Skip to main content

Oznaka: blaga kaznena politika

Pravosuđe blago prema napadačima na policajce

U današnjem štampanom izdanju dnevnog lista Politika izašao je tekst pod nazivom „Pravosuđe blago prema napadačima na policajce“, u potpisu novinara Aleksandra Bojovića. U tekstu se navodi niz statističkih podataka o broju krivičnih dela i prekršaja izvršenih na štetu policijskih službenika i sasvim ispravno se, od strane novinara, ukazuje na osnovni problem – blagu kaznenu politiku pravosuđa prema izgrednicima.

Lepo je što ugledna novina, kakva Politika bez sumnje jeste, piše o temi koja boli sve policijske službenike, al nije lepo i što se u tekstu prećutkuju ili iskrivljuju neke bitne stvari, možda nehatno ali moramo da reagujemo, istine radi.

Najpre moramo da ukažemo kako protest policijskih službenika ispred suda u Novom Sadu, 6. februara 2017. godine nisu organizovali „policijski sindikati“ – već SINDIKAT SRPSKE POLICIJE, a nekoliko drugih sindikata je podržalo skup. Nažalost, ta je podrška bila samo deklarativna. Možda je ovo novinaru promaklo kao nebitno, ali je nama, a verujem i svim zaposlenima u MUP, jako bitno da se zna ko od sindikata vodi istinsku borbu i zalaže se za prava kolega.

Nastavi sa čitanjem

Maloletna lica napadači na policajce

N I Š  – Pre par dana, 28.2.2017. godine, došlo je do još jednog napada u nizu na policijskog službenika! Ovoga puta napadač je bilo maloletno lice! Blagom kaznenom politikom sudovi, kada su u pitanju krivična dela Napad na službeno lice u vršenju dužnosti i Ometanje ovlašćenog službenog lica u obavljanju poslova bezbednosti, uticali da umesto pada izvršenja krivičnih dela imamo permanetni rast. Ovakvim postupanjem umesto ostvarivanja generalne prevencije imamo situaciju da država šalje poruku da napad na policajca ne predstavlja naročitu društvenu opasnost i da izvršioci napada gotovo da ne trpe posledice.

policija amblemUzimajući u obzir sve navedeno možemo slobodno reći da je sezona lova na policajce otvorena i da se napadači utrkuju ko će veći „trofej“ ugrabiti, odnosno ko će teže povrede naneti policijskom službeniku i na taj način steći određeno „poštovanje“ unutar kriminalnog miljea. Pored toga došli smo do toga da napad na policijske službenike vrše maloletna lica! Ovaj pokazatelj nesumnjivo potvrđuje bojazan na koju Sindikat srpske policije ukazuje i apeluje na nadležne, da je krajnje vreme da se preduzmu zakonske mere koje će ovakvo stanje promeniti. Protestom u Novom Sadu, SSP poslao je tri nedvosmislene poruke i to tužilaštvima i sudovima da gone i sude u skladu sa zakonom izvršioce ovih kriviičnih dela i izriču sankcije u zakonom propisanom rasponu, da ukoliko se osećaju nebezbednim zbog sprovođenja zakona jasno iskažu to, a da ćemo ih zaštiti u skladu sa zakonom. Medijima,  da ne veličaju devijantne grupe ljudi kao i ponašanja koja su asocijalna i društveno neprihvatljiva čime utiču na svest građana a pre svega dece.

Kada dođemo u situaciju da maloletno lice bez bilo kakve bojazni i ustručavanja priđe policijskom službeniku, zada mu udarac zatvorenom šakom u predelu glave, iznenada i ničim izazvano, kao i kada se takve situacije ponavljaju, tada zasigurno ne možemo govoriti o sporadičnim i izuzetnim pojavama već o problemu koji je opštedruštveni i za čije rešavanje je neophodno uključivanje društva u celini sa svim nadležnim institucijama! U suprotnom, ukoliko i dalje institucije i društvo bude bilo nemo na ovakve učestale pojave, posledice će biti katastrofalne i pogubne ne samo po pripadnike jedne profesije već po društvo i građane u celini!

Ono što ako sindikalna organizacija, ali i kao ljudska razumna bića, nikako ne možemo da shvatimo, jeste odsustvo adekvatnih reakcija načelnika Policijske uprave Niš. I predhodnog i aktuelnog. Jer, ovaj incident nije ni prvi, a plašimo se, ni poslednji na toj poziciji! A starešine i dalje, uporno šalju na zadatak po jednog policajca, bez sredstava veze a samim time i mogućnosti za pozivanje pomoći. Zaista neverovatno!

Služba za informisanje SSP
Boban Đorđić

PROTEST POLICIJE U NOVOM SADU

Sindikat srpske policije organizovao je protest u Novom Sadu ispred zgrade sudova i tužilaštava, 6. februara 2017. godine sa početkom u „pet do dvanaest“ zbog blage kaznene politika prema napadačima na policijske službenike, pristunoj već godinama širom Srbije!
Protest je održan pod parolom: „NEKA BUDE ZAKON! NEKA BUDE SUROV! I NEKA BUDE ZA SVE!“

Za naše mnogobrojen zainteresovane članove koji su bili sprečeni da tog dana budu sa nama na licu mesta, spremili smo video zapis celokupnog dešavanja tog dana. Na snimku možete videti i čuti izjave za medije predsednika Lazara Ranitovića, kao i govore održane od strane njegovih najbližih saradnika:

Naš protest je podržan od skoro svih relevantnih sindikata u policiji, a na lokalnom nivou u Novom Sadu, podržali su nas predstavnici oba reprezentativna sindikata. Medijska pažnja je bila izizetna, svi lokalni i velika većina medija na državnom nivou ispratili su naš protest uz pozitivne tekstove, a što je zaista presedan, velika većina komentara ostavljenih od strane čitalaca i gledalaca bili su jako pozitivni po policiju uopšte- Građani su na pravi način shvatili naše motive i razloge i podržali naše zahteve kao potpuno legitimne.

Dominantna parola ovog skupa i pitanje javnosti i državi bilo je:

693A8313cut

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

Sigurna sudijska kuća

Poput nekog znaka sa neba, baš u vreme kada najavljujemo proteste protiv politike sudova, njihove blage kaznene politike prema napadačima na policajce, stiže tekst na blogu sudije Miše Majića. U svom tekstu, koji vam prenosimo u celosti, on iznosi podatke istraživanja Društva sudija Srbije, o velikom procentu sudija koji su se izjasnili da su u karijeri trpeli pritiske sa jedne ili druge strane.

Ovaj tekst direktno potvrđuje našu polaznu pretpostavku o tome da sudije i tužioci nisu samostalni i nezavisni u svom radu kako propisi i pravda nalažu. Uostalom, pročitajte i uverite se sami.

O pravu i pravosuđu otvoreno i bez cenzure

Sigurna sudijska kuća

Najnovije istraživanje Društva sudija Srbije pokazuje da čak 44 odsto sudija u Srbiji oseća pritiske, od kojih su najčešći oni koji dolaze od strane političara posredstvom predstavnika sudske vlasti i pojedinih predsednika sudova. Ovako su se sudije izjasnile, tajno zaokružujući ponuđene odgovore, verujući da im niko nikada neće zatražiti da o ovom problemu progovore. Jer, kada bi im bilo ko nekim slučajem ovo zatražio, rezultati bi bili posve drugačiji! Najednom, nestali bi i pritisci i sudije!

Nebrojeno puta sam se osećao kao prevarant kada sam u prisustvu navodno iznenađenih kolega govorio o pritiscima koje sudije trpe. Bio sam suočavan sa negiranjem, coktanjem i tvrdnjama da ih „za trideset godina karijere, niko nikada nije pitao za predmet“. Da su to “možda iskustva mladog kolege?” … Da se možda “mladi kolega plaši pritisaka zbog nedovoljno iskustva?”… Da “možda priviđa” …

Odakle onda tih 44 odsto? Ko su ti ljudi? Odakle su se sada pojavili? Šta oni misle o iskustvima “mladog bezrazložno uplašenog kolege”?

Istraživanje Društva sudija, ako ga pravilno razumemo, otkriva mnogo više od toga da sudije trpe pritiske. To ionako znaju svi osim onih kojima je jedna od dužnosti da se prave blesavi! Daleko značajnije „otkriće“ ovakvog istraživanja je u tome što nam zapravo oslikava stanje među samim sudijama. Jednako kao i žrtve porodičnog nasilja koje i u mraku nose naočari za sunce kako bi sakrile podlive oko očiju, sudije se u javnosti prave da im nije ništa. Šegače se sa onima koji tvrde da povremeno dobijaju batine! Sprdaju se sa batinama, plašeći se novih premlaćivanja! I tek kada na trenutak poveruju da ih niko ne vidi, neki od njih spremni su da pošalju tajni signal u vidu zaokruženog odgovora koji govori o onome šta se zaista dešava „iza zatvorenih vrata“.

Da li su nam onda, poput situacije kod porodičnog nasilja, potrebne i sudijske sigurne kuće i SOS telefoni? Socijalni radnici i psihoterapeuti specijalizovani za mobing među granama vlasti?

Avaj, gospodo sudije … Problem sa našom branšom je u tome što nema ni sigurnih kuća niti SOS telefona za one koji su za životni poziv odabrali da budu i sigurna kuća i SOS telefon.

Umesto čekanja na pomoć koja stići neće, moraćemo da se sami izborimo sa nasilnicima i moberima!

Zato, manite se anonimnih sudijskih anketa! Njihove rezultate ionako odavno možemo da pretpostavimo. Umesto toga, pozovimo sudije da skinu naočare i puder i progovore o onome što se svakodnevno “u krugu porodice” događa. Bio bi to početak kraja nakaradnog sistema koji već decenijama na ovim prostorima baštinimo. Sistema koji se, značajnim delom, i održava na brižljivo negovanoj sudijskoj anonimnosti.

Služba za informisanje SSP

Originalni tekst možete pogledati na BLOG SUDIJE MAJIĆA

DRŽAVA NA KOLENIMA!

Pretprošle noći u Novom Sadu se dogodio još jedan u nizu napada na policijske službenike. Ovoga puta napadači su pokazali visok nivo brutalnosti i bezobzirnosti – za sedam minuta žandarmu Borisu Jevrosimovu zadali su više od 100 brutalnih udaraca nanevši mu teške telesne povrede u vidu preloma ruke, povrede stopala, brojne modrice i podlive, kao i prostrelnu ranu šake nastalu prilikom pokušaja otimanja službenog pištolja! I sve to u prisustvu njegove supruge, ne libeći se da i njoj povremeno zadaju poneki udarac.

Nakon iskazane bezobzirnosti u toku napada, kriminalci se prilikom dolaska interventne patrole policije na mesto događaja nisu dali u beg, već su – naprotiv, sasvim mirno i bez straha sačekali hapšenje!

Upravo je taj nedostatak straha od kazne pokazatelj da smo, usled blage kaznene politike i tolerantnošću prema kriminalu, došli do kritičnog trenutka – da kod kriminalaca nastaje odsustvo straha od kazne i države. Shvatili su da suđenja mogu otezati u nedogled, da po potrebi mogu bez većih problema pobeći iz države, jer im sud prethodno neće odrediti pritvor; da će eventualna kazna biti veoma blaga, a da će u međuvremenu njihov ugled u kriminalnom miljeu samo vrtoglavo rasti. Ovoj pojavi svakako doprinose i mediji koji zarad jeftine popularnosti i rasta gledanosti organizuju razne rijalitije u kojima su osvedočeni kriminalci poželjni učesnici i u kojima se oni javno hvale svojim zlodelima, razarajući tako sistem normalnih društvenih vrednosti, odnosno stvarajući drugi, novi – kriminalni. I umesto da stanu u zaštitu društva i društvenih vrednosti, sudovi neretko idu kriminalcima na ruku. Kako drugačije objasniti da sud kriminalcima više godina odlaže izdržavanje zatvorske kazne zarad učešća u takvim rijalitijima? I kako objasniti da kriminalci godinama izbegavaju izdržavanje zatvorske kazne pod izgovorima teške obolelosti, a da pri tome istoremeno svakog dana obaraju lične rekorde u dizanju iz bendža? Ili – kako smo došli u situaciju da se večeras neko mirno šeta preko travnjaka fudbalskog stadiona prekidajući utakmicu kvalifikacija za Svetsko prvenstvo u fudbalu, a da sutra sud raspisuje poternicu?! Traženog, naravno, nema!

Modus operandi pravosuđa i u ovom slučaju je ostao isti. Jer, prema neproverenim i nama zaista neshvatljivim informacijama, napadačima na žandarma Jevrosimova najpre je određen pritvor, ali je ubrzo bio ukinut.

Sindikat srpske policije apeluje na Vladu Republike Srbije, pravosuđe i sve druge državne organe i ustanove da hitno preduzmu mere radi pooštravanja kaznene politike za napadače na policijske službenike. Nisu policijski službenici iznad ostalih građana, ali se u odnosu države prema policijskim službenicima i prema kriminalcima najbolje ogleda koliko je država (ne)spremna i (ne)sposobna da se izbori sa kriminalom. Toliko puta ponovljeno „napad na policajca je napad na državu“ je u potpunosti obesmišljeno i izlizano, a moralo bi biti jedan od postulata bezbednosti države.

Pozivamo i sve medije da budu odgovorni, da prestanu sa veličanjem kriminala i kriminalaca, da se izdignu iz trke za većim rejtingom i stanu u odbranu svojih građana i društvenih vrednosti.

Jer, sve dok nam kriminalci budu izlazili iz zatvora pre nego žrtve iz bolnica i sve dok budu sačekivali patrole na mestu zločina sa osmehom na licu – Srbija nema budućnosti!

Krajnje je vreme da država pokaže ko je gazda! Ukoliko to ne pokaže danas – možda će sutra biti kasno! Valjda je jedan 12. mart bio dovoljna opomena!

Generalni sekretar SSP
Viktor Ratković

Tekst u Blicu: Borba na život i smrt