Skip to main content

Autor: babayaro

PETICIJA – ZA DOSTOJANSTVEN I PRISTOJAN ŽIVOT!

Beograd, 01.05.2017. godine, – Poštovane koleginice i kolege, uvažene članice i članovi Sindikata srpske policije, zaposleni u Ministarstvu unutrašnjih poslova, poslednjih nekoliko godina svedoci smo ubrzanog urušavanja našeg dostojanstva i položaja u okviru MUP i šire društvene zajednice.

Loše stvari nam se ređaju jedna za drugom: umanjenja plata, spuštanja visine dnevnica na sramnih 150 dinara, javno blaćenje i kriminalizacija zaposlenih putem „analize rizika“, praktično onemogućavanje premeštaja i napredovanja, ukidanje pravične naknade putnih troškova, gubitak osnovne sigurnosti radnog mesta, dodatno umanjenje ovlašćenja uz sve češće nekažnjene napade na policijske službenike na dužnosti, nikada veća centralizacija i sve dublja politizacija službe…

Postoje dva ključna razloga za takvo stanje. Jedan je novousvojeni Zakon o policiji, prepun pogrešnih rešenja koja ostavljaju nesagledive posledice na zaposlene! Sindikat srpske policije podneo je inicijativu Ustavnom sudu za pokretanje postupka ocene ustavnosti i zakonitosti člana 172. tačke 2. Zakona o policiji i joše nekih ključnih. Verujemo da će Ustavni sud, ma koliko i sam politizovan, doneti pravilnu odluku – da je ova odredba neustavna. Međutim, postupak pred Ustavnim sudom ni nakon godinu dana nije ni počeo. Odgovora još uvek nema a mi vremena nemamo!

Drugi, još bitniji razlog zašto nam je tako loše – jeste naše ćutanje. Pasivnost većine sindikata i bezvoljnost zaposlenih! Mi to možemo i moramo da promenimo! Potrebno je samo da se pokrenemo!

Iz tog razloga smo, a na Vašu inicijativu, doneli odluku da organizujemo prikupljanje potpisa za podnošenje peticije za izmene pojedinih odredbi Zakona o policiji, Zakona o radu i sličnih i postavimo još neke konkretne zahteve u cilju očuvanja integriteta policijskih službenika i MUP-a u celini.

Pozivamo i sve sindikate u MUP da pozovu svoje članove i sve zaposlene da potpisivanjem peticije podrže ovu akciju od zajedničkog interesa! Neka ovo bude pobeda sindikalizma i prvi pokazatelj da možemo svi zajedno!

Sadržaj peticije možete videti u nastavku teksta, a obrazac skinuti na sledećem linku:OBRAZAC PETICIJE

Peticiju je prvi potpisao predsednik SSP sa najbližim saradnicima.
Peticiju su prvi potpisali predsednik SSP Lazar Ranitović i njegovi najbliži saradnici.

Na osnovu člana 56. Ustava Republike Srbije, dole potpisani građani,
podnose i zahtevaju odgovor na

P E T I C I J U

Za izmenu i dopunu sledećih odredbi Zakona o policiji:
– Član 172, čijim odredbama se krši pretpostavka nevinosti policijskih službenika, na taj način što će u okviru tačke 2. ovog člana umesto „tač. 1), 2), 4), 5) i 7)” pisati „tač. 4) i 5)“;
– Član 167, kojim su propisani uslovi za napredovanje u službi;
– Član 189, kojim se ograničava nadknada troškova dolaska na posao i odlaska sa posla, i koji je u suprotnosti sa sa članom 118. stavom 1. tačkom 1. Zakona o radu, sa članom 51. Zakona o radnim odnosima u državnim organima, a samim tim i sa članovima 4, 21. i 194. Ustava; na taj način što će se u stavu 1. predmetnog člana nakon reči „rada“ staviti tačka, a preostale reči u rečenici se brišu.
– Član 176, kojim su predviđeni osnovi za ostvarivanje prava na solidarnu pomoć zaposlenih; na taj način što se sadašnja tačka 6. briše i dodaju tri tačke:
„6) pomoć članovima uže porodice, odnosno maloletnoj deci zaposlenog za slučaj smrti zaposlenog i zaposlenom sa slučaj smrti člana uže porodice.
7) mesečnu stipendiju tokom redovnog školovanja za decu zaposlenog koji pogine u toku obavljanja poslova radnog mesta na koje je raspoređen – do visine prosečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike;
8) rođenja deteta zaposlenog – u visini prosečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike.“
U stavu 3. predmetnog člana nakon iza „2)“ stavlja zarez i briše reč „i“, a iza „5“ dodaje „i 6)“.
– Član 170, čije izmene su neophodne, jer čijim je ograničujućim odredbama obesmišljeno i praktično ukinuto pravo na štrajk policijskih službenika. Uz to stavovi 4. i 5. predmetnog člana nisu u saglasnosti sa članom 61. Ustava i članovima 10. i 11. Zakona o štrajku, članom 61. stavom 2. Ustava, kao i članom 21. Ustava (zabrana diskriminacije) i sa članovima 4. i 194. Ustava (načelo jedinstva pravnog poretka).
– Član 154, kojim je određen vremenski rok za obaveštavanje o rasporedu rada sveden na svega 24 sata, na taj način što će umesto sadašnjih, stavovi 1. i 2. glasiti:
Rukovodilac je dužan da obavesti zaposlene o rasporedu i promeni rasporeda radnog vremena najmanje pet dana unapred, osim u slučaju uvođenja prekovremenog rada.
Izuzetno rukovodilac može da obavesti zaposlene o rasporedu i promeni rasporeda radnog vremena u kraćem roku od pet dana, ali ne kraćem od 48 časova unapred u slučaju potrebe posla usled nastupanja nepredviđenih okolnosti.
– Članovi 124-128, koji regulišu osnove i načine upotrebe vatrenog oružja od strane policijskih službenika, a kojima su ovlašćenja policijskih službenika na upotrebu vatrenog oružja svedena na ovlašćenja koja imaju građani, tj. u slučajevima nužne odbrane i krajnje nužde, što je besmisleno i protivno razlozima bezbednosti. Ova materija je sasvim dobro bila regulisana prethodnim Zakonom o policiji, pa je postojeće predmetne odredbe dovoljno samo zameniti odredbama iz prethodnog Zakona o policiji.

Za izmenu i dopunu Uredbe o naknadi troškova i otpremnini državnih službenika i nameštenika.
– Član 9, kojim se visina dnevnice na službenom putovanju u zemlji određuje na 150 dinara; na taj način što se broj „150“ menja brojem „2.500“.
– Član 20, kojim se određuje visina dnevnice na službenom putovanju u inostranstvu; na taj način što se broj „15“ menja brojem „50“.

Za donošenje posebnog Zakona o platama policijskih službenika, uvažavajući sve specifičnosti poziva i kako je slučaj u većini država u okruženju.
Za izmenu člana 118. stava 2. Zakona o radu, kojim nije predviđena obaveza poslodavca da iznos regresa iskaže u novcu, na taj način što u stavu 2. predmetnog člana umesto „5)“ piše „6)“.

Za poništenje akta ministra unutrašnjih poslova, Predloga o preuzimnju br.1-9398/19-2 od 01.12.2016. godine, kojim se radnička odmarališta „Narcis“ i „Promenada“ predaju na upravljanje Direkciji za imovinu RS, čime se praktično otuđuje vlasništvo MUP.

Za obavezne odredbe Zakona o budžetskom sistemu Srbije kojim se planiraju sredstva za nabavak uniforme i građanskog odela za pojedine kategorije policijskih službenika, na svakih pet kalendarskih godina.

Za jednokratno povećanje zarada u skladu sa povećanjem datim prosveti, plus redovno šestomesečno usklađivanje zarada sa rastom cena na malo (mart i septembar).

Za izmene propisa radi uračunavanja „vremena provedenog u putu“ u redovno radno vreme prilikom angažovanja policijskih službenika.

 

 

Čisto da se zna!

Juče se predsednik vlade RS Aleksandar Vučić pohvalio ostvarenim suficitom u budžetu Srbije u iznosu od čak 9,8 milijardi dinara. Na prvi pogled bi se reklo da je ministar Vujović zaslužio smenu zbog tako velike omaške u planiranju budžeta, ali je to ipak igra brojki. Dug, naime, redovno izražavamo u evrima a taj nekakav suficit u dinarima. Igra brojki, varka za mozak preko ušiju za onog ko ga nema, a dizanje tenzije onima koji ga imaju.

Ne sporeći uspehe vlasti u dostizanju istorijskih rekorda, želimo da ipak istaknemo kako taj suficit nije rezultat povećanja proizvodnje već ostvarenih „mera štednje“! Mera koje nisu osetili ministri i direktori već radnička klasa! Teret tog suficita su podneli, između ostalih, policijski službenici koji sami kupuju tonere, papir, štampače, obuću, civilna odela (koja većina nije dobila nijednom u svom radnom veku). Teret suficita podneli su policajci koji nemaju dnevnice (jer se onih bednih 150 dinara ne mogu tako zvati), što im kasne posebne naknade, ne isplaćuje im se solidarna pomoć, oprema nam je dotrajala, vozila odavno za rasod…. I tako možemo do sutra!

Teret su zaposleni podneli tako što im ne nedostaje hrana samo na terenu, već im i kod kuće duva promaja u frižiderima, egzistencija nam je srozana do dna. Većina od nas pored osnovnog radi još neki dodatni posao da bismo uopšte preživeli.

Mi taj suficit osećamo na svojoj koži a i istorijske uspehe ne vidimo takvima!

Tekst objavljen na sajtu B92:

Premijer Srbije Aleksandar Vučić rekao je da na kraju aprila Srbija umesto deficita ima suficit od 9,8 milijardi dinara, uz sve plaćene kamate i kredite.
On je rekao je da je u zakonu u budžetu računato da će deficit biti 53,5 milijardi.
„Što znači da je za 63,5 milijardi bolji rezultat, što znači da je negde od 520-530 miliona evra bolji rezultat od očekivanog. Verujem da ćemo tako nastaviti u mesecima pred nama, jer su prihodi viši a rashodi niži“, kazao je Vučić za RTS.
On je rekao da će vojnici, policajci i prosvetni radnici imati bolja primanja.
„Sada će to značiti značajno bolja primanja nego što su ikada imali u javnom sektoru. Uvećaćemo i minimalne zarade“, kazao je srpski premijer.

Tekst članka možete pogledati i u originalu na sledećem linku:

http://www.b92.net/biz/vesti/srbija.php?yyyy=2017&mm=04&dd=28&nav_id=1255176

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

SOLIDARNA POMOĆ: ISTERAĆEMO MUP NA ČISTAC!

Predsednik Sindikata srpske policije, gospodin Lazar Ranitović, uputio je danas dopis  Republičkoj agenciji za mirno rešavanje radnih sporova sa predlogom za pokretanje postupka mirnog rešavanja spora sa Ministarstvom unutrašnjih poslova nastalog oko primene pojedinih članova Posebnog kolektivnog ugovora za policijske službenike i PKU za državne organe.

Tokom primene PKU za policijske službenike, a nakon donošenja i početka primene Pravilnika o solidarnoj pomoći u Ministarstvu unutrašnjih poslova, postala je sporna primena odredbe čl.47 st.2 Posebnog kolektivnog ugovora za policijske službenike (Aneks) u vezi čl.43 Posebnog kolektivnog ugovora za državne organe. Ta odredba PKU za državne organe uređuje materiju solidarne pomoći zaposlenima.

ramrrs-03
Neki od pomiritelji Agencije MRRS

Naime, Ministarstvo unutrašnjih poslova je stanovišta da se solidarna pomoć može odobriti zaposlenima isključivo saglasno odredbi 176 st.1 Zakona o policiji a saglasno uslovima propisanim rečenim Pravilnikom. Međutim, ovakvo shvatanje nezakonito i takvim postupanjem se derogiraju odredbe Posebnog kolektivnog ugovora za policijske službenike.

SSP je stanovišta da se odredbe Pravilnika isključivo mogu odnositi na slučajeve u kojima se može odobriti solidarna pomoć koji su propisani u čl. 176 Zakona o policiji a nikako se njima ne mogu derogorati odredbe ili isključiti primena odredbe čl.47 st.2 PKU za policijske službenike u vezi čl.43 PKU za državne organe. Ovo posebno imajući u vidu činjenicu da se Pravilnikom razrađuju pojedine odredbe Zakona ili propisa Vlade a da se autnomni pravni akti, poput Posebnog kolektivnog ugovora za policijske službenike, primenjuju neposredno.

Ovakvo restriktivno postupanje Ministarstva  nema pravno utemeljenje, njime se zaposleni ograničavaju u ostvarivanju svojih prava a odredbe Posebnog kolektivnog ugovora se ovakvim postupanjem suštinski derogiraju.

Sindikat srpske policije očekuje da Republička agencija za mirno rešavanje radnih sporova po hitnom postupku pokrene spor. U tom sporu će MUP morati da učestvuje, shodno zakonskoj obavezi, a verujemo i da će se odgovorni urazumiti i pristati na jedino moguće rešenje – promeniti zauzeti stav i nastaviti sa neometanom primenom važećeg PKU. U slučaju da poslodavac tvrdoglavo ostane pri svojoj nezakonitoj odluci sledeća instanca je sud. Svi naši članovi će dobiti besplatno zastupanje na sudu, a MUP će dobiti nove, bespotrebne sudske troškove. 

Takođe, mada u ovom momentu ne u centru pažnje ipak nimalo manje bitno, u primeni PKU za policijske službenike, kao sporna javila se odredba sadržana u čl. 21 st.1 tač.12 Posebnog kolektivnog ugovora za policijske službenike koja propisuje korišćenje plaćenog odsustva za obavljanje ličnih poslova a koja ne sadrži normativno ograničenje koje bi propisivalo da se plaćeno odsustvo po ovom osnovu može koristiti samo jednom u toku kalendarske godine. Međutim, Ministarstvo unutrašnjih poslova, odnosno rukovodioci organizacionih jedinica Ministarstva, donosili su rešenja kojima su odbijali zahteve za korišćenje plaćenog odsustva ukoliko je policijski službenik u toku iste kalendarske godine već koristio plaćeno odsustvo po osnovu obavljanja ličnih poslova.

SSP smatra da je ovakvo postupanje, nezakonito i da protivi samoj prirodi prava na plaćeno odsustvo za obavljanje ličnih poslova, te da se ovakvim postupanjem policijski službenici nezakonito ograničavaju u svojim pravima usled čega u pojedinim slučajevima trpe materijalnu i nematerijalnu štetu. Ovo posebno u slučajevima nastupanja okolnosti koje policijski službenici nisu mogli da predvide niti da otklone poput slučaja i više sile.


U prilogu možete pročitati dopis upućen RAMRRS:

ramrrs-02

R e p u b l i k a   S r b i j a
REPUBLIČKA AGENCIJA ZA MIRNO REŠAVANJE RADNIH  SPOROVA
Makedonska br.4, Beograd

Predlagač: Sindikat srpske policije, sa sedištem u Užicu ul. Nade Matić br.8, Strana u sporu    čiji jezakonski zastupnik, predsednik Lazar Ranitović.

Strana u sporu: Ministarstvo unutrašnjih poslova sa sedištem u Beogradu, ul. Bulevar Mihajla Pupina br.2, koje zastupa ministar dr Nebojša Stefanović.

Radi: Mirnog rešavanja kolektivnog radnog spora.

Predmet spora: Primena Posebnog kolektivnog ugovora za policijske službenike („Sl. glasnik RS“, br. 22/2015 i 70/2015 – Aneks) 

Saglasno odredbi čl. 10 i čl. 18 Zakona o mirnom rešavanju radnih sporova („Sl. glasnik RS“, br. 125/2004 i 104/2009) predlagač Sindikat srpske policije, predaje

P R E D L O G
za pokretanje postupka mirnog rešavanja kolektivnog radnog spora

Predlagač, Sindikat srpske policije obraća se Agenciji ovim predlogom radi pokretanja postupka mirnog rešavanja kolektivnog radnog spora povodom

primene odredbe čl.47 st.2 Posebnog kolektivnog ugovora za policijske službenike („Sl. glasnik RS“, br. 22/2015 i 70/2015 – Aneks) u vezi čl.43 Posebnog kolektivnog ugovora za državne organe („Sl. glasnik RS“, br. 25/2015 i 50/2015) i

primene odredbe čl. 21 st.1 tač.12 Posebnog kolektivnog ugovora za policijske službenike („Sl. glasnik RS“, br. 22/2015 i 70/2015 – Aneks).

2. Tokom primene Posebnog kolektivnog ugovora za policijske službenike, a nakon donošenja i početka primene Pravilnika o solidarnoj pomoći u Ministarstvu unutrašnjih poslova („Sl. glasnik RS“, br. 105/2016) (u daljem tekstu: Pravilnik), postala je sporna primena odredbe čl.47 st.2 Posebnog kolektivnog ugovora za policijske službenike („Sl. glasnik RS“, br. 22/2015 i 70/2015 – Aneks) u vezi čl.43 Posebnog kolektivnog ugovora za državne organe („Sl. glasnik RS“, br. 25/2015 i 50/2015), koja odredba Posebnog kolektivnog ugovora za državne organe uređuje materiju solidarne pomoći zaposlenima. Naime, Ministarstvo unutrašnjih poslova je stanovišta da se solidarna pomoć može odobriti zaposlenima isključivo saglasno odredbi 176 st.1 Zakona o policiji („Sl. glasnik RS“, br. 6/2016) a saglasno uslovima propisanim rečenim Pravilnikom. Međutim, ovakvo shvatanje druge strane u sporu je nezakonito i takvim postupanjem se derogiraju odredbe Posebnog kolektivnog ugovora za policijske službenike.

Predlagač je stanovišta da se odredbe Pravilnika isključivo odnose na slučajeve u kojima se može odobriti solidarna pomoć koji su propisani u čl. 176 Zakona o policiji a nikako se ne mogu derogorati odredbe ili isključiti primena odredbe čl.47 st.2 Posebnog kolektivnog ugovora za policijske službenike („Sl. glasnik RS“, br. 22/2015 i 70/2015 – Aneks)u vezi čl.43 Posebnog kolektivnog ugovora za državne organe. Ovo posebno imajući u vidu činjenicu da se Pravilnikom razrađuju pojedine odredbe Zakona ili propisa Vlade a da se autnomni pravni akti, poput Posebnog kolektivnog ugovora za policijske službenike, primenjuju neposredno.

Ovakvo restriktivno postupanje Ministarstva  nema pravno utemeljenje, njime se zaposleni ograničavaju u ostvarivanju svojih prava a odredbe Posebnog kolektivnog ugovora se ovakvim postupanjem suštinski derogiraju.

3. Takođe, u toku primene Posebnog kolektivnog ugovora za policijske službenike kao sporna javila se odredba sadržana u čl. 21 st.1 tač.12 Posebnog kolektivnog ugovora za policijske službenike koja propisuje korišćenje plaćenog odsustva za obavljanje ličnih poslova a koja ne sadrži normativno ograničenje koje bi propisivalo da se plaćeno odsustvo po ovom osnovu može koristiti samo jednom u toku kalendarske godine. Međutim, Ministarstvo unutrašnjih poslova, odnosno rukovodioci organizacionih jedinica Ministarstva, donosili su rešenja kojima su odbijali zahteve za korišćenje plaćenog odsustva ukoliko je policijski službenik u toku iste kalendarske godine već koristio plaćeno odsustvo po osnovu obavljanja ličnih poslova.

Predlagač smatra da je ovakvo postupanje druge strane u sporu nepravilno, nezakonito i da protivi samoj prirodi prava na plaćeno odsustvo za obavljanje ličnih poslova, te da se ovakvim postupanjem policijski službenici nezakonito ograničavaju u svojim pravima usled čega u pojedinim slučajevima trpe materijalnu i nematerijalnu štetu. Ovo posebno u slučajevima nastupanja okolnosti koje policijski službenici nisu mogli da predvide niti da otklone poput slučaja i više sile.

Zbog prethodno navedenog, potrebno je da Agencija nakon razmatranja ovog predloga, priložene dokumentacije i nakon obaveštavanja druge strane u sporu, donese

REŠENJE

POKREĆE SE postupak za mirno rešavanje kolektivnog spora povodom primene Posebnog kolektivnog ugovora za policijske službenike („Sl. glasnik RS“, br. 22/2015 i 70/2015 – Aneks)

ramrrs-04

 Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

Ne damo pravo na solidarnu pomoć!

Povodom novonastale pravne situacije u vezi prava na ostvarivanje solidarne pomoći saglasno odredbi čl. 176 Zakona o policiji i čl.47 st.2 Posebnoog kolektivnog ugovora za policijske službenike (Aneks) u vezi čl. 43 Posebnog kolektivnog ugovora za državne organe i stava Ministarstva unutrašnjih poslova da će se solidarna pomoć isplaćivati isključivo prema odredbama Pravilnika o solidarnoj pomoći u Ministarstvu unutrašnjih poslova, Sindikat srpske policije zauzeo je sledeći pravni stav:

Pravilnikom, kao podzakonskim pravnim aktom, razrađuju se pojedine odredbe Zakona ili propisa Vlade, njime se ne mogu izvorno ustanovljavati ili uskraćivati prava i obaveze predviđene Zakonom ili propisom Vlade već je njegova svrha određivanje bližih uslova za ustanovljavanje prava odnosno obaveza predviđenih isključivo zakonom, ne i autonomnim pravnim aktima. Sa druge strane, Poseban kolektivni ugovor je autonomni pravni akt koji se neposredno primenjuje i kojim se mogu propisati veća prava od onih koja su propisana zakonom, u prilog ovome govori i odredba čl.8 Zakona o radu.

„Kolektivni ugovor i pravilnik o radu (u daljem tekstu: opšti akt) i ugovor o radu ne mogu da sadrže odredbe kojima se zaposlenom daju manja prava ili utvrđuju nepovoljniji uslovi rada od prava i uslova koji su utvrđeni zakonom.
Opštim aktom i ugovorom o radu mogu da se utvrde veća prava i povoljniji uslovi rada od prava i uslova utvrđenih zakonom, kao i druga prava koja nisu utvrđena zakonom, osim ako zakonom nije drukčije određeno.“

Takođe, iz samog Pravilnika jasno proizilazi da se isti ima primenjivati isključivo na osnove solidarne pomoći predviđene Zakonom o policiji jer je isti donet na osnovu čl.176 st.4 Zakona o policiji.

Osnovi ostvarivanja prava na isplatu solidarne pomoći koji su predviđeni Posebnim kolektivnim ugovorom za državne organe, PRIMENJUJU SE NEPOSREDNO I SVOJ OSNOV NALAZE U AUTONOMNOM IZVORU, sledom rečenog, na osnove po kojima se ostvaruje pravo na solidarnu pomoć NE PRIMENJUJE SE pravilnik o solidarnoj pomoći u Ministarstvu unutrašnjih poslova („Sl. glasnik RS“, br. 105/2016) niti se rečenim Pravilnikom mogu derogirati norme autonomnih pravnih akata, PKU za policijske službenike i PKU za državne organe.

Zbog prethodno navedenog u ovom trenutku postoje dva samostalna i nezavisna izvora prava na solidarnu pomoć od kojih su osnovi predviđeni Zakonom o policiji bliže uređeni Pravilnikom a osnovi predviđeni Posebnim kolektivnim ugovorom za državne organe primenjuju se neposredno.

Pozivamo članove Sindikata srpske policije i druge zaposlene u Ministarstvu unutrašnjih poslova, da se u slučaju ostvarivanja nekog od propisanih osnova za isplatu solidarne pomoći, obrate najbližoj Sindikalnoj grupi SSP radi preuzimanja Zahteva za ostvarivanje prava na solidarnu pomoć, koje zahteve će službe SSP predavati organima nadležnim za postupanje i preduzimati pravne radnje u cilju ostvarivanja prava.

Takođe, Sindikat srpske policije će u slučaju potrebe pokrenuti odgovarajući postupak pred Agencijom za mirno rešavanje radnih sporova u vezi primene PKU za policijske službenike i pokrenuti odgovarajuće postupke pred sudovima opšte i posebne nadležnosti.

Još jednom vas podsećamo na odredbe čl.47 st.2 Posebnoog kolektivnog ugovora za policijske službenike (Aneks) u vezi čl. 43 st.1 Posebnog kolektivnog ugovora za državne organe kojim su propisani seledeći osnovi po kojima je moguće ostvariti solidarnu pomoć:
1) duže ili teže bolesti zaposlenog ili člana njegove uže porodice;
2) nabavke ortopedskih pomagala i aparata za rehabilitaciju zaposlenog ili člana njegove uže porodice;
3) zdravstvene rehabilitacije zaposlenog;
4) nastanka teže invalidnosti zaposlenog;
5) nabavke lekova za zaposlenog ili člana uže porodice;
6) pomoć članovima uže porodice, odnosno maloletnoj deci zaposlenog za slučaj smrti zaposlenog i zaposlenom sa slučaj smrti člana uže porodice;
7) mesečnu stipendiju tokom redovnog školovanja za decu zaposlenog koji pogine u toku obavljanja poslova radnog mesta na koje je raspoređen – do visine prosečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike;
8) rođenja deteta zaposlenog – u visini prosečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike.

Ranije smo već pisali detaljnije o postupku ostvarivanja prava na solidarnu pomoć – SOLIDARNA POMOĆ UPUSTVO: ŠTA, KAKO, KOME?

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

Nespojivi poslovi sa policijskom profesijom i službenim dužnostima

Beograd, 9.3.2017. godine, – Već duži niz godina među policajcima se govori o pravilniku kojim će biti propisani poslovi kojima policijski službenici u Srbiji neće smeti da se bave, kao svojom dopunskom delatnošću. Premda je i prošli a i sadašnji Zakon o policiji dao obavezu ministrima da posebnim aktom propišu koji su to poslovi nespojivi sa policijskim, mi taj pravilnik i dalje nemamo. Ministar Nebojše Stefanović je imao rok od godinu dana, od dana usvajanja novog zakona, za izradu pravilnika ali on to nije učinio, kao ni njegovi predhodnici na mestu ministra. Šta je razlog nije nam poznato ali znamo da su zaposleni itekako zainteresovani za donošenje preciznog pravilnika. Veliki broj zaposlenih je suočen sa malom platom prinuđen da ostvaruje dodatnu zaradu. U traženju izvora te dodatne zarade prepušteni su sami sebima i svojoj savesti.

Važećim zakonom o policiji u članu 168. uopšteno se govori na ovu temu što ostvalja puno prostora za nedoumice i zloupotrebe. Kako bismo kolegama omogućili da legalno rade i izbegnu mogućnost dolaska pod udar zakona, a i kako bismo „naterali“ ministra i stručne službe u MUP da rade svoj posao, mi ćemo uraditi predlog pravilnika u saradnji sa jednom nevladinom organizacijom – Beogradskim centrom za bezbednosnu politiku i sa jednim nezavisnim državnim organom – Zaštitnikom prava građana. Verujemo da ćemo do najboljeg predloga doći zajedničkim naporom svih nas te vas stoga pozivamo da izdvojite svoje vreme i popunite anketu u prilogu. Anketa je, naravno, anonimna i služi nam da bismo bolje sagledali razmišljanja i potrebe zaposlenih u MUP.

Anketu možete popuniti u prilogu ispod ovog teksta ili klikom na sledeći link:
NESPOJIVI POSLOVI SA POLICIJSKOM PROFESIOJOM

                                                                                Služba za informisanje SSP

Međunarodni dan žena – 8. mart

Međunarodni dan žena koji se obeležava 8. marta svake godine predstavlja praznik kojim se slave ekonomska, politička i društvena dostignuća pripadnica ženskog pola. Razlog zbog koga se ženska prava ističu izvan uobičajnog koncepta ljudskih prava je taj što su žene kroz istoriju, a delom i danas, bile ili su (na nekim mestima) i dalje lišene određenih prava koje uživaju muškarci. Kao razlog za to se najčešće navode biološke razlike između polova, ali ih mnoge savremene društvene teorije objašnjavaju veštački nametnutim rodnim razlikama.

Kako je došlo do toga da se baš 8. mart proglasi Danom žena i kada je prvi put obeležen? Početak 20. veka predstavljao je period brze industrijalizacije i ekonomske ekspanzije. S druge strane, uslovi rada radnika u fabrikama bili su vrlo loši, što je često dovodilo do izbijanja radničkih protesta. Osmog marta 1857. godine, žene zaposlene u tekstilnoj industriji u Njujorku izašle su javno da demonstriraju. One su takođe protestovale zbog loših uslova rada i niskih plata. Ove demonstracije je rasterala policija, ali su iste ove žene dva meseca kasnije osnovale sindikat, pa su protesti na isti datum, 8. mart, nastavljeni i narednih godina, od kojih je najpoznatiji bio protest iz 1908. godine. Tog dana je 15.000 žena marširalo kroz Njujork tražeči kraće radno vreme, bolje plate i pravo glasa. Dve godine kasnije, 1910. u Kopenhagenu, u organizaciji Socijalističke Internacionale, održana je prva međunarodna ženska konferencija. Ona je ustanovila „Međunarodni dan žena“ na predlog Klare Cetkin, uticajne nemačke političarke i borca za ženska prava.

klara zetkin

Već naredne godine, Međunarodni dan žena obeležen je od preko milion ljudi u Austriji, Danskoj, Nemačkoj i Švajcarskoj. U narednim godinama, ovaj praznik su počeli da prihvataju i u drugim državama, a danas se obeležava u preko sto zemalja širom sveta.

Međutim, u mnogim državama, pretežno bivšim komunističkim, Međunarodni dan žena, tzv. Osmi mart je izgubio svoju ideološku osnovu i postao prilika za muškarce da iskazuju svoju ljubav i poštovanje prema ženama, posluživši kao pandan Danu majki i danu Sv. Valentina koji postoje u zapadnim državama, jer se uglavnom obeležavao cvećem i poklonima. U nekim komunističkim državama proglašen je i državnim praznikom.

Na Zapadu se sa obeležavanjem Međunarodnog dana žena gotovo prestao 30-ih godina XX veka, delom i zbog toga što su ga povezivali s komunizmom, ali je 60-ih godina ponovo obnovljeno. Godine 1975. koja je proglašena Međunarodnom godinom žene, Ujedinjene nacije (UN) su službeno počele da ga obeležavaju. Danas mnoge organizacije u svetu obeležavaju Međunarodni dan žena, a neke od njih nastoje da se izbore za to da se proširi i na zemlje u kojima se još uvek ne obeležava.

Nažalost, značenje i smisao Međunarodnog dana žena su danas prilično ispražnjeni i izmenjeni pa ga mnoge žene više i ne doživljavaju kao „svoj“ dan. Osmi mart je prestao da bude poziv ženama da se bore za svoja prava, već predstavlja dan kada muškarci izražavaju posebnu „pažnju“ prema njima, poklanjaju im cveće, kupuju poklone, izvode na večeru i sl. Štaviše, pretvorio se u svoju suprotnost, jer se slavi kao dan kada treba pružiti pažnju ženi koja nas je rodila, othranila, vaspitala, i više liči na neki paganski praznik boginji-majci plodnosti i zaštitnici porodice, umesto na podsećanje na dan kada su žene odlučile da se bore za svoja prava. Osmi mart, ipak, kao što se iz izloženog može videti, ima mnogo dublji, revolucionarniji i humaniji karakter od današnjeg potpuno ispraznog značenja.

(Ovaj tekst je preuzet sa sajta „Svet nauke“, objavljen u potpisu autorke Jelene Kostić, kojoj se ovom prilikom zahvaljujemo na divnom prikazu istorije i sadašnjosti ovog praznika)


A mi bismo dodali još i to da je Dan žena, nažalost, upravo prilika za dokazivanje činjenice da ipak i dan danas živimo u muškom svetu! To da se praznik pretežno slavi u slabije razvijenijim državama govori u prilog teoriji da su najrazvijene države dostigle ravnopravnost polova i nivo prava žena toliki da one nemaju potrebe da sebi daju na važnosti tim jednim danom u godini.

Praznik, potreba, vid borbe ili prilika da nekome poklonimo pažnju, ostaje da razmislimo… Društveni kontekst, političke okolnosti, stepen razvijenosti države, odnosi među polovima i odnosi moći, duboko su upletene u obeležavanje Osmog marta. Osim buketa cveća i poklona ovog dana, ženi treba dati priznanje za hrabrost, borbu, doprinos čovečanstvu i sagledati je u svim njenim lepotama i veličini: u njenoj nežnosti i u njenoj snazi.

Možda se čak možemo složiti sa nekim mišljenjima da 8. mart u Srbiji podržava obrasce društvene nejednakosti, tačnije podređenog položaja žena. Ovaj praznik je jedna od retkih prilika gde se ženi poklanja pažnja, ali i to sa podsmehom, ženama se svesno ili ne, izruguju kupovinom kuvara, pegli i sličnih potrepština, tako joj stavljajući do znanja gde joj je mesto – u kuhinji, za šporetom!

Sindikat srpske policije odlično zna svu pogrešnost takvog tretmana žena u srpskom društvu! Svedoci smo velikog srca i hrabrih dela naših koleginica, naših aktivistkinja, koje su često mnogo uspešnije od nas samih!

Služba za informisanje SSP

Saobraćajcu uviđajcu glava je u torbi!

Šta još treba da se desi pa da neko u Upravi saobraćajne policije i u Direkciji policije počne da radi svoj posao? Da li čekamo da neko pogine pa da odgovorni u ministarstvu predizmu korake u cilju zanavljanja bezbednosne i svake druge opreme neophodne za normalno obavaljanje svakodnevnih poslova saobraćajnih policajaca?

Niko, ioleoprema s2 upućen u katastrofalno loše stanje opremljenosti saobraćajne policije ova postavljena pitanja neće okarakterisati kao maliciozna ili zlonamerna! Naprotiv!

Sindikat srpske policije pokazao je znatno veću brigu po bezbednost zaposlenih nego li oni kojima je to obaveza i u opisu radnog mesta! U više navrata smo ukazivali poslodavcu na zapuštenosti opreme i vozila, kao i na urgentnost nabavki zaštitnih sredstava. Ali odgovor je skoro uvek isti – NEMA NOVCA!!! Eventualno nam kažu da se radi na tome, procedure su u toku, očekuju uskoro… i slično! To nikako nije odgovor koji nas može i sme zadovoljiti. Naši ljudi svakodnevno izlaze nateren stavljajući glavu u torbu!

Decembra mesecaoprema s prošle godine pisali smo o tome kako su naši aktivisti u Zaječaru uspeli da pronađu donatore i nabave nužnu opremu za uviđajce (Težak položaj saobraćajaca uviđajaca) za šta je posebno zaslužan predsednik naše sindikalne grupe u tom gradu Igor Stojadinović.

Haotično stanje sa opremom u MUP je posvuda. Pre samo desetak dana, predstavnici našeg regionalnog centra u Novom Sadu pronašli su način da to stanje haosa delimično i privremeno ublaže. Za policijske službenike Policijske ispostave za put M-22, uz pomoć donatora, obezbeđeno je 4 prenosiva rotaciona svetla, pogodna za korišćenje na svim službenim vozilima prilikom obezbeđenja lica mesta saobraćajnih nezgoda. Ne treba ni podsećati da ispravnih vozila, i to samo delimično, nema ni za prste jedne ruke u bilo kojoj organizacionoj jedinici a da je ispravnost rotacija upitna na svakom vozilu!

Donator SSP-aoprema je platio i popravku 7 telebliceva, kao i osposobljavanje tri reflektora, koji su sastavni deo opreme u vlasništvu MUP a koji su godinama neispravni stajali u magacinima. Naravno, izgovor za nepopravljanje bio je dobro poznat – nema novca!

Nažalost, sredstva donatora su ograničena i skopčana sa dobrom voljom dobronamernih ljudi! Ali to nije trajno rešenje niti je svrha postojanja sindikata finansiranje poslodavca! Naš posao je da MUP nateramo da počne ispunjavati zakonske obaveze prema svojim zaposlenima i njihovoj bezbednosti na radu!

Da ne dramimooprema s3 bez veze niti tek da bismo nešto pisali govori nam i nesreća koja se dogodila pre par dana i u kojoj su povređena dva policijska službenika i ozbiljno oštećeno jedno službeno vozilo. I to baš na delu auto-puta koji pokriva saobraćajna policija Policijske uprave Novi sad. Prilikom vršenja uviđaja na licu mesta predhodne nezgode, uprkos osvetljenom službenom ovzilu sa upaljenim rotacionim svetlom, došlo je do naletanja vozila. Pukom srećom kolege su zadobile lake telesne povrede i nisu teže postradali!

Do kada ćemo se uzdati u sreću? Hoće li poslodavac uraditi nešto da u 21. veku naša bezbednost na radu ne zavisi od sreće?

Sindikat srpske policije će nastaviti da pomaže u zaštiti kolega, ali i pojačati aktivnosti usmerene ka primoravanju poslodavca da ispuni svoje zakonom propisane obaveze! Apelujemo da HITNO POČNU DA SE BAVE SVOJIM POSLOM ili će se njima baviti Uprava za bezbednost i zdravlje na radu!

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

Predlozi pravilnika kao državna tajna!?

Kada je pre godinu dana usvojen Zakon o policiji došlo je do iznenađenja i velikog razočarenja sindikata i zaposlenih u MUP, pojedinim predviđenim rešenjima u njemu. Naravno, pravi sindikati, a tu pre svega mislimo na naš Sindikat srpske policije, promptno su reagovali i uputili inicijativu Ustavnom sudu radi ocene pojedinih članova zakona i njihovog stavljanja van snage.

Novousvojenim Zakonom o policiji određen je i precizan rok za usvajanje podzakonskih akata kojim bi bile precizirane određene procedure i postupci – u članu 251. stoji: „Podzakonski akti utvrđeni ovim zakonom doneće se najkasnije u roku od godinu dana od stupanja na snagu ovog zakona.“

Taj postavljeni rok je istekao a da pravilnici nisu zaživeli!!!

Krajem leta 2016. godine, ministar unutrašnjih poslova dr Nebojša Stefanović formirao je sedam radnih grupa sa zadatkom da u roku od 90 dana donesu predloge 7 pravilnika:

  • Organizacija i delokrug rada specijalnih jedinica (čl. 22 st. 6 ZOP);
  • Način oduzimanja i vraćanja službenog oružja (čl.38 st. 4 ZOP);
  • Način sprovođenja disciplinskog postupka (čl.211 st. 5 ZOP);
  • Način obavljanja policijskih poslova (čl. 30 st. 4 ZOP);
  • Pravilnik o pripravnosti (čl. 156 st. 3 i čl. 162. st. 2 ZOP);
  • Specifična zdravstvena zaštita (čl. 180 st. 3);
  • Pravilnik o psihološkoj pomoći (čl. 182 ZOP)

sekretarijatRokovi su odavno prošli, radne grupe su raspuštene, ali akata i dalje nema. Ili ih vešto kriju i od zaposlenih i  od sindikata! Zašto? Koji je tu skriveni interes? Da li su usvojene predloge poslali gospodinu svemoćnom Amadeu Votkinsu na recenziju i doradu? Da predloge upodobi, ili bolje reći uporapasti, kao što je to uradio sa samim Zakonom o policiji?

Poslodavac je vešto izbegao da u radne grupe uključi SSP (potpuno u suprotnosti sa Zakonom o radu) kao sindikat koji mu ne bi klimao glavom već aktivno učestvovao u izradi akata! Nisu nam dozvolili čak ni status posmatrača, bez prava glasa. Već tada smo podozrevali, pokazalo se opravdano, da tu nisu čista posla!

Na januarskom mesečnom sastanku u Kabinetu ministra, od strane državnog sekretara Milosava Miličkovića i sekretara ministarstva Milorada Todorovića dobili smo obećanje da će usvojeni predlozi biti dostavljeni SSP na uvid i davanje sugestija pre njihovog obelodanjivanja, što je i obaveza poslodavca po ZOR-u (čl. 209). Budući da ni posle mesec dana pravilnici nisu dostavljeni, isti zahtev smo istakli i na februarskom sastanku na šta je gospođa Jasmina Stanojević iz Sekretarijata potvrdila da će nam akte predati u ponedeljak. Što se, naravno, nije dogodilo. Gospođa Stanojević je naprasno saznala da „to ne sme da uradi bez saglasnosti sekretara Todorovića“. Kažemo naprasno jer je u petak na sastanku „mislila“ da to ipak sme. Šta se dogodilo za vikend nepoznato nam je. Iz kog razloga gospođa Stanojević nije ispunila obećanje dato od gospode Miličkovića i Todorovića, ali i svoje lično obećanje, ne želimo da odgonetavamo, već ovde javno pitamo:

Da li su predlozi pravilnika državna tajna ili je SSP nepoželjan u MUP? Hoće li nekog zaboleti kada ukažemo na sve nelogičnosti koje sadrže ti akti? Hoće li vas boleti kada vas javno ismejemo, jer pojedine pravilnike niste znali čak ni da u potpunosti pravilno prevedete sa hrvatskog jezika?

Kako god bilo, ma koji razlog da stoji iza skrivanja predloga pravilnika, to neće moći još dugo da traje! Podsećamo vas, gospodo iz Sekretarijata, da već kasnite, kršite zakon koji ste vi sami predložili Narodnoj skupštini na usvajanje. U stvari, vi ste taj zakon videli tek mnogo kasnije, na njega ste imali mnogo manji uticaj nego sindikati. Svi znamo ko vam je taj zakon napisao, kao i ko daje zeleno svetlo za pravilnike, čijeg ste se usvajanja igrali predhodnih meseci!

Službaza informisanje SSP
Mile Lazarević

Zašto pred sudom nisu jednaki svi policajci?

Prenosimo vam tekst objavljen na portalu „Večernje NOVOSTI“, od autora V. Crnjanski Spasojević, koji možete pogledati i  OVDE.

Pred sudom svi policajci nisu jednaki

Više od decenije zaposleni u MUP ne mogu da naplate ostvareni prekovremeni i noćni rad. Isti sud jednima dodeljuje naknade a druge odbija. Odšteta do 700.000 dinara. Više od 20.000 njih 2006. tužilo državu!

Ni posle 11 godina policajci koji su 2006. tužili državu zbog neisplaćenog novca za prekovremeni i noćni rad nisu dobili zadovoljenje. Mnogi su otišli u penziju a njihovi sudski sporovi i dalje traju. Nemali broj njih ipak je dobio novac koji im MUP duguje, uz velike kamate, dok drugi nisu. Razlog – isti sud je u identičnim predmetima presudio dijametralno suprotno.

Zbog različitih sudskih odluka koje sudovi donose u istovrsnim slučajevima, pripadnici MUP spremni su da idu čak do Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu. Tužiće državu ne samo za kršenje Ustavom zagarantovanog prava na jednakost pred sudom, već i za kršenje prava na suđenje u razumnom roku. (Neki su već tužili i dobili i nadoknadu u visini od 500 evra – prim. Služba za insformisanje SSP)

Državu je 2006. tužilo više od 20.000 čuvara reda i mira, od kojih je najmanje polovina već naplatila odštete, i to između 150.000 i 700.000 dinara, o čemu su “Novosti” prethodnih godina pisale. Tužbe su podnošene za period od 2003. godine do 1. jula 2006, do kada je policija posebno plaćala prekovremene sate. Posle toga, promenjen je pravilnik o isplati zarada u MUP, pa je ovaj rad uvršten u dodatni koeficijent. Kragujevački Apelacioni sud je, međutim, i posle toga nastavio da dosuđuje policajcima iz Novog Pazara prekovremeni rad.

U početku su različiti sudovi različito presuđivali u istim predmetima. “Najmekša” je bila kragujevačka, a “najtvrđa” novosadska i beogradska apelacija. One su masovno odbijale policajce. Zato Ustavni sud 2012, odgovarajući na ustavne žalbe nezadovoljnih pripadnika MUP, odlučuje u njihovu korist i objavljuje u “Službenom glasniku” presude po kojima imaju pravo na nadoknade. Posle toga, izmenio se i odnos apelacionih sudova u prestonici i Vojvodini.

Sada svi apelacioni sudovi počinju da dodeljuju naknade sa kamatama, pa policajci koji su pre toga pravosnažno odbijeni traže ponavljanje postupka zbog postojanja novih činjenica.

Kako kaže Siniša Adamović, koji je među prvima u ime novosadskih i subotičkih policajaca podneo zahteve za naknadu, svi čuvari reda iz Subotice koje je zastupao podneli su istog dana zahteve za ponavljanje postupka Prvom osnovnom sudu u Beogradu, pred kojim su se vodile parnice. Ovaj je od beogradske apelacije tražio odluke o dozvoli ponavljanja.

– U nekim slučajevima Apelacioni sud je dozvolio da se postupci ponove i ljudi su dobili ono što im država duguje, međutim, onda je isti sud doneo nekoliko odbijajućih presuda! Obrazloženje je bilo da se odluka Ustavnog i praksa Apelacionog i Vrhovnog suda ne odnose na te konkretne policajce koje odbijaju, jer u njihovim predmetima nije odlučivao Ustavni sud i nema novih činjenica – kaže Adamović.

                               IZVRŠITELJIMA PO 100.000
Budući da država ne plaća dobrovoljno izvršne presude policajcima, oni su prinuđeni da angažuju javne izvršitelje. Tako se trošak povećava po osobi za dodatnih 100.000 dinara, koje na kraju plaćaju poreski obveznici.

On dodaje da svaki sudija ima pravo da sudi po sopstvenoj savesti, ali je neshvatljivo tumačenje da odluka Ustavnog suda nije opšteobavezujući pravni stav koji diktira pravnu praksu. Policajci koji su odbijeni nikako ne mogu da shvate zašto su neke njihove kolege dobile naknadu a oni nisu. To ih, ipak, nije pokolebalo, pa su podneli ustavne žalbe i tražili vanrednu reviziju od Vrhovnog kasacionog suda.

S obzirom na to da ovi predmeti ne zastarevaju, s godinama se povećava kamata, a država sve više gubi. Odštete dostižu i po 650.000-700.000 dinara, dok je inicijalan dug bio 1.500 dinara dodatka na platu po policajcu.

Služba za informisanje SSP

Hoćemo li trčati do penzije?

Na portalu Ministarstva unutrašnjih poslova, u uvodnom delu teksta kojim je predstavljen Sektor za ljudske resurse piše sledeće:

Sektor za ljudske resurse obavlja poslove kojima se obezbeđuju uslovi za nesmetano funkcionisanje Direkcije policije i ostalih organizacionih jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova, u vezi sa funkcijom upravljanja ljudskim resursima.

Sektor u koordinaciji sa ostalim organizacionim jedinicama Ministarstva, kreira i sprovodi strategiju razvoja ljudskih resursa, kreira i implementira politiku upravljanja ljudskim resursima, usklađuje procese, sisteme i praksu upravljanja ljudskim resursima sa strateškim ciljevima i potrebama Ministarstva i sa najboljom praksom, ocenjuje i unapređuje kvalitet upravljanja ljudskim resursima u celom Ministarstvu.

Zaista lepo zamišljeno i još lepše napisano. No da li je zaista tako i u praksi? Nažalost nije! Svima nama dobro je poznat haos nastao uvođenjem novina u vezi sa karijernim napredovanjem, internim konkursima… Treba li nam bolji pokazatelj od toga da niko živi više ne zna kako izgleda Pravilnik o unutrašnjem uređenju i sistematizaciji radnih mesta, ni da li uopšte postoji važeći. Čini se da živimo i radimo u vakuumu. Nema premeštaja, nema napredovanja… Opisi radnih mesta ne postoje, a nezaobilazan su uslov za raspisivanje konkursa. Akt o proceni rizika više niko ni ne spominje.

Poslednjih dana primetno je da se u tu neslavnu trku uključilo i Odeljenje za stručno obrazovanje i obuku, koje je deo navedenog Sektora za ljudske resurse. Zaposleni stiču utisak da kolege iz tog Odeljenja svake godine donose sve gori plan i program obuke. Puno je nelogičnosti u novinama koje nam daju a mi ćemo ovde navesti samo neke od njih.

Da li je svrsishodno ocenjivanje zaposlenih u gađanju iz službenog naoružanja u slučaju kada ne postoji redovan trening? Naravno, pri tome jedinice se dele i šakom i kapom. U kojoj to još državi policajac za godinu dana ispali svega 25 metaka i to samo prilikom ocenjivanja? Na daj Bože da na terenu moramo da upotrebimo vatreno oružje kad po godinu dana ne treniramo. Gospoda koja osmišljavaju taj plan i program očigledno ne znaju sta znači realan rad na terenu. Zaboravili su uživajući u svojim kancelarijama, ako su ikada i znali. Kao da žele dodatno da nam otežaju i ogade rad u policiji.

Još jedna novina, uvedena ove godine, jeste povećanje starosne granice i za žene i za muškarce, na 45 i 50 godina, kada je u pitanju provera fizičke spremnosti. Naravno, pored starosne granice, pooštrili su norme koje treba ispuniti, a koje su i onako već bile poprilično zahtevne. Pri tome su termini za polaganje ove godine prebačeni za mesec maj a time je i skraćen rok za pripremu zaposlenih.

Da li neko može da objasni kolegama autorima plana, da policijski službenici već imaju isuviše stresan posao da bi im još i oni pretili jedinicama. Kao i da im objasni da policijski službenici koji operativno rade ne mogu po ceo dan da treniraju i uče teoriju jer moraju da rade, da teren ne može da sačeka da se završi naša teorijska nastava ili časovi fizičkog. Umesto da olakšaju kolegama oni nam samo stvaraju dodatni stres sa tim njihovim proverama i ocenjivanjima.

Nažalost, kod nas malo ko ima razumevanja i umesto da nadležni brinu da budemo spremni zbog rada na terenu, nametnutim obavezama samo nam stvaraju dodatne probleme.

A ocena nam itekako utiče na napredovanje u službi ali i dovodi do eventualnog otkaza radnog odnosa. Za bilo kakvo napredovanje potreban je visok trogodišnji prosek, koji je zaista teško izboriti. A negativne ocene u dve uzastopne kalendarske godine daju nam izlaznu kartu iz MUP.

Stoga nam ti sistemi provera stvaraju dodatni stres. Po novim normama, trebao bi čovek da trenira svakog dana, da bi uspeo da dobije peticu, a ako svi odemo da treniramo, neće preostati niko ko će da radi. Otkuda uopšte ideja za povećavanje normi i starosne granice kad su ljudi i do sada masovno padali na fizičkim proverama. Naravno, potežu argument i njime se opravdavaju time kako su nam omogućili časove fizičkog, ne shvatajući da velika većina zaposlenih na te časove retko kad uspe da ode jer posao ne može da čeka. Preostaje nam samo da svoje slobodno vreme i novac trošimo na plaćanje treninga, teretane i streljane, što uopšte nisu mali izdaci.

Sindikat srpske policije svakako podržava težnju da nam policajci budu obučeni, fizički osposobljeni za sve zadatke, ali sistem se mora izmeniti. Umesto sistema kažnjavanja i demotivacije, treba uvesti sitem nagrade, sistem koji će da motiviše ljude. Objekti za treninge nam moraju biti dostupni u svakom trenutku, da nam svima budu užitak i izduvni ventil, način da se oslobodimo stresa a ne, kao što je sada slučaj, izvor dodatnog stresa i maltretiranja.

Služba za infrmisanje SSP
Mile Lazarević