Skip to main content

Autor: Diogen

NSP U KANALU, FRKA-PANIKA U MUP-u!

Nakon što se Policijski sindikat Srbije upustio u ulične borbe sa Ministarstvom unutrašnjih poslova u cilju odbrane prava zaposlenih, a Sindikat srpske policije beleži uspehe na polju prava i peticijom poslodavca bije direkt u čelo, Nezavisni sindikat policije konačno „ubira“ plodove svog višegodišnjeg nerada, tačnije rada protiv interesa zaposlenih – i puca po šavovima!

Prema proverenim informacijama u vrhu MUP-a, a koje se inače kriju poput najstrože državne tajne, NSP je brojem članova pao u opasnu zonu, na granicu gubitka reprezentativnosti! Suočeni sa novonastalom situacijom njegovo vođstvo i aktivisti su uzeli godišnje odmore i panično vršljaju po Srbiji moleći zaposlene da se bar na mesec dana učlane u NSP i tako pokušaju da izbegnu i zvaničan gubitak reprezentativnosti kao potvrdu faktičkog stanja.

Kolika je pometnja u NSP-u govori i činjenica da su angažovali i pojedine poltronske načelnike i komandire uz čiju pomoć na sve moguće, uglavnom sramne načine – pretnjama, ucenama i raznoraznim pritiscima i „dobronamernim savetima“ pokušavaju da zaustave osipanje članstva i izbegnu potpuni raspad.

Nije im strano i da među kolegama šire laži kako se zapravo gasi SSP.

Problem NSP-a je automatski postao i problem MUP-a, jer će gubitkom reprezentativnosti NEKADAŠNJEG SINDIKATA POLICIJE, izgubiti svoju pudlicu koja je bespogovorno, zarad svojih ličnih interesa, aminovala i potpisivala sve što je poslodavac tražio.

Drage kolege, jeste da je ružno nadati se tuđoj nevolji, ali očigledno je da je đavo došao po svoje i da su dugovi konačno došli na naplatu. NSP umire, a na sahranu neće biti nikog da ih žali, osim nalagodavca i nekolicine lokalnih starešina, ali koje će biti sramota da dođu na sahranu.

Sahrani će ipak prisustvovati veliki broj policajaca: prežaljenih 1.475 kolega iz analize rizika, prevareni iz štrajka, bespravno otpuštene kolege sa KiM i svi mi koji smo doživeli da nam smanjenjem plate ispred usta naše dece otimaju komad hleba.

Svi mi ćemo doći na sahranu, ali ne uplakani i utučeni, već obučeni u svečana odela i s osmehom na licu radosno zaigrati i zapevati.

NAŠ ZLOTVOR UMIRE! NE DOPUSTITE DA VAS, BILO SLATKOREČIVIM PRIČAMA, BILO PRETNJAMA I UCENAMA, NAGOVORE DA IM SVOJIM POTPISOM DATE SLAMKU SPASA!

Može biti samo jedan pobednik – Sindikat srpske policije!!! Jer onom kog podržavaju radnici, poslodavac ne može nauditi!

Vaš SSP

PETICIJA DALA PRVE REZULTATE

Beograd, 11.5.2017. godine, – Danas je ministar unutrašnjih poslova dr Nebojša Stefanović svim organizacionim jedinicama poslao tekst obaveštenja o načinu budućeg obračuna radnih sati zaposlenih. Nakon velikog broja tužbi koje su podneli zaposleni, nakon dopisa sa takvim zahtevom koje je  uputio Sindikat srpske policije u aprilu prošle i 5. maja ove godine, nakon sastanka održanog u Sektoru ljudskih resursa ali i usled velikog odziva zaposlenih za potpisivanje peticije gde je jedan od zahteva upravo taj – VREME PROVEDENO U PUTU DO I OD MESTA ANGAŽOVANJA BIĆE URAČUNATO U REDOVNO RADNO VREME.

Naravno, peticijom su tražena i neka druga prava te akciju nastavljamo još žešće i pozivamo one, retke među vama, koji nisu već potpisali peticiju, da to i urade.

Složno do ostvarenja svih ljudskih i radnih prava zagarantovanih Ustavom i zakonima.

Tekst obaveštenja prenosimo u celosti:

Republika Srbija
MINISTARSTVO UNUTRAŠNJIH POSLOVA
Kabinet ministra

01 broj: 4987/2017
10.maj 2017. godine
B e o g r a d

ORGANIZACIONE JEDINICE U SEDIŠTU MINISTARSTVA – SVIMA
– rukovodiocu
ORGANIZACIONE JEDNICE U SEDIŠTU DIREKCIJE POLICIJE – SVIMA
– rukovodiocu
POLICIJSKA UPRAVA ZA GRAD BEOGRAD
– načelniku
PODRUČNA POLICIJSKA UPRAVA – SVIMA
– načelniku

PREDMET : Radno vreme

Nezavisni sindikat policije uputio je dopis broj: 124-04/17 od 20.04.2017. godine, (naravno, ministar nastavlja da „zaboravlja“ postojanje drugih sindikalnih organizacija – prim. SSP) u kome je istakao neophodnost ponovnog razmatranja pitanja radnog vremena i prekovremenog rada policijskih službenika, budući da je primetno nezadovoljstvo zaposlenih koje se veoma često završi sudskim sporom protiv poslodavca.

Odeljenje za odnose sa zaposlenima, Sektora za ljudske resurse, takođe je u svom radu primetilo osetan trend porasta podnetih tužbi protiv Ministarstva unutrašnjih poslova koje za predmet imaju neisplaćen prekovremeni rad policijskim službenicima, kao i pozitivan stav sudova u pogledu usvajanja tužbenih zahteva. Kako bi se zaštitili interesi zaposlenih a istovremeno predupredio određen broj predmetnih tužbi Sektor za ljudske resurse je ozbiljno pristupio ovoj temi i preispitao dosadašnja postupanja koja su prouzrokovala veliki broj sudskih sporova, kao i dosadašnja tumačenja koja su prosleđivana na postupanje organizacionim jedinicama u smislu primene zakonskih i podzakonskih akata, a sve u svetlu važeće regulative i specifične situacije.

U vezi sa tim, smatramo da stupanjem Zakona o policiji („Službeni glasnik RS“, broj 6/2016) nema osnova za dalje postupanje po instruktivnom aktu Sektora za materijalno–finansijske poslove 06/1 broj 73/12 od 13.01.2012. godine, budući da je predmetna materija sada definisana Zakonom o policiji i to članovima 153- 163, koji se moraju dosledno i pravilno primenjivati.

Između ostalog, prema Zakonu o policiji, preraspodela radnog vremena vrši se u skladu sa odredbama Zakona o radu („Službeni glasnik RS“, broj 24/2005, 61/2005, 54/2009, 32/2013, 75/2014 i 13/2017- odluka US), koji je članom 57. propisao da poslodavac može da izvrši preraspodelu radnog vremena kada to zahteva priroda delatnosti, organizacija rada, bolje korišćenje sredstava rada, racionalnije korišćenje radnog vremena i izvršenje određenog posla u utvrđenim rokovima. Preraspodela radnog vremena vrši se tako da ukupno radno vreme zaposlenog u periodu od šest meseci u toku kalendarske godine u proseku ne bude duže od ugovorenog radnog vremena zaposlenog. Kolektivnim ugovorom može da se utvrdi da se preraspodela radnog vremena ne vezuje za kalendarsku godinu, odnosno da može trajati i duže od šest meseci, a najduže devet meseci. Zaposlenom koji se saglasio da u preraspodeli radnog vremena radi u proseku duže od vremena utvrđenog u st. 2. i 3. ovog člana časovi rada duži od prosečnog radnog vremena obračunavaju se i isplaćuju kao prekovremeni rad. U slučaju preraspodele radnog vremena, radno vreme ne može da traje duže od 60 časova nedeljno.

Članom 11. Posebnog kolektivnog ugovora za policijske službenike („Službeni glasnik RS“, br. 22/15 i 70/15 – aneks) propisano je da se preraspodela radnog vremena policijskog službenika može izvršiti kada to zahteva priroda posla, organizacija rada, bolje korišćenje resursa, racionalnije uređeno radno vreme, uz ograničenje da ukupno prosečno šestomesečno radno vreme policijskog službenika ne može biti duže od ugovorenog radnog vremena policijskog službenika. Policijskom službeniku koji kroz preraspodelu radnog vremena, koja predstavlja planiranu aktivnost, ostvari višak časova rada, a nije u mogućnosti zbog prirode ili potrebe posla da iskoristi iste kao slobodne sate, poslodavac je dužan da obračuna višak ostvarenih časova rada po pravilima o prekovremenom radu.

U vezi sa potencijalnim, kao i već pokrenutim sudskim sporovima čiji je predmet prekovremeni rad policijskih službenika, smatramo da bi bilo najcelishodnije da se postigne dogovor – sporazum sa policijskim službenicima, koji nesporno imaju to pravo na osnovu vremenika rada i evidencija (staničnih ili drugih), tako da se prekovremeni časovi rada koji su ostvareni u periodu proteklih šest meseci tromesečno obračunaju kao slobodni časovi u odnosu 1:2 i iskoriste u najskorijem periodu, a kako bi se racionalno koristila finansijska sredstva i sporazumno rešio jedan broj potencijalnih sporova, uz poštovanje prava zaposlenih.

U pogledu budućeg postupanja, uvažavajući prirodu policijskih poslova, neophodno je da rukovodioci organizacionih jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova postupaju poštujući zakonom propisano slobodno vreme zaposlenih, uz racionalno korišćenje ograničenih finansijskih sredstava, organizuju njihov rad, odnosno:

U tom smislu potrebno je, na prvom mestu, voditi računa o mesečnom punom fondu radnih časova.

Imajući u vidu prirodu policijskog posla koji je organizovan po posebnom rasporedu rada, sa učestalim neredovnostima u radu, zbog čega policijski službenici ostvaruju i dodatni koeficijent zarade na ime neredovnosti u radu (koeficijent 0,145), neophodno je u svim situacijama kada je to moguće, da neposredni rukovodilac prilikom sačinjavanja rasporeda rada policijskih službenika vodi računa o tome da ukupan broj radnih časova policijskih službenika u toku kalendarskog meseca, utvrđenih po posebnom rasporedu rada shodno članu 154. Zakona o policiji, u smislu organizacije rada u smenama i turnusima, bude u okviru redovnog mesečnog fonda radnih sati koje ostvaruju zaposleni koji nemaju neredovnosti u radu.

Ukoliko policijski službenik ne može obaviti sve zadatke i naloge određene posebnim rasporedom u okviru redovnog mesečnog fonda radnih sati, odnosno ukoliko problem nije moguće rešiti na gore navedeni način postoji mogućnost pristupanja preraspodeli radnog vremena, u skladu sa članom 158. Zakona o policiji, uz poštovanje ograničenja propisanih članom 159. Zakona o policiji i članom 57. Zakona o radu. Preraspodela radnog vremena ne smatra se prekovremenim radom, shodno članu 58. Zakona o radu. O preraspodeli radnog vremena donosilo bi se odgovarajuće rešenje – odluka.

Ukoliko radno vreme policijskih službenika nije moguće organizovati u okviru redovnog mesečnog fonda radnih sati, primenom posebnog rasporeda rada ili preraspodele radnog vremena, mišljenja smo da je opravdano pristupiti izdavanju naloga za prekovremeni rad, uz poštovanje ograničenja vezanih za ovaj instutut, propisan članom 155. Zakona o policiji, a koji se odnosi na maksimum prekovremenih sati na dnevnom, nedeljnom i mesečnom nivou. U pogledu isplate naknade za prekovremeni rad, a radi racionalnog korišćenja ograničenih finansijskih sredstava, smatramo da bi, ukoliko je to moguće, bilo poželjno postupati u skladu sa stavom 4. navedenog člana koji glasi: „u slučaju saglasnosti rukovodioca i policijskog službenika i u obostranom dogovoru oko rasporeda radnog vremena, prekovremeni časovi mogu se tromesečno obračunati kao slobodni časovi u odnosu 1:2, koji se mogu iskoristiti najkasnije u roku od šest meseci od proteka tromesečja u kome su utvrđeni.“

Ukoliko zbog organizacije rada ili nepostojanja obostrane saglasnosti nije moguće prekovremeni rad obračunati kao slobodne časove koji sleduju policijskim službenicima, opravdano je ostvarivanje prava policijskih službenika na uvećanu platu na ime prekovremenog rada, u skladu sa članom 187. stav 1. tačka 3. Zakona o policiji.

Takođe vreme koje zaposleni provedu na službenom putu u cilju obavljanja službenog zadatka van redovnog mesta rada, treba se računati kao redovno radno vreme, uzimajući u obzir da se isto vrši isključivo u cilju obavljanja posla.

Prilog : rešenje o preraspodeli radnog vremena

POTPREDSEDNIK VLADE I
MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA

dr Nebojša Stefanović

R e p u b l i k a S r b i j a
MINISTARSTVO UNUTRAŠNJIH POSLOVA
Organizaciona jedinica
datum
mesto

Na osnovu člana 57. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“, broj 24/2005, 61/2005, 54/2009, 32/2013, 75/2014 i 13/2017- odluka US) i člana 159. Zakona o policiji („Službeni glasnik RS“, broj 6/2016) rukovodilac organizacione jedinice, donosi

REŠENJE
o preraspodeli radnog vremena

Za vreme od ________ do ________ godine, puno radno vreme od 40 sati u radnoj nedelji preraspodeljuje se tako da u periodu od ________ do ________ godine iznosi ____ (_________) radnih časova nedeljno.Preraspodela radnog vremena vrši se tako da ukupno radno vreme zaposlenog u periodu od šest meseci u toku kalendarske godine u proseku ne bude duže od punog radnog vremena.

U slučaju preraspodele radnog vremena, radno vreme ne može da traje duže od 60 časova nedeljno.Preraspodela radnog vremena ne smatra se prekovremenim radom.

Zaposlenom koji radi u smislu člana 57. Zakona o radu, korišćenje dnevnog i nedeljnog odmora može se odrediti na drugi način i u drugom periodu, pod uslovom da mu se dnevni i nedeljni odmor obezbedi u obimu utvrđenom zakonom u roku koji ne može da bude duži od 30 dana, shodno članu 159. Zakona o policiji.
Zaposleni kome je radni odnos prestao pre isteka vremena za koje se vrši preraspodela radnog vremena ima pravo da mu se časovi prekovremenog rada preračunaju u puno radno vreme i priznaju u penzijski staž ili da mu se računaju kao časovi rada dužeg od punog radnog vremena.

Obrazloženje

Članom 57.Zakona o radu („Službeni glasnik RS“, broj 24/2005, 61/2005, 54/2009, 32/2013, 75/2014 i 13/2017- odluka US) propisano je da poslodavac može da izvrši preraspodelu radnog vremena kada to zahteva priroda delatnosti, organizacija rada, bolje korišćenje sredstava rada, racionalnije korišćenje radnog vremena i izvršenje određenog posla u utvrđenim rokovima.

Konkretna situacija u oranizacionoj jedinici ______________________________

Radi realizacije same preraspodele radnog vremena vodiće se posebna evidencija, a ista će se realizovati do kraja kalendarske godine prema potrebama organizacije rada i potrebama izvršenja konkretanih zadataka.

Protiv ovog rešenja zaposleni mogu pokrenuti spor pred nadležnim sudom u roku od 90 dana od dana uručenja.

Dostaviti: imenovanom, organizacionoj jedinici

RUKOVODILAC ORGANIZACIONE
JEDINICE

 

Nezavisni, ali od zaposlenih!

Poštovane koleginice i kolege, članovi Sindikata srpske policije i ostali zaposleni u Ministarstvu unutrašnjih poslova,

upozoravamo vas na novu, jako čudnu pojavu u ponašanju kompletnog rukovodstva i većine aktivista jednog reprezentativnog, Nekadašnjeg Sindikata Policije, koji vas, ovih dana, obilaze uz molbu da im popunite pristupnicu i budete članovi tog Nekadašnjeg Sindikata Policije, barem na mesec dana!

Povod za tu njihovu akciju je vrlo jednostavan – dobili su nalog od rukovodstva MUP da na svaki način spreče reprezentativnost SSP. Kao pomoć u tim nastojanjima, obezbeđena im je i podrška načelnika svih organizacionih jedinica, kojima je na kolegijumu u MUP to jasno naloženo!

Načelnici pojedinih Policijskih uprava shvatili su tu podršku bukvalno, te su komandirima Policijskih ispostava i odeljenja na ruke dali 20 odnosno 10 pristupnica tog sindikata, sa zadatkom da ih ubrzo vrate popunjene po svaku cenu. Dokazano je ono što policajci odavno znaju – NSP je sindikat koji funkcioniše samo i jedino uz podršku poslodavca!

Al neka niko ne misli da je imun na krivični zakonik, svako ko ga prekrši nek očekuju krivične prijave od SSP!

Razlog ovih instrukcija i postupaka je jasan – mi poslodavcu ne trebamo, njihova najgora noćna mora jeste reprezentativan SSP! Jer mi nećemo ćutati na otpuštanja zaposlenih, na planirano ukidanje putnih troškova, na donošenje podzakonskih akata bez naše reči, koji su listom sve gori od goreg! Mi smo ti koji protestujemo protiv oslobađanja napadača na policajce! Mi smo ti koji peticijom tražimo poštovanje zakinutih, a zakonom garantovanih radnih prava zaposlenih! Mi smo ti koji tražimo izmene katastrofalno loših zakonskih rešenja!

Mnogo toga možemo nabrojati, al sve staje u jednu rečenicu: naše mešanje u taj brak iz interesa (MUP i NSP) nije dobrodošlo! Drugi reprezentativni sindikat su spletkama i ignorisanjem distancirali i isterali na ulicu. Sada to isto, udruženim snagama, pokušavaju i sa nama, ali pokazaćemo se krupnim zalogajem!

Uvek i jedino radnički sindikat – Sindikat srpske policije!!!

Onima, koji se danas osećaju nedodirljivima, neka i ova pesma bude opomena:

„Kolo od sreće uokoli
vrteći se ne pristaje:
tko bi gori, eto je doli,
a tko doli, gori ostaje.

Sad vrh sablje kruna visi,
sad vrh krune sablja pada,
sad na carstvo rob se uzvisi,
a tko car bi, rob je sada…“

„Osman“ – Ivan Gundulić (1589-1638)

Zašto potpisati peticiju (deo IV)

Jedan od ključnih zahteva u peticiji Sindikata srpske policije, za koju ovih dana skupljamo potpise, jeste zahtev za izmene propisa radi uračunavanja „vremena provedenog u putu“ u redovno radno vreme prilikom angažovanja policijskih službenika.

Naime, Sindikat srpske policije u više navrata se obraćao rukovodstvu Ministarstva unutrašnjih poslova zahtevom da se u redovno radno vreme uračuna i vreme koje policijski službenik provede na službenom putu u cilju obavljanja posebnog zadatka, kao što su obezbeđenja javnih skupova i sportskih manifestacija, odnosno drugih sličnih angažovanja za obavljanje posla izvan redovnog mesta rada, kao na primer izlazak vatrogasaca-spasilaca na ispomoć kod većih požara ili elementarinih nepogoda, ali ta naša obraćanja ostajala su bez adekvatnog odgovora.

Pošto već u MUP-u nije bilo razumevanja obratili smo se i Ministarstvu rad, boračka i socijalna pitanja, radi tumačenje pojedinih odredbi propisa koji regulišu tu materiju. Od njih nismo dobili nikakav odgovor ni nakon godinu dana, te je postalo jasno da je, kao jedini, put za rešenje ovog problema preostala peticija!

Neshvatljivo je i nemoguće prenebregnuti činjenicu da se ta putovanja vrše radi obavljanja zadatka, da je to putovanje, pod oružjem i opremom, organizovano i sprovedeno od strane poslodavca radi odlaska na mesto izvršenja konkretnog zadatka i povratka u bazu radi razduživanja opreme. To putovanje nikako ne može biti u istoj ravni sa putovanjem radi redovnog dolaska i odlaska sa posla!

Vreme je da poslodavac shvati i prihvati to da putovanje policajca pod opremom nije isto što i putovanje visokih funkcionera MUP u klimatizovanim limuzinama! Niti smo mi željni turističkih obilazaka naše lepe Srbije pod oružjem i sa komandirima! Ima za to lepših načina, u komotnoj civilnoj odeći, uz porodicu i prijatelje!

Pozivamo sve koleginice i kolege da potpisom peticije daju podršku za izmenu ove nepravde! Verujemo da nas poslodavac ovog puta čuti i uvažiti, neće moći da ignoriše potpise nekoliko desetina hiljada zaposlenih!

Možda ćemo morati i na ulicu da izađemo, nije isključeno da sa sve članovima porodice, koji trpe dok smo mi „ni na nebu ni na zemlji“, t.j. dok putujemo „iz zabave“ širom Srbije!

A u krajnjem slučaju, ostaje nam sud. Možda ćemo ipak morati na sudu da dokazujemo jesmo li zaludni turisti ili policajci na izvršenju zadatka! A to će onda svakako da košta znatno više, kamate su tu, advokati i sudije ne rade besplatno! Pravda jeste spora ali je itekeko dostižna!

Služba za informisanje SSP

„VRLO HITNA“ depeša ministra Stefanovića

Kao reakcija na akciju Sindikata srpske policije, kojom smo pokrenuli prikupljanje potpisa za podnošenje peticije Narodnoj Skupštini Republike Srbije, ali još i više kao reakcija na masovan odaziv zaposlenih i prikupljenih nekoliko hiljada potpisa tokom prva dva dana, u petak uveče 05.05.2017. godine u sve Organizacione jedinice Ministarstva unutrašnjih poslova stigla je depeša ministra, sa stepenom hitnosti „VRLO HITNO“.

U depeši se navodi, između ostalog, da je ministarstvo „svojim aktivnostima i zalaganjem u predhodnom periodu, obezbedilo dovoljno novčanih sredstava za kontinuiriranu isplatu kako plata, tako i naknada troškova (posebnih naknada u skladu sa Odlukom ministra i naknade troškova za službena putovanja u zemlji i inostranstvu, kao i naknade troškova za dolazak i odlazak sa rada u skladu sa trenutno važećim Pravilnikom). Takođe su obezbeđena sredstva za isplatu jubilarnih nagrada i svih vrsta pomoći i socijalnih davanja u skladu sa zakonskim odredbama i kolektivnim ugovorima.“

Navodi dalje, ministar, kako je ministarstvo prepoznalo problem sa primenom člana 172. Zakona o policiji i neće ga primenjivati do donošenja konačne odluke od strane Ustavnog suda Republike Srbije. Na kraju depeše, ministar napominje da će MUP kao i Radna grupa za saradnju sa sindikatima u MUP, nastaviti kao i do sada da rešava socijalne probleme zaposlenih na obostrano zadovoljstvo.

Ova depeša, to je svakome jasno, produkt je peticije Sindikata srpske policije i zahteva koje želimo da nadležne institucije, pre svih Narodna skupština, usvoje. Lepo je to što se ministar Stefanović oglasio, ali nažalost, on kao predstavnik izvršne vlasti nije nadležan skoro ni za jedan od zahteva u peticiji osim za pitanje visine dnevnica ali on na njega odgovor ne daje. Umesto toga, dobijamo obaveštenje da se rukovodstvo MUP-a potrudilo da nam obezbedi redovnu isplatu plata!

U depeši puno toga piše ali ona zaista malo toga kazuje. Tu su iznete neke činjenice koje mi ne sporimo, da ima novca za plate i jubilarne nagrade, da se čl. 172 Zakona o policiji ne primenjuje… To zaista nigde nismo ni naveli – istina je da taj član zakona svima nama stoji iznad glave poput mača! Tim članom je ukinuta ustavna pretpostavka nevinosti policijskih službenika koja važi za sve druge građane Srbije!

Zaista smo samo u šali, rezignirani i ogorčeni ukidanjem pojedinih prinadležnosti, ponekad govorili „dobro je dok i platu primamo“. Nismo slutili da je to i realan problem i da se „rukovodstvo MUP potrudilo“ da nam to obezbedi! Hvala na tome, svakako, ali nije zgoreg podsetiti na tvrdnje predsednika Vlade, gospodina Aleksandra Vučića, da je bankrot izbegnut još davne 2014. godine, umanjenjem plata za 10% (nama u MUP i više od toga) i drastičnim smanjenjem iznosa dnevnica za službena putovanja, na bednih 150 dinara. Takođe, tvrdi se da je danas budžet države u plusu, imamo veliki suficit, pa s tim u vezi ostaje nejasno kakav je to poseban napor bio obezbediti redovnu isplatu plata!

Da li da se sada  i mi hvalimo kako smo peticijom izdejstvovali plate? Naravno da nećemo, nismo ni naivni a ni maliciozni! Pre bismo rekli kako ova depeša nema za cilj „pravovremeno i objektivno upoznavanje zaposlenih“, kako se u njoj navodi, već upravo suprotno. Ona služi da zamagli istinu, da zbuni zaposlene i omete dalje potpisivanje peticije! No, kako rekosmo, SSP nije naivna organizacija, nastavićemo prikupljanje potpisa uprkos opstrukcijama, predaćemo ih onima čiji odgovor očekujemo – narodnim poslanicima u Skupštini RS!

Depeši je ostala nedorečena po pitanju ključnih zahteva u peticiji, pa ih s punim pravom opet postavljamo ovde:
– Zašto član 172. nije već ukinut, imalo se vremena više od godinu dana?
– Kako ministarstvo može odlučivati o selektivnoj primeni zakona? Svaka čast na hrabrosti, ali se time krši zakon, te je svakako bolja i po sve nas bezbednija njegova trajna izmena!
– Gde je  uopšte bila pamet predlagačima zakona u vreme njegovog usvajanja? Šta je tada planirano i šta se želelo?
– Da li je to bio uvod u „Analizu rizika 2”?
– Zašto se u depeši uopšte ne pominje primedba na trenutnu visinu dnevnice za službena putovanja u zemlji i inostranstvu i zatraženo uvećanje (vraćanje na nekadašnju vrednost)?
– Šta je sa previsoko postavljenim uslovima za karijerno napredovanje i otkazima zbog jedinica? Pogotovo u uslovima prevelikih diskrecionih prava starešina, odnosno subjektivnosti kod ocenjivanja!
– Da li normalno da u komisiji po žalbi, sedi i odlučuje onaj ko vas je jednom već ocenio?
– Koliki nam je regres, za koji se tvrdi da je ugrađen u platu?
– A topli obrok?
– Kolika je relna plata koja nam preostaje kada ove dve stavke posebno prikažemo? Da li policajci rade za minimalac?
– Imaju li u ministarstvu ikakav stav u vezi sa uslovima za upotrebu vatrenog oružja? Slažu li se sa sadašnjim zakonskim odredbama koje nas pretvaraju u glinene golubove?
– Šta je sa ostalim zahtevima iz peticije?

Kao što možete da vidite imamo mali pomak i prvu reakciu, ali neka vas to ne uspava, daleko smo od cilja, te vas molim da nastavimo sa prikupljanjem potpisa i da, kako vi lično, tako i članovi vaših porodica, potpišete peticiju jer naša primanja, nervoza, stres i odsustvo od kuće i sve njih direktno pogađaju.

Neka nam ovo bude samo podstrek i znak da smo na pravom putu. Nemojmo sada pomisliti da smo uradili nešto veliko a kamoli pobedili. Sada ne smemo stati ili se uspavati. Proslavićemo tek kada Skupština usvoji naše zahteve. Pogotovo se ne smemo osloniti i čekati odluku Ustavnog suda (ma koliko ovo porazno zvučalo), jer taj sud je danas sve drugo samo ne sud u pravom smislu te reči!

Vaš SSP !

Predsednik SSP
Lazar Ranitović

Zašto potpisati peticiju? (deo III)

Velika priča o karijernom napredovanju i pravednom ocenjivanju svela se na jedno veliko ništa! Jedno u teoriji sasvim drugo u praksi!

Da li će policijski službenik ikada izboriti taj suludi ultimativni, Zakonom o policiji predviđeni prosek godišnje ocene od najmanje 4 i napredovati u službi? Praktično, ZOP određuje da ćete u penziju poput Dimitrija Pantića, kao mlađi referent ili mlađi policajac, samo ako se slučajno zamerite komandiru ili se on oseti ugroženim!

Da li iko zaista veruje u mogućnost da komandir svom zameniku da takve ocene kojim bi ga ovaj ugrpzio na toj poziciji? Da, mi verujemo! Ali samo i isključivo onda kada taj komandir ima jaka „politička leđa“! Nikako drugačije!

(Čl 167 ZOP u stavu 3 precizira: Napredovanje iz čl. 165 ovog zakona, može se ostvariti na osnovu trogodišnje prosečene ocene koja ne može biti niža od „ističe se – 4“. )

A i kada se žališ na dobijenu ocenu, zamisli čuda – u komisiji koja rešava tvoju žalbu sedi upravo tvoj dželat koji te je već ponizio! Kadija te tuži – kadija ti sudi!

Savremena evropska praksa ili nasleđe turske vladavine?

A šta tek reći o uslovu o „dve godine uzastopno jedinica – otkaz ugovora o radu“!? Je li to način da se iz službe izbace bitange koje ne zaslužuju da nose uniformu ili je to elegantan način eliminisanja neposlušnih? Nadamo se ovom prvom, strahujemo da će u praksi ipak mnogo češće biti ovo drugo!

(Čl. 172. st. 1 u  tačkai 4 kao razlog za prestanak radnog odnosa policijskom službeniku predviđa: ako je dva puta uzastopno ocenjen negativnom ocenom – „nedovoljan – 1“)

Stoga – potpiši peticiju i spreči nepravdu!

Spreči da te neko doživotno stopira u napredovanju, spreči da samo poslušni napreduju!

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

 

Zašto potpisati peticiju? (deo II)

Zato što su svi policijski službenici stavljeni na stub srama kao unapred krivi, bez ustavne pretpostavke nevinosti!

Poslednjih godinu i nešto više dana nalazimo se u stalnoj strepnji i neizvesnosti. Šta će biti sutra?! Da li ću i sutra imati posao?! Prvi „krug“ racionalizacije, drugi „krug“ racionalizacije, treći „krug“ racionalizacije… U kom krugu sam ja?! Da li će starešina nepristrasno i pravično obaviti bezbednosne provere?! Da li i ja mogu potpasti pod mač „analize rizika“?! Da li to što sam pre tri godine imao/-la saobraćajnu nezgodu sa lakim telesnim povredama znači da će mi sada biti raskinut ugovor o radu?! Da li samo zato što je protiv mene pokrenut neki krivični postupak, iako znam da nisam kriv/-a, znači da ću ostati bez posla?!

Dok se svi zaposleni, među kojima i sudija, tižilac ili vojno lice, nakon čak i pravosnažne presude i izdržane kazne zatvora kraće od 6 meseci, vraćaju na dotadašnje radno mesto, to im čak ne smeta ni da napreduju, dotle policijski službenici, kao jedina kategorija zaposlenih u tom položaju, ostaje bez posla samim pokretanjem krivičnog postupka za krivično delo koje se goni po službenoj dužnosti!

Član 172 ZOP je predvideo razloge za raskid radnog odnosa, a među njima je i gore pomenuti – nama je ukinuta pretpostavka nevinosti! Džaba kasnije oslobađanje na sudu, džaba sve! Bez posla ostajemo „preventivno“!

U tom zakonu piše da će svako od nas izgubiti posao onog dana kada protiv nekog od nas bude pokrenut krivični postupak zbog ma kog krivičnog dela koje se goni po službenoj dužnosti! U njemu piše i da će svako od nas ko je već pravnosnažno osuđen za ma koje krivično delo koje se goni po službenoj dužnosti – takođe izgubiti posao! U njemu piše da će svako od nas za kog se utvrdi da postoje bezbednosne smetnje – ostati bez posla! Sve to piše u članu 172. tački 2. Zakona o policiji… Ovaj član ne poznaje i ne uvažava pretpostavku nevinosti, niti poznaje i uvažava razliku između teških krivičnih dela silovanja, mita i ubistva i krivičnih dela koja nedovoljnom pažnjom možemo izvršiti već sutra – dela protiv javnog saobraćaja, dela nastala kao posledica prekomerne upotrebe sile, dela u vezi sa povredama prava po osnovu rada…

Šta li je bilo u glavi onog ko je ovakvo rešenje predložio? A šta tek u glavama onih koji su za ovakav zakon podigli ruku?

Zato – potpiši peticiju, sklonimo mač  koji visi nad glavama svih nas!

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

Nećemo se, valjda, držati zakona ko pijan plota?

U senci upravo održanih izbora, ali i uz svestan izostanak javne promocije, Vlada Republike Srbije usvojila je 17. marta 2017. godine Uredbu o načinu sprovođenja disciplinskog postupka u Ministarstvu unutrašnjih poslova, kojom se bliže uređuje pomenuta materija.

Možemo i zanemariti činjenicu da je ova uredba skoro pa nepotrebna, da ovu materiju u dovoljnoj meri uređuju već postojeći propisi, ali ne možemo da ne primetimo jednu od novina koje nam ona donosi u članu 13. kojim se određuju kriterijumi za izbor članova disciplinske komisije:

Predsednik i član veća Disciplinske komisije iz Ministarstva unutrašnjih poslova može biti zaposleni koji:
1) ima najmanje pet godina iskustva u vođenju prvostepenog disciplinskog postupka;
2) ima najmanje 10 godina radnog iskustva u Ministarstvu unutrašnjih poslova;
3) nije disciplinski kažnjavan.

Dakle, izostavljen je uslov koji bi garantovao da „disciplinski sudija“ bude pravnik! Šta reći na takvo rešenje osim da je ravno katastrofi!? Već možemo da zamislimo na šta će ličiti disciplinski postupci koje budu vodili ljudi koji dodira sa pravom nemaju, koji su završili neke tehničke fakultete, pa još privatne!

Za razliku od ministra unutrašnjih poslova i većine državnih sekretara u MUP, koji nikakvih dodira sa pravom nemaju, čudi nas da je odlazeći predsednik Vlade i budući predsednik Republike Aleksandar Vučić pristao na ovakvo rešenje, s obzirom da je i sam pravnik. Ili možda baš zbog toga, svestan svih mana takvog rešenja.

Jer ovo samo naizgled može da deluje povoljnije po zaposlene. Svakako će naši pravni zastupnici dominirati znanjem i stručnošću, ali opravdano sumnjamo da će to znanje imati ko da shvati i prihvati. Kako neukom čoveku ukazati na povredu postupka pozivanjem na određenu pravnu normu? Kako mu dokazati zabludu ili neodrživost neke odluke?

Naravno, disciplinske starešine bez osnovnog pravnog znanja biće podložnije pritiscima i ucenama nadređenih. Pravnik, ma koliko pod pritiscima, postideće se sam pred sobom i nikako neće pristati na baš sve nelogične predloge, ali čovek koji se na mestu disciplinskog starešine nađe sticajem čudnih, nesretnih okolnosti – biće spreman na sve!

Sindikat srpske policije se neće pomiriti sa ovom parapravnom uredbom i preduzeće odgovarajuće korake ka njenom ukidanju pred Ustavnim sudom. Nažalost, upravo taj Ustavni sud je oličenje nerada i nepoštovanja svoje uloge, ali mi drugu adresu nemamo!

Uredbu možete pogledati OVDE

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

P.S. – Reprezentativne sindikate nismo čuli po ovom pitanju, kao uostalom i na temu svih drugih pravilnika i uredbi kojima nam poslodavac kroji sudbinu!

Čigota ne želi Narcis – ali naređenje je naređenje!

Kao što smo već objavili u subotnjem tekstu, SSP je došao u posed dokumenta koji je ministar unutrašnjih poslova dr Nebojša Stefanović poslao Republičkoj direkciji za imovinu kao ponudu za „vraćanje“ naših odmarališta. U tom dokumentu navedeno je i to da su stručne službe MUP izvršile analizu poslovanja ugostiteljskih objekata Odeljenja za ishranu i smeštaj i utvrdile da naše ministarstvo više nema potrebu za korišćenjem hotela „Narcis“ i „Promenada“.

Nažalost, na pitanja koja smo ovim povodom uputili najvišim rukovodiocima ministarstva dobili smo sleganje ramenima i odbijanje razgovora uz obrazloženje da ne znaju o čemu se radi! Takvim odgovorom niti smo zadovoljni, niti smo im poverovali.

U međuvremenu, alternativnim kanalima, pristigli su nam još neki dopisi zvaničnika MUP, između ostalih i taj koji govori o nerentabilnom poslovanju odmarališta, nemogućnosti novčanih ulaganja u adaptaciju i u kojem se daje predlog da MUP obavesti republičku agenciju kako više nema interes za korišćenjem hotela „Narcis“ i „Promenada“. Da li slučajno ili od sramote, uglavnom u potpisu nema imena načelnika već samo slabo čitljivog potpisa:

Odmaralista 012cut900
Predhodna načelnica ovog Odeljenja smenjena je pre više meseci, možda baš zbog protivljenja ovim planovima!? Kako god bilo, ovaj junak ostade neimenovan!

Stigao nam je i dopis od radnika odmarališta „Narcis“, naših koleginica i kolega, naših članova! U njemu oni postavljaju sijaset jako ozbiljnih pitanja, od toga zašto rukovodioci tih odmarališta nisu upoznati sa celom procedurom i namerom MUP da ih se reši, preko toga zašto u ponudi  koju potpisuje ministar stoji da se radi o hotelima, kad su objekti kategorizovani kao odmaralištima, pa do toga zašto su objekti ponuđeni rehabilitacionim centrima koji su i sami u haotičnom stanju i ne zna im se sudbina.

I zaista, sve ovo dobija primese političkih dilova i „nameštanja“ poslova, kako kolege tvrde! U dopisu oni iznose i saznanje da je predlog otuđenja objekata potekao upravo od načelnice Sektora za materijalno-finansijsko poslovanje Nataše Putnik, koja je, takoreći, juče došla u MUP. Takođe, oni postavljaju jako zanimljivo pitanje u vezi sa sudbinom gospođe Putnik – „Zašto se tako kratko zadržala?“. Da li oni znaju nešto što šira javnost ne zna? Da li je gospođa, u skladu sa svojim prezimenom, već otputovala iz MUP ili se sprema? Svakako je već nanela veliku štetu ovom inicijativom!

U priloženim fotografijama možete videti sva pitanja i tvrdnje koje iznose zaposleni u odmaralištima:

Odmaralista 001cut900 Odmaralista 002cut900

U priloženoj galeriji fotografija možete videti osnivački akt odmarališta „Narcis“ koji dokazuje da je osnivač istog naše ministarstvo, pa nikako ne može biti reči o „vraćanju“ već samo o PRE(O)DAJI. Takođe, u prilogu je i dopis Republičke direkcije koja RH Čigota obaveštava o tome da je potrebno da iskažu zainteresovanost za Narcis i da će isti biti predat njima na upravljanje.

Prema nezvaničnim informacijama kojima trenutno raspolažemo RH Čigota nije zainteresovan za preuzimanje Narcisa, ali uprkos tome – PREUZIMANJE ĆE BITI REALIZOVANO U NAREDNIH DVADESETAK DANA! 

Služba za informisanje SSP

Peti memorijalni turnir „Južnobanatski heroji“

Pančevo, 25. 2.16991684_823358947804652_2659563506785384020_o 2017. godine, – Sindikata srpske policije Regionalni centar Pančevo organizovao je peti memorijalni turnir „Južnobanatski heroji“, u znak sećanja na policajce sa teritorije Policijske uprave Pančevo, koji su živote izgubili tokom rata 1999. godine na teritoriji Kosovu i Metohiji.

Svečanom otvaranju turnira pored članova porodica nastradalih kolega prisustvovali su i gradonačelnik Pančeva gospodin Saša Pavloc, načelnik Policijske uprave Pančevo gospodin Nikola Popovac i predsednik SSP gospodin Lazar Ranitović. Na turniru je nastupilo 14 ekipa koje su bile raspoređene u dve grupe, koje su se takmičile u Pančevu i Banatskom Novom Selu. Turnir je svečano otvorio načelnik PU Pančevo, Nikola Popovac. Nakon što je turnir otvoren predstavnici sindikata i policijske uprave  sa članovima porodica nastradalih policajaca, položili su vence na Novom groblju u Pančevu.

Predsednik RC Pančevo Nebojša Ristić, domaćin i organizator memorijalnog turnira u obraćanju prisutnim učesnicima, gostima i medjima izjavio je:

„Prošlo je već 19 godina od kada je na Kosovu i Metohiji, poginulo pet policajaca sa teritorije policijske uprave Pančevo. Sindikat srpske policije, u znak sećanja na stradale kolege, već peti put održava memorijani turnir u malom fudbalu pod imenom “Južnobanatski heroji”. Kolege ne treba zaboraviti, ne trebamo da ih ostavimo po strani, već svakodnevno da nam bude u sećanju njihov lik i rad. Ostavili su iza sebe porodice koje žive, i svakodnevno nam se obraćaju za pomoć.“

Predsednik SSP16832258_823359154471298_3726889234026514879_n Lazar Ranitović je poručio da „Ovaj turnir, iako je posvećen policajcima koji su radili u Policijskoj upravi Pančevo, bio je prilika da se svi podsete i ostalih nastradalih kolega, koji su zajedno sa nama bili u rovovima na kosovu, ili su živote izgubili obavljajući redovne poslove na teritoriji gradova, oni su živote dali radi bezbednosti građana Srbije!“

„Država nije država, ako nema istoriju i sećanje na nju.“, kazao je gradonačenik Saša Pavlov, koji je prisustvovao otvaranju memorijalnog turnira. Kako je kazao iz tog sećanja treba izvući prave zaključke kako bi znali da se ponašamo u budućnosti: „To je opšte načelo koje treba da prohvatimo. Ovo je jedan od razloga zašto Gradska uprava podržava održavanje ovog turnira u znak sećanja na poginule. Jako je bitno da se sećamo tih žrtava.“

Služba za informisanje SSP