Skip to main content

Mesec: februar 2017.

Saobraćajcu uviđajcu glava je u torbi!

Šta još treba da se desi pa da neko u Upravi saobraćajne policije i u Direkciji policije počne da radi svoj posao? Da li čekamo da neko pogine pa da odgovorni u ministarstvu predizmu korake u cilju zanavljanja bezbednosne i svake druge opreme neophodne za normalno obavaljanje svakodnevnih poslova saobraćajnih policajaca?

Niko, ioleoprema s2 upućen u katastrofalno loše stanje opremljenosti saobraćajne policije ova postavljena pitanja neće okarakterisati kao maliciozna ili zlonamerna! Naprotiv!

Sindikat srpske policije pokazao je znatno veću brigu po bezbednost zaposlenih nego li oni kojima je to obaveza i u opisu radnog mesta! U više navrata smo ukazivali poslodavcu na zapuštenosti opreme i vozila, kao i na urgentnost nabavki zaštitnih sredstava. Ali odgovor je skoro uvek isti – NEMA NOVCA!!! Eventualno nam kažu da se radi na tome, procedure su u toku, očekuju uskoro… i slično! To nikako nije odgovor koji nas može i sme zadovoljiti. Naši ljudi svakodnevno izlaze nateren stavljajući glavu u torbu!

Decembra mesecaoprema s prošle godine pisali smo o tome kako su naši aktivisti u Zaječaru uspeli da pronađu donatore i nabave nužnu opremu za uviđajce (Težak položaj saobraćajaca uviđajaca) za šta je posebno zaslužan predsednik naše sindikalne grupe u tom gradu Igor Stojadinović.

Haotično stanje sa opremom u MUP je posvuda. Pre samo desetak dana, predstavnici našeg regionalnog centra u Novom Sadu pronašli su način da to stanje haosa delimično i privremeno ublaže. Za policijske službenike Policijske ispostave za put M-22, uz pomoć donatora, obezbeđeno je 4 prenosiva rotaciona svetla, pogodna za korišćenje na svim službenim vozilima prilikom obezbeđenja lica mesta saobraćajnih nezgoda. Ne treba ni podsećati da ispravnih vozila, i to samo delimično, nema ni za prste jedne ruke u bilo kojoj organizacionoj jedinici a da je ispravnost rotacija upitna na svakom vozilu!

Donator SSP-aoprema je platio i popravku 7 telebliceva, kao i osposobljavanje tri reflektora, koji su sastavni deo opreme u vlasništvu MUP a koji su godinama neispravni stajali u magacinima. Naravno, izgovor za nepopravljanje bio je dobro poznat – nema novca!

Nažalost, sredstva donatora su ograničena i skopčana sa dobrom voljom dobronamernih ljudi! Ali to nije trajno rešenje niti je svrha postojanja sindikata finansiranje poslodavca! Naš posao je da MUP nateramo da počne ispunjavati zakonske obaveze prema svojim zaposlenima i njihovoj bezbednosti na radu!

Da ne dramimooprema s3 bez veze niti tek da bismo nešto pisali govori nam i nesreća koja se dogodila pre par dana i u kojoj su povređena dva policijska službenika i ozbiljno oštećeno jedno službeno vozilo. I to baš na delu auto-puta koji pokriva saobraćajna policija Policijske uprave Novi sad. Prilikom vršenja uviđaja na licu mesta predhodne nezgode, uprkos osvetljenom službenom ovzilu sa upaljenim rotacionim svetlom, došlo je do naletanja vozila. Pukom srećom kolege su zadobile lake telesne povrede i nisu teže postradali!

Do kada ćemo se uzdati u sreću? Hoće li poslodavac uraditi nešto da u 21. veku naša bezbednost na radu ne zavisi od sreće?

Sindikat srpske policije će nastaviti da pomaže u zaštiti kolega, ali i pojačati aktivnosti usmerene ka primoravanju poslodavca da ispuni svoje zakonom propisane obaveze! Apelujemo da HITNO POČNU DA SE BAVE SVOJIM POSLOM ili će se njima baviti Uprava za bezbednost i zdravlje na radu!

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

Ocena ili osveta….. nekome i nagrada!

Februar je mesec kada vlada velika napetost oko godišnjih ocena za rad. Ove godine posebno….Zakon o policiji, čija primena je počela u februaru 2016. godine, obradovao je sve nas upravo zbog karijernog napredovanja jer smo pomislili da zaista možemo napredovati zato što radimo i zato što znamo da radimo.

Problem u  praksi je uglavnom zbog toga što ni jedan od pojedinačnih elemenata za ocenjivanje nije normativan, osim delimično ocene stručne osposobljenosti (gađanje, fizičke provere, provera znanja…), te se time vrednovanje nečijeg rada praktično ostavlja na „savest” rukovodiocima.

A to, sasvim prirodno, često za posledicu ima degradiranje dobrog radnika iz straha da će zauzeti mesto onog koji ocenjuje, kao i uplitanje ličnih međusobnih odnosa što je nedopustivo.

Posebnu težinu i srž ovog problema predstavlja ograničenje na osnovu člana 167.  Zakona o policiji koji u stavu 2. kao uslov za napredovanje precizira da trogodišnji prosek ocene ne sme  biti niži od „ističe se – 4“.

Naravno, ta srećna vest i početak sistema karijernog napredovanja kratko je trajala i početni elan zaposlenih je pao, jer su neposredne starešine, verovatno iz straha da neće uspeti da sačuvaju svoje pozicije, svaka čast pojedincima, već napravili paklenu strategiju. Kako nam ne mogu oduzeti kvalitetne diplome, lako proverljivo znanje, poštenje, kvalitet u radu, odnos prema radu, onda su spremno dočekali jedino preostalo oružje – godišnju ocenu za rad.

Pravo i ovlašćenje koje im je dato i povereno starešine bi morali upotrebiti u skladu sa pravom i pravdom….dakle samo zakonito. Međutim…

Starešine, pokušajte bar jednom da zaposlenima date peticu za rad po makar jednom ili po više kriterijuma i videćete da to uopšte ne boli. Zašto ste vi predodređeni da imate petice i da ih niko osim vas nema. Zašto vas je sramota da kažete da vi imate peticu za rad? Odgovor i nije potreban, ali vas ipak nije sramota da kažete „pa imate pravo prigovora“. A šta će starešina napisati kao odgovor na prigovor, zaposleni nikada neće saznati, kao ni to da li je njihov odgovor zasnovan na pravno relevatnim činjenicama koje su jedino prihvatljive za pravo a ne „rekla-kazala“.

Ovim putem želimo da apelujemo na  ministra unutrašnjih poslova dr Nebojšu Stefanovića, direktora policije Vladimira Rebića i sve načelnike Sektora i Uprava, da na svaki podneti prigovor posebno obrate pažnju i da odluku donesu samo na osnovu pravno relevatnih činjenica. Jer ocena za rad nije samo imati manje ili više dana godišnjeg odmora, ona je sada nešto mnogo više jer obezbeđuje pored svih karakteristika koje zaposleni ima i pravo da napreduje i to samo zahvanjujući svom znanju, bez veza i sumnjivih preporuka. Od ocene nam zavisi i sam posao!

Ne dozvolite više da se na svaki mogući način vređa dostojanstvo poštenih policajaca i službenika.

S tim u vezi, potrebno je da, po prigovoru, izvršite i kontrolu na osnovu kojih su kriterijuma ocenjeni zaposleni. Videćete kroz obrazac, lako je dokučiti, kako se štimuju ocene da bi se dobila što manja srednja ocena. Očekujemo i da protiv takvih rukovodioca pokrenete postupak za povredu službene dužnosti. Njihovim zlonamerim postupanjem diretno se ugrožava sama ideja „karijernog napredovanja“.

Ovo treba shvatiti ozbiljno jer prva pomisao na karijerno napredovanje je upravo sprečavnje korupcije i zloupotreba a sada se otvorio nov način ponižavanja policijskih službenika i to kroz godišnju ocenu.

Preksednik SK SSP
Slađana Grujić

Podsećanja radi, i prošle godine u ovo vreme pisali smo na ovu temu, ali se ništa nije promenilo za godinu dana:
Zašto nemamo pravo žalbe na godišnju ocenu?

Uredba o karijernom razvoju policijskih službenika

Vlada Republike Srbije usvojila je 14. februara 2017. godine Uredbu o karijernom razvoju policijskih službenika, koja stupa na snagu za osam dana, ali sa primenom počinje prvog septembra ove godine!

Danas su svi mediji, kao i većina sindikata u MUP objavili vest o usvajanju Uredbu koju smo sa nestrpljenjem očekivali i  od koje će nam puno toga zavisiti u profesionalnoj karijeri, a SSP sada ekskluzivno objavljuje i sadržaj iste. U narednim danima, nakon izvršene detaljne analize teksta Uredbe i sagledavanja dobrih i loših stvari u njoj, objavićemo poseban tekst u kojem ćemo pokušati da vam približimo novitete koji nas čekaju krajem leta.

Uredbu možete preuzeti ovde: Uredba o karijernom razvoju policijskih službenika

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

Radio Novi Sad: Ana Tomašević o protestu policije

Novi Sad, 16.02.2016. godine, – Predsednica Regionalnog centra Novi Sad, Sindikata srpske policije, gospođa Ana Tomašević, bila je gost radio emisije „Bezbedost građana“ na javnom servisu, tačnije na radiju Novi Sad. U polusatnoj emisiji iscrpno je objašnjavala razloge nezadovoljstva policijskih službenika i neposredni povod za organizovanje uličnog protesta ispred zgrade sudova i tužilaštava u Novom Sadu.

Podsećamo vas da je SSP organizovao protest 6. februara u „pet do dvanaest“, na kom se okupilo nekoliko stotina policajaca protestvujući protiv blage kaznene politike sudova prema napadačima na policajce! Protest je izazvao ogromnu medijsku pažnju i naišao na odobravanje i opštu pordšku i javnosti i skoro svih građana Srbije.

Snimak gostovanja Ane Tomašević na radiju možete preslušati na sledećem linku:

Radio Novi Sad – gost Ana  Tomašević

Između ostalih, moramo reći, dobrih pitanja koje je postavio voditelj emisije, Tomaševićka je dala odgovore i na sledeća dva koja su izazvala poprilične nedoumice u srpskom društvu:

Ko je zatajio u sistemu bezbednosti?

U neraskidivom krugu„ ana tpolicija-tužilaštvo-sudovi“ bilo koda zataji sistem neće funkcionisati, odnosno nekako će hramati, posrtati, kao što je to danas slučaj. Precizan i potpun odgovor ko je tu zatajio, prevazilazi moje kompetencije, morao bi biti zasnovan na dubokoj i sveobuhvatnoj analizi, ali je svima nama jasno da tu nešto ne štima. Ja samo mogu preneti lični osećaj i ono što što većina kolega misli – mi nismo zaštićeni u dovoljnoj meri! Mislim i da nema dovoljno saradnje na tim mikro vezama policija-tužilaštvo i tužilaštvo-sud, kao danema iskrenog razumevanja. Stiče se utisak da nismo na istoj strani, jer ako tek svaki šesti napadač na policajca završi u zatvoru jasno je da sud nas ne doživljava kao garanta bezbednosti države, kao nekog ko i njih štiti. Jednostavno policajci imaju osećaj da su nezaštićeni i prepušteni sami sebi.

Da li ste razgovarali i imate li podršku ministra ili direktora?

Mi smo sasvim svesni da se ovakva pitanja na ulici ne mogu trajno rešiti, već samo alarmirati javnost i naterati na razgovore oni sa kojima morate razgovarati. Zbog toga smo poslali inicijativu za sastanak najvišim pravosudnim organima. Jasno je i da sindikat nema ni snage ni dovoljno uticaja da to sam izgura do kraja, a to nije ni prirodno. Prirodno je da se za nas založe ministar i pre svega direktor policije, te smo se stoga obratili i njima i zatražili hitne sastanke radi dogovora oko narednih koraka jer se mi ovde nećemo zaustaviti. Nažalost, nekome iznenađujuće a nekome i sasvim očekivano – bilo kakva reakcija sa tih adresa je izostala. Još uvek nemamo ni odgovor na zahtev a kamoli ugovoren sastanak. Prosto je neverovatno da ti ljudi nisu prepoznali za šta se mi borimo, za šta se zalažemo. Kao da ih ne zanima ili im nije u interesu bezbedan i zaštićen policajac. Policajac koji na terenu ne okleva u intervenciji i hapšenju kriminalca, policajac koji zna da neko o njemu brine i štiti ga! Volela bih da grešim i da će nas oni ipak pozvati, ali kako protiče vreme sve manje verujem u takvo nešto. U zavisnosti od toga rukovodstvo sindikata će i isplanirati naredne korake.

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

 

TUŽBA STATUS ČUVA

Sindikati koji su izgradili članstvo i zadobili reprezentativnost na akcijama podnošenja tužbi ili olako davanih obećanja rešavanja stambenih i svih drugih životnih problema zaposlenih, vraćaju se staroj oprobanoj praksi.

Olako zadobijeno poverenje članova, bez osnova u sistemskom radu i trajnom poboljšanju uslova rada, još lakše je izgubljeno. Pad broja članova oba reprezentativna sindikata je razumljiv i prirodan. Gresi opstrukcije ili prodaje i izdaje štrajkova u prošlosti, šurovanje sa poslodavcima, jednih pa drugih, razne akcije tipa „najavi, kreni pa stani i odustani“ stigle su na naplatu. Osipanje članstva poprimilo je zabrinjavajuće mere… U tim sindikatima upalio se alarm, i odmah u akciju.

Akcija prodaja magle ponovo je na stolu!

Jedni se, pod okriljem borbe za „obećanu“ socijalnu pomoć zaposlenima bore za vazduh, pokušavaju da prežive ili barem odlože sasvim siguran pad ispod crte reprezentativnosti! U toj borbi polako tonu i u politizaciju, na radost i poslodavca i drugog reprezentativnog sindikata, koji ne videći balvan u svom oku, prenosi pisanja pojedinih tabloida i svesrdno radi rotiv sindikalizma uopšte!

Drugi se pak, nsp ugovorpokušavajući da uspore osipanje članstva, nastalo kao produkt proministrove politike tog sindikata, vraćaju oprobanom receptu – zaposlenima nude blanko obrasce za tužbe po raznoraznim osnovama. Obećavaju gomile novca lakovernim članovima i onim koji to tek treba da postanu. U opticaju su tužbe za topli obrok i regres, visinu dnevnica, isplatu zarade u manjem iznosu, dnevnice u KZB,  radno vreme IJP, diskriminaciju, stimulaciju i ko zna koju drugu „ciju“.

E sad, što osnova za tužbu nema, to što već postoje izgubljeni sporovi i veliki materijalni troškovi zaposlenih, po nekim od navedenih predloga, to što nije moguće ni shvatiti na šta tačno misle po nekim datim predlozima, njih mnogo ne zanima. U ponudi je paket aranžman: pristupnica, tužba i blanko ovlašćenje advokatima.

A to ovlašćenje je posebna priča, biser pravnih nauka! I odsustva logike i razuma kod onog ko ga potpiše. Teško ga je opisati pa ga prilažemo na gornjoj fotografiji. Tu se pobrojanim advokatima, ali i „svim njihovim pripravnicima“, daje blanko ovlašćenje da zaposlenog zastupaju u svim mogućim i nemogućim sporovima! Zaposleni, potpisom tog ovlašćenja, unapred pristaju na to da ih advokati sindikata, po svom nahođenju, recimo, razvedu od supružnika. Možda se i nesvesno odreknu nasledstva ili pak postanu podnosioci tužbe protiv ministra, premijera… Dobro, da baš ne preteramo, svesni smo da se to neće lako desiti, neće biti tužbi protiv vlasti, ipak je reč o sistemskom sindikatu, al nije isključeno da u njihovo ime sindikat odrekne dela plate, složi sa otpuštanjem zaposlenih, umanjenjem naknade za putne troškove… To im ne bi bilo prvi put!

Šalu na stranu, ovde se ipak radi o ozbiljnoj manipulaciji zaposlenima. To što je neki tamo železničar dobio svoje preduzeće na sudu, nikako ne može značiti da će i policajci dobiti svoje eventualne tužbe po istom ili sličnom pitanju. Železnice su javno preduzeće a MUP je državni organ, regulativa jeste slična ali ne i jednaka i istovetna! Paralele se ne mogu izvlačiti bez dublje analize.

Koleginice i kolege, otvorite četvore oči i budite jako oprezni. One koji su vas već varali, na ovaj ili onaj način, ništa i niko ne sprečava da to urade ponovo! To možete samo vi da sprečite!

nsp tuzbe1

nsp tuzbe2
Upozorenje koje je kolegama uputio naš Regionalni centar u Vranju.

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

PROTEST POLICIJE U NOVOM SADU

Sindikat srpske policije organizovao je protest u Novom Sadu ispred zgrade sudova i tužilaštava, 6. februara 2017. godine sa početkom u „pet do dvanaest“ zbog blage kaznene politika prema napadačima na policijske službenike, pristunoj već godinama širom Srbije!
Protest je održan pod parolom: „NEKA BUDE ZAKON! NEKA BUDE SUROV! I NEKA BUDE ZA SVE!“

Za naše mnogobrojen zainteresovane članove koji su bili sprečeni da tog dana budu sa nama na licu mesta, spremili smo video zapis celokupnog dešavanja tog dana. Na snimku možete videti i čuti izjave za medije predsednika Lazara Ranitovića, kao i govore održane od strane njegovih najbližih saradnika:

Naš protest je podržan od skoro svih relevantnih sindikata u policiji, a na lokalnom nivou u Novom Sadu, podržali su nas predstavnici oba reprezentativna sindikata. Medijska pažnja je bila izizetna, svi lokalni i velika većina medija na državnom nivou ispratili su naš protest uz pozitivne tekstove, a što je zaista presedan, velika većina komentara ostavljenih od strane čitalaca i gledalaca bili su jako pozitivni po policiju uopšte- Građani su na pravi način shvatili naše motive i razloge i podržali naše zahteve kao potpuno legitimne.

Dominantna parola ovog skupa i pitanje javnosti i državi bilo je:

693A8313cut

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

I opet: policajac u bolnici – kriminalac na ulici!

Novosadskim policajcima svakako neće biti lakše kad čuju da nisu jedini čiji tužioci i sudije gaje posebna osećanja i samilost prema njihovim napadačima. A nama ostalima takvo saznanje svakako tera crvenu boju u lice i gnev u grudi, uz besnu psovku i pitanje: „Ma dokle, bre, više???“

Još jednom je policajac završio u bolnici a njegov napadač na ulici!!!

Ovog puta u Smederevskoj Palanci, gde je lopov uhvaćen na delu, napao policijskog službenika, isekao ga oštrim predmetom po licu i slomio mu nogu. Naravno, policajci su bili dovoljno prisebni da ga liše samo slobode, živog i zdravog, mada bi u većini država bio lišen i tog bednog i pokvarenog života!

Zašto postupajućoj tužiteljki teške telesne povrede jednog i sveopšte vređanje svih ostalih policajaca u Smederevskoj Palanci nije bio dovoljan osnov za određivanje pritvora napadaču? Kriminalcu, lopovu… Uprkos tome što je tužilac koji je prvi postupao u ovom predmetu predložio pritvaranje! Uprkos ili možda baš zato!? Možda zato nije ni postupao do kraja?

Da li gospođica/gospođa R.P. zna kakvu poruku ovim postupkom daje svim eventualnim napadačima? Onima koji su do sada oklevali?

Podsećanja radi, Sindikat srpske policije prošle nedelje održao je protestni skup u Novom Sadu baš zbog ovakvih slučajeva, zbog ovakvih i sličnih tužilaca i sudija! Verujemo da su nas čuli ne samo u Novom Sadu, već u celoj Srbiji, pa ipak pojedince to ne dotiče! Da li sada treba da svi onako sa transparentima prošetamo do Palanke? Hoćemo li šetati ispred zgrade svih tužilaštava i sudova u Srbiji? Ili će neko u zemlji koja pretenduje da postane pravna država da zaustavi ovakvo ponižavanje jednog od temenja svake države, državni organ zadužen za bezbednost države, za ličnu i imovinsku sigurnost svih građana. Pa i te tužiteljke koja to ne shvata! Nadamo se da ne shvata, al se pribojavamo da je vrlo svesna posledica svog postupka – posledica po policijske službenike i državu, ali da je to ne dotiče jer zna da za nju neće biti nikakvih sankcija!

Sindikat srpske policije najoštrije osuđuje i napadača i njegovog zaštitnika oličenog u postupajućoj tužiteljki! Pozivamo je da javnosti saopšti šta ju je opredelilo na takav postupak ili da nam kaže da li je  i ko vršio pritisak na nju, ukoliko je pritiska u tom smislu bilo!

SSP neće stati da ukazuje javnosti na nepravilnosti i nelogičnosti u radu nosilaca pravosudnih funkcija dokle god ne počnu da rade svoj posao po zakonima i po pravdi! Naravno, uvek smo spremni i da pohvalimo pozitivne primere, nažalost zaista retke!

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

Predlozi pravilnika kao državna tajna!?

Kada je pre godinu dana usvojen Zakon o policiji došlo je do iznenađenja i velikog razočarenja sindikata i zaposlenih u MUP, pojedinim predviđenim rešenjima u njemu. Naravno, pravi sindikati, a tu pre svega mislimo na naš Sindikat srpske policije, promptno su reagovali i uputili inicijativu Ustavnom sudu radi ocene pojedinih članova zakona i njihovog stavljanja van snage.

Novousvojenim Zakonom o policiji određen je i precizan rok za usvajanje podzakonskih akata kojim bi bile precizirane određene procedure i postupci – u članu 251. stoji: „Podzakonski akti utvrđeni ovim zakonom doneće se najkasnije u roku od godinu dana od stupanja na snagu ovog zakona.“

Taj postavljeni rok je istekao a da pravilnici nisu zaživeli!!!

Krajem leta 2016. godine, ministar unutrašnjih poslova dr Nebojša Stefanović formirao je sedam radnih grupa sa zadatkom da u roku od 90 dana donesu predloge 7 pravilnika:

  • Organizacija i delokrug rada specijalnih jedinica (čl. 22 st. 6 ZOP);
  • Način oduzimanja i vraćanja službenog oružja (čl.38 st. 4 ZOP);
  • Način sprovođenja disciplinskog postupka (čl.211 st. 5 ZOP);
  • Način obavljanja policijskih poslova (čl. 30 st. 4 ZOP);
  • Pravilnik o pripravnosti (čl. 156 st. 3 i čl. 162. st. 2 ZOP);
  • Specifična zdravstvena zaštita (čl. 180 st. 3);
  • Pravilnik o psihološkoj pomoći (čl. 182 ZOP)

sekretarijatRokovi su odavno prošli, radne grupe su raspuštene, ali akata i dalje nema. Ili ih vešto kriju i od zaposlenih i  od sindikata! Zašto? Koji je tu skriveni interes? Da li su usvojene predloge poslali gospodinu svemoćnom Amadeu Votkinsu na recenziju i doradu? Da predloge upodobi, ili bolje reći uporapasti, kao što je to uradio sa samim Zakonom o policiji?

Poslodavac je vešto izbegao da u radne grupe uključi SSP (potpuno u suprotnosti sa Zakonom o radu) kao sindikat koji mu ne bi klimao glavom već aktivno učestvovao u izradi akata! Nisu nam dozvolili čak ni status posmatrača, bez prava glasa. Već tada smo podozrevali, pokazalo se opravdano, da tu nisu čista posla!

Na januarskom mesečnom sastanku u Kabinetu ministra, od strane državnog sekretara Milosava Miličkovića i sekretara ministarstva Milorada Todorovića dobili smo obećanje da će usvojeni predlozi biti dostavljeni SSP na uvid i davanje sugestija pre njihovog obelodanjivanja, što je i obaveza poslodavca po ZOR-u (čl. 209). Budući da ni posle mesec dana pravilnici nisu dostavljeni, isti zahtev smo istakli i na februarskom sastanku na šta je gospođa Jasmina Stanojević iz Sekretarijata potvrdila da će nam akte predati u ponedeljak. Što se, naravno, nije dogodilo. Gospođa Stanojević je naprasno saznala da „to ne sme da uradi bez saglasnosti sekretara Todorovića“. Kažemo naprasno jer je u petak na sastanku „mislila“ da to ipak sme. Šta se dogodilo za vikend nepoznato nam je. Iz kog razloga gospođa Stanojević nije ispunila obećanje dato od gospode Miličkovića i Todorovića, ali i svoje lično obećanje, ne želimo da odgonetavamo, već ovde javno pitamo:

Da li su predlozi pravilnika državna tajna ili je SSP nepoželjan u MUP? Hoće li nekog zaboleti kada ukažemo na sve nelogičnosti koje sadrže ti akti? Hoće li vas boleti kada vas javno ismejemo, jer pojedine pravilnike niste znali čak ni da u potpunosti pravilno prevedete sa hrvatskog jezika?

Kako god bilo, ma koji razlog da stoji iza skrivanja predloga pravilnika, to neće moći još dugo da traje! Podsećamo vas, gospodo iz Sekretarijata, da već kasnite, kršite zakon koji ste vi sami predložili Narodnoj skupštini na usvajanje. U stvari, vi ste taj zakon videli tek mnogo kasnije, na njega ste imali mnogo manji uticaj nego sindikati. Svi znamo ko vam je taj zakon napisao, kao i ko daje zeleno svetlo za pravilnike, čijeg ste se usvajanja igrali predhodnih meseci!

Službaza informisanje SSP
Mile Lazarević

Zašto pred sudom nisu jednaki svi policajci?

Prenosimo vam tekst objavljen na portalu „Večernje NOVOSTI“, od autora V. Crnjanski Spasojević, koji možete pogledati i  OVDE.

Pred sudom svi policajci nisu jednaki

Više od decenije zaposleni u MUP ne mogu da naplate ostvareni prekovremeni i noćni rad. Isti sud jednima dodeljuje naknade a druge odbija. Odšteta do 700.000 dinara. Više od 20.000 njih 2006. tužilo državu!

Ni posle 11 godina policajci koji su 2006. tužili državu zbog neisplaćenog novca za prekovremeni i noćni rad nisu dobili zadovoljenje. Mnogi su otišli u penziju a njihovi sudski sporovi i dalje traju. Nemali broj njih ipak je dobio novac koji im MUP duguje, uz velike kamate, dok drugi nisu. Razlog – isti sud je u identičnim predmetima presudio dijametralno suprotno.

Zbog različitih sudskih odluka koje sudovi donose u istovrsnim slučajevima, pripadnici MUP spremni su da idu čak do Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu. Tužiće državu ne samo za kršenje Ustavom zagarantovanog prava na jednakost pred sudom, već i za kršenje prava na suđenje u razumnom roku. (Neki su već tužili i dobili i nadoknadu u visini od 500 evra – prim. Služba za insformisanje SSP)

Državu je 2006. tužilo više od 20.000 čuvara reda i mira, od kojih je najmanje polovina već naplatila odštete, i to između 150.000 i 700.000 dinara, o čemu su “Novosti” prethodnih godina pisale. Tužbe su podnošene za period od 2003. godine do 1. jula 2006, do kada je policija posebno plaćala prekovremene sate. Posle toga, promenjen je pravilnik o isplati zarada u MUP, pa je ovaj rad uvršten u dodatni koeficijent. Kragujevački Apelacioni sud je, međutim, i posle toga nastavio da dosuđuje policajcima iz Novog Pazara prekovremeni rad.

U početku su različiti sudovi različito presuđivali u istim predmetima. “Najmekša” je bila kragujevačka, a “najtvrđa” novosadska i beogradska apelacija. One su masovno odbijale policajce. Zato Ustavni sud 2012, odgovarajući na ustavne žalbe nezadovoljnih pripadnika MUP, odlučuje u njihovu korist i objavljuje u “Službenom glasniku” presude po kojima imaju pravo na nadoknade. Posle toga, izmenio se i odnos apelacionih sudova u prestonici i Vojvodini.

Sada svi apelacioni sudovi počinju da dodeljuju naknade sa kamatama, pa policajci koji su pre toga pravosnažno odbijeni traže ponavljanje postupka zbog postojanja novih činjenica.

Kako kaže Siniša Adamović, koji je među prvima u ime novosadskih i subotičkih policajaca podneo zahteve za naknadu, svi čuvari reda iz Subotice koje je zastupao podneli su istog dana zahteve za ponavljanje postupka Prvom osnovnom sudu u Beogradu, pred kojim su se vodile parnice. Ovaj je od beogradske apelacije tražio odluke o dozvoli ponavljanja.

– U nekim slučajevima Apelacioni sud je dozvolio da se postupci ponove i ljudi su dobili ono što im država duguje, međutim, onda je isti sud doneo nekoliko odbijajućih presuda! Obrazloženje je bilo da se odluka Ustavnog i praksa Apelacionog i Vrhovnog suda ne odnose na te konkretne policajce koje odbijaju, jer u njihovim predmetima nije odlučivao Ustavni sud i nema novih činjenica – kaže Adamović.

                               IZVRŠITELJIMA PO 100.000
Budući da država ne plaća dobrovoljno izvršne presude policajcima, oni su prinuđeni da angažuju javne izvršitelje. Tako se trošak povećava po osobi za dodatnih 100.000 dinara, koje na kraju plaćaju poreski obveznici.

On dodaje da svaki sudija ima pravo da sudi po sopstvenoj savesti, ali je neshvatljivo tumačenje da odluka Ustavnog suda nije opšteobavezujući pravni stav koji diktira pravnu praksu. Policajci koji su odbijeni nikako ne mogu da shvate zašto su neke njihove kolege dobile naknadu a oni nisu. To ih, ipak, nije pokolebalo, pa su podneli ustavne žalbe i tražili vanrednu reviziju od Vrhovnog kasacionog suda.

S obzirom na to da ovi predmeti ne zastarevaju, s godinama se povećava kamata, a država sve više gubi. Odštete dostižu i po 650.000-700.000 dinara, dok je inicijalan dug bio 1.500 dinara dodatka na platu po policajcu.

Služba za informisanje SSP

Da sud radi kako treba, danas bi naš kolega najverovatnije bio živ!

Dnevni list „Blic“ objavio je juče tekst u kojem daje prikaz „biografije“ izvesnog Save Ibrić, koji je, kako se navodi „osumnjičen za krađu više od 500 automobila“.

U odličnom analitičkom tekstu, koji potpisuje Ana Ž Adžić, 11. 02. 2017 – 21:47, na pravi način se ukazuje na ono o čemu mi već godinama govorimo – o lošoj kaznenoj politici sudova u Srbiji!

Ne možemo a da ne postavimo pitanje državi Srbiji  – zašto je taj kriminalac na ulici? I da se ne zapitamo da li bi naš kolega danas bio živ, da su postupajuće sudije bile oštrije!?

Tekst možete pogledati na sledećem linku: UKRAO 500 AUTOMOBILA, PA SKRIVIO SMRT INSPEKTORA Srpski rekorder u krađama vozila još u bekstvu , ili ga pročitati u nastavku našeg priloga:

bandicam 2017-02-12 11-31-42-077

bandicam 2017-02-12 11-32-02-004

bandicam 2017-02-12 11-32-32-838

bandicam 2017-02-12 11-33-05-508

bandicam 2017-02-12 11-32-46-078

Tekst je u potpunosti preuzet sa portala dnevnog lista „Blic“.

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević