Skip to main content

Oznaka: kriminalistička policija

POLITIČARI, DRŽITE VAŠE PRLJAVE RUKE DALJE OD POLICIJE!

Gospodo političari trećerazrednih kombi-stranaka, sa brojem glasača manjim od broja članova Sindikata srpske policije, držite se dalje od policije! Ne zloupotrebljavajte naše ime, ne vadite rečenice iz konteksta, ne prekrajajte ih po svom nahođenju!

Dosta nam je političara koji nas koriste zarad svojih sitnih dnevno-političkih interesa!

U svojim današnjim tvitovima delove teksta našeg saopštenja zloupotrebila je izvesna Marinika Tepić, poznata po tome da je poslanica postala kao član jedne stranke, da je proletos vodila kampanju lideru druge a danas je i sama jedan od lidera neke nove, treće stranke.

Ta i takva političarka, koja leže u jednoj a budi se u drugoj stranci, daje sebi za pravo da optužuje policiju za kasnu reakciju, prećutkujući jedinu istinu da je patrola policije odmah po pozivu izašla na teren, obezbedila tragove na licu mesta i učinila sve da se oštećena porodica oseti bezbednom. To je ono što je posao policije, to je ono što nas kao sindikat zanima. Nećemo dozvoliti prljanje imena policije političarima koji od buve prave magarca, zaboravljajući pri tome da je te večeri, na teritoriji PS Pećinci, bilo izvšeno još dva krivična dela a da je policija prioritet dala ovom slučaju. U pitanju su bili klasični primeri provalnih krađa i to kod ljudi koji veze sa politikom nemaju, te ne stoje ni optužbe da se radi o nekakvom politički motivisanom zastrašivanju.

Gospođa Tepić kao ključni dokaz nekakve zle namere policije iznosi našu rečenicu „Neko je tada izračunao da će država osiromašiti zbog dodatka za noćni rad pripadnicima kriminalističke policije!Ali namerno propušta da kaže na koji period se odnosi to „TADA“, propušta da citira jednu drugu, bitniju rečenicu koja daje tu vremensku odrednicu: „Razlog leži u tome što su kriminalističkoj policiji, nakon početka pune primene prvog PKU za policijske službenike 2012. godine, ukinute noćne smene u većini policijskih stanica.“

Ne verujemo da joj se slučajno omaklo, ubeđeni smo da je prećutkivanje rezultat želje da odgovornost za sve loše u policiji pripiše sadašnjoj vlasti i sadašnjem ministru. Istine radi, noćni rad kriminalističkoj policiji u manjim sredinama (ali i u svim beogradskim opštinama) ukinut je u vreme „Tadić-Dačić vlasti“ koja je odavno promenjena. Ono što se nije promenilo jeste SSP i naš kritički, ali pre svega realan, odnos prema svim vlastima! I tada smo, baš kao i sada, ukazivali na svu pogubnost takvih mera ušteda! Kako reče jedan komentator na našoj FB stranici, takva odluka je „potez jednak onome kada bi se, zbog štednje, ukinula dežurstva hitne pomoći ili vatrogasaca,’jer tada ima manje intervencija i ekipe često sede besposlene’.“

Ono što današnjem rukovodstvu ministarstva možemo da zamerimo jeste to što nisu ispravili i tu katastrofalnu brljotinu predhodne garniture na vlasti! Na tome ćemo insistirati u daljim pregovorima sa Radnom grupom MUP za saradnju sa sindikatima.

Svakako je ovaj slučaj iz Pećinaca jedan od onih koje mi policajci odlično razumemo i sa kojim se svakodnevno susrećemo ali građani te naše probleme ne vide na taj način (onako kako zaista jeste), već uz dozu opšteg revolta radije prihvataju stvari onako kako im zluradi serviraju. Naravno, to serviranje biva upodobljeno u skladu sa dnevno-političkim potrebama za stranačko prepucavanje.

Upravo stoga je usledilo naše saopštenje odmah nakon prvih krivljenja istine od strane opskurnih političkih likova!

Verujemo da će naš glas, glas profesionalaca, imati veću težinu i dalji odjek među građanima!

Predsednik SSP
Lazar Ranitović

Zašto se kasnilo sa uviđajem u Pećincima?!

Sindikat srpske policije najoštrije osuđuje zloupotrebu događaja u Pećincima i pokušaj političara da u svoje prljave borbe uvuku policijske službenike koji profesionalno i odgovorno izvršavaju sve službene obaveze.

