Skip to main content

Mesec: april 2017.

Čisto da se zna!

Juče se predsednik vlade RS Aleksandar Vučić pohvalio ostvarenim suficitom u budžetu Srbije u iznosu od čak 9,8 milijardi dinara. Na prvi pogled bi se reklo da je ministar Vujović zaslužio smenu zbog tako velike omaške u planiranju budžeta, ali je to ipak igra brojki. Dug, naime, redovno izražavamo u evrima a taj nekakav suficit u dinarima. Igra brojki, varka za mozak preko ušiju za onog ko ga nema, a dizanje tenzije onima koji ga imaju.

Ne sporeći uspehe vlasti u dostizanju istorijskih rekorda, želimo da ipak istaknemo kako taj suficit nije rezultat povećanja proizvodnje već ostvarenih „mera štednje“! Mera koje nisu osetili ministri i direktori već radnička klasa! Teret tog suficita su podneli, između ostalih, policijski službenici koji sami kupuju tonere, papir, štampače, obuću, civilna odela (koja većina nije dobila nijednom u svom radnom veku). Teret suficita podneli su policajci koji nemaju dnevnice (jer se onih bednih 150 dinara ne mogu tako zvati), što im kasne posebne naknade, ne isplaćuje im se solidarna pomoć, oprema nam je dotrajala, vozila odavno za rasod…. I tako možemo do sutra!

Teret su zaposleni podneli tako što im ne nedostaje hrana samo na terenu, već im i kod kuće duva promaja u frižiderima, egzistencija nam je srozana do dna. Većina od nas pored osnovnog radi još neki dodatni posao da bismo uopšte preživeli.

Mi taj suficit osećamo na svojoj koži a i istorijske uspehe ne vidimo takvima!

Tekst objavljen na sajtu B92:

Premijer Srbije Aleksandar Vučić rekao je da na kraju aprila Srbija umesto deficita ima suficit od 9,8 milijardi dinara, uz sve plaćene kamate i kredite.
On je rekao je da je u zakonu u budžetu računato da će deficit biti 53,5 milijardi.
„Što znači da je za 63,5 milijardi bolji rezultat, što znači da je negde od 520-530 miliona evra bolji rezultat od očekivanog. Verujem da ćemo tako nastaviti u mesecima pred nama, jer su prihodi viši a rashodi niži“, kazao je Vučić za RTS.
On je rekao da će vojnici, policajci i prosvetni radnici imati bolja primanja.
„Sada će to značiti značajno bolja primanja nego što su ikada imali u javnom sektoru. Uvećaćemo i minimalne zarade“, kazao je srpski premijer.

Tekst članka možete pogledati i u originalu na sledećem linku:

http://www.b92.net/biz/vesti/srbija.php?yyyy=2017&mm=04&dd=28&nav_id=1255176

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

ZAŠTO NE TREBA PRESPAVATI 1. MAJ?

Glavni odbor Sindikata srpske policije doneo je odluku da 1.5.2017. godine, na međunarodni Praznik rada, na dan kada su se pre mnogo godina naši preci borili za svoja radnička prava, izađe na organizovani protest koji će biti održan u Beogradu u organizaciji Ujedinjenih granskih sindikata „Nezavisnost“ i Saveza samostalnih sindikata Srbije.

SSP poziva sve svoje članove i sve zaposlene u MUP da se priključe ovom skupu za promociju radničkih prava. Poželjno je da tog dana u Beogradu, u što većem broju i sa što više naših zastava podržimo NEPOLITIČKI skup.

Skup je zakazan za 12,00 časova, a mi, članovi SSP, skupićemo se sat pre toga, oko 11,00 na mestu koje ćemo naknadno odrediti. Svi vi koji smatrate da vam je mesto na ovom protestu dogovorite se sa predsednicima svojih Sindikalnih grupa oko organizovanog dolaska.

Svi vi koji smatrate da nam je loše i da nam je tog dana mesto nam ulici javite se i pridružiti nam se, a ako ne smatrate, ako vam je dobro – onda ništa.

Evo prilike nezadovoljnima, da učine i nešto konkretno, osim iskazivanja nezadovoljstva na Fejsbuku, po hodnicima, kancelarijama, u patrolnim vozilima…

Jedini koji se bori za vaša prava, vaš SSP!


Predsednik Ujedinjenih granskih sindikata „Nezavisnost“, gospodin Zoran Stoiljković, objavio je prigodan tekst povodom međunarodnog Praznika rada, koji mi u celosti ovde prenosimo:

ZAŠTO NE TREBA PRESPAVATI 1. MAJ?

Otužno i gotovo bljutavo podgreva se stereotip da 1. Maj, umesto borbe za dostojanstven rad i pristojan život u slobodi, simbolišu samo roštiljski uranci. Širi se neverica da se išta da promeniti, uz cinično i orkestrirano pitanje : šta tu mogu i čemu još uopšte služe sindikati?

Kad razmišljate da li će te se pridružiti našem prvomajskom protestu prvo sebi odgovorite na pitanje da li vi i vaši živite dobro i imate li izvesnu i poželjnu perspektivu? Da li građani Srbije, ako uopšte rade i za svoj rad primaju zaradu zaslužuju više od 48 000 ili 386 evra koliko iznosi prosečna plata ? Da li je upola manja penzija pristojna naknada za kraj višedecenijske radne karijere ?

Je li pristojno da pominjem zadovoljstvo poslom, osećaj ostvarenosi i slobode da se kaže šta se zaista misli i drži logikom i argumentom struke?

Pokušaću da dam samo nekoliko argumenata u prilog opredeljenju da se podignemo i izborimo za veće zarade i manje nejednakosti što je naš osnovni razlog okupljanja.

Prvo se upitajmo dokle ćemo mi građani plaćati cenu svih promašaja garnitura na vlasti? Kako ekonomisti, trbuhozborci međunarodnih finansijskih institucija, mogu poricati mogućnost da zarade rastu bar do nivoa koji omogućuju rast proizvodnje i produktivnosti na koji se doda projektovana inflacija? Ili misle da su već uspeli da nas, medijskim ispiranjem mozga ukonponovanim sa siromašenjem ogromne većine koja ne može sebi da priušti odlazak u pozorište ili jednonedeljni plaćeni odmor, pretvore u zombije?

Povratak u (periferijski) kapitalizam se očito pokazao dužim i skupljim nego što su građani mogli i da pretpostave. Na tom već četvrt veka dugom putu većina je svela svoj život na umeće preživljavanja da bi se šačica dokopala bogastva i vlasti. Srbijom i zemljama regiona, uz povremene međusobne čarke, vladaju politički lideri , tajkuni u njihovoj milosti i reprezenti stranog kapitala. Učestvujemo u „trci ka dnu“ – nudimo sve povoljnije subvencije i sve jeftiniju i obespravljeniju radnu snagu. Umesto da se kao svi pametni toga stide, naše vođe na sav glas ističu da imamo obrazovane a jeftine i strahom od gubitka posla disciplinovane zaposlene.

Socijalno stanje u zemlji ima tri svoje temeljne karakteristike.
1.Srbija je danas zemlja u kojoj preko partijskog zapošljavanja i napredovanja partijski kartel poseduje državu. Zašto nas onda čudi što nam se korumpirana država, umesto da bude neka vrsta Robina Huda ponaša kao Super Hik, lik iz stripova koji uzima od siromaha da bi još dodao bogatima.
2. Srbija je danas sa nivoom nejednakosti gotovo duplo većim od evropskog proseka školski primer loše nejednakosti. Fransisko Fereira tvrdi da nejednakost, kao i holesterol, može biti dobra i loša. Prisustvo „dobre“ nejednakosti znači da se u društvu nagrađuju zalaganje i predan rad, da se vrednuje ulaganje u obrazovanje. U uslovima „loše“ nejednakosti nemaju svi jednake šanse da investiraju u sopstveni razvoj što umanjuje i potencijal društva za razvoj.
3. Posledično, političke i ekonomske elite -cementiranjem razlika uspešno postaju vladajuća klasa. Socijalni lift zaglavljen na gornjem spratu viših srednjih slojeva – svi ostali su u slobodnom padu. Ili se mogu peti požarnim stepenicama partijskog zapošljavanja, estrade ili korupcije….

Pravci preokreta

Prvi uslov da živimo bolje je da partije isteramo sa prostora koji im ne pripada – privreda, pravosuđe, obrazovanje, mediji i strogo kontrolišemo tamo gde je jedino logično da budu – izbori i političke institucije. Protesti protiv neravnopravnih izbornih uslova pokazuju rastući demokratski kapacitet – mladih pre svih.

Vreme je i da podsetimo da evropske integracije znače hod ka pametnom, održivom i inkluzivnom razvoju. Inkluzija znači da smo solidarni i da se državljanstvo Srbije svakome isplati u solidnoj količini ekonomskih, političkih i kulturnih prava. To je prostor u kome je rad dostojanstven – ugovoren, bezbedan i redovno i pristojno plaćen.

Šta je u tome subverzivno i neprihvatljivo ?

Osnovni cilj Nezavisnosti, kao i svih sindikata koji se nisu pretvorili u ekspozituru politike i poslodavaca je pristojan rad u pristojnom društvu. Žalosno ali naš prvi cilj je da se u 21 veku, iz formule 24/7 u kojoj smo potencijalnom poslodavcu na raspolaganju 24 sata svih sedam dana nedeljno, vratimo zahtevu iz 19 veka za tri osmice – 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati za porodicu, prijatelje, rekreaciju i kulturu. Kultura, obrazovanje i umeće samoorganizovanja su jedini socijalni kapital kojim raspolažemo kao zaposleni i građani.

Kako smanjiti nejednakost u raspodeli dohotka?

Visoka nejednakost je loša i za ekonomski rast što pokazuju čak i istraživanja Međunarodnog monetarnog fonda . Kako se može smanjiti nejednakost u raspodeli dohotka ?

