Skip to main content

Oznaka: međunarodni praznik rada

PETICIJA – ZA DOSTOJANSTVEN I PRISTOJAN ŽIVOT!

Beograd, 01.05.2017. godine, – Poštovane koleginice i kolege, uvažene članice i članovi Sindikata srpske policije, zaposleni u Ministarstvu unutrašnjih poslova, poslednjih nekoliko godina svedoci smo ubrzanog urušavanja našeg dostojanstva i položaja u okviru MUP i šire društvene zajednice.

Loše stvari nam se ređaju jedna za drugom: umanjenja plata, spuštanja visine dnevnica na sramnih 150 dinara, javno blaćenje i kriminalizacija zaposlenih putem „analize rizika“, praktično onemogućavanje premeštaja i napredovanja, ukidanje pravične naknade putnih troškova, gubitak osnovne sigurnosti radnog mesta, dodatno umanjenje ovlašćenja uz sve češće nekažnjene napade na policijske službenike na dužnosti, nikada veća centralizacija i sve dublja politizacija službe…

Postoje dva ključna razloga za takvo stanje. Jedan je novousvojeni Zakon o policiji, prepun pogrešnih rešenja koja ostavljaju nesagledive posledice na zaposlene! Sindikat srpske policije podneo je inicijativu Ustavnom sudu za pokretanje postupka ocene ustavnosti i zakonitosti člana 172. tačke 2. Zakona o policiji i joše nekih ključnih. Verujemo da će Ustavni sud, ma koliko i sam politizovan, doneti pravilnu odluku – da je ova odredba neustavna. Međutim, postupak pred Ustavnim sudom ni nakon godinu dana nije ni počeo. Odgovora još uvek nema a mi vremena nemamo!

Drugi, još bitniji razlog zašto nam je tako loše – jeste naše ćutanje. Pasivnost većine sindikata i bezvoljnost zaposlenih! Mi to možemo i moramo da promenimo! Potrebno je samo da se pokrenemo!

Iz tog razloga smo, a na Vašu inicijativu, doneli odluku da organizujemo prikupljanje potpisa za podnošenje peticije za izmene pojedinih odredbi Zakona o policiji, Zakona o radu i sličnih i postavimo još neke konkretne zahteve u cilju očuvanja integriteta policijskih službenika i MUP-a u celini.

Pozivamo i sve sindikate u MUP da pozovu svoje članove i sve zaposlene da potpisivanjem peticije podrže ovu akciju od zajedničkog interesa! Neka ovo bude pobeda sindikalizma i prvi pokazatelj da možemo svi zajedno!

Sadržaj peticije možete videti u nastavku teksta, a obrazac skinuti na sledećem linku:OBRAZAC PETICIJE

Peticiju je prvi potpisao predsednik SSP sa najbližim saradnicima.
Peticiju su prvi potpisali predsednik SSP Lazar Ranitović i njegovi najbliži saradnici.

Na osnovu člana 56. Ustava Republike Srbije, dole potpisani građani,
podnose i zahtevaju odgovor na

P E T I C I J U

Za izmenu i dopunu sledećih odredbi Zakona o policiji:
– Član 172, čijim odredbama se krši pretpostavka nevinosti policijskih službenika, na taj način što će u okviru tačke 2. ovog člana umesto „tač. 1), 2), 4), 5) i 7)” pisati „tač. 4) i 5)“;
– Član 167, kojim su propisani uslovi za napredovanje u službi;
– Član 189, kojim se ograničava nadknada troškova dolaska na posao i odlaska sa posla, i koji je u suprotnosti sa sa članom 118. stavom 1. tačkom 1. Zakona o radu, sa članom 51. Zakona o radnim odnosima u državnim organima, a samim tim i sa članovima 4, 21. i 194. Ustava; na taj način što će se u stavu 1. predmetnog člana nakon reči „rada“ staviti tačka, a preostale reči u rečenici se brišu.
– Član 176, kojim su predviđeni osnovi za ostvarivanje prava na solidarnu pomoć zaposlenih; na taj način što se sadašnja tačka 6. briše i dodaju tri tačke:
„6) pomoć članovima uže porodice, odnosno maloletnoj deci zaposlenog za slučaj smrti zaposlenog i zaposlenom sa slučaj smrti člana uže porodice.
7) mesečnu stipendiju tokom redovnog školovanja za decu zaposlenog koji pogine u toku obavljanja poslova radnog mesta na koje je raspoređen – do visine prosečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike;
8) rođenja deteta zaposlenog – u visini prosečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike.“
U stavu 3. predmetnog člana nakon iza „2)“ stavlja zarez i briše reč „i“, a iza „5“ dodaje „i 6)“.
– Član 170, čije izmene su neophodne, jer čijim je ograničujućim odredbama obesmišljeno i praktično ukinuto pravo na štrajk policijskih službenika. Uz to stavovi 4. i 5. predmetnog člana nisu u saglasnosti sa članom 61. Ustava i članovima 10. i 11. Zakona o štrajku, članom 61. stavom 2. Ustava, kao i članom 21. Ustava (zabrana diskriminacije) i sa članovima 4. i 194. Ustava (načelo jedinstva pravnog poretka).
– Član 154, kojim je određen vremenski rok za obaveštavanje o rasporedu rada sveden na svega 24 sata, na taj način što će umesto sadašnjih, stavovi 1. i 2. glasiti:
Rukovodilac je dužan da obavesti zaposlene o rasporedu i promeni rasporeda radnog vremena najmanje pet dana unapred, osim u slučaju uvođenja prekovremenog rada.
Izuzetno rukovodilac može da obavesti zaposlene o rasporedu i promeni rasporeda radnog vremena u kraćem roku od pet dana, ali ne kraćem od 48 časova unapred u slučaju potrebe posla usled nastupanja nepredviđenih okolnosti.
– Članovi 124-128, koji regulišu osnove i načine upotrebe vatrenog oružja od strane policijskih službenika, a kojima su ovlašćenja policijskih službenika na upotrebu vatrenog oružja svedena na ovlašćenja koja imaju građani, tj. u slučajevima nužne odbrane i krajnje nužde, što je besmisleno i protivno razlozima bezbednosti. Ova materija je sasvim dobro bila regulisana prethodnim Zakonom o policiji, pa je postojeće predmetne odredbe dovoljno samo zameniti odredbama iz prethodnog Zakona o policiji.

Za izmenu i dopunu Uredbe o naknadi troškova i otpremnini državnih službenika i nameštenika.
– Član 9, kojim se visina dnevnice na službenom putovanju u zemlji određuje na 150 dinara; na taj način što se broj „150“ menja brojem „2.500“.
– Član 20, kojim se određuje visina dnevnice na službenom putovanju u inostranstvu; na taj način što se broj „15“ menja brojem „50“.

Za donošenje posebnog Zakona o platama policijskih službenika, uvažavajući sve specifičnosti poziva i kako je slučaj u većini država u okruženju.
Za izmenu člana 118. stava 2. Zakona o radu, kojim nije predviđena obaveza poslodavca da iznos regresa iskaže u novcu, na taj način što u stavu 2. predmetnog člana umesto „5)“ piše „6)“.

Za poništenje akta ministra unutrašnjih poslova, Predloga o preuzimnju br.1-9398/19-2 od 01.12.2016. godine, kojim se radnička odmarališta „Narcis“ i „Promenada“ predaju na upravljanje Direkciji za imovinu RS, čime se praktično otuđuje vlasništvo MUP.

Za obavezne odredbe Zakona o budžetskom sistemu Srbije kojim se planiraju sredstva za nabavak uniforme i građanskog odela za pojedine kategorije policijskih službenika, na svakih pet kalendarskih godina.

Za jednokratno povećanje zarada u skladu sa povećanjem datim prosveti, plus redovno šestomesečno usklađivanje zarada sa rastom cena na malo (mart i septembar).

Za izmene propisa radi uračunavanja „vremena provedenog u putu“ u redovno radno vreme prilikom angažovanja policijskih službenika.

 

 

PRVOMAJSKI PROGLAS SSP

Sindikat srpske policije je povodom međunarodnog Praznika rada pozvao svoje članove na simboličan izlazak na ulicu, radi demonstracije nezadovoljstva postojećim stanjem radničkih i sindikalnih prava u Ministarstvu unutrašnjih poslova.

– S tim u vezi izdali smo i sledeći proglas upućen svim zaposlenim u MUP:

 

PROGLAS SINDIKATA SRPSKE POLICIJE

Poštovane koleginice i kolege, uvažene članice i članovi Sindikata srpske policije, zaposleni u Ministarstvu unutrašnjih poslova, policajci, saobraćajci, graničari, vatrogasci, administrativni radnici, majstori, spremačice, kuvarice, žandarmerijo!

Poslednjih godinu i nešto više dana nalazimo se u stalnoj strepnji i neizvesnosti. Šta će biti sutra?! Da li ću i sutra imati posao?! Prvi „krug“ racionalizacije, drugi „krug“ racionalizacije, treći „krug“ racionalizacije… U kom krugu sam ja?! Da li će starešina nepristrasno i pravično obaviti bezbednosne provere?! Da li i ja mogu potpasti pod mač „analize rizika“?! Da li to što sam pre tri godine imao/-la saobraćajnu nezgodu sa lakim telesnim povredama znači da će mi sada biti raskinut ugovor o radu?! Da li samo zato što je protiv mene pokrenut neki krivični postupak, iako znam da nisam kriv/-a, znači da ću ostati bez posla?!

Da li ćunovcanik ikada izboriti taj suludi prosek godišnje ocene od najmanje 4 i napredovati u službi, ili ću lakše dobiti jedinicu i otkaz?

Da li ću imati dovoljno novca da doputujem na posao? Da li ću deci od usta odvajati jer mi poslodavac ne nadoknađuje te troškove u celosti, sasvim u suprotnosti sa Zakonom o radu?

Hoću li ikada znati kolika mi je zaista plata, kad oduzmemo topli obrok i regres, koji su navodno ugrađeni u tu bednu platu?

Zašto nam poslodavac ukida neke od elementarnih osnova za solidarnu pomoć? Tako li se država bori protiv bele kuge?

Do kada ćemo imati takva ograničenja kod upotrebe vatrenog oružja da poljski lugari imaju veća ovlašćenja? Ruke su nam vezali, ograničili prava, a kriminalce i napadače na policajce ohrabrili i zaštitili kao bele medvede! Brže oni iz pritvora no mi iz bolnice!

Da li će država pokloniti naša odmarališta, Narcis i Promenadu, pod izgovorom nerentabilnog poslovanja? Anomalije u zakonu o budžetskom sistemu je lako otkloniti! Mi možemo i moramo da odbranimo radnička odmarališta!

Na većinu postavljenih pitanja odgovor je, nažalost porazan. Vaš posao „visi o koncu“! Teško da ćete ikada napredovati! Nećete imati novca za put do posla! Topli obrok i regres možete samo da sanjate! Napadaće nas i Kurta i Murta, a država neće štititi nas već te napadače!

Jedan od osnovnih razloga zašto je to slučaj jeste novi Zakon o policiji koji je stupio na snagu 5. februara prošle godine.

U tom zakonu piše da će svako od nas izgubiti posao onog dana kada protiv nekog od nas bude pokrenut krivični postupak zbog ma kog krivičnog dela koje se goni po službenoj dužnosti! U njemu piše i da će svako od nas ko je već pravnosnažno osuđen za ma koje krivično delo koje se goni po službenoj dužnosti – takođe izgubiti posao! U njemu piše da će svako od nas za kog se utvrdi da postoje bezbednosne smetnje – ostati bez posla! Sve to piše u članu 172. tački 2. Zakona o policiji… Ovaj član ne poznaje i ne uvažava pretpostavku nevinosti, niti poznaje i uvažava razliku između teških krivičnih dela silovanja, mita i ubistva i krivičnih dela koja nedovoljnom pažnjom možemo izvršiti već sutra – dela protiv javnog saobraćaja, dela nastala kao posledica prekomerne upotrebe sile, dela u vezi sa povredama prava po osnovu rada…

U ZOP piše da ćete u penziju poput Dimitrija Pantića, kao mlađi policajac, samo ako se slučajno zamerite komandiru ili se on oseti ugroženim!

ZOP jepredvideoruke nadoknadu troškova dolaska na posao samo na teritoriji opštine rada uprkos (ili baš zbog toga) što hiljade policajaca putuju stotinama kilometara svakodnevno!

Samo zaposleni u MUP ne znaju visinu plate, kriju iznose toplog obroka i regresa, uprkos odredbi ZOR koja na to obavezuje svakog poslodavca!

Zašto MUP planira uštede na našoj još nerođenoj deci? Zašto je ukinuo dodelu solidarne pomoći novoroditeljima?

Odmarališta koja svi zaposleni decenijama smatraju svojima, u kojima se osećamo kao kod kuće, danas MUP nudi na poklon! Ministar koji je tu odskora i ko zna dokle još, prodaje ono što je naše više od pola veka. Ko ga je za to ovlastio? Mi zaposleni nismo!

Sindikat srpske policije već je podneo inicijativu Ustavnom sudu za pokretanje postupka ocene ustavnosti i zakonitosti člana 172. tačke 2. Zakona o policiji i joše nekih. Verujemo da će Ustavni sud doneti pravilnu odluku – da je ova odredba neustavna. Međutim, postupak pred Ustavnim sudom trajaće izvesno vreme, odgovora još uvek nema. A mi vremena nemamo!

Drugi, još bitniji razlog zašto nam je tako loše – jeste naše ćutanje. Pasivnost reprezentativnih sindikata i bezvoljnost zaposlenih! Mi to možemo i moramo da promenimo! Potrebno je samo da se pokrenemo!

Iz tog razloga smo, a na Vašu inicijativu, doneli odluku da organizujemo peticiju za prikupljanje potpisa za izmene pojedinih odredbi Zakona o policiji, i postavimo još neke konkretne zahteve u cilju očuvanja integriteta policijskih službenika i MUP-a u celini.

Svako ko se u MUP-u bude bavio istinskom „dekriminalizacijom“, pod unapred utvrđenim, jasnim i pravičnim kriterijumima, taj će u nama imati velikog saborca. Ali, isto tako, svako ko u MUP-u bude arbitretno određivao ko će ostati bez posla, a ko ne, i ko bude primenjivao neustavne i nepravične zakone – taj će u Sindikatu srpske policije imati zakletog neprijatelja!

Mi ne želimo ništa više od drugih! Mi zapravo želimo samo onoliko prava koliko ih imaju i drugi državni službenici! Ne možemo dozvoliti da policajac izgubi posao samo iz razloga što je protiv njega pokrenut krivični postupak! Ne možemo dozvoliti da posao gubimo samo zato što neko sumnja u nas da nismo bezbednosno podobni (neka to i dokaže!), a da npr. sudija može obavljati svoj posao iako je zbog krivičnog dela osuđen na kaznu zatvora manju od šest meseci! Ne možemo dozvoliti da ako neko od nas, iako pravnosnažno oslobođen u sudskom postupku, nema pravo da se vrati na posao!

Još jednom, mi ne tražimo ništa više od drugih – mi samo tražimo

 PRAVDU ZA POLICIJU!

Šef službe za informisanje SSP
Mile Lazarević

ZAŠTO NE TREBA PRESPAVATI 1. MAJ?

Glavni odbor Sindikata srpske policije doneo je odluku da 1.5.2017. godine, na međunarodni Praznik rada, na dan kada su se pre mnogo godina naši preci borili za svoja radnička prava, izađe na organizovani protest koji će biti održan u Beogradu u organizaciji Ujedinjenih granskih sindikata „Nezavisnost“ i Saveza samostalnih sindikata Srbije.

SSP poziva sve svoje članove i sve zaposlene u MUP da se priključe ovom skupu za promociju radničkih prava. Poželjno je da tog dana u Beogradu, u što većem broju i sa što više naših zastava podržimo NEPOLITIČKI skup.

Skup je zakazan za 12,00 časova, a mi, članovi SSP, skupićemo se sat pre toga, oko 11,00 na mestu koje ćemo naknadno odrediti. Svi vi koji smatrate da vam je mesto na ovom protestu dogovorite se sa predsednicima svojih Sindikalnih grupa oko organizovanog dolaska.

Svi vi koji smatrate da nam je loše i da nam je tog dana mesto nam ulici javite se i pridružiti nam se, a ako ne smatrate, ako vam je dobro – onda ništa.

Evo prilike nezadovoljnima, da učine i nešto konkretno, osim iskazivanja nezadovoljstva na Fejsbuku, po hodnicima, kancelarijama, u patrolnim vozilima…

Jedini koji se bori za vaša prava, vaš SSP!


Predsednik Ujedinjenih granskih sindikata „Nezavisnost“, gospodin Zoran Stoiljković, objavio je prigodan tekst povodom međunarodnog Praznika rada, koji mi u celosti ovde prenosimo:

ZAŠTO NE TREBA PRESPAVATI 1. MAJ?

Otužno i gotovo bljutavo podgreva se stereotip da 1. Maj, umesto borbe za dostojanstven rad i pristojan život u slobodi, simbolišu samo roštiljski uranci. Širi se neverica da se išta da promeniti, uz cinično i orkestrirano pitanje : šta tu mogu i čemu još uopšte služe sindikati?

Kad razmišljate da li će te se pridružiti našem prvomajskom protestu prvo sebi odgovorite na pitanje da li vi i vaši živite dobro i imate li izvesnu i poželjnu perspektivu? Da li građani Srbije, ako uopšte rade i za svoj rad primaju zaradu zaslužuju više od 48 000 ili 386 evra koliko iznosi prosečna plata ? Da li je upola manja penzija pristojna naknada za kraj višedecenijske radne karijere ?

Je li pristojno da pominjem zadovoljstvo poslom, osećaj ostvarenosi i slobode da se kaže šta se zaista misli i drži logikom i argumentom struke?

Pokušaću da dam samo nekoliko argumenata u prilog opredeljenju da se podignemo i izborimo za veće zarade i manje nejednakosti što je naš osnovni razlog okupljanja.

Prvo se upitajmo dokle ćemo mi građani plaćati cenu svih promašaja garnitura na vlasti? Kako ekonomisti, trbuhozborci međunarodnih finansijskih institucija, mogu poricati mogućnost da zarade rastu bar do nivoa koji omogućuju rast proizvodnje i produktivnosti na koji se doda projektovana inflacija? Ili misle da su već uspeli da nas, medijskim ispiranjem mozga ukonponovanim sa siromašenjem ogromne većine koja ne može sebi da priušti odlazak u pozorište ili jednonedeljni plaćeni odmor, pretvore u zombije?

Povratak u (periferijski) kapitalizam se očito pokazao dužim i skupljim nego što su građani mogli i da pretpostave. Na tom već četvrt veka dugom putu većina je svela svoj život na umeće preživljavanja da bi se šačica dokopala bogastva i vlasti. Srbijom i zemljama regiona, uz povremene međusobne čarke, vladaju politički lideri , tajkuni u njihovoj milosti i reprezenti stranog kapitala. Učestvujemo u „trci ka dnu“ – nudimo sve povoljnije subvencije i sve jeftiniju i obespravljeniju radnu snagu. Umesto da se kao svi pametni toga stide, naše vođe na sav glas ističu da imamo obrazovane a jeftine i strahom od gubitka posla disciplinovane zaposlene.

Socijalno stanje u zemlji ima tri svoje temeljne karakteristike.
1.Srbija je danas zemlja u kojoj preko partijskog zapošljavanja i napredovanja partijski kartel poseduje državu. Zašto nas onda čudi što nam se korumpirana država, umesto da bude neka vrsta Robina Huda ponaša kao Super Hik, lik iz stripova koji uzima od siromaha da bi još dodao bogatima.
2. Srbija je danas sa nivoom nejednakosti gotovo duplo većim od evropskog proseka školski primer loše nejednakosti. Fransisko Fereira tvrdi da nejednakost, kao i holesterol, može biti dobra i loša. Prisustvo „dobre“ nejednakosti znači da se u društvu nagrađuju zalaganje i predan rad, da se vrednuje ulaganje u obrazovanje. U uslovima „loše“ nejednakosti nemaju svi jednake šanse da investiraju u sopstveni razvoj što umanjuje i potencijal društva za razvoj.
3. Posledično, političke i ekonomske elite -cementiranjem razlika uspešno postaju vladajuća klasa. Socijalni lift zaglavljen na gornjem spratu viših srednjih slojeva – svi ostali su u slobodnom padu. Ili se mogu peti požarnim stepenicama partijskog zapošljavanja, estrade ili korupcije….

Pravci preokreta

Prvi uslov da živimo bolje je da partije isteramo sa prostora koji im ne pripada – privreda, pravosuđe, obrazovanje, mediji i strogo kontrolišemo tamo gde je jedino logično da budu – izbori i političke institucije. Protesti protiv neravnopravnih izbornih uslova pokazuju rastući demokratski kapacitet – mladih pre svih.

Vreme je i da podsetimo da evropske integracije znače hod ka pametnom, održivom i inkluzivnom razvoju. Inkluzija znači da smo solidarni i da se državljanstvo Srbije svakome isplati u solidnoj količini ekonomskih, političkih i kulturnih prava. To je prostor u kome je rad dostojanstven – ugovoren, bezbedan i redovno i pristojno plaćen.

Šta je u tome subverzivno i neprihvatljivo ?

Osnovni cilj Nezavisnosti, kao i svih sindikata koji se nisu pretvorili u ekspozituru politike i poslodavaca je pristojan rad u pristojnom društvu. Žalosno ali naš prvi cilj je da se u 21 veku, iz formule 24/7 u kojoj smo potencijalnom poslodavcu na raspolaganju 24 sata svih sedam dana nedeljno, vratimo zahtevu iz 19 veka za tri osmice – 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati za porodicu, prijatelje, rekreaciju i kulturu. Kultura, obrazovanje i umeće samoorganizovanja su jedini socijalni kapital kojim raspolažemo kao zaposleni i građani.

Kako smanjiti nejednakost u raspodeli dohotka?

Visoka nejednakost je loša i za ekonomski rast što pokazuju čak i istraživanja Međunarodnog monetarnog fonda . Kako se može smanjiti nejednakost u raspodeli dohotka ?

Ključne su tri mere od kojih je tek jedna, ona koja zagovara progresivnije oporezivanje uslovno rečeno „radikalna“:

1.Kroz aktivne politike kvalitetnog zapošljavanja…
U ovu grupu spadaju savetovanje i posredovanje, obuke, javni radovi, subvencije za otvaranje održivih a ne tek politički kreiranih novih radnih mesta. Potrošnja na aktivne mere zapošljavanja bi trebalo da se poveća s obzirom da sada iznosi ignorantskih 0.1% BDP.
Naravno, važan je i kvalitet posla. Povremeni poslovi, rad u sivoj ekonomiji ili samozaposlenost doprinose smanjenju nejednakosti ali ne predstavlja trajno rešenje jer vode obaranju standarda rada.
2. Kroz stipendirano kvalitetno obrazovanje za sve
Obrazovanje bi trebalo da spreči reprodukovanje nejednakosti odnosno da omogući da deca roditelja lošijeg ekonomskog statusa imaju jednake šanse da sutra nađu dobar posao i pristojno zarađuju.
3. Kroz progresivnije oporezivanje dohotka
Pored sprečavanja utaje i izbegavanja plaćanja poreza konačno treba uvesti progresivno oporezivanje koje u sistem uvodi i elemente socijalne pravičnosti. Dosadašnji sistem mešovitog i linearnog sistema oporezivanjna koji nadprosečno opterećuje najniže zarade treba zameniti sistemom koji objedinjuje poreze od rada i kapitala i progresivno se uvećava od 15% do 40%. Primera radi, u Sloveniji ide se na 40 % poreza na prihode već iznad 50 000 evra

Spremnost da se ove mere sprovedu pravi je demokratski test za sve socijalne i političke aktere u zemlji. Sve izvan toga je tek demagogija i populizam.

1 maj ugs1

1 maj ugs2

Međunarodni praznik rada!

Danas je prvi maj, Međunarodni praznik rada! Širom sveta sindikati obeležavaju taj praznik raznim manifestacijama. Protestnim šetnjama, demonstracijama nezadovoljstva položajem radničke klase, prigodnim obraćanjima radničkih vođa. Toga kod nas neće biti, jer se praznik rada ove godine poklopio sa najvećim hrišćanskim praznikom Vaskrsom. Mada se vođe velikih sindikalnih centrala ni ranijih godina nisu proslavili po tom pitanju, danas bi zaista bilo neprimereno pozivati ljude na javne skupove.

Inače, Međunarodnim praznikom rada na 01. maj obeležava se uspomena na velike radničke štrajkove i demonstracije održane u Čikagu 1886. godine. Osnovni zahtev štrajkača je bio uvođenje osmočasovnog radnog vremena. Oko 80.000 radnika tog dana je bilo na ulicama bez ijednog incidenta. Trećeg maja usledili su sporadični sukobi i tuče između štrajkača i štrajkbrejkera (ako vam zvuči poznato podsetite se septembra 2014. godine, imali smo i mi štrajkbrejkere, srećom, tuče nismo imali), ali to nije umanjilo intezitet protesta pa su vlasti iskoristile policiju koja je tog dana, prilikom suzbijanja nereda, ubila 4 člana sindikata.

A onda su tu nevinu puštenu krv osetili političari, ti stari lešinari. Odnekud se među radnicima pojavili anarhisti i pozvali radnike da se naoružaju, huškajući ih protiv policije, ali to nije naišlo na veći odjek pa se narednog dana okupilo samo 3000 radnika. No, to nije smetalo da neko od anarhista aktivira eksplozivnu napravu i ubije 7 a rani 67 policajaca.

Kao epilog tih sukoba dobili smo poraz radnika i smrt policajaca. Sprega vlasnika kapitala i političara nemonovno je dovela do tragedije i do poraza radničke klase u celini. Jer policajci nisu ništa drugo do pripadnici radničke klase.

Da li se, i koliko, od tog vremena, nešto promenilo u Srbiji, procenite sami. Da li smo okrenuli točak istorije, pa, od visoko dosegnutih radničkih prava u vreme socijalizma, stigli na početak divljeg kapitalizma i ponovnu borbu za osnovna prava? Od velikih slavlja, roštilja, prasetine i uranaka, vraćamo se u stanje u kojem nema razloga bilo šta slaviti.

Danas smo, više nego ikada, bliži ulici i trgovima nego izletištima!

Šef službe za infomisanje SSP
Mile Lazarević