U javnosti su optuženi i već oglašeni odgovornima članovi uviđajne ekipe u Pećincima, jer su „izašli na lice mesta tek nakon tri sata od prijave događaja“. To je manje-više tačno, ali se niko, pre osude tih kolega, nije zapitao zašto je to tako. Političari, odavno naviknuti na razne privilegije, nama običnim smrtnicima nezamislive, ne žele ili ne mogu da shvate realne probleme policajaca na terenu. Da li su možda pomislili da je uviđajna ekipa imala drugi započet posao? Ili su očekivali da život stane, sve drugo bude zanemareno i da se sva policija sveta stavi njima na raspolaganje?

Sa koliko vremena čekanja bi bili zadovoljni? Sat vremena? Pola sata? Pet minuta?

Čekanje na uviđajnu ekipu skoro tri sata jeste naša profesionalna bruka, to treba priznati, ali i objasniti zašto je to tako. Najpre treba odmah reći da u Policijskoj stanici u Pećincima ne radi ni jedan kriminalistički tehničar i da je inspektor morao da sačeka njegov dolazak iz Rume. Manje je poznato i to da u samim Pećincima kriminalistički inspektori rade samo prvu smenu, zbog manjka ljudstva. Takođe, javnost treba da zna i da o samom uviđaju, o izlasku ili neizlasku na lice mesta, odlučuje mesno nadležni tužilac a ne policija. Naravno, odlučuju i policijske starešine koje, sprovodeći naložene mere štednje, u cilju smanjenja troškova, oklevaju sa izdavanjima naloga za prekovremeni rad. Sve te komplikacije i konsultacije odnose dragoceno vreme a donose kašnjenje.

Možemo ovog puta i da zanemarimo pravila forenzičke struke koja nalažu da je vršenje uviđaja, radi kvalitetnije obrade lica mesta i prikupljanja svih relevantnih tragova, svrsishodnije vršiti na dnevnom svetlu. Ali ne možemo a da ne zapitamo koliko vremena obični građani čekaju na dolazak uviđajne ekipe? Vrlo često i po celu noć, do jutarnje smene! Razlog leži u tome što su kriminalističkoj policiji, nakon početka pune primene prvog PKU za policijske službenike 2012. godine, ukinute noćne smene u većini policijskih stanica. Neko je tada izračunao da će država osiromašiti zbog dodatka za noćni rad pripadnicima kriminalističke policije! Treba reći i da u većini organizacionih jedinica starešine izbegavaju da izdaju naloge za pripravnost. I na tome se štedi! SSP godinama ukazuje na taj problem ali na strani poslodavca nije bilo previše sluha za njegovo rešavanje.

Ali kad se u javnosti digne prašina onda drvlje i kamenje na obične izvršioce. Danas je glavni problem kašnjenje inspektora i tehničara, premda je na licu mesta bila patrola koja je obezbedila sve tragove i čijim samim prisustvom su bili bezbedni i članovi porodice na čiju štetu je izvršeno krivično delo. Ono što su policijski službenici, obični izvršioci, mogli da urade, ono što je bilo do njih, uradili su krajnje odgovorno i profesionalno.

Problem prevazilazi njihovu moć, a političari su upravo ti koji nam mogu obezbediti bolje uslove za rad. Izvolite gospodo, predlažite, glasajte, menjajte zakone i unapredite službu. Najlakše je kritikovati i iznositi paušalne ocene!

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

Dokaze skupljamo pomoću štapa i kanapa

Kada su krim tehničari u Policijskoj upravi za grad Beograd, a verujemo i u većini ostalih uprava, početkom ove godine seckali industrijske PVC džakove praveći male kesice za pakovanje tragova, kada su tragove sklone truljenju pakovali u papirne kese dobijene u obližnjoj pekari, dok su kupovali rukavice po samouslugama i apotekama, te koristili transparentne lepljive folije proizvedene davne 1996. godine, nisu bili ni svesni koliko su u stvari srećni. Jer, imali su barem nešto.

Nakon alarmiranja nadležnih, od strane Sindikata srpske policije, na februarskom sastanku u Kabinetu ministra unutrašnjih poslova, ali i javno na sajtu  sindikata, usledila su objašnjenja predstavnika Sektora za materijalno-finansijske poslove, gospodina Veselinovića i gospodina Bjelice, da je uzrok bio nedostatak finansijskih sredstava u prošloj godini, da je sada sve u redu, da uskoro sledi višemilionska nabavka i normalizacija situacije, uz dalje redovno snabdevanje kriminalističke tehnike osnovnim sredstvima i materijalom za rad.

Ovako je samo u teoriji i za kamere…

Ali…

Od februara do jula izvršena je dostava izvesne količine briseva za uzorkovanje bioloških tragova i apsolutno ništa drugo. Ništa pod milim bogom. A zalihe utanjile…

Forenzičari su prinuđeni da na terenu selektivno obrađuju lice mesta, da se snalaze kako umeju i znaju i za to vreme smeškaju pred građanima glumeći kako je sve u najboljem redu. Umesto mulažiranja pribegava se fotografisanju. A i kad nekako prikupe neke tragove na licu mesta, tad problem nastaje kod pakovanja – niti imaju kesice niti omote predmeta. Najobičnije koverte A4 formata postale su misaona imenica!

Prosto se zapitamo da li je došlo vreme da sami pravimo prahove za fizičke metode izazivanja latentnih tragova papilarnih linija, baš kao što je nekada davno to radio Ljubisav Poznanović (izvinjavamo se novim „stručnjacima“ koji verovatno zadivljeni svojim ličnim veličinama nisu imali vremena ni da čuju za tog čoveka), koji je iz šale mešajući pepeo cigarete sa nekim, samo njemu poznatim, dodacima, pravio prah i demonstrirao njegovu efikasnost pred široko otvorenim očima polaznika krim-tehničkih kurseva.

Ovako je bilo u januaru a danas pored svake od ovih 6 stavki stoji odgovor – „NEMA“!

Ili je pak vreme da u svom izveštaju o forenzičkom pregledu lica mesta, tehničar navede šta je sve na licu mesta mogao i trebao da uradi a nije uspeo zbog nedostatka materijala za rad? Da više ne crveni tehničar ispadajući nestručan i nesposoban pred građanima i kolegama.

Možda će tek nakon toga pocrveneti neko drugi?!

Služba za informisanje SSP

Magacini prazni, opreme nema, krim. tehničari se snalaze!

Raditi pomoću štapa i kanapa, pri tome ispunjavati sve obaveze i postizati izvanredne rezultate, moguće je samo u Srbiji. Samo u MUP R Srbiji je moguće i to da poslodavac takvo nešto očekuje, prima zdravo za gotovo kao nešto najnormalnije, a da ne obezbedi ni osnovne uslove za rad.

Službenih vozila nema, uniforme jedva i to one najlošijeg kvaliteta. Pancirima davno rok istekao, bojevo gađanje ukidali zbog štednje, nagrađivanje zaposlenih takođe… Nema novca ni za redovnu registraciju svih vozila, štedi se na heftalicama i municiji za istu. Papir kupuju zaposleni a tonere pune sindikati. Granični prelazi nam liče na talibanske punktove u Avganistanu. Dnevnice su nam 150 dinara, lanč-paketi jednolični ili crvljivi. U restoranima mesa ne beše mesecima ni za lek. Samo naši advokati zadovoljno trljaju ruke jer su postpuci protiv MUP-a odavno sigurica „iz keca“, laka parnica i još slađa parica!

Pa i u takvim neuslovima služba ipak funkcioniše, kako-tako. Isključivo zahvaljujući ljudima!

Naslovna fotografija predstavlja trebovanje kriminalističke tehnike jedne beogradske policijske stanice i odgovor iz Odeljenja. Nema, nema, ima malo, dobio si jedan… Pa ti onda radi, snađi se majstore. Od kontaminacije i zaraze zaštiti se navlačenjem rukava, zimsko je vreme, rukavi su dugački. Uz pomoć fora i trikova izazovi tragove, fiksiraj ih pogledom, upakuj u kesu iz obližnje pekare. Zli jezici, ili dobro obavešteni izvori, govore da se to skoro desilo čak i sa tragovima uviđaja jednog ubistva u Beogradu!

Ali rukovodstvo tog Odeljenja kriminalističke tehnike u PU za grad Beograd ne snosi ni najmanju odgovornost za nedostatak osnovnih sredstava. Krivci su negde drugde, tamo gore iznad, al teško im je ući u trag, na delu je svojevrsna igra žmurke. U Nacionalnom kriminalističko-tehničkom centru kažu da odgovorni sede u Upravi kriminalističke policije. U UKP pak kažu krivci su u Sektoru za materijalno-finansijske poslove, ne odobravaju planirane nabavke u potpunosti, umanjuju naručene količine opreme i repromaterijala, štedi se… A u tom sektoru kažu – UKP nije dobro isplanirao svoje potrebe, nisu znali i umeli.

Rad kriminalističke tehnike, kao najvažnije karike u dokazivanju izvršenja krivičnih dela u vreme tužilačkih istraga, i dalje je potcenjen. Rad tehničara skoro da niko ne ceni ili ceni vrlo malo. Najčešće se koriste floskule kao što su „to su oni što slikaju“, „zovni ih da slikaju“, „mazala“ i slično. To pre svega dolazi od nepoznavanja tog posla, stručnosti i preciznosti koji on zahteva jer šefovi ne znaju kako izgleda braniti prikupljene tragove na sudu.

Ali još veći problem, od tog ljudskog faktora, predstavlja neopremljenost kriminalističke tehnike. Već decenijama ta struka je zadnja rupa na svirali svakog ministra, svakog načelnika kriminalističke policije… A zašto je to tako, najbolje je objasnio naš penzioner, dugogodišnji predavač na kursevima za krim. tehniku, svima dobro poznat Mile Vukašinović, koji je ostavio neizbrisiv trag u službi i značajno unapredio rad tehnike:

„Biće ovako dok god se uspeh policije meri po 50 godina starom metodu. Dok se u razvijenom svetu gleda odnos između broja prijavljenih krivičnih dela i onih PRAVOSNAŽNO sudski rešenih (znači kvalitetno dokazanih), kod nas su bitni „POLICIJSKI“ rešeni predmeti. Otišla je tužilaštvu krivična projava „protiv poznatog izvršioca“, najčešće bez validnih materijalnih dokaza. Pa se posle kuka kako „mi kriminalce hapsimo, a sud ih pušta“. Kada tome dodamo i magični paralelni „P“ upisnik za štelovanje statistike, eto države gde se ministar hvali rezultatima, a kriminal realno cveta. Još mi je muka od situacija kada operativci i šefovi OKP NISU ZAINTERESOVANI za gotove forenzičke identifikacije, jer ih smatraju suvišnim kada je izvršilac poznat. Tužioci, pouzdano znam, o ovome znaju veoma malo i ne postoji faktor koji bi ovakvu praksu najzad upodobio sa nekim razvijenim svetom u koji se, bezuspešno, pokušavamo ugurati.“

Ko je dozvolio da kriminalistička tehnika nema osnovna sredstva za rad nije baš najjasnije ali je porazno da za rukavice molimo po medicinskim ustanovama ili sami kupujemo, da kupujemo kese za pakovanje tragova… Folije za fiksiranje tragova i sredstva za izazivanje latentnih otisaka srećom nije moguće naći u slobodnoj prodaji inače bi tehničari i na tu kupovinu bili prinuđeni. O nabavci savremenije opreme je iluzorno i razmišljati, uvek je tu onaj čuveno odgovor „Nema novca!“. A novca ima itekako…

Kao što je o tome SSP već pisao u poslednje vreme, novca ima ali se rasipa na bespotrebne stvari. Samo prošle godine je iz budžeta MUP po tužbama, izvršnim sudskim presudama, isplaćeno preko 1,6 milijardi dinara, mada je planirano svega 600 miliona. U 2017. je za te namene isplanirano 1,2 milijarde dinara. Da li da očekujemo da će to biti dovoljno, ili će iznos biti višestruko premašen???

Kako god bilo, svakako bi taj novac, tih 1,2 milijarde dinara bespotrebnih troškova, napravljenih zaslugom bahatih i nestručnih rukovodilaca, bilo mudrije iskoristiti za opremanje, na primer, kriminalističke tehnike.

Do kada će u MUP biti tolerisano nedomaćinsko poslovanje a posledice bahatosti prebacivane na obične izvršioce. Do kada će vrhunskom sposobnošću biti smatrano snalaženje, žickanje papira i spajalica u drugim državnim organima ili privatnim privrednim subjektima?

Vreme je da svako počne da radi svoj posao. Gospodo u vrhu ministarstva, ljudima obezbedite sredstva za rad pa onda očekujte i zahtevajte rezultate!

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević