Skip to main content

Oznaka: Loznica

NIJE STVAR DO FOTO-APARATA, VEĆ DO ONOG ŠTO STOJI IZA NJEGA!!!

LOZNICA – Analizirajući obaveštenja koja smo dobili od naših članova sa terena kao i samog materijala koji je pred nama poželeli smo jednostavno da objavljujući ovaj tekst ukažemo da i pored toga što u sedištu PU Šabac Sindikat srpske policije, kako smo to nedavno pisali „diše punim plućima“, kada je u pitanju Loznica to ne možemo reći.

Dok se mnogi pitaju zašto je to tako, SSP-u je cilj da završi ono zbog čega ljudi veruju u njega i zbog čega su mu poklonili poverenje a to se ovih dana najviše ogleda kroz davanje primedbi i sugestija na Nacrt zakona o unutrašnjim poslovima. Nedavno smo zbog nedostatka pojedinih sredstava za rad u jednoj od OJ MUP-a u ovom gradu uspeli svojim angažovanjem da zajedno sa predstavnikom poslodavca otklonimo taj nedostatak, dok je aktivnost tog, kako sebe nazivaju „jedinog“ bila takva da to isto sredstvo uskrati zaposlenim pa i svojim članovima i ostavi ih da se dovijaju kako svoje zadatke da obave, no to ćemo ostaviti policajcima da sami procene a mnogi su to već i uradili. Negde u dubini svesti, nam je misao da pojedini rukovodioci posmatrajući ovakve aktivnosti jasno daju do znanja da prvenstvo daju upravo onima od kojih nisu mogli da obavljaju redovne poslove zbog mnogobrojnih dopisa, anonimnih podnesaka i sl. U ovom gradu u poslednje vreme, pošto su bili prepoznatljivi po pisanju, pojedini funkcioneri tog „jedinog“ odlučili su da promene taktiku postupanja pa su počeli da utiču na svoje bratske, rođačke i poznaničke veze u drugim službama kao npr. komunalnoj miliciji, tako da prvenstvo u sankcionisanju daju onima koji na svojim automobilima imaju simbol nekog drugog sindikata, a zaboravljaju da isto tako neki sličan uređaj kao što je foto-aparat može imati i neko ko posmatra njihovu postupanje, čija će fotografija možda mnogo više vredeti od sankcije koju u poslednje vreme sprovode po pravilu selektivno i to po nagovoru. SSP svakako podržava poštovanje svih pozivitnih propisa ali sprovođenje na ovakav način nikako ne može biti dobro, jer se narušava i odnos između službi koje bi trebalo da imaju izvrsnu saradnju. Mnogi će se zapitati za što se zaposleni u ovakvim situacijama obraćaju baš nama, odgovor je veoma jednostavan, jedino SSP i ljudi okupljeni oko njega pored ciljeva koje smo mnogo puta spominjali svoje aktivnosti usmerava na poboljšanje poslovnog ambijenta među zaposlenima jer zadovoljan član predstavlja osnov za neprekidan trud SSP-a.

Upravo zbog toga ideja za ovaj tekst se rodila i smatramo da to nije dobro za službu u celini, da se na ovaj način ne radi na poboljšanju poslovnog ambijenta, da je ovakva vrsta saradnje baš suprotna od onog kakva bi trebala biti. Nadamo se da će ovaj tekst biti prepoznat na pravom mestu i da će se na vreme ukazati pojedincima da treba da budu ravnopravni u svakoj situaciji bez obzira na pripadnost što ih ujedno i sam zakon obavezuje bar dok su na tim mestima.

 

Željko Blagojević

Služba za informisanje SSP 

Pucnjava u Malom Zvorniku

Za samo 24 sata isti čovek (Antonić Stefan, 23), lokalni višestruki izgrednik, napao najmanje sedam policijskih službenika u četiri različita incidenta u Loznici i Malom Zvorniku i tom prilikom nekima od njih naneo lake i teške telesne povrede. U policijskoj stanici u Malom Zvorniku je došlo i do pucnjave, napadač se samopovredio prilikom pokušaja otimanja službenog oružja jednom od policijskih službenika. Tim povodom Sindikat srpske policije izdao je sledeće saopštenje:

Današnji incident je logična posledica svih nedostataka osnovnih uslova za rad policijski službenici i nebrige države o njima. Stalna izloženost opasnosti i rad pod pritiskom nešto je na šta su svi policijski službenici spremni i za šta su pripremani tokom školovanja. Nažalost, profesija je takva i problema će uvek biti. Ali ono na šta policijski službenici nisu pripremljeni tokom svog školovanja jeste rad u očajnim uslovima, nemaštini, lošoj ili nikakvoj opremljenosti.

Predsednik Sindikata srpske policije Lazar Ranitović kaže da mu je jasno da život ne može da stane i sačeka bolja vremena, da se mora raditi u uslovima koje imamo, i da se sve policijski službenici trude da daju svoj maksimalni doprinos u borbi za bezdebnost građana i stabilnost javnog reda i mira. Ali mi ne vidimo da je takva praksa i u vrhu Ministarstva unutrašnjih poslova i države. Naprotiv, poslodavac kao da se trudi da, dodatnim komplikovanjem procedura i naloženim merama, policajcima prilikom svakodnevnog postupanja što više oteža posao i iskomplikuje život. O besmislenosti mnogih naloženih mera ali i izmišljenih poslova i obaveza mogla bi se čitava jedna knjiga napisati. I to bi bilo malo.

Država nam svakodnevnim nemarom, olakim optuživanjem policijskih službenika, suspendovanjem i lišavanjem slobode, blagom kaznenom politikom prema napadačima na policajce, njihovim puštanjem na slobodu u najkraćem mogućem roku, daje dodatni pritisak i praktično nas onemogućava da trezveno i smireno razmišljamo prilikom postupanja.

Setimo se samo olakog kriminalizovanja sviju nas i to iz usta ministra lično, kada je početkom prošle godine govorio o hiljadama kriminalaca u našim redovima i potrebi nekakvog velikog pročišćenja naših redova. I šta se desilo? Je li ko izgubio posao zbog toga? Da li smo i dalje svi kriminalci? Ili smo velikom većinom samo obični policajci, profesionalci, posvećeni poslu i svojoj porodici u večitoj trci za preživljavanjem. Završila se ta čuvena „analiza rizika“ onako kako je jedino bilo pravedno, ali je ostala velika bruka MUP u javnosti, velika mrlja nad svima nama!

U takvim neljudskim uslovima, kada policajci više nisu sigurni u sebe i u ovlašćenja koja mogu i trebaju da primene, dešavaju se i greške i incidenti. Onda dolazi do propusta, dolazi do napada, do povređivanja i policajaca i građana.

Možemo postaviti pitanje šta su nadležni preduzeli nakon našeg pisanja o problemima izazvanih nedostatkom odgovarajućih prostorija za zadržavanje u velikom broju policisjkih stanica širom Srbije? Da li su i koliko prostorija nadležni osposobili u ovih mesec dana? Zvaničan odgovor nemamo ali smo sigruni da je odgovor poražavajući – nisu ništa učinili, a opravdanje je kao i uvek „nedostatak sredstava“, uprkos navodnom budžetskom suficitu i nikad boljem stanju u državnoj kasi!

depesa zadrzavanje

Umesto ulaganja u adaptiranje prostorija pribeglo se staroj dobroj depeši – direktor policije dao je obavezujuće uputstvo da zadržana lica čuvamo u službenim prostorijama koje nikako nisu tome namenjene. Naravno da tako nešto ne samo da bespotrebno troši ljudske resurse (a samo kod nas u MUP su ljudi najjeftiniji umesto najskuplji resurs, no to je druga tema) već i zaposlene dovodi u potencijalnu, sasvim nepotrebnu opasnost, koju je uz malo dobre volje moguće eliminisati!

Povodom ovog događaja u međuvremenu se oglasio i ministar unutrašnjih poslova, vest je pod naslovom „Stefanović: Oštre kazne za napad na policiju“objavio portal Mondo, a mi vam je prenosimo:

Ministar unutrašnjih poslova Nebojša stefanović izjavio je povodom napada na policijske službenike u Malom Zvorniku da će insistirati da svi oni koji se drznu da napadnu policajce budu oštro kažnjavani. On je objasnio da su policajci napadnuti prilikom obavljanja svoje redovne dužnosti i da je to uradio čovek koji je pomislio da je sasvim normalno da napadna policijske službenike.

Nakon ovakve vesti ne možemo a da ministru ne postavimo sledeća pitanja:
– Šta ste preduzeli povodom našeg javnog obraćanja, uličnog protesta i traženja zaštite policijskih službenika?
– Da li ste pročitali naš dopis u kom smo tražili sastanak na kojem bi vam predložili ideje za konkretne akcije kako bismo nešto promenili po tom pitanju?
– Osim fotografisanja i javnog zaklinjanja kako nećete tolerisati napade na policajce, šta ste još konkretno preduzeli?
– Da li ovo zalaganje za „oštro kažnjavanje“ važi za sve napadače, bez obzira na njihov status u društvu ili članstvo u nekoj političkoj organizaciji?
– Kad ćete naći vremena za sastanak sa sindikalnom organizacijom koja okuplja preko sedam hiljada zaposlenih u MUP?

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

U LOZNICI TRI GODINE BEZ PRITVORA – Skuplja dara nego mera

Sindikat srpske policije već duže vreme ukazuje na rasipanje novca iz budžeta, novca koji su poreski obveznici izdvojili za unapređenje svoje lične i imovinske bezbednosti. Ali čini nam se da nadležni ostaju gluvi na naše ukazivanje, nastavlja se uskraćivanje prava radnika koje neminovno dovodi do kasnijih utuženja i sudskih troškova, novčane kazne po pravnosnažnim presudama ne isplaćuju pravovremeno već čekaju izvršitelje i plaćaju penale.

Bezbroj je primera rasipanja novca a mi danas, kao samo još jedan u nizu tih primera nedomaćinskog poslovanja MUP i države Srbije, prenosimo izvrstan tekst lista „Lozničke novosti“, objavljen 24. februara na istoimenom portalu u potpisu T.M.S.

VIŠE OD TRI GODINE  PS U LOZNICI BEZ PRITVORSKE JEDINICE – Skuplja dara nego mera

Zbog toga što prostorija za zadržavanje osumnjičenih osoba ne ispunjava potrebne uslove, loznički policajci već duže od tri godine takva lica odvoze do susednih policijskih stanica. Za osumnjičenog kome je određeno zadržavanje do 48 sati, najmanje četiri puta moraju da odu do kolega kod kojih ga privremeno “smeštaju”. Nadležni znaju za ovaj problem koji će biti rešen kada bude novca.

Loznička policija duže od tri godine osumnjičena lica ne zadržava u svojoj zgradi jer prostorija koja je za to korišćena ne ispunjava potrebne uslove. Umesto da budu u Loznici, osumnjičena lica policija prevozi do susednih Malog Zvornika, Bogatića ili Šapca. O tom problemu nadležni su blagovremeno obavešteni, ali situacija još uvek nije promenjena.

Lozničke novosti su o ovome svojevremeno pisale, a na nedavni pokušaj da od PU u Šapcu zvanično saznamo da li se nešto u međuvremenu promenilo dobili smo pisani odgovor – “Poštovani, nismo u mogućnosti da Vam dostavimo tražene podatke”, dok nam je od Biroa MUP iz Beograda u telefonskom razgovoru rečeno da će “problem biti rešen, ali za to trenutno nema novca”.

U lozničkoj PS  na ovu temu nisu mogli da govore, ali neki od policajaca su potvrdili da je situacija nepromenjena i da osumnjičene voze do susednih policijskih stanica koje imaju uslove da ih zadrže u svojim objektima. Ako osumnjičenog kome je određeno zadržavanje treba da odvezu do Šapca, onda ga prvo prebace do tog grada, pa se vrate prazni, kada treba da se pojavi pred nadležnim pravosudnim organima, ponovo idu po njega. Tako najmanje četiri puta pređu relaciju Loznica-Šabac, odnosno četiri puta po 56 kilometara, pri čemu osim troškova za gorivo stanica, koja inače, kuburi sa voznim parkom, ostaje u tom periodu i bez dva policajca koji voze osumnjičenog.

U odgovoru PU Šabac koji smo dobili pre tačno četiri godine navedeno je da se prema preporuci Zaštitnika građana prostorija za zadržavanje u PS u Loznici od prvog septembra 2013. godine ne koristi za zadržavanje osumnjičenih lica. O stanju prostorija u više navrata je obaveštena Direkcija policije i Uprava policije u Beogradu, dostavljen je i dopis Ministarstvu unutrašnjih poslova, Sektoru finansija, ljudskih resursa i zajedničkih poslova, Upravi za zajedničke poslove. Tražen je novac za renoviranje i uređenje prostorija, ne samo u Loznici, nego i u ostalim policijskim stanicama u sastavu PU u Šapcu, ali do današnjeg dana u Loznici nisu počeli radovi. Tada je saopšteno da se prostorija za zadržavanje nalazi u prizemlju zgrade policije. Prostorija za zadržavanje je mala, ima nešto manje od pet kvadratnih metara, ruinirana, zidovi nisu okrečeni, higijena je loša. Nije omogućen dotok svežeg vazduha u dovoljnoj meri kao ni prirodne svetlosti. Ležaj čini betonska klupa koja je opremljena dušecima i ćebadima. Grejno telo postoji u prostoriji, ali ne i mokri čvor i alarm. U funkciji je instalirani video- nadzor, ali je loše rezolucije i ne pokriva uglove cele prostorije. U lozničkoj policiji nisu mogli da komentarišu ovaj problem koji im evidentno otežava rad jer se nekada desi da u istom danu po dva puta moraju da “taksiraju” osumnjičene do susednih policijskih stanica,

Inače, zgrada PS u Loznici je najstarija u gradu. Sazidana je u poslednjoj deceniji 19. veka i korišćena je kao zgrada opštine, suda, i nemačkog zatvora tokom Drugog svetskog rata. Posle je ovde useljena policija, iako zgrada nije namenski rađena za njene potrebe i tu je već decenijama. Zgrada je, inače, pod zaštitom Zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Valjeva. – T.M.S


Služba za informisanje SSP