Skip to main content

Oznaka: Nikola Petrović

Državne starlete pod sudskom zaštitom!

Još se nije slegla prašina koju je pre dva dana podigao incident u Zaječaru, u kome je policijskom službeniku, od strane visoke funkcionerke jedne vladajuće političke partije, prećeno rečima “Uskoro te čeka grob“, samo zato što je radio svoj posao, a već imamo jasnu poruku države, odnosno pravosuđa, koju možemo svesti na to da bi neka „državna starleta“ odgovarala, ona mora nekog i da ubije! Mada je i to diskutabilno, ako je suditi na osnovu presude izrečene Dušici Jevđenović, savetnici u Ministarstvu inostranih poslova, savetnici nepoznatih kvalifikacija i nepoznatih zaduženja, ali poznatoj kao ljubiteljki suzavaca u spreju. Gospođica Jevđenović je danas, zbog napada na ovlašćeno službeno lice osuđena, a praktično oslobođena izrečenom uslovnom kaznom.

Krivično delo napad na ovlašćeno službeno lice za vreme vršenja dužnosti izgleda služi samo kao ukras u zakoniku?  Čemu služi usvajanje zakona koji se ne sprovode ili ako se i sprovode, sprovode se selektivno? Gde je nestala (ako je ikada i postojala) vladavina prava u zemlji Srbiji?

Pitamo da li je njoj kao licu osuđenom za krivično delo (mada je sankcija izuzetno blaga čime se gubi i njena svrha) mesto u Ministarstvu inostranih poslova?! Ili je to možda čak i poželjno? Gospođici očigledno nikada i nije bilo mesto u MIP-u, ali negativna selekcija je nešto što će obeležiti ovaj period naše zemlje koja simulira državu!

Setimo se vremena „analize rizika“ kojom prilikom je ministar rekao da kriminalcima nije mesto u policiji, sa ovom njegovom izjavom se naravno slažemo, ali se opet nameće pitanje da li im je onda mesto u Ministarstvu inostranih poslova? Stičemo utisak da je pravda selektivna a da borba protiv kriminala nije iskrena već selektivna.

Ne možemo ostati nemi u situaciju da uslovno bude osuđen neko ko izvrši napad na ovlašćeno službeno lice, neko ko je tom prilikom pretio gasnim pištoljem dovodeći policajce u zabludu kako poseduje vatreno oružje a samim tim su se stekli uslovi za upotrebu vatrenog oružja od strane policajaca! Na svu sreću, prisebnošću i profesionalnošću kolega, vatreno oružje nije upotrebljeno i na taj način su izbegnute teže posledice.

Ovakvom presudom šalje se jasna poruka kriminalcima „napad na policiju a samim tim i kriminal se isplati“. Više puta pominjana rečenica „napad na policiju je napad na državu“ takođe dobija drugi smisao. Zbog ovakvih stvari poglavlja za pristupanje Srbije Evropskoj Unici koja se tiču pravosuđa predstavljaju bolnu  tačku i kamen spoticanja. Izgleda da je policajcima u ovim stvarima, kao i kod tužbi, poslednja nada EU sa svojim institucijama jer nas država definitivno neće zaštititi!

Jasno je da sistem ne funkcioniše, država ne poštuje svoje sopstvene zakone pa tako ni kriminalci ne zaziru od kazne. Napad na policajca – napad na državu, uslovna kazna??? Sramota! Jedina realna kazna je bila bezuslovna kazna zatvora. U svakoj drugoj državi oni bi na licu mesta bili usmrćeni zbog takvog napada na policijske službenike!

Da li je potrebno citirati član zakona kojim su propisane sankcije za ovo krivično delo i podsetiti javnost da uslovna kazna nije predviđena:

Napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti

Član 323

(1) Ko napadne ili preti da će napasti službeno lice u vršenju službene dužnosti,
kazniće se zatvorom od tri meseca do tri godine.
(2) Ako je pri izvršenju dela iz stava 1. ovog člana službenom licu nanesena laka telesna povreda ili je prećeno upotrebom oružja,
učinilac će se kazniti zatvorom od šest meseci do pet godina.
(3) Ako je delo iz st. 1. i 2. ovog člana učinjeno prema službenom licu u vršenju poslova javne ili državne bezbednosti,
učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina.
(4) Ako prilikom izvršenja dela iz st. 1. i 3. ovog člana učinilac službenom licu nanese tešku telesnu povredu,
kazniće se za delo iz stava 1. zatvorom od jedne do osam godina, a za delo iz stava 3. zatvorom od dve do deset godina.
(5) Za pokušaj dela iz stava 1. ovog člana kazniće se.
(6) Učinilac dela iz st. 1. do 3. ovog člana koji je bio izazvan nezakonitim ili grubim postupanjem službenog lica može se osloboditi od kazne.

Služba za informisanje SSP
Nikola Petrović

Zašto kasni naknada za putne troškove?

Pravilnik o uslovima ostvarivanja prava na naknadu troškova za odlazak i dolazak sa rada u Ministarstvu unutrašnjih poslova na snazi je skoro dve godine a da i dalje imamo velikih problema sa njegovom primenom u praksi. Greške su zaista raznovrsne ali redovno i uvek na štetu zaposlenih.

Najčešći primer pogrešne primene obračuna nastaje „deljenje“ mesečne karte, gde se naknada umanjuje uprkos tome da je zaposleni radio celog meseca. Ponovićemo još jednom da svima bude jasno – umanjenje naknade nastaje samo usled odsustva sa rada zbog korišćenja godišnjeg odmora, zbog privremene sprečenosti za rad ili korišćenja plaćenog odsustva. U svim ostalim slučajevima, bez obzira na broj odrađenih smena, zaposlenom sleduje celokupna mesečna naknada!

Pored navedene nepravilnosti, zanimljiv je primer Policijske stanice Savski Venac, gde je zaposlenima nametunut nepostojeći cenovnik autoprevoznika „Lasta“ sa znatno nižim cenama od realnih i važećih. Iako je Član. 4. Pravilnika o uslovima ostvarivanja prava na naknadu troškova za odlazak i dolazak sa rada u Ministarstvu unutrašnjih poslova, decisno i jasno propisuje da se: „isplaćuje novčana protivrednost cene odgovarajuće pretplatne karte prevoznika po izboru zaposlenog“. Ovakvo postupanje suprotno važećim  pozitivnim pravnim propisima a na štetu policijskih službenika predstavlja osnov za pokretanje disciplinkih pa eventualno i krivičnih prijava protiv odgovornih.

Pored ovih navedenih problema oko obračuna naknade, zaposleni u MUP-u suočavaju se i sa ponovnim kašnjenjem isplate naknade prevoza za odlazak i dolazak sa rada. Ovakve pojave dovode do niza negativnih posledica koje opet  na kraju koštaju Ministarstvo, pomenućemo ovom prilikom pokretanje eventualnih sudskih sporova zbog nepoštovanja Pravilnika, kašnjenje policijskih službenika na posao, povećanje broja policijskih službenika odsutnih sa posla po osnovu bolovanja i samim tim i davanja za tu vrstu odsustva koja iznosi 85% a do 30 dana pada na teret poslodavca.

Takođe, ovih dana evidentno je sve veće nezadovoljstvo zaposlenih zbog kašnjenja naknade za prevoz ali i zbog kašnjenja naknade za rad u oteđanim uslovima na terenu, po Odluci ministra. Zaposlenima u pojedinim Policijskim upravama ova naknada još uvek nije isplaćena za mesec septembar iako je već početak decembra meseca. Dakle, iako je nekadašnja dnevnica za rad na terenu smanjena na 150 dinara, praktično ukinuta, nema se novca ni za isplatu posebne naknade po Odluci ministra. A možda je i nešto drugo u pitanju? Ukoliko se utvrdi da je po sredi nečija greška ili nerad, Sindikat srpske policije zahtevaće preduzimanje odgovarajućih mera kako do takvih grešaka više ne bi dolazilo.

Što se naknade za putne troškove tiče, o terminu isplate zaostalih potraživanja pouzdanih informacija za sada nema. Izjave zvaničnika MUP-a svode se na to da je novac planiran budžetom za ovu namenu u ovoj godini utrošen tokom prvih deset meseci i da se čeka odobrenje ministarstva finansija za dodatna sredstva. Naravno, odgovornih za loše planiranje budžeta nema!

Da li iko može da dokuči razloge zašto ta naknada kasni samo u MUP dok zaposleni u drugim državnim organima redovno i na vreme dobijaju svoj novac, pa čak i unapred.

Služba za informisanje SSP
Nikola Petrović

Da li psihološki testovi mogu da spreče samoubistva policajaca?

Nažalost, u samo desetak poslednjih dana nekoliko kolega odlučilo je da „dignu ruku na sebe“ i na taj način okončaju živote, ostavljajući porodice iza sebe. Šta se to dešava pa taj užasni čin postaje sve učestalija pojava u našoj profesiji? Da li je to loš lekarski pregled, loš izbor kandidata ili nestručnost zdravstvenih radnika?

Često se posle ovakvih pojava pokrene pitanje sistematskih pregleda i provere psiho-fizičkih stanja policajaca. Zašto uvek kasnimo? Zar nismo naučili da je preventiva najbolji lek? Zašto lečimo posledice a ne uzrok ovakvih i sličnih problema? Ako uđemo u dublju analizu videćemo da ne postoji šablon po kome se može odrediti ko će doći u situaciju da donese odluku o tome da u činu samoubistva vidi jedini izlaz. Ruku na sebe dižu policajci različitih godina starosti, zatim učesnici ratova ali i oni koji to nisu.

Nastavi sa čitanjem