Skip to main content

Oznaka: peticija

BEZ UBICA DECE NA ULICI!!!

Sindikat srpske policije pozdravlja uspešan završetak akcije fondacije „Tijana Jurić“ kojom su prikupljani potpisi na inicijativu za uvođenje kazne doživotnog zatvora.

Kako je ranije danas saopšteno iz te fondacije, za samo nekoliko dana skupljeno je blizu sto hiljada potpisa građana. Tačan broj potpisa znaće narednih dana, nakon administrativno-tehničke obrade i predavanja Narodnoj Skupštini.

Navedena fondacija je pokrenula inicijativu sa idejom da ubice dece, maloletnika i trudnica budu kažnjavani osudama na doživotnu robiju i bez prava uslovnog otpusta. Bez obzira na primedbe i dileme pravnika bilo je divno videti prave reke ljudi, gde su po kiši i vetru čitave porodice strpljivo čekale na red da svojim potpisom pruže doprinos kako ubice dece ne bi slobodno šetale ulicama.

Bez ikakve sumnje, narod je iskazao jedinstven stav, sada je država na potezu. Svi odgovorni građani naše zemlje, a naročito roditelji, nemaju dilemu da li država mora učiniti taj važan korak u pravcu bezbednosti dece. Nebrojeni su primeri ubica povratnika koji nakon izdržavanja kazne ponavljaju najteža krivična dela i to se mora sprečiti.

Što se tiče očekivanja da će biti primedbi Saveta Evrope po ovom pitanju, mi smatramo da se produženjem same kazne ne ukida pravo osuđenika na ublažavanja kazne. Podsećamo javnost da je u Srbiji trenutno oko 70 kažnjenika osuđenih na kaznu od 40 godina zatvora od kojih je 35 osuđeno zbog silovanja i ubistava maloletnih lica. A posebno naglašavamo da je od njih čak 34 povratnika. Samo jedan ubica je imao čist dosije pre izvršenja zločina!

Verujemo da će država imati snage da sprovede volju naroda čime ćemo postati bezbednije društvo za naše najmlađe!

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

Virtuelni topli obrok i regres u MUP-u!

Preko milion radnika u Srbiji, među kojima i zaposleni u Ministarstvu unutrašnjih poslova, ili ne prima nikakvu naknadu za topli obrok, ili je taj iznos simboličan. Baš kao i regres, i ovaj deo zarade za nas, zaposlene u MUP, ne postoji čak ni na platnim listićima, postoji samo u izjavama zvaničnika Sektora za materijalno-finansijsko poslovanje..

Preciznih podataka o broju radnika kojima su ova pravo uskraćena formalno ili faktički nema, ali činjenica da, topli obrok i regres ne dobija ni gro onih kojima je poslodavac država. Naime, za oko pola miliona zaposlenih u javnom sektoru te stavke su samo deo koeficijenta zarade, i to ako je verovati nadležnima jer ih zaposleni ne vide čak ni u koeficijentu. Kažu, taj iznos naknade ne mora biti izražen u nominalnom iznosu, tu je on negde, „kumulativno izražen kroz koeficijent“, ma šta to zaista značilo!

Mnogi od onih koji u Srbiji ovu naknadu i primaju ne mogu da se pohvale njenim iznosom. Zabrinjavajuće veliki broj firmi isplaćuju na ime toplog obroka dinar dnevno što je ispod svakog dostojanstva i predstavljaju izrugivanje propisa uz direktno ponižavanje radnika. Zamislite samo to da postoje radnici koji mesečno dobiju 22 dinara na ime naknade za topli obrok!

Inače, iznosi koji bi, na ime naknade za topli obrok, trebali da dobijamo kroz platu, su oko 20 odsto prosečne ili minimalne zarade u Srbiji, odnosno od 4.000 do 8.000 dinara mesečno. Ako znamo broj zaposlenih u MUP i uzmemo neku srednju vrednost naknade od 6.000 dinara mesečno dolazimo do iznosa od preko 250 miliona dinara, za koliko zaposleni bivaju uskraćeni a MUP, odnosno država naprave uštedu. Na godišnjem nivou to iznosi preko tri milijarde dinara, te uz zvanično prikazani, a faktičko nepostojeći regres u približno istom iznosu, dolazimo do zapanjujućeg iznosa za koji zaposleni bivaju uskraćeni u samo jednoj godini – preko 6 milijardi dinara.

Ne želeći da sporimo iskrenost izjava zvaničnika da su topli obrok i regres ugrađeni u platu ne možemo a da ne primetimo brojne nelogičnosti u takvom stavu. Na primer, zaposleni kojeg, pod bilo kojim izgovorom, poslodavac kazni umanjenjem koeficijenta plate, automatski dobija i umanjenje naknade za topli obrok i regres, što nije logično ali ni zakonito. Je l to kažnjenom radniku sleduje pola ručka??? Kažnjavanje glađu? A tek kojom matematikom uspevaju da obračunaju topli obrok za vreme bolovanja ili godišljeg odmora? Uz prekovremene, noćne i radne sate na dane državnih praznika?

Nigde logike, naravno. Ali, s obzirom da čak i sudovi veruju državi i poslodavcima, ostaje i nama samo da im verujemo i nadamo se nekakvoj izmeni sadašnjih propisa. Stoga su u peticiji, za koju je Sindikat srpske policije skupljao potpise i koju smo predali Narodnoj Skupštini, među ostalima, bili i zahtevi da naknade za topli obrok i regres zaposlenima u MUP budu jasno izražene u platnim listićima i da ih počnemo da primamo realno, a ne samo u „kumulativnom iznosu“! Nadajmo se da će narodni poslanici imati sluha za naše zahteve, ma koliko oni sami bili „maženi i paženi“ regresiranim cenama u svom skupštinskom restoranu! Uostalom, potpise na peticiju stavilo je više od deset hiljada zaposlenih u našem ministarstvu a to niko ne sme da ignoriše!

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

Održana sednica Skupštine SSP

Beograd, 18.05.2017. godine, – U hotelu „N“ u Beogradu održana je redovna godišnja sednica Skupštine Sindikata srpske policije, kojoj je prisustvovalo 42 delegata iz cele Srbije uz još desetak gostiju.

Ranije već najavljena centralna tačka sednice, usvajanje izmena i dopuna Statuta SSP, radi usklađivanja sa realnim potrebama izazvanim stalnim rastom i širenjem organizacije, uspešno je realizovana. Statut, sa usvojenim izmenama i dopunama, stupa na snagu u roku od petnaest dana i verujemo da će nam olakšati rad i doprineti održavanju kontuiniranog rasta organiazcije i u pogledu broja članova i broja Sindikalnih grupa, ali i u pogledu jačanja organa i tela sindikata, kojima će rad svakako biti olakšan.

Druga, neočekivana i iznenadna ali itekako realna, centralna tema sednice, postao je jednostrani raskid sporazuma o saradnji i socijalnom dijalogu od strane Ministarstva unutrašnjih poslova. Obrazloženje o nedostatku tehničko-prostornih uslova u MUP je verovatno svima poznato, al sumnjamo da je iko u njega poverovao. Ključ leži u jednoj drugoj rečenici obrazloženja koja glasi otprilike da „nismo ispunili očekivanja poslodavca“ i koja nas čini jako ponosnim jer može samo da znači da smo ispunili očekivanja naših članova i svih zaposlenih u ministarstvu za koje se iskreno i uporno borimo!

Predsednik SSP Lazar Ranitović

Delegati Skupštine su jednoglasno dali podršku i poverenje Glavnom odboru sindikata i predsedniku Lazaru Ranitoviću, da nastave borbu za članove i uslove rada, svim dozvoljenim pravnim i drugim sredstvima.

Zakon o radu, konvencije Međunarodne organizacije rada, propisi Evropske unije kojoj naša država teži, jasno su na našoj strani i iskoristićemo svaki pravni lek koji nam je na raspolaganju. Mi nikada nismo bili neprijatelji ni poslodavcu ni državi Srbiji, većina članova našeg rukovodstva i članstva učestvovala je u odbrani zemlje. Mi smo suparnici i rivali, što je i razumljivo, poslodavcu, ali nažalost i nekim drugim vodećim sindikalnim organizacijama koji su pregovarajući o odredbama PKU za policijske službenike više mislili na svoje nego na interese radnika.

Neprijatelji možemo biti, kao i do sada, korumpiranim pojedincima i kriminalizovanim strujama, na bilo kom nivou u ministarstvu. Ali tu smo, verujemo, na istoj liniji sa rukovodstvom MUP i ministrom Stefanovićem.

Rukovodstvo SSP poručuje članovima da se ovim raskidom Sporazuma ništa novo ne dešava kada su oni i njihova prava  u pitanju. SSP je i dalje tu za vas, sa svojim 16-članim pravnim timom i armijom od stotinu aktivista! Vi ove novonastale prilike nećete ni osetiti! Našim aktivistima će biti otežani uslovi rada, koristiće svoje slobodno vreme da dođu do vas i izbore se za vas. Članovi porodica naših aktivista će osetiti na svojoj koži naše pojačane aktivnosti, nedostajaćemo im malo više, al to je cena na koju smo svi pristali onog momenta kada smo se u ovo upustili!

Peticija je, jasno je svima, već dala nekoliko rezultata, osetiće to neki od vas kroz povećanje plate do kojeg će doći uračunavanjem vremena puta na angažovanju u radno vreme, kao i doslednijom primenom instituta preraspodele radnog vremena i kasnijim obračunom ostvarenog viška radnih sati. Nastavićemo sa pritiskom na poslodavca do ispunjenja svih zahteva iz peticije, a pouzdano znamo da se već radi na rešavanju njih nekoliko. Do povećana bednih plata i još bednijih dnevnica mora doći!

Pred Sindikatom srpske policije je uskoro nekoliko bitnih zadataka kojima se okrećemo u narednom periodu:

  • Odbrana prava na korišćenje prostorija u MUP;
  • Policijada „Zlatibor 2017“, 16. i 17. juna;
  • Faktičko konstatovanje realnosti – SSP je reprezentativan sindikat, po broju članova, po Zakonu o radu. Još samo MUP da to prizna!

MOŽE BITI SAMO JEDAN – SINDIKAT SRPSKE POLICIJE!!!

Neki od mnogobrojnih izlagača:

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

NSP NASTAVLJA DA OBMANJUJE POLICAJCE NAVODNIM TUŽBAMA ZA REGRES I TOPLI OBROK

Bez trunke obraza i savesti NSP pokušava da na svaki način prikupi bar po neku pristupnicu i spreči sunovrat u koji, višegodišnjim izdajama zaposlenih, zasluženo padaju. Njihovi aktivisti u pojedinim organizacionim jedinicama nastavljaju da šire priču o tužbama za topli obrok i regres. I to rade samo na lokalnom nivou, poziv na tužbe ne možete pronaći na njihovoj fejsbuk stranici ili sajtu, jer se pribojavaju da, bez obzira na to što su tužbe farsa, poslodavac poziv na tužbe može shvatiti kao atak na nj, a pudlica ne želi ni najmanji rizik gubitka gospodara.

Da se ne bi stvorio utisak da se priča bez argumenata, pojasnićemo – argumentovano i tačku po tačku.

I Iza priče o advokatima (Dragan Lazarević, Marko Mitić, Biljana Radojković, Miodrag Radančić, Miloš Kukureković, Dušan Živković, Nataša Stanković, Sandra Mihajlović, Ivana Pavlović, Aleksandara Burić, Mirjana Burić Lazarević, Biljana Antić, Marko Nikolić) koji će bez dinara na ime troškova zastupanja i koji će, umesto policajaca, platiti sve sudske troškove i troškove veštačenja, čak i u slučaju da se izgubi spor, krije se jedna kvaka. Potpuno je tačno da se sa tim advokatima zaključuje ugovor ili im se daje punomoćje i predstavnici Sindikata srpske policije su razgovarali sa advokatom Draganom Lazarevićem i advokatom Markom Mitićem još 14.2.2017, a potom i sa advokatom Ivanom Radenkovićem 16.3.2017. godine. I istina je da SE POLICAJCI DOVODE U ZABLUDU. Ne od strane advokata,već od strane aktiista NSP. Naime, bez obzira na to što se potpušu ti ugovori ili punomoćja, tužbe se ne podnose. Zapravo, podneto je pet oglednih tužbi, pa ukoliko se u njima uspe, podneće se i ostale, ukoliko ne – nikom ništa. Osim još jednog izigranog poverenja policajaca! Ali to je dugogodišnji način rada NSP i način opstajanja na „sindikalnoj“ sceni. Navikli su oni da izdaju kolege. To je na svojoj koži najbolje osetilo 1.280 kolega sa Kosova i Metohije koji su naprosto izbrisani sa radnog spiska MUP-a, baš kao i 1.475 kolega koji su trebali doći pod isti mač kroz „analizu rizika“, na koju je NSP stavio svoj potpis; ili kolege koje su nakon prodatog štrajka u kafani naprosto razbacane po drugim organizacionim jedinicama. Nećemo dalje, za sve NSP izdaje je potrebna čitava studija, nažalost, vratimo se na temu nove prevare.

Dakle, podneto je samo pet probnih tužbi i ništa više. Preostale TUŽBE NEĆE BITNI NI PODNETE! Jer ugovori i punomoćja koji nam se sada nude na potpisivanje ne znače ništa, osim da nas neki tamo advokat „kapariše“ da će nas on tamo negde za godinu-dve-tri zastupati u tužbama, ali pod uslovom da ovih pet tužbi koje su podneli „prođe“. A u kojoj fazi postupka je tih podnetih probnih tužbi? U toj da nije održano ni prvo ročište.

Ukoliko ste sumnjičavi, a vi jednostavno od tih advokata i/ili svog predsednika SG tražite da vam dâ na uvid u sudu zavedenu tužbu i kada se ispostavi da je nema, shvatićete i da je sve laža i obmana.

Zato, ne padajte na ove glupe i jeftine fore neodgovornog „sindikata“, već pamet u glavu. Imajte u vidu i činjenicu da kada izgubite spor sud ne dosuđuje da sudske troškove snosi advokat, već stranka u postupku, dakle mi. E, sad, tačno je da mi potom možemo, po osnovu ugovora, tužiti advokata, a po dobijanju spora zahtevati naplatu, ali…
1) to će da potraje, a sud će već da počne da vam troškove odbija od plate;
2) ako se u spor upusti i spor izgubi samo 10.000 kolega, a kako je procenjeni iznos sudskih troškova oko 50.000 dinara, da li mislite da bi bilo koji advokat mogao da isplati 500.000.000 dinara na ime tih naših sudskih troškova?
Dakle, naplatilo bi se samo nekoliko nas, onih koji bi prvi tužili advokate, ostali bi ostali praznih šaka.

II A hajde da razmotrimo i kakva je SUDSKA PRAKSA po ovom pitanju…

Postoji preko 20 presuda apelacionih sudova kojima su tužbeni zahtevi u pogledu regresa i toplog obroka ODBIJENI. Među njima su i oni primeri gde su kolege pre više godina tužili za prekovremeni i noćni rad, rad na dan državnog praznika, a istovremeno za topli obrok i regres. Tada su im tužbeni zahtevi u delu za prekovremeni i noćni rad i rad na dan državnog praznika usvojeni, a u delu za topli obrok i regres ODBIJENI. U prilogu je i deo iz obrazloženja jednog apelacionog suda, kao i odluka Ustavnog suda po žalbi za regres i topli obrok.

III Naposletku, razmotrimo i kao je problematika regresa i toplog obroka uređena VAŽEĆIM PROPISIMA.

— Zakonom o radu (član 118. stav 1. tačke 5. i 6) je propisano da zaposleni ima pravo na regres i topli obrok, u skladu sa opštim aktom (tj. PKU). Dakle, Zakon o radu se upućuje na PKU. PKU za državne organe (član 29. stav 2) je propisano da su u koeficijent plate sadržani i naknada troškova za regres i topli obrok. Dakle, već nam je plaćeno u okviru plate (tj. tako je propisano).

— Zakonom o policiji (član 185. stav 6) je propisano da se topli obrok i regres uređuje propisom kojim je uređen sistem plata u javnom sektoru, a to je… Zakon o sistemu plata zaposlenih u javnom sektoru. A njime je propisano (član 32. stav 3) da visinu toplog obroka i regresa utvrđuje Vlada, ali… NAKON ŠTO SE STEKNU USLOVI U BUDŽETU. A pošto budžetom ovaj rashod nije planiran – opet ništa.

SSP će, kao i do sada, postupati odgovorno i iskreno i tek kada budemo sigurni da ima osnova za neki tužbeni zahtev – o tome ćemo vas izvestiti. Zapravo, naši pravni zastupnici upravo rade koncipiranju tužbenog zahteva po dva osnova i u narednih nekoliko dana celokupnom članstvu će biti omogućeno besplatno pravno zastupanje u tim tužbama.

A što se tiče regresa i toplog obroka – to što trenutno nemamo pravo na to – zahvalite se reprezentatinim sindikatima što ovo pravo nisu uredili kolektivnim ugovorom. Jedan od osnovih ciljeva SSP po dobijanju reprezentativnosti će biti jasno propisivanje prava na regres i topli obrok, ne kolektivnim ugovorom, već zakonom. I upravo ovaj cilj je i jedan od zahteva aktuelne peticije.

ZATO – HEMIJSKU U ŠAKE I POTPIŠITE PETICIJU KAKO BI SE, BAR ZA UBUDUĆE, IZBORILI DA PRAVO NA REGRES I TOPLI OBROK BUDE JASNO PROPISANO ZAKONOM!

ISKRENO, POUZDANO, JAKO – SINDIKAT SRPSKE POLICIJE!

RASKID SPORAZUMA – POTVRDA DA SMO NA PRAVOM PUTU!

Koleginice i kolege, članovi Sindikata srpske policije, čast nam je da je MUP još jednim svojim postupkom dokazao da smo JEDINI PRAVI SINDIKAT – da smo jedini štit i utočište zaposlenih u MUP-u.

Naime, MUP je jednostrano raskinuo sporazum o saradnji i socijalnom dijalogu sa SSP-om potpisan 25.8.2015. godine, nezadovoljan brojnim i intenzivnim aktivnostima SSP-a, stalnim ukazivanjem na kršenja ljudskih i radničkih prava zaposlenih, na nezakonit rad  pojedinaca u vrhu Ministarstva, te iznošenjem u javnost neracionalnog trošenja novca, a na uštrb primanja zaposlenih.

Naravno, svesni smo da je ključna stvar, „kap koja je prelila čašu“, upravo pokrenuta peticija za izmenu pojedinih propisa radi unapređenja materijalnog statusa zaposlenih i uslova rada.

Nismo iznenađeni ovim potezom poslodavca koji je sasvim logičan iz aspekta njegovih interesa, jer je po prvi put došao u situaciju da se susretne sa pravim reprezentativnim sindikatom. Poznata im je činjenica da trenutno brojimo preko 7.500 članova, da svakodnevno imamo ogroman priliv novih članova, te da će im postati neodrživo negiranje našeg odavno zasluženog statusa reprezentativnog sindikata. Uskoro se očekuju i pregovori o novom PKU za policijske službenike i naravno da poslodavcu ne treba pregovarač koji misli svojom glavom i u interesu zaposlenih. Jedan reprezentativni sindikat su isterali na ulicu, sada pokušavaju i nas odstraniti, a kako bi sa svojim „sindikatom“ potpisali novi PKU po svojoj, a ne po meri radnika.

U naredenom periodu očekujte abrove i pijačarska naklapanja, kako od strane poslodavca, tako i od strane njihovih „sindikata“, kojima naravno, kao i svim organizacionim jedinicama MUP-a, rukovode visoki oficiri, koji su u prethodnom periodu u nekoliko navrata zarad ličnih interesa, činova i funkcija, izdavali i prodavali interese zaposlenih, bespogovoreno potpisujući svaku zahtevanu saglasnost. Verujemo da ne treba podsećati na, u kafani, neslavno završen najmasovniji štrajk policije 2014. godine, ili saglasnost za otpuštanje 1.475 koleginica i kolega koje su istovremeno proglasili kriminalcima.

Raskid ovog sporazuma, vi, naši članovi, nećete osetiti, našim aktivistima će biti nešto otežan rad, ali će nam saznanje i uverenje da smo na pravom putu dati dodatnu snagu da se još istrajnije borimo za vas.

Ako ste do sada imali i najmanju dilemu o tome ko radi u vašem interesu – sada je ta dilema i definitivno otklonjena.

Može biti samo jedan – Sindikat srpske policije!

Predsednik SSP
Lazar Ranitović

Zašto potpisati peticiju (deo IV)

Jedan od ključnih zahteva u peticiji Sindikata srpske policije, za koju ovih dana skupljamo potpise, jeste zahtev za izmene propisa radi uračunavanja „vremena provedenog u putu“ u redovno radno vreme prilikom angažovanja policijskih službenika.

Naime, Sindikat srpske policije u više navrata se obraćao rukovodstvu Ministarstva unutrašnjih poslova zahtevom da se u redovno radno vreme uračuna i vreme koje policijski službenik provede na službenom putu u cilju obavljanja posebnog zadatka, kao što su obezbeđenja javnih skupova i sportskih manifestacija, odnosno drugih sličnih angažovanja za obavljanje posla izvan redovnog mesta rada, kao na primer izlazak vatrogasaca-spasilaca na ispomoć kod većih požara ili elementarinih nepogoda, ali ta naša obraćanja ostajala su bez adekvatnog odgovora.

Pošto već u MUP-u nije bilo razumevanja obratili smo se i Ministarstvu rad, boračka i socijalna pitanja, radi tumačenje pojedinih odredbi propisa koji regulišu tu materiju. Od njih nismo dobili nikakav odgovor ni nakon godinu dana, te je postalo jasno da je, kao jedini, put za rešenje ovog problema preostala peticija!

Neshvatljivo je i nemoguće prenebregnuti činjenicu da se ta putovanja vrše radi obavljanja zadatka, da je to putovanje, pod oružjem i opremom, organizovano i sprovedeno od strane poslodavca radi odlaska na mesto izvršenja konkretnog zadatka i povratka u bazu radi razduživanja opreme. To putovanje nikako ne može biti u istoj ravni sa putovanjem radi redovnog dolaska i odlaska sa posla!

Vreme je da poslodavac shvati i prihvati to da putovanje policajca pod opremom nije isto što i putovanje visokih funkcionera MUP u klimatizovanim limuzinama! Niti smo mi željni turističkih obilazaka naše lepe Srbije pod oružjem i sa komandirima! Ima za to lepših načina, u komotnoj civilnoj odeći, uz porodicu i prijatelje!

Pozivamo sve koleginice i kolege da potpisom peticije daju podršku za izmenu ove nepravde! Verujemo da nas poslodavac ovog puta čuti i uvažiti, neće moći da ignoriše potpise nekoliko desetina hiljada zaposlenih!

Možda ćemo morati i na ulicu da izađemo, nije isključeno da sa sve članovima porodice, koji trpe dok smo mi „ni na nebu ni na zemlji“, t.j. dok putujemo „iz zabave“ širom Srbije!

A u krajnjem slučaju, ostaje nam sud. Možda ćemo ipak morati na sudu da dokazujemo jesmo li zaludni turisti ili policajci na izvršenju zadatka! A to će onda svakako da košta znatno više, kamate su tu, advokati i sudije ne rade besplatno! Pravda jeste spora ali je itekeko dostižna!

Služba za informisanje SSP

„VRLO HITNA“ depeša ministra Stefanovića

Kao reakcija na akciju Sindikata srpske policije, kojom smo pokrenuli prikupljanje potpisa za podnošenje peticije Narodnoj Skupštini Republike Srbije, ali još i više kao reakcija na masovan odaziv zaposlenih i prikupljenih nekoliko hiljada potpisa tokom prva dva dana, u petak uveče 05.05.2017. godine u sve Organizacione jedinice Ministarstva unutrašnjih poslova stigla je depeša ministra, sa stepenom hitnosti „VRLO HITNO“.

U depeši se navodi, između ostalog, da je ministarstvo „svojim aktivnostima i zalaganjem u predhodnom periodu, obezbedilo dovoljno novčanih sredstava za kontinuiriranu isplatu kako plata, tako i naknada troškova (posebnih naknada u skladu sa Odlukom ministra i naknade troškova za službena putovanja u zemlji i inostranstvu, kao i naknade troškova za dolazak i odlazak sa rada u skladu sa trenutno važećim Pravilnikom). Takođe su obezbeđena sredstva za isplatu jubilarnih nagrada i svih vrsta pomoći i socijalnih davanja u skladu sa zakonskim odredbama i kolektivnim ugovorima.“

Navodi dalje, ministar, kako je ministarstvo prepoznalo problem sa primenom člana 172. Zakona o policiji i neće ga primenjivati do donošenja konačne odluke od strane Ustavnog suda Republike Srbije. Na kraju depeše, ministar napominje da će MUP kao i Radna grupa za saradnju sa sindikatima u MUP, nastaviti kao i do sada da rešava socijalne probleme zaposlenih na obostrano zadovoljstvo.

Ova depeša, to je svakome jasno, produkt je peticije Sindikata srpske policije i zahteva koje želimo da nadležne institucije, pre svih Narodna skupština, usvoje. Lepo je to što se ministar Stefanović oglasio, ali nažalost, on kao predstavnik izvršne vlasti nije nadležan skoro ni za jedan od zahteva u peticiji osim za pitanje visine dnevnica ali on na njega odgovor ne daje. Umesto toga, dobijamo obaveštenje da se rukovodstvo MUP-a potrudilo da nam obezbedi redovnu isplatu plata!

U depeši puno toga piše ali ona zaista malo toga kazuje. Tu su iznete neke činjenice koje mi ne sporimo, da ima novca za plate i jubilarne nagrade, da se čl. 172 Zakona o policiji ne primenjuje… To zaista nigde nismo ni naveli – istina je da taj član zakona svima nama stoji iznad glave poput mača! Tim članom je ukinuta ustavna pretpostavka nevinosti policijskih službenika koja važi za sve druge građane Srbije!

Zaista smo samo u šali, rezignirani i ogorčeni ukidanjem pojedinih prinadležnosti, ponekad govorili „dobro je dok i platu primamo“. Nismo slutili da je to i realan problem i da se „rukovodstvo MUP potrudilo“ da nam to obezbedi! Hvala na tome, svakako, ali nije zgoreg podsetiti na tvrdnje predsednika Vlade, gospodina Aleksandra Vučića, da je bankrot izbegnut još davne 2014. godine, umanjenjem plata za 10% (nama u MUP i više od toga) i drastičnim smanjenjem iznosa dnevnica za službena putovanja, na bednih 150 dinara. Takođe, tvrdi se da je danas budžet države u plusu, imamo veliki suficit, pa s tim u vezi ostaje nejasno kakav je to poseban napor bio obezbediti redovnu isplatu plata!

Da li da se sada  i mi hvalimo kako smo peticijom izdejstvovali plate? Naravno da nećemo, nismo ni naivni a ni maliciozni! Pre bismo rekli kako ova depeša nema za cilj „pravovremeno i objektivno upoznavanje zaposlenih“, kako se u njoj navodi, već upravo suprotno. Ona služi da zamagli istinu, da zbuni zaposlene i omete dalje potpisivanje peticije! No, kako rekosmo, SSP nije naivna organizacija, nastavićemo prikupljanje potpisa uprkos opstrukcijama, predaćemo ih onima čiji odgovor očekujemo – narodnim poslanicima u Skupštini RS!

Depeši je ostala nedorečena po pitanju ključnih zahteva u peticiji, pa ih s punim pravom opet postavljamo ovde:
– Zašto član 172. nije već ukinut, imalo se vremena više od godinu dana?
– Kako ministarstvo može odlučivati o selektivnoj primeni zakona? Svaka čast na hrabrosti, ali se time krši zakon, te je svakako bolja i po sve nas bezbednija njegova trajna izmena!
– Gde je  uopšte bila pamet predlagačima zakona u vreme njegovog usvajanja? Šta je tada planirano i šta se želelo?
– Da li je to bio uvod u „Analizu rizika 2”?
– Zašto se u depeši uopšte ne pominje primedba na trenutnu visinu dnevnice za službena putovanja u zemlji i inostranstvu i zatraženo uvećanje (vraćanje na nekadašnju vrednost)?
– Šta je sa previsoko postavljenim uslovima za karijerno napredovanje i otkazima zbog jedinica? Pogotovo u uslovima prevelikih diskrecionih prava starešina, odnosno subjektivnosti kod ocenjivanja!
– Da li normalno da u komisiji po žalbi, sedi i odlučuje onaj ko vas je jednom već ocenio?
– Koliki nam je regres, za koji se tvrdi da je ugrađen u platu?
– A topli obrok?
– Kolika je relna plata koja nam preostaje kada ove dve stavke posebno prikažemo? Da li policajci rade za minimalac?
– Imaju li u ministarstvu ikakav stav u vezi sa uslovima za upotrebu vatrenog oružja? Slažu li se sa sadašnjim zakonskim odredbama koje nas pretvaraju u glinene golubove?
– Šta je sa ostalim zahtevima iz peticije?

Kao što možete da vidite imamo mali pomak i prvu reakciu, ali neka vas to ne uspava, daleko smo od cilja, te vas molim da nastavimo sa prikupljanjem potpisa i da, kako vi lično, tako i članovi vaših porodica, potpišete peticiju jer naša primanja, nervoza, stres i odsustvo od kuće i sve njih direktno pogađaju.

Neka nam ovo bude samo podstrek i znak da smo na pravom putu. Nemojmo sada pomisliti da smo uradili nešto veliko a kamoli pobedili. Sada ne smemo stati ili se uspavati. Proslavićemo tek kada Skupština usvoji naše zahteve. Pogotovo se ne smemo osloniti i čekati odluku Ustavnog suda (ma koliko ovo porazno zvučalo), jer taj sud je danas sve drugo samo ne sud u pravom smislu te reči!

Vaš SSP !

Predsednik SSP
Lazar Ranitović

Zašto potpisati peticiju? (deo III)

Velika priča o karijernom napredovanju i pravednom ocenjivanju svela se na jedno veliko ništa! Jedno u teoriji sasvim drugo u praksi!

Da li će policijski službenik ikada izboriti taj suludi ultimativni, Zakonom o policiji predviđeni prosek godišnje ocene od najmanje 4 i napredovati u službi? Praktično, ZOP određuje da ćete u penziju poput Dimitrija Pantića, kao mlađi referent ili mlađi policajac, samo ako se slučajno zamerite komandiru ili se on oseti ugroženim!

Da li iko zaista veruje u mogućnost da komandir svom zameniku da takve ocene kojim bi ga ovaj ugrpzio na toj poziciji? Da, mi verujemo! Ali samo i isključivo onda kada taj komandir ima jaka „politička leđa“! Nikako drugačije!

(Čl 167 ZOP u stavu 3 precizira: Napredovanje iz čl. 165 ovog zakona, može se ostvariti na osnovu trogodišnje prosečene ocene koja ne može biti niža od „ističe se – 4“. )

A i kada se žališ na dobijenu ocenu, zamisli čuda – u komisiji koja rešava tvoju žalbu sedi upravo tvoj dželat koji te je već ponizio! Kadija te tuži – kadija ti sudi!

Savremena evropska praksa ili nasleđe turske vladavine?

A šta tek reći o uslovu o „dve godine uzastopno jedinica – otkaz ugovora o radu“!? Je li to način da se iz službe izbace bitange koje ne zaslužuju da nose uniformu ili je to elegantan način eliminisanja neposlušnih? Nadamo se ovom prvom, strahujemo da će u praksi ipak mnogo češće biti ovo drugo!

(Čl. 172. st. 1 u  tačkai 4 kao razlog za prestanak radnog odnosa policijskom službeniku predviđa: ako je dva puta uzastopno ocenjen negativnom ocenom – „nedovoljan – 1“)

Stoga – potpiši peticiju i spreči nepravdu!

Spreči da te neko doživotno stopira u napredovanju, spreči da samo poslušni napreduju!

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

 

Zašto potpisati peticiju? (deo II)

Zato što su svi policijski službenici stavljeni na stub srama kao unapred krivi, bez ustavne pretpostavke nevinosti!

Poslednjih godinu i nešto više dana nalazimo se u stalnoj strepnji i neizvesnosti. Šta će biti sutra?! Da li ću i sutra imati posao?! Prvi „krug“ racionalizacije, drugi „krug“ racionalizacije, treći „krug“ racionalizacije… U kom krugu sam ja?! Da li će starešina nepristrasno i pravično obaviti bezbednosne provere?! Da li i ja mogu potpasti pod mač „analize rizika“?! Da li to što sam pre tri godine imao/-la saobraćajnu nezgodu sa lakim telesnim povredama znači da će mi sada biti raskinut ugovor o radu?! Da li samo zato što je protiv mene pokrenut neki krivični postupak, iako znam da nisam kriv/-a, znači da ću ostati bez posla?!

Dok se svi zaposleni, među kojima i sudija, tižilac ili vojno lice, nakon čak i pravosnažne presude i izdržane kazne zatvora kraće od 6 meseci, vraćaju na dotadašnje radno mesto, to im čak ne smeta ni da napreduju, dotle policijski službenici, kao jedina kategorija zaposlenih u tom položaju, ostaje bez posla samim pokretanjem krivičnog postupka za krivično delo koje se goni po službenoj dužnosti!

Član 172 ZOP je predvideo razloge za raskid radnog odnosa, a među njima je i gore pomenuti – nama je ukinuta pretpostavka nevinosti! Džaba kasnije oslobađanje na sudu, džaba sve! Bez posla ostajemo „preventivno“!

U tom zakonu piše da će svako od nas izgubiti posao onog dana kada protiv nekog od nas bude pokrenut krivični postupak zbog ma kog krivičnog dela koje se goni po službenoj dužnosti! U njemu piše i da će svako od nas ko je već pravnosnažno osuđen za ma koje krivično delo koje se goni po službenoj dužnosti – takođe izgubiti posao! U njemu piše da će svako od nas za kog se utvrdi da postoje bezbednosne smetnje – ostati bez posla! Sve to piše u članu 172. tački 2. Zakona o policiji… Ovaj član ne poznaje i ne uvažava pretpostavku nevinosti, niti poznaje i uvažava razliku između teških krivičnih dela silovanja, mita i ubistva i krivičnih dela koja nedovoljnom pažnjom možemo izvršiti već sutra – dela protiv javnog saobraćaja, dela nastala kao posledica prekomerne upotrebe sile, dela u vezi sa povredama prava po osnovu rada…

Šta li je bilo u glavi onog ko je ovakvo rešenje predložio? A šta tek u glavama onih koji su za ovakav zakon podigli ruku?

Zato – potpiši peticiju, sklonimo mač  koji visi nad glavama svih nas!

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

Zašto potpisati peticiju? (deo I)

Jedan od razloga za potpisivanje peticije jeste to što samo zaposlenima u MUP država ukida naknadu realnih troškova dolaska na posao i odlaska sa posla, jer Zakonom o policiji i, prema njemu pripremljenoj Uredbi, priznaju troškove samo na teritoriji opštine rada:

Član 189 Zakon o policiji
Zaposleni u Ministarstvu ima pravo na naknadu troškova za dolazak i odlazak sa rada u
visini troškova samo na teritoriji opštine ili grada zaposlenja.

Šta to u praksi znači? Znači upravo to da će zaposleni koji putuje iz Kraljeva (na primer) dobijati troškove od momenta ulaska u Beograd (negde na Petlovom Brdu) a za preostali deo puta nek se sam snađe.

Trenutno, Uredba još nije zaživela ali je to pitanje dana jer su budžetom MUP za 2017. godinu sredstva za ovu vrstu naknade planirana u znatno manjem iznosu nego za prošlu godinu. A valjdaje svima jasno šta to znači?

Uzgred, citiraćemo i član Zakona o radu koji garantuje naknadu realnih troškova svim drugim zaposlenim u Srbiji:

Član 118 Zakona o radu
Zaposleni ima pravo na naknadu troškova u skladu sa opštim aktom i ugovorom o radu, i to:
1) za dolazak i odlazak sa rada, u visini cene prevozne karte u javnom saobraćaju, ako poslodavac nije obezbedio sopstveni prevoz;

Da li smo mi šugavi? Ili smo građani drugog reda?

Potpiši peticiju i spreči ovu nepravdu!

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

  • 1
  • 2