Ključne su tri mere od kojih je tek jedna, ona koja zagovara progresivnije oporezivanje uslovno rečeno „radikalna“:

1.Kroz aktivne politike kvalitetnog zapošljavanja…
U ovu grupu spadaju savetovanje i posredovanje, obuke, javni radovi, subvencije za otvaranje održivih a ne tek politički kreiranih novih radnih mesta. Potrošnja na aktivne mere zapošljavanja bi trebalo da se poveća s obzirom da sada iznosi ignorantskih 0.1% BDP.
Naravno, važan je i kvalitet posla. Povremeni poslovi, rad u sivoj ekonomiji ili samozaposlenost doprinose smanjenju nejednakosti ali ne predstavlja trajno rešenje jer vode obaranju standarda rada.
2. Kroz stipendirano kvalitetno obrazovanje za sve
Obrazovanje bi trebalo da spreči reprodukovanje nejednakosti odnosno da omogući da deca roditelja lošijeg ekonomskog statusa imaju jednake šanse da sutra nađu dobar posao i pristojno zarađuju.
3. Kroz progresivnije oporezivanje dohotka
Pored sprečavanja utaje i izbegavanja plaćanja poreza konačno treba uvesti progresivno oporezivanje koje u sistem uvodi i elemente socijalne pravičnosti. Dosadašnji sistem mešovitog i linearnog sistema oporezivanjna koji nadprosečno opterećuje najniže zarade treba zameniti sistemom koji objedinjuje poreze od rada i kapitala i progresivno se uvećava od 15% do 40%. Primera radi, u Sloveniji ide se na 40 % poreza na prihode već iznad 50 000 evra

Spremnost da se ove mere sprovedu pravi je demokratski test za sve socijalne i političke aktere u zemlji. Sve izvan toga je tek demagogija i populizam.

1 maj ugs1

1 maj ugs2

Molimo vas, predstavite se…

Užice, 26.04.2017. godine, – Predsednik Sindikata srpske policije, gospodin Lazar Ranitović uputio je danas dopis načelniku Sektora za analititku, telekomunikacione i informacione tehnologije, gospodinu Slobodanu Nedeljković, u kojem mu ukazuje na propuste u tom Sektoru i traži hitnu reakciju kojom će biti otklonjene smetnje za normalan rad zaposlenih.

Verujemo da će gospodin Nedeljković odmah reagovati i otkloniti ovaj, zaista banalan, problem. Sadržaj dopisa pogledajte na priloženoj fotografiji:

Nacelniku Slobodanu Nedeljkovicu

SSP izborio istorijsku isplatu naknade za višak radnih sati

Kako vreme odmiče, sve je više razočarenja odnosom poslodavca prema svojim zaposlenima. Sindikat srpske policije troši ogromne resurse, kapacitete, vreme i sredstva, boreći se da poslodavcu pokaže i dokaže kako nije u pravu, da se pravnih akata, čak i donetih instrukcija i depeša  i sam ne pridržava dosledno Zbog toga je veoma teško, skoro pa nemoguće, izboriti se da nam se na primer poveća plata, dobijemo bolja vozila i tome slično.

Zbog samovolje, nestručnosti i neodgovornosti pojedinaca u vrhu MUP-u, te starešina koji uglavnom podležu njihovim pritiscima i nepostupanja po inicijativama i predlozima sindikata u pogledu uštede, zaposleni se odlučuju da svoja prava potražuju putem suda. Stalno pišemo o tome, upozoravamo, međutim i dalje se nastavlja trend da je MUP skoro pa uvek gubitnik u tim sporovima, gde zbog toga, iz svog budžeta, a o trošku građana Srbije, izdvaja veliki novac radi podmirivanja poverioca i tužioca i plaćanja sudskih troškova u milionskim iznosima. I za to, kao po običaju, nema materijalne, krivične i disciplinske odgovornosti. A krivci su više nego poznati.

Sindikat srpske policije kao ozbiljna organizacija teži, a i svoj rad prilagođava tom cilju, da sa jedne strane zaposleni ostvare svoja prava, a sa druge, da taj postupak prođe bez nanošenja štete budžetu MUP-a. Primer za to, koji može ući čak i u noviju istoriju, gde je MUP prvi put svome zaposlenom, bez tužbi, kamata i drugih troškova, isplatio stvaran broj ostvarenog viška radnih časova, dolazi nam iz Policijske uprave Vranje. Da, dobro ste pročitali, SSP je pritiscima bukvalno naterao poslodavca da ispoštuje svoju zakonsku, instruktivnu i dogovorenu obavezu.

Put za to je bio dug i trnovit, sa mnogo saplitanja, krivina, lažnih obećanja, ucena, pritisaka, suočavanja. Sve su to doživeli naši aktivisti u Regionalnom centru Vranje od strane prethodnog rukovodstva PU Vranje. Nakon naše hrabrosti i neodustajanja od postavljenog cilja, MUP je morao podleći pritisku. Uprkos pojedincima kojima nije bilo milo i drago da nam ponude Sporazum o naknadi štete i isplati viška radnih sati, već su nas usmeravali na tužbe,  morali su da prihvate realnost. Veliki uticaj i razumevanje imali su u, Bogom danom, postavljenom novom rukovodstvu PU Vranje, na čelu sa v.d. načelnika PU Vranje gospodinom Igorom Živkovićem, za koga očekujemo da će od tri preostala kandidata pobediti na konkursu i konačno zavesti red i disciplinu među pojedincima koji su se ponašali kao da im je PU Vranje otac ostavio u nasleđu. Gospodin Živković je od svog prethodnika nasledio brdo tužbenih zahteva za isplatu viška sati, prekovremenog rada, pripravnosti, i ostalih dugovanja po osnovu radničkih prava i shvatio je da ih je bolje rešiti socijalnim dijalogom i saradnjom kako budžet MUP-a ne bi bio kasnije dodatno oštećen.

Najbitnija stvar kod ovih Sporazuma o vansudskom poravnanju i isplatu viška sati nije sam novac, već suočavanje sa realnim problemima u stvarnom vremenu. Sklapajući ove Sporazume u čitavoj Srbiji, čiju inicijativu je pokrenuo SSP, predstavnici poslodavca imaće jasniju i čistiju sliku o „zaslugama“ onih zbog čijeg sramnog ponašanja, samovolje i bahatosti nastaje posledica  u vidu masovnih pokretanja sudskih sporova, gde MUP uvek gubi i plaća velike troškove, a isti ti rukovodioci ne snose nikakvu odgovornost. Sada će tačno znati, delovaće preventivno i moći će da spreče udarce po budžet MUP-a, zahvaljujući mukotrpnom radu SSP. Očekujemo da će i oni shvatiti ozbiljnost naše namere, svidelo se to njima ili ne i na ovaj način sprovesti mere štednje. A ovako izgleda PRVI Sporazum, gde će MUP,  PRVI put isplatiti stvaran broj višak radnih sati:

NAPOMENA: Za više informacija o proceduri prilikom podnošenja Zahteva, samih Zahteva čija se forma i uslovi menjaju u zavisnosti od mnogo faktora, obratite se predstavnicima SSP u vašim organizacionim jedinicima.

Služba za informisanje SSP
Zoran Stojčić

Budžet u suficitu, policija u deficitu!

Dugo najavljivanje reforme policije, inovacije u ljudskim resursima, sistem vrednovanja rada, interni konkursi i karijerno napredovanje, ta celokupna materija, ostaće i ove godine samo mrtvo slovo na papiru u pojedinim Policijskim upravama. Ma koliko lepo zamišljeno i isplanirano u teoriji, neće biti i realizovano u praksi.

Naime, ocenjivanje radnika za rad i osposobljenost, u prvom planiranom ciklusu, do 30. juna, neće biti moguće jer jednostavno neće ni biti izvršena obuka i provera policijskih službenika u segmentu rukovanja vatrenim oružjem.

Pre samo par godina imali smo sličnu situaciju kada, zbog nedostatka pištoljske municije nije izvršeno redovno gađanje bojevom municijom. Opravdanje je bilo, ono uvek popularno – nedostatak novčanih sredstava. Al dobro, tada je to bilo „opravdano“ a krivac, naravno, ona štetočinska predhodna vlast, koja je razorila državu i dovela je do bankrota.

Danas je već druga priča. Država je štedela i štednjom se spasla od bankrota, nema više te opasnosti. Ali nema ni bilo čega drugog. Nema dnevnica kakve su nekada bile, nema opreme, nema vozila, zaštitnih prsluka i antifona, nema mesa u restoranima, često nema hrane i vode na terenu, seminare i licence plaćaju sami zaposleni, odmarališta poklanjamo… Toliko se štedi da se ponekad zaboravimo ko smo, šta radimo i kome služimo.

Ovde godine gadjanjenije bojeva municija problem, nje ima dovoljno. Ali, valjda smo se previše istrošili kupujući municiju pa nema za druge stvari. O ceni koju plaćamo za tu municiju, nekom drugom prilikom, ta tema zaslužuje poseban tekst. Uzgred budi rečeno, neki zli jezici tvrde da smo i konzervirane hrane kupili u količini dovoljnoj za tri godine, da je za to kriva sada već bivša načelnica Sektora za materijalno-finansijsko poslovanje. Prva ili druga? Je l i ta druga već bivša? Kao da je to i bitno, načelnica kupila, smenili je, al konzerve su tu, pa kako nam bude! Odgovarao nije niko.

Danas Ministarstvo unutrašnjih poslova, jedno od najvećih i najbitnijih u državi, sa verovatno i najvećim budžetom, nema novca da obezbedi ni stvari poput ramova-držača meta, a možda ni same papirne mete. Zaista zvuči neverovatno ali MUP je organizatorima obuke u pojedinim Policijskim upravama dao nezvaničan, ali pouzdan odgovor, da u budžetu nema opredeljenih sredstava za tu namenu. Pa naravno da nema novca i da nije planiran, a i zašto bi kada se u velikoj većini Policijskih uprava već godinama instruktori snalaze kako znaju i umeju. Instruktori obezbeđuju donacije, koriste lična poznanstva i prijateljstva te obezbeđuju ramove i mete!

Jesmo li državni organ ili nečija privatna prćija koja ostavlja radnicima da se snalaze i brukaju.

A godišnja ocena i bazične kompentencije nek sačekaju neka bolja vremena! Ili da se neko od načelnika snađe, ako već ne smeju saopštiti istinu direktoru i ministru!

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

Članovi SSP na 30. Beogradskom maratonu

BEOGRAD – 22. april 2017. godine održan je jubilarni 30. beogradski maraton. Tačno u 10,00 časova krenule su polumaratonska i maratonska trka, u 10,15 časova startovala je i Trka zadovoljstva. Učešće u jubilarnom i dobro  poznatom Beogradskom maratonu uzelo je nekoliko desetina hiljada takmičara uključujući i takmičere iz nekoliko desetina zemalja sveta sa svih kontinenata.

18109836_1180753728703393_1571747796_n18090541_1529129357117291_1454207162_oMeđu takmičarima tradicionalno učešće uzima nemali broj pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije iz svih organizacionih jedinica, kako u sedištu, tako i van sedišta Ministarstva, koji su ujedno članovi Sindikata  srpske policije i red je da ih pomenemo i pohvalimo. Ministar unutrašnjih poslova i potpredsednik Vlade RS dr Nebojša Stefanović poželeo je uspeh svim pripadnicima MUP-a u maratonu svestan činjenice da velik broj pripadnika uzima učešće u ovoj sportskoj manifestaciji čime se podiže ugled profesije i njenih pripadnika na jedan od najlepših načina, a to je afirmacija sporta među mladiima kroz učešće u sportskim manifestacijama.

18052654_1180753708703395_577425350_n 18035476_1525201840843376_343639744_nNa 30. jubilarnom maratonu učešće su uzeli članovi Sindikata srpske policije, Regionalnog centra Pančevo Vladimir Ristić, koji je učestvovao u polumaratonu predstavljajući sindikat i svoj regionalni centar. Ristić je trku završio odličnim vremenom 2.20,47.  Iz pomenutog regionalnog centra učestvovao je i Aleksandar Adamov iz Vršca koji je takođe zabeležio odličan rezultat kao i pravni zastupnik RC Pančevo, advokat Đorđe Bokšan. Nenad Jovanović iz Policijske stanice Voždovac,  član Regionalnog centra Beograd takođe je uzeo učešće u maratonu.

18034269_1114927315279074_7802430142726729027_n 18136371_771128986378392_1578403675_nOve godine zabeleženo je učešće velikog broja javnih ličnosti iz kulturnog i političkog života pored aktivnih sportista. Pobednik u muškoj konkurneciji 30. jubilarnog maratona je kenijac Stiven Katam sa vremenom 2.21,11. Drugo mesto zauzeo je naš atletičar Darko Živanović sa vremenom 2.29,40. Pobednica u ženskoj konkurenciji je naša iskusna atletičarka Olivera Jevtić sa vremenom 2.37,59, dok je drugoplasirana bila Tijana Simović sa vremenom 2.41,45.

Verujemo da je među hiljadama takmičara bilo još članova SSP ali nama nisu dostavljeni podaci o tome, te im se unapred izvinjavamo.

Služba za informisanje
Boban Đorđić

RAJ NA ZEMLJI – RAJ NA POKLON!

Odmarališta radnika Ministarstva unutrašnjih poslova, „Narcis“ na Zlatiboru i „Promenada“ u Vrnjačkoj Banji, nakon višedecinijskog uspešnog rada odjednom postaju nerentabilna i neodrživa. Barem tako stoji u nalazu koji prezentuju nadležni u Sektoru za materijalno finansijsko poslovanje i odluci koju potom potpisuje ministar. Odluci kojom našu imovinu poklanja drugome!

A imovinu poklanjamo kao nefunkcionalnu, jer navodno svi prihodi, sva naplata u našim objektima odlazi u budžet države Srbije, dok plate zaposlenih i sve materijalne nabavke plaća naše Ministarstvo unutrašnjih poslova. Razumno, reklo bi se, jer zaista se nikome ne isplati da finansira nešto za budžet drugoga! Ali… Ko je to tako ustrojio i od kad to traje? Koji genije je pristao na tako nešto? Sadašnji ministar i načelnik Sektora? Ili neki od njihovih predhodnika? Sasvim svejedno, nebitno je za celu priču.

Da li je isti18034783_10212312050457857_1313943942_n sistem poslovanja u svim ostalim restoranima u MUP? Da li da uskoro očekujemo i njihova gašenja i prebacimo se svi u pekare, hamburgedžinice i ostale trovačnice nezdravom hranom? Možda je nedostatak mesa u restoranima, koji nazivaju „trenutnim“, mada traje već skoro godinu dana, u stvari uvod u takvu sudbinu i restorana i zaposlenih u njima?

Zašto načelnici u Sektoru za materijalno-finasijske poslove ne predlože, a ministar, koji je i podpredsednik Vlade, podrži i izgura izmenu sistema poslovanja??? To je vrlo lako realizovati i tako spasiti dva naša odmarališta i nekoliko desetina zaposlenih u njima! Naravno, ukoliko je sistem poslovanja pravi razlog za predlog ovog velikodušnog poklona!

Podsećamo i ministra i javnost – odmaralište Narcis na Zlatiboru nalazi se u najlepšem delu planine, u samom centru na skoro 90 ari placa. Nezvanične procene govore da samo vrednost tog zemljišta iznosi više od 5 miliona evra!

Ministre, u MUP-u ste tri godine. Navedite nam jedan objekat izgrađen u vašem mandatu! Ako ga slučajno i ima, ma koliko malo bio vredan, ni njega nemate pravo da nekome poklonite. A pogotovo nemate pravo da poklonite imovinu koja je naša već decenijama! Nemate pravo da radnicima oduzmete jedinu šansu za jeftin odmor, za beg od svakodnevnog posla i stresa. Za barem kratkotrajni beg iz beznađa u kojem smo zahvaljujući baš državi!

Vi ste došli skoro, možda već sutra odete na neku bolju poziciju u državnoj vlasti, a mi ostajemo ovde! Decenijama! Ne odlučujte o našoj imovini bez nas!

Služba za informisanje SSP

Ministre, pomešali ste babe i žabe

Od početka migrantske krize policijski službenici MUP-a koji rade na terenu suočavaju se sa ogromnim problemima. Na stranu to što se baš oni, u neposrednom kontaktu sa njima, direkno izlažu opasnosti od svega i svačega što jednog čoveka može snaći. Šta će, mora tako, navikli su, a i to je sve u opisu posla. Međutim, ono što najviše boli je činjenica da predstavnici poslodavca, koji borave u toplim kancelarijama, a migranta uživo verovatni nisu ni videli, na sve načine pokušavaju da uskrate prava onima koji upravo sa tim migrantima i rade. To što brukaju sebe svojim neznanjem nas ne čudi, navikli smo, borimo se protiv takvih, ali čudi nas odsutnost reakcije ministra unutrašnjih poslova dr Nebojše Stefanovića.

Ministre, otvorite oči, okrenite se oko sebe i videćete kako Vas Vaši saradnici  na sve strane „miniraju“, nepoštuju, podcenjuju, a pred Vama se ulizuju, pametuju i sakupljaju poene predlažući Vam nekakve mere štednje koje kasnije MUP-u „izađu na nos“, nakon izgubljenih sudskih sporova. Mi, Sindikat srpske policije ne možemo sve postići, to uvek propratiti i promeniti, ali dajemo svoj maksimum, pokušavamo ovakve stvari na vreme sprečiti kako budžet MUP-a ne bi bio kasnije oštećen.

Ovog puta, prepametni, nabeđeni, nestručni, nekompetentni, smešni, a ujedno i žalosni pojedinci su odlučili i Vama predložili i poturili na potpis novu promenjenu Odluku o utvrđivanju specifičnih područja na kojima zaposleni u MUP-u rade pod otežanim terenskim uslovima. Peti put, ministre, rukovodioci menjaju ovu Vašu Odluku i obesmislilu su Vašu nameru da MUP nagradi, u vidu posebne naknade, sve one zaposlene koji rade u specifičnim područjima i direktno u kontaktu sa migrantima, kao i policijske službenike angažovane u KZB kao najrizičnijoj zoni. Menjajući Odluku na svakih par meseci, toliko su se upleli da više ne znaju šta da rade. Sapliću sve oko sebe, ali ne i sebe.

Novom Odlukom 01. Broj 4122/17 koju ste potpisali dana 13.04.2017. godine totalno su obesmišljeni pojmovi „posebna naknada“, „otežani terenski uslovi“, „specifična područja“. Tako su policijski službenici u pojedinim organizacionim jedinicama koje migrantsku krizu nose na leđima već godinama, i svakodnevno su angažovani na radu u specifičnim područjima i pod otežanim uslovima sa migrantima potcenjeni i diskriminisani, pljunuto im je direktno u lice. Radi se o policijskim službenicima PU Vranje i PU Sremska Mitrovica. Kao po običaju nisu Vam sve informacije dostavljene kada ste potpisali ovu Odluku, ali njihova 12-časovna angažovanja u Prihvatnim centrima, na poslovima obezbeđenja, pregleda, prevoza, intervencija i ostalih policijskih poslova u DIREKTNOM I NEPOSREDNOM radu sa migrantima su sada ISKLJUČENA iz ove Odluke. Setili se „stručnjaci“ da kao pravo za dobijanje posebne naknade uvedu nekakvo vremensko ograničenje od „boravka na terenu više od 24 časova“, koje je u suprotnosti sa naslovom i ciljem ove odluke da se nagrade svi zaposleni u MUP-u koji rade sa migrantima pod otežanim uslovima. Ukratko, policijski službenik iz Smedereva upućen na radu sa migrantima u Prihvatnom centru u Preševu radi isti posao, pod istim uslovima, na istom mestu, zajedno u patroli sa policijskim službenikom iz Vranja. Ovaj prvi će dobiti posebnu naknadu, ovaj drugi ne. Da li u Šidu ima migranata i problema sa njima? Zašto je i policijskim službenicima PU Sremska Mitrovica uskraćeno pravo na posebnu naknadu iako su svakodnevno angažovani na radu sa migrantima u Prihvatnim centrima na području opštine Šid?

Ministre, pitamo Vas i ovo: kakvi su to otežani uslovi policijskim službenicima (čitajte starešinama iz MUP-a) koji rade u Komandi zajedničkih snaga u Nišu, a za sve vreme migranta i ne vide, a na specifičnim područjima se ne pojavljuju uopšte ili retko kada? Pitamo Vas, šta uopšte radi onaj koji sedi u Štabu u Kuršumliji? Je l mu u kancelariji nije napunjena klima, možda ga žulja stolica, ili se uplašio onih silnih papira na kojima stoje fotografije migranata pa su mu zbog toga uslovi rada otežani i zbog toga su takvi, na kvarno, ubačeni u novu Odluku?

O lošoj nameri vrha Direkcije policije govori i to da prošlu Odluku ministra, onu iz januara meseca, nikada nisu ni poslali na teren. Zadržali su je kod sebe, uprkos što je ta olduka dobila zeleno svetlo Sekretarijata i potpis ministra! Dakle, neko se u Direkciji osetio moćnijim od ministra i to odmah i dokazao!

Ovo je samo početak. Obavestili smo ministra i javnost i nećemo stati dok pravdu ne isteramo na čistac. Dokle god na ovakve načine po leđima udaraju one koje najviše rade, a tapšu i nagrađuju one svoje koji iz kancelarija ne izlaze i ništa konkretno ne urade, nećemo stati. Tražićemo odgovornost svih onih koji su Odluku obesmislili i obrukali nameru ministra.

Strahovali smo da će se nešto slično ovome desiti, pripremali smo se za taj trenutak, imamo keca u rukavu. Izbacićemo ga uskoro.

Služba za informisanje SSP
Zoran Stojčić

Zašto ćutimo dok nas sistematski uništavaju idioti?

Naslov ovog članka je parafraza poznatog domaćeg filma gde junaka priče snalaze sve nelogične i nemoguće životne situacije koje ga, ni krivog, ni dužnog, lagano ali sasvim sigurno dovodi do beznađa i na prag ludila!

Skoro u istoj situaciji nalazimo se i mi danas suočeni sa nemilosrdnom mašinerijom Ministarstva unutrašnjih poslova i logikom nekakvog „lanca komande“! Jer, zaista, kako drugačije shvatiti i prihvatiti situaciju gde u jednoj maloj policijskoj stanici komandir zlostavlja i ponižava policajce, njegovi najbliži saradnici neometano fizički nasrću na koleginice, udruženo primenjuju sve zamislive i nezamislive pritiske. Zbog takvog postupanja komandir biva loše ocenjen i disciplinski gonjen od strane svog načelnika, kao prvog pretpostavljenog. Potom i sindikat otkriva i vrhu MUP prijavljuje ozbiljne sumnje u nekoliko izvršenih krivičnih dela u toj policijskoj stanici, zbog kojih i građani tuže državu, ali sve to biva uzaludno!

Uprkos uveravanja glavnog načelnika, da je upoznat sa problemima i shvata ozbiljnost situacije, da će uslediti razrešenje komadira i njegova selidba u „toplije krajeve“, do toga ipak ne dolazi pod smešnim izgovorom – tog komandira niko ne želi da primi, niko ga ne želi u svojoj sredini!

A onda, kao grom iz vedra neba, prvi pretpostavljeni tog komandira, načelnik koji ga je disciplinski gonio zbog propusta i zloupotreba, dakle taj načelnik biva razrešen, prebačen u drugu jedinicu. Nakon 20 godina besprekorne službe, više puta nagrađivan sada biva ponižen i osramoćen! Premda u obrazloženju odluke stoje sve sami hvalospevi i bivaju istaknuti kvaliteti, kao da se radi o velikom unapređenju a ne o ponižavajućem premeštaju!  Sudbina tog načelnika još uvek je neizvesna ali zato komandiru oko kojeg se sve vrti ni dlaka sa glave nije falila!

Shvativši da od poslodavca pomoći nema, da je od zlog komandira, još gora zaštita „zle maćehe“, koju igra glavni načelnik i vrh MUP,  oštećeni policajci prelaze u drugu organizacionu jedinicu. Praktično i bukvalno se nastoje skloniti od zla. Ali opet uzalud! Pipci komandira stižu daleko, on ih opet, mada više nije njihov starešina, proganja i zlostavlja. Ocenjuje ih jedinicama, poziva na nekakve razgovore, prijavljuje ih, a na opšte zaprepaštenje svih nas – glavni načelnik to prihvata i pridružuje se igranci!

Epilog se tek očekuje, igra mačke i miša još traje!

Poštovani čitaoče, je li vam sad naslov jasniji? Jeste li sigurni ko su idioti? Ne, niste u pravu! Nisu oni idioti, mi smo idioti, mi koji ih trpimo i većinom ćutimo!

Slažete li se da je dogorelo do nokata i da je vreme za izlazak na ulicu?

Služba za informisanje SSP

Komandire, ne hvalite se tuđim radom!

Nakon skoro tri meseca borbe, koju je vodio Sindikat srpske policije, za isplatu posebne naknade policijskim službenicima Policijske uprave u Vranju, angažovanim na radu sa imigrantima u mesecu decembru prošle godine, konačno će isplata zarađenog novca biti izvršena do kraja ove sedmice. To nas, međutim, nije sprečilo da postavimo pitanje odgovornosti onih koji su neradom ili neodgovornošću doprineli tom maratonskom postupku.

Nismo planirali ni da objavljujemo ovakvu vest jer se tu zaista nemamo čime dičiti i ponositi – jedva se izborismo za isplatu zarađenog! Jaka stvar! Ali, s obzirom da se jedan reprezentativan sindikat, Nezavisni sindikat policije ili, kako to oni vole za sebe da kažu, „najveći sindikat“, hvali tom isplatom kao svojim velikim uspehom, ne možemo da ostanemo nemi. I to iz više razloga.

Najpre, moramo da kažemo da je tužno po sindikalizam i sve zaposlene u MUP, kada se reprezentativan sindikat hvali takvim „rezultatima“! Još tužnije je kada se taj sindikat, u nedostatku svog rada, hvali tuđim trudom, tuđim potrošenim vremenom.

Istoriju naše borbe za isplatu te naknade nemamo uopšte potrebu da dokazujemo, ostala je zabeležena i može se videti na našem sajtu u tekstovima izveštaja sa mesečnih sastanaka u Kabinetu, gde je to pitanje u kontinuitetu bilo na dnevnom redu. Ali smo dužni istinu našim članovima i svim zaposlenima.

Nezavisni sindikat policije ni na koji način nije učestvovao u rešavanju ovog problema, naprotiv njihov predstavnik u Vranju je čovek koji se pre može nazvati delom tog problema. Naime, član IO NSP iz Vranja, koji se danas hvali nekakvim rezultatom, komandir je Policijske stanice u Preševu, Marjan Petrović. Komandir sa izraženim načelničkim ambicijama, po dobrom starom običaju tog sindikata.

Podsetimo, reč je o jednom od dugogodišnjih rukovodilaca PU Vranje, PU u kojoj godinama nisu izdavani nalozi za prekovremeni rad. Tako da su priče o sindikalnim uspesima rukovodioca koji ne poštuje osnovna prava zaposlenih – u najmanju ruku licemerne. Jer, dok u PU Vranje nije zaživeo SSP, zaposleni, a bogami i rukovodioci nisu znali kako izgledaju nalozi za prekovremeni rad. A hvaliti se isplatom posebne naknade jednako je hvaliti se isplatom putnih troškova – i u jednom i u drugom slučaju reč je o neotuđivom pravu zaposlenih.

Komandir policijske stanice Preševo, gospodin Marjan Petrović, nikako ne može biti zaslužan za rešavanje ovog problema kašnjenja u isplati zarađenog, već naprotiv, kao rukovodilac on je jedan od odgovornih za to. On je deo MUP-ove administracije, oličenja sporosti i sklonosti ka komplikovanju i najjednostavnijih procedura. Gospodin Petrović je morao da po službenoj dužnosti, kao starešina ljudi koji su oštećeni, pokrene to pitanje i urgira rešavanje, a ne da, kako su cinično naveli „čeka da mu se obrate zaposleni“, i to isti oni kojima je starešina!!!

O poverenju zaposlenih u PS Preševo najbolje govori podatak da su preko 90% njih članovi upravo našeg sindikata. Sindikata srpske policije čiji aktivisti stoje uz ljude u stroju, na punktu ili u rovu, dele hranu i vodu sa njima. Ne sede u toplim komandirskim kancelarijama, ne komanduju i disciplinski ne gone svoje kolege! Naši aktivisti disciplinske prijave pišu protiv starešina, po zasluzi.

Sindikat srpske policije nastavlja iskrenu borbu, a zaposleni neka i nadalje cene i dobro promisle kojem sindikatu će dati poverenje. Da li će biti članovi sindikata koji se bori za njihov interes ili će ići u sindikate koji su, njihovim novcem, sponzori poslodavca.

Služba zainformisanje SSP
Mile Lazarević