj ove 2016. nije bio ni približno dramatičan poput one prošle, kada su nam ministar i tadašnji direktor uručili čestitku u vidu „analize rizika“ odnosno direktne pretnje otkazima za skoro 1500 naših koleginica i kolega. Ili „kriminalaca“ kako ih tada nazvaše.

No, ni kraj ove godine nije mogao da protekne bez „kriminilaca“ u policijskim redovima!!! Ponovo smo u osvit praznika stavljeni na stub srama, samo nas sada ne otpuštaju već „masovno hapse“. Bilo je to spektakularno hapšenje zaista, uz duge cevi i maskirane žandarme! Ma bili su tu svi elementi za jeftin, loše režiran holivudski film.

Korupcije u redovima zaposlenih u Ministarstvu unutrašnjih poslova svakako ima. U svim sektorima, ne samo u Direkciji policije, kako se često stiče pogrešan utisak u javnosti. Sindikat srpske policije oduvek se zalagao za borbu protiv korupcije i svih vidova kriminala u MUP, uostalom najveći broj naših članova čine policajci pa je to i normalno i sasvim prirodno. Svako ko ne zaslužuje uniformu, ne treba ni da je nosi! Moramo povući jasnu liniju između „nas“ i „njih“! Na ulici ili u zatvoru moraju završiti svi koji to zasluže, ali bez izuzetka, bez ikakve zaštite za bilo koga. Ne sme biti popusta ni za čistačicu ni za generala!

SSP se zalagao za tri „D“ u našem ministarstvu: dekriminalizaciju na svim nivoima, depolitizaciju i decentralizaciju. I danas to tražimo ali procesi idu u suprotnim smerovima. MUP i policija su sve politizovaniji, za rukovodeća mesta na skoro svim nivoima presudan je politički uticaj, struka je u zapećku! Od decentralizacije nije bilo ništa, naprotiv. Logistika i ljudski resursi su centralizovani u toj meri da su postali neefikasni i praktično beskorisni! A dekriminalizacija je posebna priča…

Sudeći po rezultatima rada Sektora unutrašnje kontrole, korupcija i sav kriminal u MUP počinju i završavaju se na nivou običnog policajca, onog na pozornici ili u patroli! Ponekad, slučajno, rekli bismo, u tu mrežu zaluta i neki pomoćnik komandira, zamenik načelnika… Budući da Zakonom o policiji delokrug rada SUK nije ograničen na taj najnižini nivo zaposlenih, postavlja se nekoliko pitanja:

  • Da li je SUK uočio postojanje kriminala na višim nivoima u MUP?
  • Ako nije, da li smatraju da takvog kriminala i nema ili sebe smatraju nesposobnim da istraže kriminal na višim nivoima?
  • A ako su detektovali postojanje kriminala kod rukovodilaca u MUP, neka nam pokažu šta su uradili po tom pitanju ili odgovore zašto nisu, zašto to ne procesuiraju?
  • Da li ih je strah da diraju u „osinjak“ ili ih je neko „dobronamerno“ posavetovao da tu ništa ne čačkaju?

I baš kao što smo prošle godine poručili ministru da se, kod određivanja spiskova „nepodobnih i nečasnih“, predviđenih za otkaz, olako oslonio na tadašnjeg direktora i njegove načelnike Policijskih uprava, slično mu možemo poručiti i sada. Da, ministre, korupcije ima među policajcima, što zbog teških uslova rada i malih primanja, a što zbog sve lošije selekcije kod prijema u radni odnos. Verujte nam, ministre, da je najveći uzrok kriminala kod policajaca upravo to što su oni svedoci nekažnjenog kriminala ogromnih razmera među svojim rukovodiocima, od srednjeg i višeg nivoa rukovođenja.

Krenuli ste, ministre, sa smenama načelnika, napravili nekoliko pravih rezova i odličan izbor novih rukovodioca i za to ste od nas dobili čestitku i javno priznanje. Ali smo i tada naglasili da ste tek zagrebali po površini i da tu ne smete stati… Da veliki broj načelnika nije za smenu već za lišenje slobode i krivično procesuiranje! Imenovanje novog direktora policije je pravi potez u tom smeru, izabrali ste čoveka za čije ime se afere ne vezuju, repovi ne vuku… Iskoristite njegov autoritet i poštovanje koje uživa kod policajaca.

Na tom putu imaćete iskrenu i bezrezervnu podršku SSP.

Da to nisu prazne reči, olako stavljene na papir, mogu potvrditi naša dela. Mi smo sindikat koji je ove godine podneo tri krivične prijave protiv rukovodilaca u MUP. Podneli smo desetak inicijativa za pokretanje disciplinskih postupaka zbog povreda službenih dužnosti od strane starešina i zbog povreda prava zaposlenih! Da kod nas nema zaštićenih niti selektivne pravde govori i to da smo podneli krivičnu prijavu i protiv jednog našeg aktiviste koji se usudio da proneveri novac članova. Naravno, iznos je bio sitan, nadoknađen, a taj gospodin je smenjen sa funkcije i isključen iz članstva. (Sada je on, nažalost, aktivista u jednom drugom sindikatu, al to ne govori o njemu, već o tom sindikatu!)

O uočenim nelogičnostima i sumnjama na ozbiljan kriminal na najvišem nivou obaveštavali smo i ministra i SUK u više navrata. To je rezultiralo sa nekoliko krivičnih prijava koje sektor podneo protiv više lica. Postignutim smo samo delimično zadovoljni jer ostaje gorak ukus u ustima kada neko kaže da je za aferu kod nabavke borbenih patika odgovorno tek nekoliko referenata. Smatramo da to nije moglo biti realizovano bez učešća, ili barem blagoslova, nekog na visokoj poziciji u Sektoru za materijalno finansijske poslove. Da ne bude zabune, afera je iz vremena bivšeg ministra, u vreme načelnika Kojića, mada i Nedeljkovićku smeniše bez obrazloženja. Ali zato afera sa crvljivim mesom nije iz prošlog vremena, vrlo je aktuelna. I vrlo nerešena i dalje ko, kad, kako i zašto!?

Sa tom praksom ukazivanja na kriminal u vrhu MUP nastavićemo i u 2017. Pozivamo sve koleginice i kolege da nam dostavljaju takve podatke, svi oni koji nemaju poverenja u svoje starešine ili SUK, neka informacije dostave nama a mi ćemo se potruditi da kriminalcima zagorčamo život.

Naravno, pozivamo i kolege iz SUK da nam se obrate ukoliko naiđu na zid, ukoliko im neko zabrani istragu, ako ih neko sabotira i onemogućava rad.

Ne znamo da li je ministru Stefanoviću poznato da sindikati u MUP danas najveću muku imaju da zaštite njegov autoritet! Da, izgleda paradoksalna situacija, ali je zaista tako. Ministrovi potčinjeni su ti koji ne poštuju njegovo ime i njegov potpis, masovno krše prava radnika zagarantovana njegovim potpisom. Od nepoštovanja odredbi PKU, preko podzakonskih akata koje je usvojio, do Odluke o posebnoj naknadi za rad u otežanim uslovima koju je doneo. Rukovodioci na različitim nivoima trude se da se obesmisle postojanje tih akata, tumače ih svako prema svom nahođenju, ređaju se depeše na depešu, a nered sve veći!

Ne bismo bili fer a da ne pomenemo i nekoliko dobrih stvari u ovoj godini na izmaku. Posle dužeg vremena započela je nabavka nekoliko stotina preko potrebnih patrolnih vozila. Svakako je velika stvar i to što je po prvi put isplaćena solidarna pomoć u skladu sa PKU za državne organe! Iskreno verujemo, i to smo već pomenuli, izbor novog direktora je jako bitna stvar za policiju!

Ali nikako ne smemo zaboraviti očajno stanje u kom se našao budžet MUP. Budžet je pred pucanjem upravo zbog nekadašnjeg odnosa MUP prema zaposlenima, brutalno su nam gazili radna prava, a sad je to stiglo na naplatu. Nažalost ili na sreću, glavni krivac više nije u ministarstvu.

Ne smemo zaboraviti ni donošenje novog Zakona o policiji sa svim svojim retkim vrlinama i  mnogobrojnim manama na koje smo javno ukazivali i pre njegovog usvajanja. Taj zakon je ukinuo prezumpciju nevinosti za policijske službenike, doneo je niz nelogičnosti i praktično će ukinuti naknadu za troškove dolaska na posao i odlaska sa posla! Nekoliko hiljada zaposlenih, koji prevaljuju stotine kilometara dnevno, naći će se u teškoj situaciji. Poslodavcu je opet bilo komplikovano da procesuira nekolicinu onih koji zloupotrebljavaju to pravo lažnim prijavama boravka, pa je odlučio da kazni sve putnike! Naravno, da će i to pasti na sudu, da će uslediti tužbe i kasnije manogo veći troškovi za ministarstvo, ali kao da to nikog ne zanima.

Sektor za vanredne situacije i dalje je ni na nebu ni na zemlji a ljudi zbunjeni i sluđeni, zabrinutu za svoju sudbinu i egzistenciju svojih porodica! Vatrogasaca spasilaca sve manje, sve stariji i bolesniji. Administrativnih radnika sve više. Oprema i vozila neadekvatna, istrošena i nebezbedna, starija čak i od vatrogasaca samih! Da li se SUK ikada bavio mogućnostima korupcije u upravi za preventivu?

Nažalost, reprezentativni sindikati pali su i na ovom ispitu kao nebrojeno mnogo puta do sada. Jedan sindikat, poznat po takvoj politici, složio se sa predlogom Uredbe, a drugi, u višemesečnom zimskom snu, nije našao vremena da ode do ministarstva i uloži neku primedbu. Ovaj prvi pravi koktele, nešto slavi (pitamo se šta) a ovaj drugi sad nešto diže galamu i prašinu, pokušavajući da zabašuri činjenicu da deci svojih članova nije obezbedio paketiće.

Ali, dobro, legitimitet su ima dali članovi, pa neka im oni i oduzmu, mi ćemo raditi svoj posao i dalje. Borićemo se za sva radna i ljudska prava i za svakog zaposlenog, bez obzira na sindikalnu pripadnost. I kod „analize rizika“ nismo delili kolege, tražili smo kompletno poništenje, vraćanje svih zaposlenih na stara radna mesta i u tome smo uspeli.

Nadamo se da u 2017. nećemo imati toliko ozbiljnih iskušenja i nezahvalnih poslova, da ćemo dogodine u ovo vreme imati razloga da slavimo. I mi kao sindikat i svi zaposleni!

Sledećeg leta slavićemo desetogodišnjicu svog postojanja, a verujemo, i dobijanje statusa reprezentativnog sindikata u MUP. Tek tada će zaposleni, ali i poslodavac, shvatiti šta znači i na delu videti istinski reprezentativni sindikat!

Može biti samo jedan SSP!

Predsednik SSP
Lazar Ranitović

Rekordna zaplena heroina na graničnom prelazu Horgoš

HORGOŠ – 19.12.2016. godine na graničnom prelazu sa Republikom Mađarskom zaplenjena je rekordna količina od 39,4 kg heroina od strane policijskih službenika Stanice granične policije Horgoš.

horgos-1Prilikom redovne kontrole na izlazu iz zemlje u zelenom kontrolnom prolazu, namenjenom putnicima koji nemaju ništa za carinjenje, u ponedeljak zaustavljen je automobil marke „nisan“ albanskih registarskih oznaka, kojim je troje albanskih državljana, članova porodice, putovalo iz Albanije ka Mađarskoj. Odličnom procenom kolega automobil je izdvojen za detaljnu kontrolu, pa je najpre u podu ispod patosnice ispred suvozačevog sedišta primećena metalna ploča koja nije fabrička. Kada je skinuto suvozačevo sedište i otvorena pomenuta naknadno umetnuta ploča, u šupljini poda vozila je uočeno pet paketa obmotanih žutom lepljivom trakom, koji su oblikom i načinom pakovanja ukazivali na to da se radi o nekom narkotiku i jedan paket bele boje takođe sumnjivog sadržaja. Između paketa su se protezali žica i kanap, čija namena u prvom trenutku nije bila poznata, te je s toga iz bezbednosnih razloga dalja kontrola bila obustavljena do dolaska kontra-diverzione ekipe MUP-a, dok su kolege SGP Horgoš obezbedile lice mesta. Albanski državljani su lišeni slobode i određena im je mera zadržavanja do 48 časova nakon čega će uz krivičnu prijavu biti predati Višem tužilaštvu u dalju nadležnost. Očito se radi o opojnom sredstvu namenjenom tržištu Evropske unije čija ulična vrednost iznosi više miliona evra.

horgos-4 horgos-3

Sindikat srpske policije želi da istakne ovakve rezultate kolega koji profesionalnim radom, ličnim zalaganjem i dubokom svešću ogromne većine zaposlenih u Ministarstvu unutrašnjih poslova kada je u pitanju borba protiv svih oblika kriminala doprinose bezbednosti Republike Srbije, regionu ali i zemljama EU, što predstavlja satisfakciju za dalji rad. Sigurno da se ovakav odnos prema radu može okarakterisati dubokim patriotizmom i da zaposlini ne mere nivo patriotizma visinom dnevnice. S druge strane svakako da je nepohodno i potrebno pre svega da bi se održao visok nivo motivacije za rad, ali i podsticaj na druge zaposlene kako bi imali visoke rezultate rada,  adekvatno nagraditi zaposlene koji su doprineli ovom istorijskom rezultatu kada je u pitanju zaplena narkotika na graničnom prelazu Horgoš.

Služba za informisanje SSP
Boban Đorđić

 

 

Težak položaj saobraćajaca-uviđajaca

Zaječar, 16.12.2016. godine, – Predstavnici Sindikata srpske policije RC Zaječar, Igor Stojadinović i Andrija Jering, u prisustvu  direktora JKP ‘’ZAJEČARPARKING’’ Nenada Vasilijevića, u prostorijma OSP Zaječar, načeliniku OSP Zaječar Draganu Miletiću zapisnički su predali preko potrebna obezbeđena tehnička sredstva, uređaje, opremu i potrošni blokovski materijal, neophodne  za sprovođenje poslova ‘’uviđaja saobraćajnih nezgoda’’ i to:

  1. venile za uzimanje uzoraka krvi, opis VAC.LI-Hep., 10ml, plastična-300 komada;
  2. obrasce “Skica“ lica mesta saobraćajne nezgode – 1000 komada i obrasce “Situacioni plan“ lica mesta saobraćajne nezgode-1000 komada u bloku A4;
  3. laserski daljinomer marke “Boš“- 1 komad, ciklometar- 1 komad, metar merne dužine 5m-3 komada, metar merne dužine 10m- 2 komada, merne trake dužine 50m-4 komada, baterijske lampe-5 komada, torbu za smeštaj uviđajne opreme-1 komad i
  4. digitalni foto-aparat, marke Nikon Coolpix S6700-1 komad.

Pomenuta donacija je prethodno opredeljena kao prioritetna i neophodna za normalan rad i funkcionisanje, između predstavnika SSP RC Zaječar i  predstavnika Odeljenja saobraćajne policije u Zaječaru, Saobraćajne policijske ispostave Zaječar.

Za pomenutu donaciju veliku i iskrenu zahvalnost dugujemo direktoru i menadžmentu JKP “ZAJEČARPARKING“, kao i načelniku OSP Zaječar glavnom policijskom inspektoru Draganu Miletiću koji je blagovremeno prepoznao ozbiljnost situacije i nedostatak određene opreme, uređaja, sredstava i blokovskog potrošnog materijala, neophodnih za profesionalno obavljanje poslova “uviđaja saobraćajnih nezgoda“.

Ovim činom još jednom smo dokazali da kao sindikat nismo samo kritički nastrojeni, već da smo tu da uvek pružimo ruku pomoći i prijateljstva, zarad stvaranja boljih uslova za nesmetan rad naših koleginica i kolega.

Dana 12.07.2007 godine, Prof. Dr Milan Vujanić je u svom predgovoru zbornika radova stručnog seminara “UNAPREĐENJE POSLOVA OBEZBEĐENJA LICA MESTA I VRŠENJE UVIĐAJA SAOBRAĆAJNIH NEZGODA“, održanog u Beogradu jasno i precizno izneo:

VRŠEĆI UVIĐAJ SAOBRAĆAJNE NEZGODE, SAOBRAĆAJNA POLICIJA IMA ČETIRI OSNOVNA ZADATKA:

  1. Obezbeđenje mesta na kome se dogodila saobraćajna nezgoda i sprečavanje nastanka novih štetnih događaja,
  2. Pružanje pomoći povređenim  licima i organizovanje njihovog hitnog transporta do zdravstvene ustanove;
  3. Samostalno vršenje uviđaja ili učešće u vršenju uviđaja u cilju obezbeđivanja kvalitetnih dokaza za sudski postupak i važnih informacija za praćenje i unapređenje stanja bezbednosti saobraćaja;
  4. Neposredno regulisanje saobraćaja u cilju uspostavljanja optimalne protočnosti saobraćaja uz maksimalnu bezbednost u zoni saobraćajnih nezgoda.

DA BI NAVEDENE I DRUGE ZADATKE USPEŠNO IZVRŠAVALA, SAOBRAĆAJNA POLICIJA MORA BITI DOBRO OPREMLJENA I STRUČNO OSPOSOBLJENA.

Te “netako“ davne 2007. godine, na osnovu predloga i upornosti “eminencije“ iz domena saobraćajne i pravne nauke, Prof. dr Milana Vujanića, Prof. dr. Krsta Lipovaca, asistenta Mileta Vukašinovića sa Kriminalističko policijske akademije, generala, tadašnjeg načelnika Uprave saobraćajne policije Stojadina Jovanovića, izvinjavamo se što ostale nismo spomenuli, a svakako im dugujemo veliku zahvalnost, potrudili su se da svo svoje znanje, umeće i iskustvo iz oblasti saobraćajne i pravne nauke pretoče u jedinstveni projekat “UNAPREĐENJE POSLOVA OBEZBEĐENJA LICA MESTA I VRŠENJE UVIĐAJA SAOBRAĆAJNIH NEZGODA“, koga je podržala Vlada Republike Srbije u okviru Nacionalnog investicionog plana.

Smatrali smo da je 2007. godina svakako prelomna godina, od koje je trebalo da usledi boljitak za saobraćajnu policiju u Srbiji i to po osnovu:

  1. nabavljenih 45 savremenih i funkcionalnih vozila za obezbeđenje lica mesta i uviđaje (12 kombi vozila tkzv. pokretne kancelarije i pokretne labaratorije i 33 opremljena putnička-specijalna vozila kao pokretne labaratorije) koji su bili snabdeveni sa 45 kompleta za obezbeđenje lica mesta i 45 kompleta-nesesera za vršenje uviđaja koji su između ostalog sadržali 45 najsavremenijih digitalnih fotoaparata sa blicevima, 12 dvd kamera, 45 laptop računara sa štampačem i skenerom za upotrebu u vozilu i dr.
  2. osposobljeno je 50 starešina saobraćajne policije i 960 saobraćajnih policajaca u Srbiji za pravilno i efikasno korišćenje nabavljenih vozila, uređaja i opreme u svakodnevnom radu.

Kako god da izgleda ali ne možemo a da ne pohvalimo tadašnjeg predstavnika poslodavca, koji je u okviru poslova Uprave saobraćajne policije u delokrugu rada “Obezbeđenje lica mesta i vršenje uviđaja saobraćajnih nezgoda“ počeo da uvodi pravi red, a od svojih pripadnika je stvarao prave profesionalce, samostalne, žargonski rečeno, “uviđajno-operativne radnike“, a mislimo na kompaktnu celinu “saobraćajnog policajca i krim. tehničara“.

Svakako jedinstveni projekat ove vrste imao je itekako ostvarive ciljeve:

  1. Brži izlazak policije na mesto saobraćajne nezgode;
  2. Brže i kvalitetnije zbrinjavanje povređenih lica u saobraćajnim nezgodama;
  3. Kvalitetnije obezbeđenje lica mesta saobraćajne nezgode;
  4. Obezbeđenje bolje protočnosti saobraćaja kroz efikasnije regulisanje saobraćaja u zoni saobraćajne nezgode;
  5. Obezbeđenje veće bezbednosti učesnika u saobraćaju, posebno u zonama u kojima se neposredno vrši uviđaj saobraćajne nezgode;
  6. Izrada kvalitetnije uviđajne dokumentacije od značaja za dalju analizu, vođenje krivičnog ili prekršajnog postupka, kao i za nadoknadu nastale materjalne štete u saobraćajnoj nezgodi,
  7. Stvaranje kvalitetene baze podataka o saobraćajnim nezgodama sa ciljem upravljanja bezbednošću saobraćaja.

Posle skoro jedne decenije realizacije projekta “Unapređenje poslova obezbeđenja lica mesta i vršenje uviđaja saobraćajnih nezgoda“, Upravi saobraćajne policije postavljamo sledeća pitanja:

  1. U kom stanju tehničke ispravnosti su namenska vozila obezbeđena projektom za poslove obezbeđenja lica mesta i vršenje uviđaja SN?
  2. Da li postoji i u kakvom je stanju oprema za obezbeđenje lica mesta i vršenje uviđaja SN?
  3. Šta i koliko ste od opreme za obezbeđenje lica mesta i vršenje uviđaja saobraćajnih nezgoda obnovili i dopunuli u zadnjih pet godina?
  4. Koliko trenutno imate radno angažovanih starešina i policijskih službenika na poslovima uviđaja saobraćajnih nezgoda?
  5. Ko i zbog čega je naložio samo fiktivno postojanje uviđajnih patroli (izuzimamo SPI za vršenje uviđaja SN u Beogradu i specijalizovana odeljenja i grupe u Novom Sadu, Nišu i Kragujevcu), a njihov delokrug rada više bazirao ka poslovima kontrole učesnika u saobraćaju?
  6. Da li, gospodo, smatrate u da je u toku obavljanja 12-časovnog radnog vremena policijskog službenika u fiktivnoj “Uviđajnoj patroli“, policijski službenik psihički spreman i fizički sposoban da u 11. satu bude upućen na vršenje uviđaja SN sa, nedao bog, poginulim ili povređenim licima, a da je u prethodnih 11 sati svog rada, radio na merenju brzine radarom 3 sata, radio na opštoj kontroli učesnika u saobraćaju 3 sata, postupao po nalozima i naredbama na zaduženju 3 sata, radio na ostalim poslovima koji ne spadaju u delokrug rada bezbednosti saobraćaja 2 sata. Šta nam o tome može reći vaša foteljaška statistika i vaše tabelarne analize i prikazi?
  7. Koliko Vas iz Uprave saobraćajne policije je u periodu pre dolaska na poslove visokih oficira imalo terenskog rada i angažovanja na poslovima vršenja uviđaja saobraćajne nezgode?
  8. Koliko trenutno na području R.Srbije imate rukovodioca na nivou OSP, SPI i PS koji nemaju završen osnovni kurs za regulisanje i kontrolu saobraćaja i kurs za vršenje uviđaja saobraćajnih nezgoda?
  9. Koliko ste u zadnjih pet godina organizovali kurseva za regulisanje i kontrolu saobraćaja i kurseva za vršenje uviđaja saobraćajnih nezgoda?
  10. Kada ćete policijskim službenicima, koji su pripadnici specijalizovanih uviđajnih patrola, poboljšati radni status,  unaprediti njihov hijerarhijski položaj i izboriti se za povećanje platnog koeficijenta?

Dok Vi gospodo lepo razmislite i date nam odgovore na prvih deset pitanja, mi ćemo se svakako potruditi da nadomestimo našim koleginicama i kolegama neophodnu opremu, uređaje i sredstva za rad. Sve ovo ne činimo iz razloga naše promocije, već iz razloga kako bi iste zaštitili, prvobitno od sve većeg prisustva stresa koji direktno prouzrokuje nedostatak neophodne opreme od koje direktno zavisi kvalitet njihovog rada. Nedostatak opreme, uređaja i sredstava za obezbeđenje lica mesta i vršenje uviđaja SN na licu mesta  direktno može dovesti u opasnost njihov život i život učesnika SN, i prouzrokovati nesagledive posledice. Svakako je važno naglasiti, da ti isti nedostaci policijske službenike kao direktne izvršioce mogu dovesti u neopovoljan položaj, da sutra odgovaraju disciplinski ili, nedao bog, krivično, jer tužioca ili sudiju ne zanima da li si imao čime i sa kim da obezbediši lice mesta SN, učesnike, vozilo, trag…,  da  izmeriš, fotografišeš ili izuzmeš…

                                                                                          Predsednik SG Zaječar
   Igor Stojadinović

Nekad ni nagrada ministra nije dovoljna!

Veliku pažnju zaposlenih u Ministarstvu unutrašnjih poslova privukla je najava uspostavljanja sistema karijernog napredovanja. Probuđene su nade hiljada zaposlenih koji godinama vredno i savesno rade, daju sebe službi u potpunosti, a zauzvrat ne dobijaju bilo kakvo priznanje, osim tapšanja po ramenu. Tapkaju pri tome u mestu u svojim karijerama, gledajući neke druge koleginice i kolege kako meteorskom brzinom napreduju, penju se na lestvici radnih mesta, preskačući i po nekoliko stepenika.

U poslednjih desetak godina imali smo priliku da vidimo zaista začuđujuće uspone u karijerama, gde su policajci od vođa patrole ili sektora stizali za svega par godina do visokih činova, pukovnika pa čak i generala. Tim meteorskim usponima, naravno, kumovale su kumovsko-rođačke, zavičajne ali i sindikalne i pre svega političke veze. Podrška jednog reprezentativnog sindikata ili odgovarajuće stranke (vladajuće u tom trenutku) bila je sigurna ulaznica u „visoko društvo“.

I danas je tako još uvek! Iskreno se nadamo ne još zadugo jer kako svojevremeno izjavi ministar Nebojša Stefanović, najavljujući novine u Zakonu o policiji: „Karijerno napredovanje znači da čin stičete isključivo na osnovu znanja i zasluga, tokom obavljanja posla, policajac da bi napredovao mora pokazati požrtvovanje, rezultate i mora da ima odgovarajuću školu.“

Upravo to – požrtvovanje, znanje i dobri rezultati jeste ono što krasi našeg kolegu iz jedne područne Policijske uprave i što nas je podstaklo na ovu priču. Taj policijski službenik pridodat je Odeljenju kriminalističke policije još davne 2008. godine. Duži niz godina ostvaruje izvanredne rezultate a kao priznanje za taj i takav rad stigla je i vredna nagrada i to iz ruku ministra. Proglašen je za policajca godine u Policijskoj upravi za 2015. godinu i tom prilikom nagrađen revolverom.

Međutim, dugogodišnji rad, mnogobrojna priznanja i nagrada ministra nisu bili dovoljni da taj kolega napreduje. On i dalje radi odgovoran posao, posao kriminalističkog inspektora, a prima platu običnog policijskog službenika. Na predlog za raspoređivanje u OKP dobijen je odgovor da za njega nema mesta!

I možda bi takav odgovor manje boleo da nije one priče iz drugog pasusa ovog teksta, a toga je bilo i u toj PU u izobilju. Mnogi su napredovali brzo i preko reda, a za izvrsnog policajca, vrednog i požrtvovanog, eto, nema mesta!

Svesno i namerno izbegavamo pominjanje imenom i policijske uprave i konkretnog kolege, da mu ne nanesemo dodatnu štetu, ukoliko prorade sujete odgovornih, ali i zbog toga što konkretna imena ne znače mnogo – u našem tekstu mnogi se mogu prepoznati! Nadamo se da će se neko u vrhu Direkcije policije osetiti prozvanim, kad pročita ovaj tekst, te pokrenuti mehanizme za iznalaženje sistemskih rešenja za ovakve primere. A rešenje se za odličnog radnika mora naći. Nema alternative ukoliko želimo uspešnu i efikasnu službu zaista, a ne samo pred kamerama.

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

Sindikat danas (3): zašto su sindikati u MUP-u nemoćni i slabi?

U današnje vreme novac ima veoma veliku, presudnu vrednost i od njega zavisi stanje u društvu. On nam daje uslove za moć i  nezavisnost, ali nam daje i socijalni prestiž. Naravno, novac je i glavno oružje sindikatima u borbi za prava radnika, gde se jačina sindikata osim u broju članova, ogleda u njihovoj finansijskoj strukturi. Međutim, postavlja se pitanje da li sindikati racionalno raspolažu novcem koji poseduju, prikupljenim najvećim delom od članarine i malim procentom od donacija?

Hteli to da priznamo ili ne, sindikalizam u MUP-u je ogledalo sindikalizma u Srbiji. Slabosti sindikata se ogledaju u netransparentnom poslovanju, nedovoljnom uključivanju članova u donošenju odluka i njihovom izboru u organe sindikata. Sindikate krase doživotni, nestručni ili kompromitovani rukovodioci kojima je data velika moć odlučivanja. Naravno dobar broj njih ima stare, dobro poznate sklonosti,  njihov je prevashodan cilj dobijanje materijalne i finansijske koristi od sindikata.  Sve ovo za posledicu ima razočarenje radnika u sindikate,  promenu njihove svesti i pogleda na sindikalizam.

U MUP-u postoji 29 zvanično registrovanih sindikata. Da je mnogo, mnogo je, svi to znamo, ali što više  manjih sindikata imamo, veći su slabiji. A to i jeste cilj svakog poslodavca. Razlog formiranja velikog broja patuljastih sindikata, uglavnom, nije vera u bolje sutra ili mogućnost da sa desetak ili par stotina članova-poznanika mogu nešto dobro da učine za sve nas. Ako pogledamo njihova rukovodstva slika će biti mnogo jasnija. Uglavnom su to sada bivši rukovodioci većih sindikata, naviknuti na određene privilegije i lične koristi.

Međutim, čija je krivica za postojanje ovolikog broja sindikata, gde je nužna posledica (pa i cilj?) slabljenje većih sindikata i gubitak poverenja članova u sve druge? Odgovor nije jednostavan ali, nažalost, krivica je obostrana. Krivica velikih sindikata sastoji se u tome što su gore pomenutim slabostima dozvolili svoje urušavanje, a odgovornost zaposlenih leži u tome što daju poverenje takvim sindikatima, koje osnivaju i vode više puta kompromitovani lideri. Evo jednog primera:  Bivši član rukovodstva jednog reprezentativnog sindikata koji je zbog malverzacija sa novcem dobio krivičnu prijavu od dojučerašnjih saboraca, i isteran iz istog, osniva drugi manji sindikat i  privlači nekoliko stotina članova-poznanika. Dok je tako jačao, dešavale su se čudne stvari. Jedna od tih je, da je taj čovek, sudeći prema novinskim člancima, na auto-putu u civilu , službenim vozilom izigravao saobraćajca, zaustavljao vozila i tražio novac. Naravno, bio je prijavljen, potom uhapšen i zadržan nekoliko dana u pritvoru ali nečijom „dobrom“ voljom biva oslobođen.  Da nevolja za njega bude veća, iz sindikata čiji je glavni osnivač biva isteran, da bi nedugo zatim, formirao još jedan, još manji sindikat sa jedva  stotinak članova. Treći po redu sindikat.  Pitanje je da li to njegovi članovi znaju, a ako znaju nek razmisle da li bi takvoj osobi dali da im pričuva novac?

Reprezentativni sindikati u MUP-u su svakim danom sve slabiji u broju članova i njihovom poverenju. Razloge svi znamo: neuspeli štrajk 2014 godine, veoma brzo napredovanje njihovih rukovodioca, neslaganje sa ostalim sindikatima i neprihvatanje ponuđene saradnje, netransparentnost, nerešavanje problema prvenstveno svojih članova, pa potom i ostalih zaposlenih, nezainteresovanost i nedovoljno uključivanje u donošenje zakonskih i podzakonskih propisa, blanko saglasnost na „analizu rizika“ itd. U cilju prikrivanja svoje nemoći ali i svog nerada, njihova politika se svela pre svega na „kupovinu“ članstva. To je jedan vid starog ali uspešnog „sindikalizma“ u Srbiji gde novčanim davanjima pre svega novim članovima, pokušavaju da održe privid jakih sindikata, pritom slabeći svoje finansije, koje su neophodne za onu pravu, jaku i organizovanu sindikalnu borbu. Gledajući njihove sajtove i fejsbuk stranice možemo videti hvalospeve o tome kako su, recimo, novim članovima kupili štampač, računar, popravili vozilo, kupili deo uniforme, opremili službene prostorije, organizovali proslave i slično. Praktično time sindikati preuzimaju obaveze poslodavca i novcem članova finansiraju MUP. A pri tome retko koji istinski problem zaposlenih uspevaju da reše…

Prava sindilna borba podrazumeva usmeravanje svih potencijala, pa i finansija kojima sindikat raspolaže, u cilju pritiska na poslodavca da gore pomenute stvari obezbedi, iz njegovog isplaniranog budžeta. Iako znamo da je rak-rana MUP-a nedovoljan i loše planiran budžet i da sindikat nije dužan niti obavezan da krpi rupe pomažući im na gore pomenute načine, većina sindikata, uključujući i reprezentativne, ipak to rade. S jedne strane zadovoljan poslodavac, oslobođen brige za svoje obaveze, a sa druge strane lažno zadovoljni članovi koji su odavno naviknuti na to. Poslodavac zadovoljno trlja ruke – socijalna tenzija je pala. Zbog takvog odnosa prema članovima, oni vremenom počinju da gledaju na sindikate kao na nekog kome je DUŽNOST da im obezbedi papir, štampač, računar, paketić, novčanu pomoć, putovanje, polutke na rate i sl. Pri tome zaboravljajući, doduše ne svojom već krivicom sindikata, glavnu i osnovnu svrhu osnivanja i postojanja svakog sindikata – istinsku borbu za zaštitu njihovih prava i poboljšanje uslova rada. Kako se boriti da nam bude bolje kada su rashodi skoro svih sindikata za gore pomenute stvari 70-90% celog budžeta? Kako imati jak i nezavistan sindikat sposoban za dugotrajan iscrpljujući štrajk, koji raspolaže finansijskim mogućnostima da za vreme štrajka svim članovima garantuje isplatu pune zarade?

Da li ćemo konačno da shvatimo da smo čuvenih 10.000 dinara koje smo dobijali svakog meseca izgubili zbog takvog odnosa, gde je bolje da se učlanimo u drugi sindikat koji nam, recimo, za rođenje jednokratno daje 15.000, a „onaj tamo“ SSP 10.000? A zbog onog što nam dao 15.000 za rođenje deteta ostadosmo bez svakomesečne „desetke“.

Da li ćemo početi svi da se, kao reprezentativni sindikati, za naša prava borimo kupovinom štampača, uniformi, računara, polutki na rate ili ćemo se uozbiljiti i već jednom shvatiti da sindikat mora čuvati i jačati svoje finansije za ubuduće?

Upravo ih gore pomenutih razloga, iako SSP, za razliku od drugih sindikata, svakodnevno jača i raste, nema još uvek dovoljnu snagu da sam promeni neke stvari u globalu, a koje se tiču povećanja plate, dobijanje novih vozila itd. Mi poštujemo novac naših članova i ne rasipamo ga, akumuliramo ga u budžet i štrajkački fond, ulažemo u naše aktiviste, trošimo ga na obilazk organizacionih jedinica gde rešavamo problematiku gde god se pojavimo.

Kada zaposleni u MUP pažljivo pročitaju ovaj tekst, shvate njegov cilj i svi zajedno promenimo ugao gledanja na sindikate, možemo očekivati da nam uskoro bude bolje. A do tada, pružite podršku SSP jer smo jedni od retkih zagovornika one prave sindikalne borbe, finansijski transparentni, otvoreni za saradnju sa drugima i bez šarenih laža za članove. Istinu na videlo pa ma koliko bolna da je.

Uostalom, moto ovog sindikata jeste: ZADOVOLJAN ČLAN, JAK SINDIKAT!!!

Služba za informisanje SSP
Zoran Stojčić

Sindikat danas (2): kako unaprediti sindikalni rad?

U današnje vreme ljudima je sve teže i da zamisle da neko nekome pomaže tek tako i bez zadnjih namera. Teško im je da poveruju u to da se neko bavi sindikalnim radom nesebično. Uobičajena sumnja je da sindikalni aktivisti imaju neki interes, najčešće misli idu ka tome da oni – sigurno dobijaju novac za taj rad ili imaju dodatne pogodnosti, bliski su rukovodstvu poslodavca pa će to iskoristiti za napredovanje, itd. Ma šta tu ima da se misli? I zašto baš da im pomognemo u ostvarivanju ličnih ambicija. Mi ćemo dobiti šta?

Teško je ljudima da shvate i prihvate činjenicu da je neko spreman da žrtvuje miran život i slobodno vreme da pokuša promeniti na bolje sistem iznutra, da taj neko tek tako izabere težak put umesto da okleva i čeka bolja vremena ili jednostavno da se prepusti sudbini.

A u stvari, ne treba tu mnogo da se  misli. Ako smatramo da postoji potreba da naša prava i naši radnički interesi budu zaštićeni, trebalo bi da i sami aktivno učestvujemo i „uzmemo stvar u svoje ruke“. Da sami odlučimo koji ljudi će da nas predstavljaju. Da to omogućimo ljudima koji nam ulivaju poverenje, da deluju i govore u naše ime i da im damo punu podršku. Moramo zauvek ostaviti iza nas vreme kada su ljudi na takve pozicije imenovani putem formalnih ili unapred režiranih izbora. Ne treba prepustiti bilo kome da glasa i odlučuje u naše ime. Tek ako aktivno učestvujemo u radu sindikata i izboru rukovodstva, tada imamo i moralno pravo da kritikujemo izabrane, da im tražimo polaganje računa ali i ostavke ukoliko ne opravdaju naše poverenje.

Vreme je da i MUP shvati ono što uspešni poslodavci odavno znaju – da efikasne sindikalne ili profesionalne organizacije mogu da budu izuzetno korisne za bilo kog poslodavca, jer preko njih dobija pravu povratnu informaciju ne/zadovoljstva radnika. Informaciju neiskrivljenu strahom, neopterećenu bolesnom zavisnosti i ulizištvom ili pak naglašeno stegnutu zbog hijerarhijske strukture. Ova vrsta odnosa često može sačuvati neku organizaciju od kolapsa, izazvanog odvajanjem rukovodstva od realnosti, preteranim otuđenjem rukovodstva od zaposlenih.

Mogućnosti koje pruža sindikalno i drugo udruživanje ne koriste se dovoljno efikasno u našoj zemlji, tu smo jako daleko od željenog u poređenju sa zemljama sa razvijenim civilnim društvom. Stiče se utisak da se tradicionalni sindikati i profesionalne organizacije, velike sindikalne centrale u Srbiji, ali i reprezentativni sindikati u MUP, uglavnom održavaju na inerciji članstva iz prošlosti, koje se sve više i više smanjuje. Imamo i mnogo novih malih sindikata koji, podsticani razočarenjem i nezadovoljstvom ili pak od strane poslodavca, niču svakodnevno, ali tu ipak nema dovoljno novih ideja, sindikata spremnih da ponude alternativu. Čast izuzecima.

Ipak, postoje razlozi za optimizam, jer vidimo više pozitivnih rezultata proisteklih iz privremenog ili trajnog udruživanja. Zaposleni u javnom sektoru, pa i MUP, u poslednjih nekoliko godina izgleda da doživljavaju sudbinu onih koji rade u privatnom i potreban im je snažan i dobro organizovan sindikat. Sindikat srpske policije dokazao je da je u stanju da pokaže da u MUP rade živi ljudi, građani Srbije sa imenom i prezimenom, a ne samo anonimni brojevi. Nadamo se da će taj trend da se u budućnosti nastavi i proširi!

Uprkos određenim ograničenjima u ostvarivanju prava na slobodu udruživanja u MUP-u (naročito u pogledu sprovođenja efikasnih štrajkova), i dalje ima dovoljno mehanizama da utičemo i štitimo interese zaposlenih putem protesta, javnih kampanja, tužbi sudovima zbog nezakonitih odluka i slično. Naravno, osnovni uslov za sve to jeste aktivna podrška članstva. I ukprupnjavanje sindikalne scene!

Vremena se menjaju i zahtevaju se novi odnosi sa javnošću i sa članstvom, što zauzvrat zahteva reformu celokupnog sindikalnog pokreta. Neizbežne su bolne reforme svih sindikata, ali one generalno moraju imati blagotvoran efekat ako se pravilno sprovedu, a to se ne može desiti bez saradnje ljudi koji su svesni problema u potpunosti. Sindikati se moraju odreći nekih ljudi koji su godinama svojevrsni sindikalni fikusi, ljudi koji godinama obavljaju određene odgovorne funkcije u sindikatima bez ikakvih rezultata u radu. Savremeni oblici organizacije sindikata ne smeju da dozvole postojanje funkcionera koji su samo nemi  posmatrači već svi moraju biti aktivni učesnici i davati adekvatan doprines.

Sindikat srpske policije od svog osnivanja bio je lider u inovacijama u radu, pristupima rešavanju problema, predlagali smo rešenja, često i nepopularna, ali svrsishodna i efikasna. Sve više i više ljudi počinje da shvata neophodnost primene takvog pristupa radu sa članovima, rešavanju problema, neophodnost približavanja i izgradnji poverenja i saradnje sa organizacijama civilnog društva i nezavisnim državnim organima, tako da nema sumnje da će u našem sindikatu biti dovoljno ljudskog kapaciteta za sprovođenje neophodnih reformi i vraćanja sindikalizma u MUP na „pravi put“!

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević