Skip to main content

Oznaka: upotreba vatrenog oružja

DALI SMO SVE OD SEBE – ALI ZAKON O POLICIJI JE I DALJE LOŠ!

Tokom cele 2015. godine ukazivali smo na ozbiljne manjkavosti tadašnjeg predloga novog Zakona o policiji. Ukazivali smo to svojim mnogobrojnim dopisima MUP-u, ukazivali smo na to na javnim raspravama organizovanim širom Srbije. Naši predlozi nisu uvaženi. MUP je zastupao tezu da je to najbolji Zakon o policiji ikada.

Međutim samo dva meseca po stupanju na snagu, 5.2.2016. godine, baš i MUP-a krenule su priče o potrebi izmene tek usvojenog ZOP-a. Sasvim sigurno da je na to uticalo i naše podnošenje inicijative Ustavnom sudu za ispitivanje ustavnosti i zakonitosti više odredbi novousvojenog ZOP-a.

Ipak, trebalo je godinu dana da MUP sa reči pređe na dela i da oformi radnu grupu koja će razmatrati izmene i dopune ZOP-a.

SSP je sa velikim odobravanjem i nadom dočekao otpočinjanje ovog posla i opet se vrlo aktivno uključio – što slanjem predloga na više adresa u MUP-u, što u direktnim sastancima i to je bio značajan iskorak u odnosu na raniju praksu kada nismo imali nijedan sastanak sa predstavnicima MUP-a u vezi sa izmenama zakona.

Od juče je Predlog izmena i dopuna ZOP-a na dnevnom redu skupštinske rasprave. Bez dvoumljenja, Sindikat srpske policije nije zadovoljan svim predloženim izmena i dopunama Zakona o policiji, pre svega izražavajući nezadovoljstvo time što je usvojen nedovoljan broj naših predloga i primedbi i posebno imajući u vidu da je za naše neuvažene predloge naša argumentacija njihove neophodnosti uvažavana na sastancima sa predstavnicima MUP-a. Stiče se utisak da je „struka“ saglasna sa našim primedbama, ali da nije bilo volje da se one implementiraju u zakon.

Evo šta je pohvalno, a čime smo nezadovoljni u predloženim izmenama i dopunama ZOP-a:

  • Nezadovoljni smo što se policijskom službeniku za vreme rada i boravka na terenu u slučaju korišćenja dnevnog odmora na terenu ili zabrane napuštanja objekta smeštaja, a što nije prihvaćen naš predlog da se na sveobuhvatan način uredi pitanje rada i boravka policijskog službenika na terenu, te tako izbegne primena više zakonskih i podzakonskih propisa i depeša koje se odnose na rad i boravak na terenu, te izjednače oni koji rade i borave na terenu, a nisu pripadnici IJP sastava, sa onima koji to jesu.
  • Nezadovoljni smo što, u tom smislu, nije prihvaćeno naš predlog da se utvrde sledeći koeficijenti za uvećanje zarade u slučaju rada i boravka na terenu: 1) za svaki sat rada na terenu – uvećanje plate u visini od 100% vrednosti radnog sata osnovne plate; 2) za svaki sat vremena provedenog na terenu van rada (dnevni odmor), računajući i vreme provedeno u putu do terena i natrag – uvećanje plate u visini od 50% vrednosti radnog sata osnovne plate i 3) za svaki sat vremena provedenog na terenu van rada (dnevni odmor) gde je policijskom službeniku onemogućeno napuštanje objekta – uvećanje plate u visini od 70% vrednosti radnog sata osnovne plate.
  • Pohvalno je što ste usvojili naš predlog da se brišu odredbe iz člana 172. prema kojima zaposlenom radni odnos prestaje samim pokretanjem krivičnog postupka za krivična dela koja se gone po službenoj dužnosti ili osudom za ma koje krivično delo koje se goni po službenoj dužnosti ili utvrđivanjem bezbednosnih smetnji.
  • Nezadovoljni smo što prilikom propisivanja uslova za prestanak radnog odnosa po sili zakona (član 172) kao uslov predviđena „kazna zatvora“, umesto „bezuslovna kazna zatvora“.
  • Izuzetno smo nezadovoljni što nisu prihvaćeni naši predlozi za propisivanje jasnog pravnog osnova za isplatu regresa za korišćenje godišnjeg odmora i naknade za ishranu u toku radu (toplog obroka).
  • Pohvalno je što se pored postojećih jedinica u sedištu Direkcije policije pored postojećih, uvrste i Jedinica za zaštitu, čime će zaposleni u ovoj jedinici dobiti sva prava i obaveze koje imaju zaposleni u posebnim jedinicama policije.
  • Dobro je što se pored službenih znački i službenih legitimacija policijskih službenika uvodi i službena legitimacija državnih službenika koja služi isključivo za identifikaciju i dokazivanje svojstva državnog službenika za rad u Ministarstvu.
  • Pohvalno je da dodavanje novog člana 173a, kojim je predviđen izuzetak od primene Zakona o PIO, gde se uvodi i pravo na starosnu penziju pre ispunjenja opštih uslova za sticanje starosne penzije policijskih službenika koji navrši 45 godina života i 15 godina rada na posebno složenim, specifičnim odnosno operativnim poslovima koji zahtevaju posebnu obučenost i psihofizičku spremnost.
    Ministar odlukom utvrđuje organizacione celine u kojima se obavljaju ili su se obavljali opisani poslovi.
  • Nezadovoljni smo „izborom“ krivičnih dela koja se po svom karakteru takva da zaposlenog u MUP-u čine „nedostojnim“ za rad u MUP-u (član 172). Posebno smo nezadovoljni što među tim delima nema krivičnih dela protiv polne slobode, najtežih krivičnih dela protiv imovine, krivičnih dela u vezi sa drogom (…), a što je „uvršteno“ krivično delo Nasilje u porodice, s obzirom na mogućnost zloupotreba u vezi sa ovim krivičnim delom;
  • Pohvalno je što je usvojen naš predlog i brisana odredba da se putni troškovi isplaćuju samo u okviru opštine rada i u iznosu do 25% neto prosečne zarade u Srbiji (i ta naša primedba je uvažena), ali smo nezadovoljni što nije usvojen naš predlog da se zaposlenom putni troškovi nadoknađuju i onda kada je aktom jedinice lokalne samouprave omogućen prevoz zaposlenima bez naknade, a u slučaju kada red vožnje nije usklađen sa vremenom dolaska i odlaska sa rada zaposlenog.
  • Nezadovoljni smo što se propisuje da zaposleni može biti trajno premešten na upražnjeno radno mesto bez internog konkursa u okviru izvršilačkih radnih mesta iste stručne spreme, a bez sagalasnosti zaposlenog, jer se time daje neograničena mogućnost zakonitog šikaniranja i mobinga zaposlenih, koje bi mogli „seliti“ iz jedne u drugu organizacionu jedinicu.
  • Apsolutno smo nezadovoljni predloženim što je u slučaju privremenog premeštaja brisan uslov pisane saglasnosti zaposlenog, jer je upravo institut „pisane saglasnosti“ zaposlenog jedan od onih koji zaposlene štiti od samovolje i šikaniranja rukovodilaca.
  • Nezadovoljni smo što se rokovi za zastarelost za pokretanje i vođenje disciplinskog postupka produžavaju sa šest meseci na godinu dana za lake povrede službene dužnosti i sa godinu dana na dve godine za teške povrede službene dužnosti.
    Naime, ukidanjem hitnosti kao jednog od osnovnih obeležja disciplinskog postupka, gubi se smisao i svrha kažnjavanja, jer svrha kazne treba da bude da je zaposleni oseti što pre, te da se efikasnošću kažnjavanja na ostale zaposlene deluje preventivno, a ovim predlogom se ide suprotno od toga, zapravo „podstiče“ se lenjost disciplinskih starešina.
  • U vezi sa odredbama o testu integriteta nisu uvažene naše primedbe da se već zakonom moraju jasno propisati zaštitni mehanizmi koji sprečavaju zloupotrebu testova u praksi zbog ličnih, političkih ili drugih interesa.
    Takođe, potrebno je razrešiti i urediti nekoliko pitanja, među kojima su najbitnija: odluka o nameni testiranja – prevencija ili suzbijanje korupcije; subjekat testiranja i koncept integriteta; obaveštavanje o testiranju – unapred ili nakon; specijalnost i obučenost pripadnika SUK; nezavisnost i finansijska obezbeđenost; zaštita podataka o ličnosti; odnos testa integriteta i krivičnog postupka.
    Uz to, test integriteta može biti samo oruđe za prevenciju korupcije, a ne da zameni Zakon o krivičnom postupku i Krivični zakonik. Treba postaviti jasnu granicu između toga kada je kraj testa i prelazak na predistražni postupak i da taj koji odlučuje o tome ne može biti SUK već isključivo javni tužilac.
    Takođe, test integriteta se mora sprovoditi u saradnji sa Agencijom za borbu protiv korupcije.
  • Pozitivno je formiranje Fonda za solidarnu pomoć, jer se ova važna pravna materija za zaposlene diže na najviši, zakonski nivo.
    Međutim, nezadovolji smo time, što će se na predloženi način, pomoć isplaćivati SAMO DO VISINE SREDSTAVA NA RAČUNU FONDA, što znači da u slučaju da se sredstva potroše pre kraja godine, oni koji podnesu zahtev nakon toga pravo na solidarnu pomoć ne mogu ostvariti. Na taj način bi se izvršila diskriminacija među zaposlenima.
  • Nezadovoljni smo zbog neuvažavanja našeg predloga da se propiše obaveza ministra da donese akt o proceni rizika radnih mesta u MUP-u i odluku o minimumu procesa rada.
  • Apsolutno smo nezadovoljni neprihvatanjem naših predloga koji se tiču upotrebe vatrenog oružja, a posebno s obzirom na učestalost napada na policijske službenike.
    Naime, prema sadašnjem zakonskom rešenju, policijski službenik može upotrebiti vatreno oružje praktično samo u slučaju NUŽNE ODBRANE i KRAJNJE NUŽDE, tj. u istim onim slučajevima u kojima to mogu učiniti i svi građani, pa se postavlja pitanje – u čemu je smisao policije?
  • Pozitivno je što je predloženim izmenama člana 175. predviđeno pravo na otpremninu i ostalim zaposlenim u MUP-u, a ne samo za policijske službenike, kao što je to sada slučaj. Pozitivno je i proširenje prava na naknadu u slučaju privremene sprečenosti za rad u visini 85% osnovne plate, uvećane za minuli rad, i za ostale zaposlene, a ne samo za policijske službenike.
  • Nezadovoljni smo načinom propisivanja nespojivih poslova i delatnosti, jer je ostavljeno diskreciono pravo rukovodiocu, bez nekih posebnih kriterijuma, da da ili ne da odobrenje za obavljanje određenih poslova i delatnosti van radnog vremena. Ovo takođe ostavlja veliki prostor za mobing i samovolju rukovodilaca.
  • Nezadovoljni smo i time što nije došlo do izmene odredbi koje se odnose na štrajk, jer se postojećim odredbama ovo pravo praktično onemogućava i zbog čega je SSP Ustavnom sudu podneo inicijativu za ocenu ustavnosti i zakonitosti odredbi o štrajku.
  • Smatramo lošim i što direktora policije na drugi uzastopni mandat može postaviti ministar bez javnog konkursa. Primedba je, najpre, principijelna – zašto direktora policije izuzimati iz sistema postavljanja bez sprovođenja javnog konkursa? Upravo je smisao konkursa stvaranje zdrave, takmičarske konkurencije iz koje će „isplivati“ najbolji i najkvalitetniji. S druge strane, stavljanje u izgled direktoru da može dobiti još jedan mandat bez konkursa neminovno vodi ka gubljenju nezavisnosti direktora policije u odnosu prema ministru i Vladi, jer će se on ponašati na takav način da se „ne zameri“ ministru i Vladi, čak i na uštrb MUP-a i bezbednosti građana i države, što je svakako loše.

U prilogu su obrazloženi predlozi SSP-a koji nisu uvaženi od strane MUP-a. Neuvazeni predlozi SSP-a

SSP će nastaviti borbu da oni što kraće vreme postanu sastavni deo Zakona o policiji.

Generalni sekretar
Viktor Ratković

JEDAN METAK, DVE TRAGEDIJE, BEZBROJ POTENCIJALNIH ŽRTAVA

Nakon događaja u Tutinu kada je, nakon intervencije i upotrebe vatrenog oružja od strane policijskih službenika na konkretnom zadatku, došlo do toga da jedno lice izgubi život, podigla se zaista velika prašina, javnost je i dalje uskraćena za sve pojedinosti samog događaja ali to nije smetalo neodgovornim pojedincima da, pre završetka tužilačke istrage, sude i presuđuju policajcu koji je upotrebio službeno oružje, najverovatnije u potpunosti u skladu sa propisima. Nažalost, među tim pojedincima su i određeni političari ili, bolje rečeno, politikanti, koji ovaj tragičan događaj koriste za ličnu promociju.

Posebno su zabrinjavajući javni pozivi, poslati putem društvenih mreža, na osvetu, linčovanje policajca ali i svirepo ubijanje članova njegove porodice!

Sindikat srpske policije kao odgovorna organizacija poziva na smirivanje strasti svih učesnika u ovome. Nemojmo dozvoliti da jedan tragičan događaj donese narušavanje teško stečenog poverenja u policiju ali i trajno narušavanje međunacionalnih odnosa u toj osetljivoj sredini.

Policijski službenik je postupao na svom radnom mestu, da li je ili nije upotrebio oružje u skladu sa propisima pokazaće istraga i on će odgovarati u skladu sa zakonom ako je pogrešio. No, bez obzira na ishod istrage, država je dužna da zaštiti i njega i članove njegove porodice. U otvoreno iznesenim pretnjama svakako postoji više krivičnih dela. Ovde se, nažalost, više uopšte ne radi samo o njegovom službenom postupanju, ovde je reč o pretnjama i pozivanju na ubistvo članova njegove porodice iz osvete, širenju verske netrpeljivosti, ugrožavanju sigurnosti…

Država Srbija je dužna da zaštiti integritet svog službenika koji je radeći za nju možda čak i pogrešio ali zakoni moraju da važe za sve! Ustav Srbije obavezuju na poštovanje svačijeg prava na život i nadležni moraju da preduzmu sve mere u tom smislu. Država koja štiti živote svedoka-saradnika, koji su sve samo ne primeri uzornih građana, kao i članove njihovih porodica, tim pre mora da zaštiti policijskog službenika i njegovu porodicu od javnog linča i čerečenja. To što je policajac na dužnosto lišio života drugo lice, opravdano ili ne, nikome ne daje za pravo da preti njemu lično i njegovoj deci!

Predsednik SSP Lazar Ranitović je poručio sledeće: „Pozivamo javno tužilaštvo da radi krajnje profesionalno i u skladu sa zakonom, da ispita slučaj intervencije policije kojom prilikom je došlo do upotrebe sredstava prinude i da prema utvrđenom preduzme mere – podigne optužnicu ili policajca oslobodi svake sumnje! To je njihov posao i u tom smislu ne želimo ni na koga da utičemo ali moramo da naglasimo da je hitno potrebno prekinuti nastalu histeriju i pozive na bezakonje i anarhiju, na ubistvo tog policajca, njegovih starešina i ostalih policijskih službenika u tom gradu.

Policija u Tutinu i celoj Raškoj oblasti, baš kao i u celoj državi Srbiji, mora nastaviti da obavlja svoje poslove profesionalno i da jednako postupa prema svima, bez obzira na versku pripadnost njenih pripadnika ili građana prema kojima preduzima službene radnje.“

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

Konačno prave reči ministra: Policajci će uzvraćati vatrom – to je njihova zakonska obaveza kojom čuvaju svoj i život građana!

Posle dužeg vremena jedan ministar unutrašnjih poslova je rekao pravu stvar, izrekao je ono što u sebi i na svojoj koži oseća svaki policijski službenik u Srbiji.

Na jutrošnjem gostovanju televiziji „Pink“ ministar Nebojša Stefanović je jasno i glasno poručio i kriminalcima i javnosti da je policijski poziv izuzetno odgovoran i rizičan, da policajci svakodnevno rizikuju svoje živote radi bezbednosti građana, da su policajci spremni na taj rizik, ali i da očekuju zaštitu države i podršku vlasti na tom časnom putu. I da će je i dobiti!

Po prvi put je rečeno direktno, neuvijeno u razne oblande političke korektnosti, da onaj ko uperi oružje ili otvori vatru na policijske službenike mora isto da očekuje – policija će uzvratiti vatru i napadača lišiti života! I da policija na to ne samo da ima pravo već i zakonsku obavezu. Nadamo se da te reči dolaze iz iskrene namere države da konačno zauzme gard prema kriminalcima svih vrsta, da pomogne policijskim službenicima da rade svoj posao bez bojazni da će biti šikanirani u javnosti, ostavljeni na vetrometini i na milost pravosuđu koje do sada nije pokazalo da je doraslo takvim situacijama.

Naprotiv, pravosudni organi nam iz dana u dan pokazuju da i dalje ne shvataju svoju ulogu, i dalje napadači na policajce brže izađu iz pritvora nego povređeni policajci iz bolnica! I dalje sudije blagonaklono ili barem nedovoljno strogo, gledaju na izvršioce najtežih krivičnih dela, posmatrajući ih kao žrtve, valjda vođeni onom starom komunističkom kako je čovek naše najveće bogatstvo.

Govorio je ministar u emisiji i o svojim nastojanjima da izdejstvuje jednokratnu novčanu pomoć za zaposlene u MUP, što bi svakako bilo pohvalno i dobrodošlo, no to ćemo uzeti sa rezervom, jer, setimo se, bilo je takvih obećanja i ranije. Ali su ta obećanja i ostala samo to – obećanja. Takođe je najavio da pripadnici policije mogu da očekuju uvećanje plate u iznosu od 10% početkom sledeće godine čime ćemo konačno doći na nivo primanja koja smo imali u leto 2014. godine, pre ukidanja „desetke“ i dodatnog smanjenja plate.

Mada su, za sada, sve to samo obećanja, ona zaista prijaju uhu svakog policajca i bude nadu da ćemo sutra spokojniji obavljati svakodnevne zadatke, sa manje strepnje po sopstvenu bezbednost i egzistenciju porodice. Sindikat srpske policije oduvek je bio žestok kritičar mnogih poteza sadašnjeg ministra, kao i svih njegovih predhodnika, ali nemamo problem da javno pohvalimo dobre poteze i izjave koje idu u tom smeru. Naprotiv, nadamo se da ćemo u budućnosti imati više razloga za hvalu nego za kritiku i spremni smo da sugestijama i predlozima, kao i pravovremenim ukazivanjem na greške, pomognemo da srpska policija i dalje ostane ono što jeste – profesionalna, dobro obučena i spremna da garantuje bezbednost svih građana.

Podsećamo da je SSP već predložio izmene Zakona o policiji koje se odnose na upotrebu vatrenog oružja, jer su postojećim odredbama ovlašćenja policijskog službenika praktično svedena na ovlašćenja običnog građanina – da vatreno oružje mogu upotrebiti samo u slučaju nužne odbrane i krajnje nužde, što je nepojmljivo za bilo koje savremeno društvo i savremenu državu, posebno imajući u vidu sve značajnije i brojnije izazove u borbi protiv organizovanog kriminala, terorizma i izvršilaca najtežih krivičnih dela. Zbog toga smo predložili da izmenom Zakona o policiji upotreba vatrenog oružja obuhvati i situacije u kojima lice koje izvršava najteža krivična dela beži i situacije odbijanja napada na objekat ili lice koje se obezbeđuje. Zahtevali smo i da se pod napadom ne smatra ne samo potezanje i pokušaj potezanja vatrenog oružja, već i potezanje i pokušaj potezanja verne imitacije vatrenog oružja, te ponovno propisivanje izričite odredbe da se pod upotrebom vatrenog oružja od strane policijskog službenika ne smatra potezanje oružja, dovođenje oružja u položaj za upotrebu i pucanje u vis radi upozorenja ili traženja pomoći. Ujedno ovo je bio i jedan od zahteva peticije koju je SSP pokrenuo 1. maja ove godine.

Ove izmene smo predlagali još pre dve godine, na javnim raspravama prilikom donošenja aktuelnog Zakona o policiji, ali tada nismo naišli na razumevanje. Očekujemo da će sada, nakon učestalih napada vatrenim oružjem na policijske službenike i građane, ministar, Ministarstvo, Vlada, narodni poslanici i celokupna javnost imati sluha za izmene Zakona o policiji predložene od strane SSP i da će se aktivno zauzimati da one postanu sastavni deo zakona.

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

Policija u ratu s kriminalom dok država posreduje?!

Sindikat srpske policije je godinama unazad ukazivao na nedopustivo blagu kaznenu politiku prema napadačima na policijske službenike, organizovali smo proteste, apelovali na državu, pravosuđe, javnost… Upozoravali smo na realnu opasnost da u bliskoj budućnosti imamo svakodnevnu upotrebu vatrenog oružja na ulicmama. Čini nam se da je ta budućnost došla, da je već živimo.

Mada je, možda i zbog naših apela ali možda i zbog, u poslednje vreme, odlučnijih i hrabrijih izjava ministra Stefanovića, statistika zabeležila izvesno smanjenje ukupnog broja napada na policijske službenike, jasno je da su ti napadi poprimili nove oblike. Samo u ovom mesecu na izmaku imali smo nekoliko žestokih napada i sukoba. Podsetimo se ranjavanja pozornika u Novom Pazaru, namernog gaženja saobraćajca u Lazarevcu, ranjavanja vlasnika kafića u Beogradu, bombaša u Temerinu i držanja taoca u Kraljevu uz otvorene pretnje celoj Policijskoj upravi. A onda danas još dva napada, u Beogradu i u Tutinu, od kojih se jedan završio smrću napadača.

Sa jedne strane imamo bahate, blagom kaznenom politikom praktično zaštićene i sve brutalnije kriminalce, koji ne prezaju od upotrebe vatrenog oružja prema slučajnim  svedocima i policajcima, a sa druge strane imamo policijske službenike prilično dobro obučene i spremne, ali zbunjene i obeshrabrene šumom propisa koji im vezuju ruke.

Dok sudije i sudska veća, uz pomoć tužilaca i veštaka, godinama mere i vagaju krivicu i zakonitost postupanja, pa na kraju obično donesu manjkavu presudu, dotle policajac u par sekundi mora doneti pravu odluku. U samo par sekundi policajac je i psiholog, i tužilac i sudija, pa tek onda policajac. U samo par sekundi on donosi odluku o upotrebi oružja, o tome da li nekoga lišiti života. Odluku koja trajno i bespovratno menja život i samog policajca. A onda ga zvaničnici pohvale, eventualno nagrade i fotografišu se sa njim i posle toga brzo zaborave. A njemu predstoji dugogodišnje preganjanje po sudovima, natezanje sa tužiocima i advokatima.

Zaista treba odati posebno priznanje svim kolegama učesnicima ovih nemilih događaja. Samo prisebnošću, hrabrošću i njihovim pravovremenim reakcijama izbegnute su tragedije i spaseni nedužni ljudi! Naravno, neko će reći da to i jeste posao i obaveza policajca, da štiti bezbednost i to niko ne spori. Izborom poziva izabrali smo i opasnost, to je naš život. Ne tražimo popust, tražimo podršku i pomoć države Srbije i svih segmenata društva, tražimo pravdu za policiju! Pravdu u medijima koji nas često zbog neodgovornih pojedinaca sve trpaju u isti koš i  tako stvaraju negativnu klimu u društvu prema kompletnoj policiji. Pravdu na sudovima koji treba da se sete svoje društvene uloge i odgovornosti.

Od našeg ministarstva očekujemo intezivniju obuku, dodatno podizanje stepena obučenosti i spremnosti policijskih službenika, ne samo pripadnika specijalnih i posebnih jedinica, već i redovnog sastava. Policajac pozornik je taj koji je prvi na udaru, njegova adekvatna reakcija je od presudne važnosti. Takođe, koordinacija među organizacionim jedinicama mora biti savršena, baš kako je to bio slučaj u Kraljevu, gde je načelnik Policijske uprave ispravno postupio pravovremenim pozivom u pomoć, upućenim Spacijalnoj antiterorističkoj jedinici.

Na kraju ćemo javno postaviti pitanje da li su policajci, nakon intervencija sa upotrebom vatrenog oružja i smrtnim posledicama, imali razgovore i podršku psihologa? Da li su dobili nekoliko dana za odmor i oporavak? Da li je tako nešto obavezno ili je i to prepušteno dobroj volji i savesti načelnika?

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević