Skip to main content

Autor: spp_admin

SSP na panel diskusiji o svrsishodnosti trošenju novca u MUP!

Zrenjanin, 29.09.2016. godine, – U organizaciji nevladinih organizacija Beogradskog centra za bezbednosnu politiku i Društva protiv korupcije iz Zrenjanina, u hotelu „Vojvodina“, održana je panel diskusija pod nazivom „Kako svrsishodno trošiti novac za potrebe bezbednosti građana?“. Na diskusiji je učešće uzeo i Sindikat srpske policije. Predstavnici SSP su bili član GO Siniša Ćuk i zamenik predsednika sindikata Mile Lazarević, koji je ujedno bio i jedan od panelista. Izlaganje su imali i Predrag Petrović, izvršni direktor BCBP i Zoran Bašić, direktor DRPKO, a moderator je bio Vladimir Erceg istraživač BCBP.

Veliku pažnju prisutnih privuklo je izlaganje Mileta Lazarevića, u kojem se osvrnuo na studiju slučaja „Borbene patike bez borbe“ (inspirisanu upravo našim otkrićima i ukazivanjem na nelogičnosti u javnoj nabavci obuće za policijske službenike), naveo još neke primere javnih nabavki koji izazivaju protivurečna mišljenja i izneo viđenje SSP o tome kako obezbediti svrsishodno trošenje novca u MUP-u, kao i o mestu sindikata u svemu tome.

Njegovo izlaganje prenosimo u celosti:

Na početku bih hteo da organizatorima panel diskusije – Beogradskom centru za bezbednosnu politiku i Društvu protiv korupcije, izrazim zahvalnost što su nam omogućili da u njoj aktivno učestvujemo i na taj način postanemo deo ovog projekta, koji bi, po svojoj suštini, trebalo da predstavlja interes svih zaposlenih u MUP-u. Zbog toga, iako ovde učestvujem kao predstavnik SSP, verujem da ću na ovom mestu predstavljati i interese drugih sindikata zaposlenih u MUP-u, barem onog većeg dela.

Kako sam shvatio, neposredan povod za ovu panel diskusiju je studija slučaja „Borbene patike bez borbe: analiza svrsishodnosti javne nabavke borbenih patika u MUP R Srbije“ koju su realizovali autori iz DRPKO-a.

Zbog toga bi bilo celishodno da se, odmah na početku, sa nekoliko reči odredimo, sa našeg stanovišta, prema samoj studiji, da ukažemo na njene dobre, ali i na neke loše strane.

Kao što su autori dobro primetili, u MUP R Srbije, za razliku od vojske, ne postoje usvojeni standardi za uniformu, obuću i druge delove opreme, a koji bi, da postoje, omogućili potencijalnim proizvođačima ili dobavljačima da budu mnogo ranije upoznati sa onime što se od njih očekuje, kakav se kvalitet traži i tako im dali više vremena da se prilagode zahtevima.

Takođe, ne postoji dugoročni plan nabavke uniforme i delova uniforme i njihove zamene, čime bi se planski omogućilo da se na potencijalnim tenderima javi više zainteresovanih klijenata, a što bi, po nekoj teoriji, trebalo da doprinese kompetitivnosti učesnika na tenderu, odnosno kvalitetnijoj „robi“ koju nude, a kao krajnji rezultat bi trebalo da bude kvalitetnije opremanje policijskog službenika. A to i jeste krajnji cilj – da se novac poreskih obveznika, dakle zaposlenih i u privatnom i u javnom sektoru, najbolje iskoristi.

Svakako da bi tome u značajnoj meri doprinelo da MUP „izađe iz ormara“ i da objavi tačan broj policijskih službenika kojima je potrebno nabaviti uniformu, obuću i druge delove uniforme, a „sakrivanje“ MUP-a iza „akta o unutrašnjem uređenju i sistematizaciji radnih mesta“, koji je, vidite čuda, službena tajna pre svega za zaposlene, a onda i za javnost, a nije nikakva tajna za strane državljane koji rade u Ministarstvu, a nisu u njemu zaposleni, e to je totalni nonsens. Moram naglasiti da su u većini evropskih zemalja sistematizacija radnih mesta i broj zaposlenih u policiji javno dostupni.

Međutim, čak i da se objavi tačan broj uniformisanih policijskih službenika, nismo sigurni da bi to bilo dovoljno. Jer, da li svi uniformisani policijski službenici treba da imaju borbene patike?! Šta je sa običnim plitkim cipelama? Da li je ista obuća potreba, recimo saobraćajne policije i jedinica za specijalne namene, te specijalističke jedinice i Žandarmerije? Tek kad se dođe do tih odgovora, tek onda možemo govoriti o planskoj nabavci i zanavljanju uniforme i delova uniforme?

Autori studije su dobro primetili da je cena koju je „Gepard“ ponudio na tenderu neuobičajeno niska i da su postojali preduslovi da se zbog toga njihova ponuda odbije. I mi u SSP smo to blagovremeno primetili, jer smatramo da se za taj novac ne može dobiti kvalitetna borbena patika koja ispunjava svetske standarde, pa nije to ni ponuda „Krunika“ koja je nešto viša, ali možete li zamisliti na kakvu bismo osudu iz samog rukovodstva MUP-a ali i jednog dela javnosti naišli da smo na to ukazali. Bilo bi to u smislu: „Vidi nezadovoljnika, do juče nisu imali ništa, sada im se daje novo i opet su nezadovoljni“. Ne daj, Bože, da smo rekli (iako nas to niko nije ni pitao): „Hoćemo Haj-tekovu (Hi-Tech) obuću, kakav „Gepard“, kakav „Krunik“, kakva „Sandra-Korpiko“, kakvi bakrači!“

Ovime sam želeo da istaknem neke dobre strane pomenute studije DRPKO-a.

Međutim, teško je ne primetiti da pomenuta studija u istraživačkom delu nije umnogome odmakla od onoga što je SSP  uradio još početkom 2015. godine.

Kao što se iz nje da videti, najveća razlika je u tome što je DRPKO uspeo da od MUP dobije podatke o izvršenim laboratorijskim kontrolama tokom 2014. godine (uzgred, budirečeno, i SSP je pokušao to isto, ali su nadležni u MUP odbili da to učine, što jasno ukazuje na jednu drugu vrstu problema, a to je da MUP, iz samo njemu znanih razloga, odbija da komunicira sa svojim zaposlenima, koji su direktno zainteresovani za predmet nabavke, ali je bio prinuđen da ipak pošalje pomenute izveštaje „van kuće“). Ovo, dakako, ukazuje na potrebu postajanja organizacija iz oblasti civilnog sektora poput BCBP-a i DRPKO-a, jer se bez njih ne bi došlo do ovih izveštaja koji potvrđuju naše početne sumnje da nije bilo prave kontrole kvaliteta obuće, da nije bilo međufazne kontrole, da ne postoji zapisnik o kvalitativnoj kontroli primljene robe u MUP-u, kao i neke druge sumnje a što potvrđuje i podnošenje krivičnih prijava protiv nekih odgovornih lica u MUP-u.

Sam naslov studije slučaja: „Borbene patike bez borbe: analiza svrsishodnosti javne nabavke borbenih patika u MUP R Srbije“, nije odgovarajući, jer se bavi samo delom nabavke borbenih patika, i to onom koja je vezana za firmu „Gepard doo“, a nabavka je u istom periodu vršena i preko firme „Krunik doo“ iz Beograda, a da ne spominjemo firmu „Sandra-Korpiko“ iz Požarevca čija se obuća pojavljuje u magacinima MUP, a da nema nijednog podatka o tome da je ona učestvovala na tenderima.

Ostaje zbog toga malo gorak ukus u ustima zbog činjenice da se autori studije nisu potrudili da dodatno rasvetle činjenicu da je „Krunik“ u vreme raspisivanja tendera, prema javno dostupnim podacima iz APR-a, imao samo jednog zaposlenog, te je zato u samom startu bilo jasno da se radi samo o posredniku u nabavci borbenih patika. Ili možda i nije jasno, ali je u svakom slučaju trebalo pokazati malo veću inicijativu u razjašnjavanju svih okolnosti s tim u vezi.

Prema nekim direktnim, proverenim saznanjima, u pojedinim kutijama sa borbenim patikama, nalazile su se deklaracije i „Krunika“ i „Sandre“. Da li to znači da je „Sandra“ plasirala u MUP svoje proizvode preko „Krunika“?! Ako je to tačno, da li je „Krunik“ bio potreban kao posrednik? Ako to nije tačno, kako se obuća „Sandre“ pojavila u magacinima MUP-a? Da li postoji odgovarajuća dokumentacija o proveri kvaliteta ove obuće u laboratorijskim uslovima? Da li je u ovom slučaju bilo sve u skladu sa slovom zakona? Ako jeste, da li je baš bilo u duhu zakona?

Sve su to pitanja na koja zaslužujemo odgovor. I mi zaposleni, ali i celokupna javnost.

Iz objektivnih, ali i iz subjektivnih razloga: nedostatak stručnih ljudi, rešavanje nekih unutrašnjih problema koji su nas pogodili upravo u vreme kada se pojavila ova „problematika“ oko nabavke uniforme i delova uniforme, SSP nije bio u mogućnosti da se ovome posveti na željeni način, ali mislimo da smo, s obzirom na gore iznete okolnosti, dovoljno učinili i „dali dovoljno materijala“ da neko drugi nastavi tim putem, što na žalost, nije iskorišćeno u dovoljnoj meri.

Da ne govorimo o tome da je ovo bila prilika da se čitava nabavka uniforme, borbenih patika i čarapa objedini u jednu celovitu studiju, jer bi se time mogao postići veći efekat.

Sada bih se vratio na samu temu ove panel diskusije – Kako svrsishodno trošiti novac za potrebe bezbednosti građana. Odgovor je za nas jednostavan: stručnim, profesionalnim i domaćinskim odnosom prema poverenim dužnostima i obavezama, što bi trebalo da važi za sve one koji su uključeni u proces javnih nabavki u MUP-u. To podrazumeva identifikovanje potreba, dugoročno i srednjoročno planiranje, utvrđivanje mehanizama kontrole.

Za nas kao članove sindikata je veoma važno pitanje da li sindikati u MUP-u mogu imati ulogu u planiranju javnih nabavki i da li sindikati u MUP-u mogu imati neku ulogu u mehanizmima kontrole javnih nabavki. Odgovor na oba ova pitanja je : DA, sindikati u MUP-u, bez obzira na njihov status da li su reprezentativni ili ne, mogu i moraju imati svoju ulogu, kako u planiranju javnih nabavki, tako, a možda i više, i u kontrolnim mehanizmima. Mišljenja smo da u prilog ovome govore upravo naše aktivnosti u vezi sa nabavkom uniforme, obuće i čarapa i drugim delovima uniforme. Da nije bilo nas, pri tome ne mislim isključivo na SSP, već na sindikate u policiji uopšte, teško da bi zaposleni u MUP-u mogli da nađu ikoga ko bi zastupao njihove interese pred poslodavcem u vezi sa spornim nabavkama, teško da bi iko za njih saznao, a time i za očite sistemske nedostatke u planiranju javnih nabavki i kontroli čitavog procesa.

Naravno da smo svesni činjenice da ni sindikati u MUP-u nisu Bogom dani pa da je za sve potrebna njihova saglasnost, jer niti su uvek i u svemu dovoljno stručni, niti su svi uvek dobronamerni. Ipak, mišljenja smo da sve ono što se odnosi na standard zaposlenih može biti predmet ineteresovanja sindikata, a to je, u suštini, sve ono gde se troši novac poreskih obveznika. Svako trošenje novca neminovno utiče na naš standard – u pozitivnom ili u negativnom smislu. Naravno da smi mi zainteresovani da svaki potrošeni dinar doprinese poboljšanju našeg standarda, a ne da u tome nazadujemo.

Klasičan primer za to je upravo navedena studija slučaja. Ko u Ministarstvu može biti zainteresovaniji od policijskog službenika?! Ko će provoditi celokupno radno vreme u uniformi, ko će stajati na kiši više sati, ko će koristiti one smešne čarape koje smo dobili ako ne on – policijski službenik. Zato smatramo da imamo pravo da budemo deo kontrolnog mehanizma kada je u pitanju nabavka ove vrste robe. I imamo pravo da kažemo: „Od novca poreskih obveznika kupili ste i dali ste nam smeće. Na taj način ste prevarili i nas i njih.“

Ko nam može zabraniti, i koji bi normalni um bio protiv toga, da se interesujemo kada je u pitanju javna nabavka tih čuvenih lanča paketa, u konkretnom slučaju firme SZTR „Đurđević“ iz Pećinaca. Da li neko misli da treba da aminujemo to što su nam na terenu darivali svakakvo đubre, ucrvljale mesne proizvode, odvratnog izgleda, mirisa i ukusa, i to bez ikakvog tendera. Ne, mi to nećemo učiniti. I opet je potrošen novac poreskih obveznika. A onda nam pojedinci prigovaraju kako, eto, nismo zadovoljni, a dobijamo hranu za badava. Ne, mi ne dobijamo hranu, uglavnom dobijamo nešto što ni pas ne bi mogao da pojede.

I opet, baš na našu inicijativu, nakon javnog ukazivanja na sajtu SSP, ministarstvo je formiralo komisiju koja je nakon uzorkovanja i kontrole hrane na terenu, donela odluku o promeni dobavljača. Posebna zanimljivost je to da ni za „Đurđevića“ nema tragova da je uopšte učestvovao na tenderu.

Kao što vidite, ovo su više nego očigledni primeri, gde su sindikati kao predstavnici zaposlenih dovoljno stručni i mogu i moraju imati svoju ulogu u kontrolnim mehanizmima. Mi ćemo se za to boriti i tražićemo podršku celokupne javnosti da tu ulogu i dobijemo, da je niko ne može osporiti.

Postoje i neki drugi slučajevi, gde, naravno sindikati uz određenu meru opreznosti, mogu, do neke granice imati svoju ulogu. Najbolji primer za to je nabavka nekoliko višenamenskih oklopnih vozila „Lazar 3“, oklopnih vozila „M-11“ i „M1-5“-ukupno 20 takvih vozila, s tim što će do Nove godine u Policiji biti u upotrebi šest „Lazara-3“ (barem su takve informacije preneli neki mediji, dok drugi navode različite cifre). Nije na nama da dajemo kvalifikovanu ocenu da li ta vojna vozila odgovaraju potrebama MUP-a, ali svakako imamo pravo da znamo koliko je takvih vozila nabavljeno, kolika je njihova ukupna cena, da li je njihova nabavka bila predviđena planom nabavki za ovu godinu. Na stranu u ovom trenutku, nezvanične izjave pojedinih lica iz sastava onih jedinica koje će ova vozila koristiti, a koji su nam rekli da je nabavka „Lazara“ nesvrsishodna. Ostaje nejasno ko je to platio i iz kojih izvora? Naravno da se i u ovom slučaju radi o utrošenim ogromnim sredstvima iz budžeta.

Pri tome pripadnici tih istih specijalnih jedinica rade opremljeni zaštitnim prslucima sa, uglavnom isteklim rokom, trajanja, a pri izvođenju gađanja nemaju svi ni osnovna sredstva zaštite kao što su antifoni na primer. Ponovo se ograđujem, jer nisam dovoljno stručan za ovu oblast, ali se pitam šta je bio prioritet za nabavku – vozila ili osnovna sredstva zaštite života i zdravlja zaposlenih.

Želim ovom prilikom da istaknem još jedan problem koji ne mora imati direktne veze samo sa ovim slučajem. Još od vremena Slobodana Miloševića, kada je policijski službenik podneo najveći teret rata na KiM, nezavisno od toga ko je bio na vlasti, srpski policajac je u više navrata bio prinuđen da se iz policajca transformiše u vojnika i obratno. Sve to ostavljalo je negativne posledice, tako da je i iskusnim starešinama ponekad veoma teško da rukovode jedinicama koje u svom sastavu imaju ovakve ljude, jer iako ova dva posla izgledaju slično, a naročito ako je neko shvatanja da je „uniforma-uniforma“, oni se u velikoj meri razlikuju. To se, naravno, dešava i danas, posebno u nekim jedinicama specijalne namene, kada pojedini policijski službenici u nekih 10-ak dana treba da se transformišu iz policajca u vojnika i obratno.

U tom kontekstu smatramo da imamo pravo da postavimo pitanje šta ova nabavka „Lazara“ znači, da li to znači da će opet neko morati da iz uloge policajca pređe u ulogu vojnika?!

U nekim drugim oblastima je još teže odrediti mesto i ulogu sindikata u kontrolnim mehanizmima i mi smo toga svesni, posebno zato što znamo da nemamo dovoljno stručnih ljudi za te oblasti.

Zadržaćemo se ovom prilikom na informacionim tehnologijama. Svakako da sindikati neće određivati pravac i razvoj informacionih tehnologija u MUP, a činjenica je da bi taj razvoj trebalo da doprinese opštem dobru zaposlenih u MUP-u i opštoj bezbednosti građana. U zavisnosti od plana i programa daljeg razvoja, kao i raspoloživih sredstava iz budžeta, zavisiće i brzina tog razvoja kao i nabavka potrebnog „hardvera“ i „softvera“. Kad je u pitanju nabavka „hardvera“ situacija je možda nešto jednostavnija što se tiče kontrole nabavke, ali je mnogo nezgodnija situacija sa nabavkom „softvera“. Sindikati teško da mogu tu na bilo koji način arbitrirati i davati kvalifikovane ocene, ali svakako mogu imati svoje mesto i ulogu, pa makar i postavljanjem pitanja.

U ovom trenutku, možda i najinteresantnije pitanje, je u kojoj meri se koriste sami kapaciteti MUP-a za pravljenje određenih aplikacija, odnosno softvera, tj. koliki su, u novcu izraženi, rezultati MUP-a u ovoj oblasti, a koliko je novca potrošeno na angažovanje spoljnih saradnika. To otvara i pitanja da li se i za ovakvu vrstu nabavki uvek raspisuju tenderi ili se ponekad radi bez njih. Kako to uopšte funkcioniše? Zašto nam se ranije dešavalo da pojedini, dobro kotirani i perspektivni stručnjaci, nosioci poslova, odlaze iz MUP-a, da bi se kasnije, kao uposlenici privatnih firmi (ko je zaboravio „Lutru“ i druge firme bivšeg ministra Mihajlovića), „vraćali“ u MUP i za mnogo veće novce obavljali kao privatnici isti posao u MUP-u? Kakva je situacija u tom pogledu danas? Zašto se, a praksa tako pokazuje, na uštrb odeljenja za razvoj forsira odeljenje za logistiku? Koliko se puta, npr. od 2000. godine, uvećao sastav logistike, a kako izgleda današnji „razvoj“ u odnosu na taj period? Kakvi su trenutno mesto i uloga u MUP-u odeljenja za razvoj informacionih tehnologija?

U odgovoru na ova i brojna druga pitanja koja sam ovom prilikom postavio, krije se i odgovor na pitanje: Da li se u MUP-u svrsishodno troši novac?

Ako bih išta mogao da dodam bilo bi to da zbog lošeg planiranja i trošenja budžeta, te probijanja određenih troškova u javnim i tajnim nabavkama, zbog neplaniranih uvećanih troškova usled migrantske krize, troškova organizacije obezbeđenja visokorizičnih javnih skupova, danak na kraju snosi taj isti obični policijac, koji radi mokrih nogu, kom uskraćuju pravo na realnu dnevnicu, praktično mu ukidaju naknadu za putne troškove, zabranjuju nagrađivanje i slično.

Što se tiče pitanja: Kako se nesvrsishodno trošenje novca u MUP odražava na bezbednost građana? – mogu reći samo sledeće:

Samo dobro psiho-fizički spreman, dobro obučen i dobro opremljen policajac, može biti garant bezbednosti štićenih lica i objekata i građana uopšte.

Služba za informisanje SSP

Pijanac davio policajca u Kraljevu

Kraljevo, 28.09.2016. godine, – U istoriju bezumnih i bezrazložnih napada na policijske službenike zabeležili smo i jedan novi vid takvih događaja koji kao sindikat najoštrije osuđujemo. Za ovaj napad se „potrudio“ lokalni pijanac, kraljevčanin S.V. (1970.).

Napad se odigrao 26. septembra oko 01,30 časova na Trgu srpskih ratnika u Kraljevu. Nakon što je, posle kraće potere i jurnjave za jednim od učesnika tuče između više lica, policajac Nenad Milovanović (1980.) sustigao izgrednika i započeo obavljanje informativnog razgovora sa njime, bez ikakvih žustrih reči ili nesuglasica, iznenada se umešao već pomenuti S.V.

Kao grom iz vedra neba on je iskočio iz mraka i zgrabio policijskog službenika Milovanovića za vrat i, uz pogrdne reči „pandurčino, mami cu ti…“, počeo ga daviti, na zaprepašćenje i čuđenje samog policajca ali i učesnika tuče koji je zabezeknuto posmatrao šta se događa. Budući mnogo krupniji i fizički jači, uspeva da obori policajca na tlo, udarcem laktom mu nanosi laku telesnu povredu u vidu rasekotine usne. Policajac Milovanović ipak nekako uspeva da savlada napadača, zajedno sa pristiglim kolegom, veže ga lisicama i privede u stanicu.

Šta je tačno bio motiv  i povod jednom lokalnom pijancu da napadne policajca na obavanju službenog zadatka ostaje nam nejasno. Nije nam poznato ni da li je i kako svoj postupak objasnio dežurnom javnom tužiocu, ali je činjenica da je nakon samo nekoliko sati zadržavanja pušten na slobodu. Kako je tužilac kvalifikovao ovo delo, za koje krivično delo će S.V. odgovarati, nije ni bitno na kraju krajeva jer već znamo, poučeni dosadašnjom praksom, da će dobiti minimalnu zakonsku kaznu.

Ono što nas boli, kao profesionalce i čuvare ove države, kao zaštitnike bezbednosti građana, jeste to da je opet napadač iz pritvora izašao brže nego policajac iz Doma zdravlja! Ne želimo da prejudiciramo stvari, ali se plašimo da ćemo doći u situaciju da se policajci toga sete baš onda kad bezbednost bude ugrožena nekome od tužioca!

Mislite o tome!!!

Šef službe za informisanje SSP
Mile Lazarević

Budžet MUP-a je skoro prazan – ima li odgovornih?

Kako vreme odmiče i kalendarska godina se bliži svom kraju, jedno te isto pitanje iznova postaje aktuelno. Isto pitanje kao i nekoliko prethodnih godina, negde u ovo doba: kako sa ostatkom budžeta MUP-a izmiriti sve obaveze prema zaposlenima i drugim poveriocima? Zaposleni u Sektoru za materijalno-finansijske poslove se nalaze u delikatnoj situaciji – kako, sa ostatkom novca u budžetu, da odrede prioritete pored tolikih zahteva i nekako „popune sve rupe“.

Kad započnemo analizu u MUP-u, kako bismo pronašli glavne krivce za ovakvo stanje u budžetu, otvaraju nam se vrata klimatizovanih i raskošno uređenih kancelarija u kojima sede rukovodioci gore pomenutog Sektora, zatim Sektora za ljudske resurse, rukovodioci 12 Uprava u sedištu Direkcija policije, kao i većina rukovodioca svih Uprava van sedišta Direkcije policije – Područnih policijskih uprava, rukovodioci zaduženi za planiranje, organizovanje i realizaciju svih aktivnosti u ministarstvu. Svi su oni pomalo, svako iz svog delokruga rada, shodno svojim ovlašćenjima, doprineli ovakvom stanju budžeta.

Zadnjih nekoliko godina restriktivne mere Vlade Republike Srbije u pogledu štednje nisu zaobišle ni onakotanak budžet MUP. I umesto da nadležni rukovodioci dignu glas, izvrše pritisak i iskažu stvarne probleme sa kojima se susreću u radu, oni su pognute glave, prećutno sve to prihvatili i na leđa zaposlenih natovarili posledice mera štednje. Naravno oni sami, kao i visoki funkcioneri MUP-a sa platama preko 100.000 dinara, luksuznim limuzinama na ličnom zaduženju i kožnim foteljama u toplim kancelarijama, nisu to ni osetili, pa su se malo i pogubili u realnosti. Kako i ne bi kad „sit gladnom ne veruje“.

Ovde ćemo navesti samo neke od primera sa kojim je većina zaposlenih upoznata. Setimo se samo  loše planiranog konkursa za osnovnu policijsku obuku (COPO), gde je, pre nekoliko godina, više od 500 tadašnjih polaznika, na osnovu konkursa trebalo biti raspoređeno shodno mestu svog prebivališta. I odjednom, na kraju školovanja svake klase, nečijim ishitrenim i nepromišljenim odlukama oni bivaju raspoređeni u PU za grad Beograd.  To je dovelo do toga da, zbog nerešenih stambenih pitanja, nemogućnosti odvajanja od porodice i slično, dve trećine njih počinje da svakodnveno putuje iz udaljenih krajeva Srbije, stvorivši tako iznenada veliki rashod u delu budžeta MUP-a opredeljenom za „naknadu troškova za dolazak na posao i odlazak sa posla“. Uzgred budirečeno, to je bio jedan od glavnih razloga zašto se u tom periodu kasnilo sa isplatom putnih troškova i više od godinu dana. Ovaj primer smo naveli zbog sadašnje situacije, gde nas od strane poslodavca, uz aktivnu ili prećutnu podršku reprezentativnih sindikata, očekuje donošenje katastrofalne Uredbe Vlade Republike Srbije o načinu i uslovima ostvarivanja prava na naknadu troškova za dolazak i odlazak sa rada zaposlenih u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Naravno, ovakvih i sličnih primera ima bezbroj, tu su i svima nama dobro poznati čuveni tenderi za javne nabavke, gde nas i dan danas ubeđuju da nam je MUP, izdvojivši sredstva, obezbedio nove uniforme, a zaboravljaju da je to novac nama oduzet prilikom umanjenja plate u dva navrata, kada smo ostali bez oko 18% plate u jesen 2014. godine.

„Dana xx.xx.xxxx u xx časova očekuje se dolazak delegacije xx. Potrebno je da organizacione jedinice obezbede dovoljan broj policijskih službenika…“ . Nakon ovakvih naredbodavnih depeša poslatih iz Direkcije policije ili Uprava iz njenog sastava, prva reakcija rukovodioca organizacionih jedinica je hvatanje za glavu uz reči: „Šta će im pobogu toliko ljudi? Gde da pronađem toliki broj, organizujem i redovan rad, a ne ostvarim dodatne troškove MUP-u u pogledu prekovremenog rada, dnevnica za angažovanje, vozila i slično?“ Ne zalazeći u bezbednosne procene koje donose visoko pozicionirani rukovodioci zaduženi za planiranje aktivnosti, koji očigledno ne mare za troškove u budžetu, već se isključivo vode parolom da je bolje da na terenu ima više policije nego što je to stvarno potrebno. Naravno da je bezbednost svih građana na prvom mestu, ali je potrebno u planiranju i organizovanju poslova napraviti balans shodno finansijskim, tehničkim i kadrovskim mogućnostima. A to se, nažalost, u praksi retko dešava.

Na kraju dolazimo do onih primera sa kojima se i najčešće srećemo. Zbog kojih čak i vicevi nastaju, gde je za pojedince poštovanje pravnog poretka nepoznata kategorija. Isti ti rukovodioci misle da mogu sve i da su Bogom dati da odlučuju o svemu. Pojedini načelnici i komandiri policijskih uprava i stanica su uvereni kako su svemogući, najpametniji i nezamenljivi. Oni, koji takvim razmišljanjem i odnosu prema radu krše prava zaposlenih na sve strane, pravdajući se malim budžetom, direktno su odgovorni za stvaranje enormnih troškova, koji se u budžetu ne mogu predvideti i tačno isplanirati. Ti vanredni izdaci su posledica troškova u sudskim i disciplinskim postupcima, kao i penala u vidu velikih kamata, gde po običaju MUP uvek gubi parnice, a sve to biva plaćeno krivicom gore pomenutih rukovodioca. Neosnovane disciplinske prijave, višak radnih sati i prekovremeni rad, putni troškovi, dnenivce, naknade, jubilarne nagrade, neiskorišćeni GO, sve su to slučajevi gde, najčešće krivicom načelnika i komandira, dolazi do nepoštovanja pozitivnih pravnih propisa i direktne štete po budžet MUP-a. Nažalost, za sve oni ne snose nikakve finansijske, pravne i kadrovske posledice, zbog toga opušteno nastavljaju i nadalje sa istim ponašanjem,  uglavnom sve do penzionisanja.

Sindikat srpske policije ovim tekstom nema nameru da omalovažava bilo čiji rad, želimo isključivo da ukažemo na greške iz prošlosti, kako se ne bi ponovile i u planiranju sledećeg budžeta za 2017. godinu. Poslodavac je sada na potezu, očekujemo da će u narednom periodu preduzeti odgovarajuće mere i radnje, kako bi se stalo na put ovakvom samovoljnom ponašanju i na taj način ostvarila ušteda novac u budžetu.

Služba za informisanje SSP

Predlog Uredbe o naknadi putnih troškova loš i neprihvatljiv!

Beograd, 22.09.2016. godine, – Ministarstvo unutrašnjih poslova obelodanilo je juče svoj predlog Uredbe o načinu i uslovima ostvarivanja prava na naknadu troškova za dolazak i odlazak sa rada. Ključni član predložene Uredbe jeste upravo prvi član kojim se, u skladu sa spornim članom 189. Zakona o policiji, predviđa naknada troškova samo za teritoriju opštine rada.

Podsećamo vas da je Sindikat srpske policije odmah nakon usvajanja ZOP podneo inicijativu Ustavnom sudu za ocenu ustavnosti i zakonitosti nekoliko spornih odredbi tog zakona, među kojima je upravo i član 189. koji reguliše pitanje naknade troškova prevoza. MUP nije sačekao mišljenje tog suda već je krenuo u praktično raskidanje  Aneksa PKU potpisanog 17.07.2015. godine, a kojim je priznata primena i na policijske službenike svih povoljnosti iz PKU za državne organe.

Predložena Uredba je u suprotnosti sa članom 45. PKU za državne organe koji glasi:
„Poslodavac je dužan da zaposlenom nadoknadi troškove prevoza ua dolazak na rad i za odlazas sa rada u visini cene mesečne karte u gradskom, prigradskom, odnosno međugradskom saobraćaju…“

Podsećamo vas da je ZOP protivrečan samom sebi jer u članu 155. stav 5. stoji odredba: „Rukovodilac je dužan da u slučaju prekovremenog rada obezbedi policijskom službeniku prevoz, odnosno naknadi troškove prevoza od mesta stanovanja do mesta obavljanja prekovremenog rada i obratno.“ Dakle, prilikom prekovremenog rada će nadoknaditi kompletne troškove, a prilikom redovnog rada ne – koja je razlika u troškovima, čekamo objašnjenje. A znamo da smislenog i logičnog objašnjenja ne može da bude.

Jasno je, nakon tihog ukidanja toplog obroka i regresa ili, kako oni tvrde, njihovog implemetiranja u platu (mada ista tom prilikom nije uvećana), da nam sada sledi i praktično ukidanje prava na naknadu realnih putnih troškova za dolazak i odlazak sa posla.

U predlogu Uredbe apsolutno je zanemarena odredba stava 4. spornog člana 189. ZOP koja daje mogućnost Vladi da propiše iznos masimalnog iznosa naknade koji se može isplatiti, već rigidno tumači član zakona i ograničava isplatu samo za teritoriju opštine rada. To će neminovno dovesti do daljnjeg siromašenja policijskioh službenika, a plašimo se i učestalog odsustvovanja sa posla, a što može dodatno otežati funkcionisanje službe već dovoljno opterećenog stalnim uvećanjima obima poslova i hroničnim nedostatkom ljudstva.

Da li će  reprezentativni sindikati i ovo prespavati ili će podići glas ostaje nam da vidimo. Ono što se sigurno jeste to da Sindikat srpske policije, kao ni do sada, neće ćutati, niti sedeti skrštenih ruku. Nakon konsultacija sa našim pravnim timom izaći ćemo sa detaljnijom analizom i planom daljeg postupanja.

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

Tekste predloga uredbe:

P r e d l o g:

Na osnovu člana 15. stav 2. Zakona o državnoj upravi („Službeni glasnik RS“, br. 79/2005 i 101/2007 i 95/2010) i člana 189. Zakona o policiji („Službeni glasnik RS“, broj 6/2016),

Vlada donosi

U  R  E  D  B  U
o načinu i uslovima ostvarivanja prava
na naknadu troškova za dolazak i odlazak sa rada
zaposlenih u
Ministarstvu unutrašnjih poslova

 

 Član 1.

Zaposleni u Ministarstvu unutrašnjih poslova (u daljem tekstu: Ministarstvo) ima pravo na naknadu troškova prevoza za dolazak i odlazak sa rada na teritoriji opštine ili grada gde zaposleni obavlja radnu aktivnost u skladu sa rešenjem kojim se raspoređuje na radno mesto u Ministarstvu.

Član 2.

Izuzetno, zaposleni nema pravo na naknadu troškova za dolazak i odlazak sa rada u slučajevima:

  • Da Ministarstvo na drugi način obezbedi zaposlenima mogućnost prevoza za dolazak i odlazak sa rada;
  • da je aktom organa jedinice lokalne samouprave, odnosno grada omogućen zaposlenima dolazak i odlazak sa rada bez naknade i
  • da je udaljen sa rada ili se nalazi na godišnjem odmoru, plaćenom ili neplaćenom odsustvu, službenom putu, bolovanju ili slično, za vreme trajanja odsustva sa rada.

Član 3.

Zaposlenom u Ministarstvu koji na teritoriji opštine ili grada gde obavlja radnu aktivnost u skladu sa rešenjem kojim se raspoređuje na radno mesto u Ministarstvu ima i boravište, pri čemu na toj teritoriji postoji ustanovljen sistem mesečne pretplatne karte za javni prevoz i gde taj vid prevoza pokriva relaciju mesto boravište – mesto rada, Ministarstvo obezbeđuje odgovarajuću mesečnu pretplatnu kartu.

Pod odgovarajućom mesečnom pretplatnom kartom u javnom prevozu, u smislu ove uredbe, podrazumeva se pretplatna karta izdata od prevoznika koja u toku jednog meseca omogućava neograničen broj prevoza.

Član 4.

U slučaju da na teritoriji iz člana 3. stav 1. ove uredbe nema ustanovljenog sistema mesečne pretplatne karte za javni prevoz, a zaposleni na istoj teritoriji ima i boravište, Ministarstvo isplaćuje zaposlenom naknadu troška za dolazak i odlazak sa rada u visini cene pojedinačne prevozne karte koja pokriva relaciju mesto boravišta – mesto rada multiplikovanu sa ostvarenom prisutnošću na radu utvrđenom odgovarajućim vremenikom rada.

Visinu cene pojedinačne prevozne karte iz stava 1. ovog člana Ministarstvo utvrđuje po principu najpovoljnije cene prevozne karte pribavljene službenim putem u vidu odgovarajuće potvrde od prevoznika koja pokriva datu relaciju ili pokriva približnu  razdaljinu ukoliko ne postoji niti jedan prevoznik koji pokriva relaciju boravište – mesto rada.

Član 5.

U slučaju kada se mesto boravišta zaposlenog ne nalazi na teritoriji opštine ili grada gde obavlja radnu aktivnost u skladu sa rešenjem kojim se raspoređuje na radno mesto u Ministarstvu, zaposlenom se naknada troškova za dolazak i odlazak sa rada utvrđuje primenom pravila obračuna koja važe za slučaj da se boravište i mesto rada nalaze na istoj teritoriji opštine ili grada, uz obavezu pokrivanja relacije mesto ulaska na teritoriju opštine ili grada – mesto rada.

Član 6.

Isplata troškova naknade za dolazak i odlazak sa rada vrši se retroaktivno, u odnosu na prethodni mesec.

Član 7.

Ova uredba stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srbije“.

Danom stupanja na snagu ove uredbe prestaje da važi Pravilnik o uslovima za ostvarivanje prava na naknadu troškova za dolazak i odlazak sa rada u Ministarstvu unutrašnjih poslova („Službeni glasnik RS“, broj 42/2014).

Rukovodstvo SSP u dvodnevnoj poseti jugu Srbije

Vranje, 14.09.2016. godine – Delegacija Sindikata srpske policije u sastavu predsednik SSP Lazar Ranitović, zamenik predsednika SSP Mile Lazarević, generalni sekretar SSP Viktor Ratković i član GO SSP Srđan Jović boravili su u dvodnevnoj poseti u Vranju i Nišu u cilju upoznavanja sa novopostavljenim rukovodiocima u nekoliko organizacionih jedinica i rešavanja problematike zatečene iz ranijeg perioda, a koju su, nažalost, oni nasledili.

Preševo, 10,00-11,00 časova – Održan je sastanak sa novopostavljenim načelnikom Policijske stanice Preševo Haliti Bekimom na kome su prisustvovali predsednik RC Vranje Zoran Stojčić i član GO RC Dejan Tasić. Predsednik SSP Lazar Ranitović se zahvalio načelniku na do sada pokazanoj saradnji sa SSP, sa očekivanjem da će i u budućem periodu ona biti na zadovoljavajućem nivou, kako bi zajedničkim snagama prevazišli goruće probleme  koje muče zaposlene u toj PS – veliko opterećenje pri radu sa migrantima, nemogućnost nagrađivanja svih koji to zaslužuju, nedostatak službenih vozila i td.

Načelniku je od strane Dejana Tasića izneto nezadovoljstvo zaposlenih koji rade u redovnim patrolama, gde je prilikom svakodnevnih intervencija oko migranata njihov obim posla znatno povećan, da po instrukciji MUP-a oni nemaju pravo na posebnu naknadu, bez obzira što su u kontaktu sa migrantima i da se osećaju diskriminisano u odnosu na ostale kolege. SSP se jedini već godinu dana na sve načine bori da se ova nepravda ispravi bez pokretanja sudskih postupaka, nažalost, ne nailazimo na razumevanje, a sve zbog nečije samovolje, tvrdoglavosti, a možda i neznanja.

Dat je konstruktivan predlog, koji je od strane načelnika prihvaćen, da se počevši od ovog meseca, svi oni koji ispunjavaju gore navedene uslove oni mesečno nagrađuju u tzv „krugu“ (izmeseca u mesec drugi ljudi) povećanjem koeficijenta plate.

Predsednik SSP Lazar Ranitović je upitao načelnika zašto nije rešen problem toaleta, gde oko 200 zaposlenih u ovoj  policijskoj stanici ne može koristiti toalet zbog problema za mokrim čvorom. Načelnik je odgovorio da u saradnji sa PU Vranje šalju zahteve i urgencije prema Direkciji policije kako bi obezbedili određena novčana sredstva da se to reši, ili da daju predlog drugačijeg rešenja. Ali sve to stoji u mestu. Kako rešenje ove neprijatne i sramotne sitaucije nije ni na pomolu Lazar Ranitović je obećao da će SSP na sledećem sastanku sa poslodavcem upitati nadležne ko to koči, zašto se ništa ne čini po ovom pitanju i naći modus rešenja radi popravke mokrog čvora.



Rujan, 11,30-12,30 časova – Održan je sastanak sa najvišim rukovodstvom RC GP prema R.Makedoniji, na čelu sa načelnikom Draganom Lazarevićem. Osim ranije pomenutih aktivista, SSP su na ovom sastanku predstavljali i predsednik SG RC Preševo Nebojša Simijonović i član sindikata Dejan Ristić.

Na početku sastanaka predsednik SSP Lazar Ranitović se zahvalio načelniku na odvojenom vremenu i dodao da smo svesni sa kojim obimom posla i problematikom sa migrantima se ovaj Regionalni centar susreće i kako ne bi dužili sastanak dogovoreno je da glavna tema budu naknade za rad sa migrantima i ishrana shodno Odlukama ministra. Upitali smo načelnika zašto ne postupa u skladu sa Odlukama ministra 01 Broj 12188/2015 od dana 09.11.2015. godine i  01 Broj 6368/2016 od dana 26.07.2016. godine gde su utvrđeni osnovni uslovi za dobijanje posebne naknade: specifična područja i rad sa migrantima? Zašto ne pošalje Predlog za dobijanje posebne naknade samo za one policijske službenike koji rade u mešovitim patrolama sa Vojskom na ovim područjima?  Kao i ranije, dobili smo objašnjenja tipa: „To je njihov redovan posao i njima ne sleduje posebna naknada“, „Ne mogu bez instrukcije ili naređenja nekog odozgo to da urade“ i slično, ali generalno, čovek više nije nadležan po ovim pitanjima, od poslednjih izmena Odluke.

U gore pomenutim Odlukama ministra koje su važile do 01.08.2016. godine ne postije termini „matična jedinica, redovan rad“  i sl, niti bilo koja druga ograničenja u pogledu poslova i smatramo da su ovakvim načinom razmišljanja i tumačenja policijski službenici oštećeni i diskriminisani.

Predsednik SG RC Preševo upitao je načelnika Lazarevića: „Da li su poslati predlozi za dobijanje posebne naknade isključivo za starešinski kadar angažovan u Štabu, sa sedištem u Vranju, a koji je formiran na osnovu Zaključka Vlade R.Srbije? Dobili smo odgovor da njima sleduje posebna naknada.  I začudili se…

Predsednik RC Vranje Zoran Stojčić je izneo dve činjenice:  Kao specifično područje Vranje se ne pominje u Odluci ministra i starešinski kadar nije upućen u specifična područja, već ti ljudi sede u Štabu sa sedištem u Vranju i dodao da je ovo veliki propust rukovodstva RC  i diskriminacija prema onim policijskim službenicima koji rade u neposrednom kontaktu sa migrantima i da će SSP od poslodavca tražiti pojašnjenje, pokretanje i ispitivanje nečije odgovornosti zbog ovoga.

Nebojša Simijonović se nadovezao na ovo i tražio od rukovodstva RC da pošalju trebovanje za dvodelni lanč paket za one policijske službenike koji rade sa migrantima. Šef KPDG i OBDG Miloš Jović je dao odgovor da je za to potrebno odobrenje Direktora policije, nevezeano za Odluku.

Član SSP, radnik SGP Trgovište Dejan Ristić, izneo je niz nelogičnosti koje se tiču mešovitih patrola u Trgovištu. Policijski službenici SGP Trovište i SGP Bujanovac u odnosu na pripadnike Vojske ne dobijaju posebnu naknadu, hranu, vodu, nemaju svoje vozilo, postupaju isključivo po njihovom naređenju, sačinjavaju pismena i td.


Bujanovac, 12,45-13,45 časova – Održan je sastanak sa novopostavljenim rukovodiocima u Policijskoj stanici Bujanovac – načelnikom PS Goranom Savićem i komandirom PI Ivicom Tasićem. Od strane predsednika SSP Lazara Ranitovića iznete su pohvale na njihov rad i dodao da je SSP upoznat sa činjenicom da je, u ovom trenutku, PS Bujanovac jedna od najopterećenijih organizacionih jedinica u MUP, sa veoma kompleksnom problematikom. Razlozi su sledeći: mnogobrojna udaljena i isturena Policijska odeljenja, administrativni prelaz, nekoliko udaljenih punktova, svakodnevna IJP angažovanja, nepopunjenost i manjak ljudstva, a da pri tome stanica ima samo jedno ispravno terensko vozilo.  Komandir i načelnik imaju dosta problema kako to sve uklopiti u jednu celinu, sa jedne strane 24 časa pokriti sve pozicije sa manjkom ljudstva, sa druge svakodnevno slati desetak pripadnika IJP u Prihvatni centar u Preševu, i sve to postići jednim vozilom a uz to da se ne ometa normalno funckionisanje ostalih delatnosti u PS (patrolna ,sektorska, OKP…).  Načelnik i komandir su se zahvalili Sindikatu srpske policije na razumevanju, saradnji  i pomoći prilikom iznošenja ovih problema poslodavcu i dodali da nam je u narednom periodu prioritet hitnost u nabavci terenskih vozila za prevoz policijskih službenika na pomenute pozicije. Ovo će biti jedan od prioriteta SSP u daljem radu, obećao je predsednik SSP Lazar Ranitović.


Vranje, 14,00 – 15,00 časova. Održan je sastanak sa novopostavljenim rukovodstvom Policijske uprave Vranje, načelnikom PU Igorom Živkovićem i načelnikom Odeljenja policije Nenadom Markovićem.

Predsednik SSP Lazar Ranitović izneo je niz pohvala na račun novog rukovodstva u PU Vranje, gde su za kratko vreme uspeli da reše nekoliko radno-pravnih stvari nasleđenih od prethodnika, a koje je u dogovoru sa Direkcijom policije, SSP tada i pokrenuo:  višak radnih sati, raspored rada dva dana unapred, izdavanje naloga za prekovremeni i pripravnost, posebna naknada i td.  Međutim ostalo je nerazjašnjeno zašto se u nekoliko udaljenih organizacionih jedinica PS Bosilegrad i PS Trgovište i dalje nastavlja sa starom praksom!?  Predsednik SG Bosilegrad Aca Stamenkov je to potvrdio i izneo niz stvari gde je očigledno kršenje prava zaposlenih: višak sati kao posledica loše organizacije rada, nepravljenje rasporeda rada za dva dana unapred, opterećenost sa IJP angažovanjima, loša saradnja komandira sa sindikatima i td.

Načelnik PU Vranje Igor Živković se zahvalio na pohvalama od strane SSP i dodao da ima još mnogo toga da se radi i ne mogu se odjednom rešiti svi problemi koje je nasledio od prethodnog rukovodstva. I pored toga nastaju novi jer je PU Vranje opterećena svim dešavanjima oko migranata, blizinom državne granice, postojanjem mnogobrojnih prelaza, i da funkcioniše sa malim brojem ljudstva  i vozila. Rukovodstvo PU čini sve da obezbedi nekoliko vozila koja su  hitno potrebna, od  Direkcije policije su dobili obećanja, ali to ide sporo i zbog toga pokušavaju na sve načine da od Direkcije za oduzetu imovinu dobiju dva vozila, koja neće zakrpiti sve rupe, ali svakako će biti velika pomoć.

Predsednik SSP Lazar Ranitović je rekao da skoro svakog meseca  u Kabinetu ministra potenciramo ovo pitanje i da smo od pomoćnika načelnika Uprave policije Nebojše Joksimovića dobili obećanje da će PU Vranje za potrebe PS Preševo i PS Bujanovac dobiti četiri škode i eventualno jedno terensko vozilo. Ali znamo da su u MUP-u problem finansije i da moramo čekati da se ovo obećanje ispuni.

Predsednik RC Vranje Zoran Stojčić zahvalio je načelniku PU Vranje na pomoći prilikom rešavanja problematike sa viškom sati, razumevanju i konstantnom nastojanju da se i preostali problemi zaposlenih reše. Još jedan dokaz njegovog profesionalzima je to da je SSP RC Vranje za „pet minuta“  dogovorom i brzom organizacijom uspeo da od PU Vranje dobije službeni autobus i vozilo radi učešća na Policijadi „Zlatibor 2016“. Apostrofirao je činjenicu da je za kratko vreme načelnik PU Vranje, na zahteve SSP, preduzeo mere i radnje iz nadležnosti prema određene starešinama koje učestalo krše prava radnika već godinama , što prethodno rukovodstvo nije uspelo godinama.

Zaključak na kraju ove posete je sledeći: Profesionalnost, znanje, stručnost, iskustvo i spremnost da se uhvate u koštac sa nagomilanim problemima su sinonimi novog rukovodstva PU Vranje, PS Bujanovac i PS Preševo. Sa njima zajedno, očekujemo da PU Vranje bude jedna od vodećih PU u pogledu rezultata rada i poštovanja prava radnika. Jednostavnije rečeno – pravi ljudi su na pravim mestima.


Vranje, 16,00 -18,00 časova. Predsednik SSP Ranitović sa svojim njabližim saradnicima, održao je radni sastanak sa aktivistima svih Sindikalnih grupa koje rade u okviru Regionalnog centra Vranje. Izvršena je analiza dosadašnjeg rada, konstatovan napredak u svim segmentima funkcionisanja sindikata na teritoriji PU Vranje, koja poslednjih godina nije ni malo jednostavna za rad ni policije niti sindikata. Izrazio je zadovoljstvo angažovanjem i požrtvovanošću pojedinih aktivista koji svakodnevno dokazuju zašto je SSP sindikat sa ugledom i poštovanjem među zaposlenima. Izneo je planove rada sindikata na globalnom nivou i preneo jedinstveni stav Glavnog odbora – pošten rad, iskren odnos prema članovima, pravna pomoć i zaštita – bez „kupovine“ potencijalnih članova ispraznim obećanjima i lažima, to je oduvek krasilo SSP i nastavićemo sa takvim radom i ubuduće. Naglasio je i potrebu strogog poštovanja i pridržavanja akata Sindikata – statuta i Pravilnika o materijalno-finansijskom poslovanju, pre svega. Sindikat je tu da pomogne svojim članovima i svojim aktivistima a ne da finansira MUP, kupuje klime, informatičku i drugu opremu.

Aktivisti RC Vranje su izneli svoje viđenje razvoja sindikata na lokalnom nivou kao i plan daljih aktivnosti na omasovljenju članstva kao osnovnom preduslovu za još čvršći nastup prema rukovodstvu Policijske uprave. Već sada smo najbrojni sindikat u ovoj upravi, ali prostora za dalji napredak ima sasvim dovoljno.


15.09.2016. gosine, – Delegacija SSP je i narednog dana u jutarnjim satima nastavila obilazak RC Vranje, tako da su predsednik Lazar Ranitović i član GO Srđan Jović posetili Policijsku stanicu Bosilegrad gde su razgovarali sa rukovodstvima PS i naše sindiklane grupe. Konstatovani su problemi koji najviše opterećuju normalan rad i funkcionisanje navedene organizacione jedinice i zaposlenih u njoj. Sindikat srpske policije će iskoristiti sav svoj potencijal kako bi se problemi makar ublažili ako ne i uklonili u potpunosti.

Za to vreme, zamenik predsednika Mile Lazarević i generalni sekretar Viktor Ratković su, u društvu predsednika RC Vranje Zorana Stojičića, posetili Dejana Janjića, predsednika sindikalne grupe Vranje, na njegovom radnom mestu u zgradi policijske uprave i na licu mesta se uverili u jako loše uslove rada na upravnim poslovima, bez klima pa čak i prozora na pojedinim prostorijama, što smatramo nedopustivim.

„Jumko“, 12,00 – 13,00 časova, – U prostorijama nekadašnjeg privrednog giganta održana je velika humanitarna akcija dobrovoljnog davanja krvi. Aktivisti RC Vranje, među kojima je svakako najaktivniji višestruki davalac Dejan Tasić, uzeli su aktivno učešće u akciji kao i nebrojeno mnogo puta do sada. Više od 40 policijskih službenika, organizovano u grupi, većinom u uniformi, odazvalo se pozivu i dalo krv. Među mnogim policajcima-davaocima treba posebno pomenuti načelnika PS Preševo Haliti Bekimai PS Bujanovac Gorana Savića, koji su ovim postupkom dali primer podređenima i pokazali da su uvek uz njih i narod.

Naši aktivisti, zamenik predsednika sindikata i generalni sekretar, ovog puta nisu dali krv ali su posetili kolege i dali im podršku. U razgovoru sa organizatorima akcije „Koce zauvek“ i sa marketing menadžerkom Telekoma, kao jednim od donatora akcije, dobili smo niz pohvala za Dejana Tasića i ostale kolege iz našeg sindikata. SSP će u budućnosti na razne načine još aktivinije uzeti učešće u ovakvim akcijama koje su zaista za svaku pohvali. Polcijski službenici su inače poznati kao humani ljudi tako da veliki odziv nikoga ne treba da čudi.


Niš, 15.09.2016. godine,14,00 časova – Pomenuta delegacija SSP sa predsednikom na čelu, izvršila je obilazak i RC Niš, gde je u sedištu policijske uprave razgovarala sa predsednikom tog regionalnog centra Slavišom Dejanovićem, kao i sa zainteresovanim kolegama uprave, nevezano za sindikalnu pripradnost. Kao i svuda, i ovde su ljudi imali da nam iznesu niz problema i poteškoća sa kojim se susreću u svakodnevnom radu, počev od problema materijalne prirode, dotrajale opreme i nedostatka osnovnih sredstava za rad, pa do međuljudskih odnosa izazvanim nerazumevanjem starešinskog kadra u pojedinim delovima uprave.

Prilikom razmatranja planova za dalji rad našeg regionalnog centra u Nišu, na omasovljenju članstva i daljem unapređenju funkcionisanja sindikata, došlo se do zaključka da je sindikatu, u ovako velikoj upravi, neophodna pomoć administrativnog radnika. Dogovoreno je da u što skorije vreme sindikat zaposli jednog radnika koji bi radio u kancelariji u Nišu, a pokrivao bi sve naše Regionalne centre u istočnoj i južnoj Srbiji: Niš, Zaječar, Bor, Prokuplje, Leskovac, Pirot i Vranje.

Merošina, 16,00 časova, – Kao završetak ove radne posete rukovodstva sindikata Vranju i Nišu, održan je zajednički sastanak aktivista i rukovodstava nekoliko Regionalnih centara: Bor, Zaječar, Niš i Leskovac. Na ovom iscrpnom sastanku, koji je potrajao zaista dugo, govoreno je o svemu onome što muči i zanima naše aktiviste na terenu. Skoro puna tri časa na pitanja su odgovarali predsednik Ranitović, zamenik Lazarević i generalni sekretar Ratković, a tu su bila i dvojica članova GO sindikata iz tih regionalnih centara Andrija Jering i Srđan Jović.

Kako smo u svakodnevnom radu mahom fokusirani na probleme običnih članova, na neki način zanemarujući naše aktiviste, ovo je bila idealna prilika da oni predstave svoje probleme i poteškoće sa kojima se susreću u radu – bilo da ti problemi dolaze od starešina bilo usled delovanja drugih sindikata, koji često nemaju svoj identitet i ideje, pa im je pretežni deo aktivnosti usmeren na ometanje našeg rada. Predsednik Ranitović je naveo da je izuzetno zadovoljan zalaganjem aktivista i funkcionisanjem većine ovi regionalni centara, ali da za napredak rada uvek ima prostora. O zaključcima i realizaciji napravljenih planova bićete redovno izveštavani kroz nastavak aktivnosti na terenu.


Radnim sastankom u Merošini završena je poseta rukovodstva sindikata ovom delu Srbije. Raspored je bio zgusnut, tempo ubrzan i naporan, ali je poseta bila višestruko korisna. Naši aktivisti na terenu su imali priliku da u direktnim razgovorima rukovodstvu sindikata prenesu svoje utiske i probleme. Predsednik i njegovi saradnici su imali dobru priliku da bolje upoznaju situaciju na terenu sa velikom problematikom u vezi sa imigrantskom krizom, da lokalnim starešinama i aktvistima pruže podršku i daju savete. A mnogi od uočenih problema u funkcionisanju službe, koji iz raznih razloga ne stižu do Direkcije policije i vrha MUP, ovoga puta će biti verno preneseni, odnosno izloženi na sastancima u Kabinetu ministra. Praksa ovakvih grupnih sastanaka sa aktivistima više komšijskih regionalnih centara SSP biće nastljena.

Služba za informisanje SSP

Dokle više jedni te isti?

Beograd, 18.09.2016. godine, – Na sinoćnjoj konferenciji za medije ministar unutrašnjih poslova dr Nebojša Stefanović je saopštio da je uoči i za vreme derbi utakmice Partizan-Crvena Zvezda, zbog tuča i narušavanja javnog reda i mira privedeno ukupno 44 izgrednika koji se predstavljaju „navijačima“. Ministar je još saopštio i da je povređeno 8 policijskih službenika i da su svi zbrinuti na Urgentnom centru. Reče nam ministar još i da država neće dozvoliti da „navijači nekog ubiju dokazujući tako da vole svoj klub“, ili nešto tome slično!

Na prvi pogled je to korektna izjava kojoj nemamo šta prigovoriti. I zaista sve je to lepo rečeno, podaci o privedenima i povređenima tačni. Ali nas policijske službenike boli nešto drugo, ono što nije rečeno, ono što prećutkuju svi u ovoj državi pa i ministar Stefanović. Kao uostalom i svi njegovi predhodnici na toj poziciji.

Zaboravio je ministar da napomene da tu nije reč ni o kakvim navijačima već naprosto huliganima, dobro organizovanoj paravojsci dilera narkotika i klincima zavedenim sjajem bogatstva i moći tih „vođa navijača“. I zaista je tako, pre par dana videsmo da je jedan od vođa navijača uhapšen kao jedan od najvećih dilera u Srbiji, videsmo i da je rođeni brat naših reprezentativki umešan u šverc narkotika, a o nekadašnjem reprezentativcu, prijatelju sa glavnim narko-bosom i da ne govorimo. Više je nego jasno je da su veze našeg sporta i trgovine narkotici postale veoma jake, skoro pa neraskidive.

Tu policija ništa neće moći da uradi sama! I to je svima jasno!

Ministar unutrašnjih poslova treba javno da upita državu Srbiju zašto je to tako! Zašto se pred svaku derbi utakmicu ne pitamo da li će biti povređenih policajaca i huligana, već koliko će ih biti, i da li će, nedaj bože, biti mrtvih!? Drugi treba da odgovore zašto su svi ti privedeni huligani na slobodi uprkos tome što imaju na desetine krivičnih prijava. Šta nam je sa pravosuđem, sa pravnom državom? Da li je na braniku pravne države policija ostala usamljena i jedina?

Država mora ili da dokaže svoju moć ili da prizna poraz pred organizovanim kriminalnim bandama. Policija je nebrojeno mnogo puta do sada dokazala svoju sposobnost i snagu. Ali je policiji potrebna pomoć drugih segmenata društva. Privođenjem 44 izgrednika problem se ne rešava. Već dvadeset godina za svaki derbi mi privodimo po 44 izgrednika, najmanje dva-tri puta godišnje. To daje cifru od sko dve hiljade privedenih! Ali skrivena ostaje brojka procesuiranih i osuđenih! Umesto da sede u zatvoru, ili kod kuće (nakon izdržavanja kazne), da im je doživotno zabranjen ulazak na stadione i sve sportske priredbe, oni su i dalje tu među nama. Organizuju neke nove mlade snage, nastavljaju svoj krvavi pir. Oni su zaštićeni beli medvedi koje upravo policija prati i sprovodi na gostujuće stadione, u privatnim autobusima, širom Srbije, umesto da vreme održavanja utakmica provedu na klupama policijskih stanica i ne idu nikuda.

Ukinimo publiku dok problem ne rešimo. Učinićemo tako grad bezbednijim, a naše supruge i majke sigurnijim da će im se njihovi najmiliji sa posla vratiti živi i zdravi.

I na kraju jedno pitanje ministru – ti što su juče privedeni, jesu li već pušteni kućama? Da li će ti isti i danas povrediti nekog policajca na „Gej paradi“?

Šef službe zainformisanje SSP
Mile Lazarević

Neka svako odgovara za svoje postupke, pa i starešine!

Sombro, 14.9.2016. godine, –  Predsednik Regionalnog centra Sombor Sindikata srpske policije, Boban Đorđić, u ime sindikata je podneo Inicijativu za pokretanje disciplinskog postupka, načelniku Policijske uprave u Somboru, protiv dvojice starešina od kojih je jedan zamenik komandira PS Apatin, a koja nema postavljenog komandira.

Naime, protiv policijskog službenika PS Apatin, zamenik komandira podneo je Zahtev za pokretanje disciplinskog postupka zbog toga što nije nosio u toku službe formacijske borbene patike, a koje su mu male, iako je predhodno kao neposredni starešina upoznat sa ovim problemom zaposlenoga a zaposleni je o navedenom sačinio i odgovarajući akt. Umesto da preduzme mere i radnje kako bi tesnu obuću zamenio za adekvatnu, zamenik komandira na krajnje drzak i perfidan način prvom prilikom odlazi zaposlenom u instruktivno-kontrolnu delatnost, zatiče ga u neformacijskoj obući (obući koju poseduje zaposleni privatno) i odlučuje da podnese Zahtev za pokretanje disciplinskog postupa, a načelnik PU Sombor, donosi Zaključak čime je pokrenut disciplinski postupak protiv zaposlenog kojom prilikom je kažnjen OPOMENOM! Da tu nije kraj bahatosti i bezobrazluku govori činjenica da je zamenik komandira PS Apatin tokom kontrolne delatnosti fotografisao policijskog službenika u privatnoj obući, te je u prilog zahtevu sačinio „foto-dokumentaciju“ overivši je svojeručnim potpisom!

Sindikat srpske policije se pita dokle doseže samovolja pojedinih rukovodilaca i  starešina koji na najgori mogući način nipodaštavaju ljudsko dostojanstvo policijskih službenika – izvršilaca! Postavljamo pitanje da li zaposleni treba da seku prste  ili delove stopala kako bi mogli da obuju obuću koju su greškom dobili manjeg broja ili im je tesna!? Zar je problem da rukovodilac jednim telefonskim pozivom ili dopisom reši ovaj problem preko magacina u okviru policijskih uprava, a oni preko centralnog magacina MUP!? Izgleda da jeste, da je lakše šikanirati i kazniti policijskog službenika.

Sindikat srpske policije koji se zalaže za poštovanje prava i dostojanstva policijskih službenika na ovakva ponašanja neće ostati nem, već naprotiv. Protiv zamenika komandira PS Apatin podneli smo Inicijativu za pokretanje disciplinskog postupka. Takođe, ako je zaposleni kriv što je dobio tesnu obuću na koju je blagovremeno ukazivao, onda je kriv i starešina koji ga je takvog uputio u službu pa i on je neophodno po istim aršinima da snosi odgovornost te je SSP podneo inicijativu i protiv toga starešine. Ugred, o kakvom kvalitetu obuće – borbenih patika se radi zaposleni koji ih nose svakodnevno znaju odlično, ali je nedavno i šira javnost imala prilike da se uveri putem video snimka posredstvom SSP-a.

SSP na tome neće stati, pored toga što ćemo pomno pratiti dalje postupke koji će biti direktni pokazatelji da li su aršini jednaki za sve ili ne u konkretnom slučaju, apelujemo na sve zaposlene da ukoliko imaju slične probleme i situacije da se obrate predsednicima sindikalnih grupa SSP, a mi kao odgovorna organizacija koja se iskreno bori za prava zaposlenih i poštovanje ljudskog dostojanstva preduzćemo sva pravno dozvoljena sredstva kako bi zaštitili ta prava i dostojanstvo zaposlenog!

Služba za informisanje SSP

zamenik-ps-apatin-disciplinska-str-1-zatamljeno-copy zamenik-ps-apatin-disciplniska-str-2 staresina-disciplinska-str-1 staresina-disciplinska-str-2-copy

Obilazak smeštajnog centra za vojsku i policiju u mestu Ošljane od strane delegacije SSP-a

ZAJEČAR – Dana 9.9.2016. godine predstavnici Sindikata srpske policije u sastavu član Glavnog odbora Sindikata srpske policije, Jering Andrija i šef stručne Službe za preventivnu zdravstvenu zaštitu zaposlenih i rodnu ravnopravnost SSP Igor Stojadinović, sa predstavnicima Vojske Srbije pukovnikom Slađanom Stamenkovićem zamenikom komandanta združenih snaga vojske i policije, potpukovnikom Grujicom Vučkovićem komandantom združenih snaga u sektoru V i komandirom SGP “Vrška Čuka“ Mlađanom Davidovićem, izvršili su zajednički obilazak smeštajnog centra za vojsku i policiju u mestu Ošljane, Opština Knjaževac ka granici sa Republikom Bugarskom.Prilikom posete po samom dolasku osetili smo  iskrenu i srdačnu dobrodošlicu pomenutih predstavnika Vojske sa kojima smo odmah uočili i evidentirali sve probleme i nedostatke, te zajedno utvrdili modele njihovih rešenja uz  punu podršku Sindikata srpske policije u cilju stvaranja što boljih uslova za boravak kolega i koleginica na ovom području.

Svesni prvobitno zatečenog stanja prilikom2 obilaska, kada smo od strane članstva SSP-a i kolega dobili velik broj fotografija u vezi sa (ne)uslovima u kojima su boravili u smeštajnom centru Ošljane, nailaskom na sam objekat uočili smo da se mnogo toga za kratko vreme popravilo i stavilo u funkciju za neophodno funkcionisanje. Svakako ono što nam je odmah zapalo za oko, to su postavljeni mobilni sanitarni toaleti,  čime  je naša kritika  prilikom predhodnog obilaska urodila plodom. Potom, smo mogli biti zadovoljni nivoom higijene u samom objektu iako gradnja samog objekta datira sa početka prošlog veka. Na našu pohvalu za učinjeni veliki napredak, od strane predstavnika Vojske obavešteni smo da je to postignuto zajedničkim zalaganjem i trudom kako vojnika tako i policajaca i to je nešto što nas je veoma pozitivno obradovalo. Bilo nam je drago videti prelepo dvorište oko objekta koje je kompletno raščišćeno i stavljeno u funkciju, a ono što nas je posebno oduševilo je izgrađeni mini teren za odbojku od lakih i priručnih sredstava, što dokazuje veliku kreativnost i snalažljivost naših koleginica i kolega u najtežim uslovima.

Što se tiče hrane nismo uspeli dati ni jednu jedinu primedbu, jer kako nam je i od strane naših kolega potvrđeno radi se o jednom lanč paketu za doručak i u većini slučajeva dva kuvana obroka (za ručak i večeru) s tim što se povremeno u centralnoj kuhinji vrši kompletna dezinfekcija iste, te iz ovih opravdanih i neophodnih razloga pripadnicima umesto kuvanog obroka za večeru sledi suvi – jedan lanč paket. Poseban utisak na nas je ostavila nepobitna činjenica koja se odnosi na to da nema izdvajanja, da vojska i policija  obeduju zajedno i potpuno iste obroke. Kakav je kvalitet kuvanog obroka imali smo priliku da se lično uverimo.

Ono što nas je posebno obradovalo jeste dobijena informacija koja je stigla baš za vreme posete naše delegacije da je Operativni štab Združenih snaga, svestan činjenice da objekat u Ošljanu nije u stanju da zadovolji potrebe predstojeće zime,  te je donešena odluka o izmeštanju jedinica u jedno mesto u blizini, gde će se preuzeti velelepni seoski objekat,  koji smo iskoristivši priliku obišli i imali priliku da se uverimo da i više nego zadovoljava osnovne potrebe u terenskim uslovima. Lokaciju nećemo otkrivati zbog predstojećih vojno-policijsih službenih postupanja i zadataka.

trenutno-smestajni-objekat
Trenutno smeštajni objekat
trenutni-toaleti
Trenutni toaleti

Delegacija SSP-a je upoznata sa hitnim i urgentnim problemom koji se odnosi na nedostatak dva bojlera kako bi se u potpunosti zadovoljile osnovne potrebe. Odmah po saznanju o problemu preduzeli smo ono što je u našoj moći i očekuje se ubrzo realizacija i prevazilaženje problema.

 

Prilikom posete, kolegama su uručeni najosnovniji artikli (kafa, mineralna voda, sokovi…) kao i druge potrepštine za svakodnevnicu, čime su bili prijatno iznenađeni samom činjenicom da nisu napušteni niti zaboravljeni, već da postoji neko ko brine o njima  i vodi računa da li imaju sve neophodne potrebštine i u kakvim uslovima borave.

Naposletku, ovaj obilazak naših koleginica i kolega na terenu, svakako se razlikuje od prethodnih jer nas je izuzetno prijatno iznenadila srdačna dobrodošlica, kao i mnogo  stvari koje su krenule uzlaznom putanjom, a sve to zahvaljujući Združenim snagama  u okviru „združene muke i terenske nevolje“.

novi-objekat-u-kome-ce-biti-smesteni-policajci
Novi smeštajni objekat
novi-toaleti
Toalet
novi-toaleti-u-novom-objektu
Toalet u novom objektu

Ovom prilikom veliku zahvalnost dugujemo našim domaćinima pukovniku Slađanu Stame nkoviću zameniku komandanta združenih snaga vojske i policije, potpukovniku Grujici Vučkoviću, komandantu združenih snaga u sektoru V i komandiru SGP “Vrška Čuka“ Mlađanu Davidoviću, kao našim izuzetnim domaćinima. Takođe se puno zahvaljujemo Opštini Knjaževac i njenome predsedniku, gospodinu Milanu Đokiću  o kome smo ovom prilikom čuli samo reči hvale vezano za njihovu maksimalnu logistiku i pomoć za prevazilaženje svih gorućih problema. Takođe, veliku zahvalnost dugujemo i lokalnom stanovništvu, predivnim ljudima-Torlacima, na području varošice Minićevo i svih sela kojagravitiraju ka Kadibogazu.

                                                                                       Predsednik SG Zaječar

      Igor Stojadinović

 

Osmi mesečni sastanak u Kabinetu ministra

Beograd, 12.9.2016. godine, – Održan je osmi redovni mesečni sastanak sa Radnom grupom MUP za saradnju sa sindikatima. Delegaciju Sindikata srpske policije na sastanku činili su: Lazar Ranitović – predsednik SSP, Mile Lazarević – zamenik predsednika, Viktor Ratković – generalni sekretar, Nikola Petrović – predsednik SG OŽ Beograd i Mirko Jovnaš – predsednik SG UZO.

Radom radne grupe predsedavao je državni sekretar Milosav Miličković, uz učešće skoro svih redovnih članova Radne grupe. Nakon kratkih pozdravnih reči državnog sekretara i predsednika sindikata pristupilo se radu po unapred dostavljenim temama.

  1. Čuvanje hemijskih materija, predmeta KD

Na sastanku održanom juna ove godine izneli smo problem policijskog obezbeđenja hemijskih materija u Staroj Pazovi i u Zemunu. Tada je zajednički konstatovano da u okviru MUP ne postoji mogućnost rešavanja ovog problema, kao i to da u nadležnim sudovima i zdravstveno-medicinskim ustanovama nema sluha, niti dobre volje da se problem reši. Stoga je državni sekretar na sebe preuzeo da ministru prenese situaciju i potrebu direktnog kontakta sa njegovim kolegama iz ministarstva zdravlja i pravosuđa.

Nažalost, ni tri meseca kasnije, iako je državni sekratar konstatovao da je ovo opravdano pitanje, još uvek ništa nije urađeno, odnosno dogovor između ministarstava nije napravljen, a rešenje je izvan domašaja MUP-a. Stoga nam preostaje da i dalje bespotrebno trošimo i ljudske i materijalne resurse.

  1. Problematika u Upravi za obezbeđenje

Iako je pre dva meseca delegacija SSP održala sastanak u Jedinici za obezbeđenje, sa komadnatom JZO Milanom Glišovićem, njegovim pomoćnikom Petrom Bogdanovićem i načelnikom Odeljenja za obezbeđenje DKP Goranom Isakovićem, odredbe Zakona o radu i PKU u pogledu prekovremenog rada, posebno u Odeljenju za obezbeđenje DKP, se ne primenjuju, ukazani propusti se ne ispravljaju, već se ponavljaju. O veličini problema govori i činjenica da su zaposleni uvidom u redne liste utvrdili da su u poslednje 3 godine ostvarili prosečno po oko 400 prekovremenih sati. Iako direktno oštećeni i obespravljeni, oni su uzeli u obzir da bi podnošenje tužbe izazvalo dodatne troškove za MUP i dodatno opterećenje za ionako mali budžet, pa su 31.3.2016. godine predali zahteve za sklapanje sporazuma o vansudskom poravnanju, ali da čak posle više od 5 meseci nije izrađen i zaposlenima ponuđen sporazum o vansudskom poravnanju.

Predstavnici SSP su kao posebno loše istakli nastavak prakse da se na isplatnim listama ne poklapaju ostvareni i isplaćeni sati, a pomoćnik komadanta JZO Petar Bogdanović se pravi nevešt smatrajući da propisima nije precizno uređena materija prekovremenog rada, već da se to treba urediti pisanom naredbom ili depešom, a do tada, on neće postupiti.

Pomoćnik direktora policije, gospodin Bogoljub Živković je izneo da je iz JZO dobio uveravanja da je rešavanje ovog problema započeto i da će u dogledno vreme biti trajno rešeni. Takve informacije iz JZO smo demantovali, uz napomenu da je stanje, kako smo već ukazali čak pogoršano i da je sprovedena jedna vrsta odmazde tako što je Petar Bogdanović usmeno naredio da se zaposlenima u Odeljenju za obezbeđenje DKP više ne dozvoljava zamena smena.

Gospodin Miličković je zadužio gospodina Živkovića da najkasnije do 23.9.2016. godine, uz učešće predstavnika Direkcije policije, organizuje zajednički sastanak predstanika JZO i SSP, na kojem će se rešiti ovi problemi.

  1. Radne grupe za izradu podzakonskih akata

Krajem avgusta formirano je ukupno sedam radnih grupa sa zadacima izrade pojedinih podzakonskih akata. Donosilac rešenja se poziva na član 124. Pravilnika o unutrašnjem uređenju i sistematizaciji radnih mestau MUP pov. 01 broj: 2149/16 od 2.3.2016. godine, i u radne grupe imenuje po dva predstavnika reprezentativnih sindikata. Budući da je navedeni Pravilnik tajna, mi ne možemo znati da li u njemu postoji odredba o obaveznom uključivanju reprezentativnih i zabrani učešća sindikata kojima nije utvrđen takav status. Budući da je donošenje planiranih pravilnika izuzetno važno i svakako utiče na radno-socijalni status naših članova, Sindikat srpske policije, kao sindikat sa znatno više od 10% zaposlenih u svom članstvu, traži učešće u radu tih sedam formiranih radnih grupa. Smatramo da to ni na koji način neće ometati rad, niti da ugroziti interese poslodavca i reprezentativnih sindikata. Naprotiv, smatramo da smo kadri da doprinesemo usvajanju što boljih pravilnika.

Ukazali smo i da je propuštena prilika da se formira i radna grupa za izradu akta o proceni rizika. Postupak procene rizika pokreće poslodavac donošenjem Odluke o pokretanju postupka procene rizika, uz podsećanje da je rok za donošenje ovog akta 11.12.2016. godine (godinu dana od donošenja Pravilnika o izmenama i dopunama Pravilnika o evidencijama u oblasti bezbednosti i zdravlja na radu).

Gospodin Miličković je odgovorio da je stav MUP, u skladu sa kolektivnim ugovorom, da samo reprezentativni sindikati daju svoje predstavnike u radna tela, a odbijen je i predlog da predstavnici SSP u radne grupe delegiraju bar posmatrače bez prava glasa. Napomenuo je da SSP, baš kao i svi ostali zainteresovani sindikati i pojedinci, radnim grupama mogu dostaviti svoje predloge akata i da će radne grupe takve predloge razmotriti. Takođe, nakon što ove radne grupe budu izradile nacrte akata, ti nacrti će biti dostavljeni i Sindikatu srpske policije na razmatranje i davanje mišljenja.

Zamenik predsednika Mile Lazarević je izneo da će SSP svakako da pripremi i dostavi svoje predloge pravilnika koje treba izraditi, uz opasku da izopštavanjem iz radnih grupa manje gubi SSP, ali mnogo više zaposleni i MUP u celini, jer bi predstavnici SSP doprineli da kvalitet tih pravilnika bude viši. Dodao je da predstavnici SSP, zbog prethodnih iskustava, nisu ubeđeni da će reprezentativni sindikati prilikom izrade pravilnika na pravi način zastupati zaposlene, da su ti sindikati su u više navrata pokazali svoju nesposobnost da se izbore za povoljna rešenja po zaposlene, a da je MUP dokazao svoju sposobnost da usvaja nerazumljive i u praksi neprimenljive pravilnike, koje onda pojašnjava depešama, pa potom i depešama na depešu. Konstatuje da su već uočena određena loša rešenja koja će samo komplikovati život i posao i zaposlenima i sindikatima u kasnijoj borbi za „isterivanje pravde“.

U pogledu akta o proceni rizika dobili smo odgovor da još niko ne zna ni kada se planira izrada ovog akta, ni da li se uopšte planira, uz napomenu da po Zakonu o bezbednosti i zdravlju na radu ne postoji obaveza izrade akta o proceni rizika za policijske poslove. Na pitanje šta ćemo sa više od 10.000 zaposlenih u MUP koji nisu policijski službenici, ostali smo bez ikakavog odgoora.

  1. Nagrađivanje radnika angažovanih na obezbeđenjeu Sabora trubača u Guči

Predložili smo uvećanje koeficijenta plate svim policijskim službenicima koji su bili radno angažovani na posebnom obezbeđenju sabora trubača u Guči, analogno uvećanju koeficijenta plate pripadnicima IJP, bez obzira na pripadnost IJP, čime će zaposleni za isti rad biti na isti način i nagrađeni (kako je Zakonom o radu i propisano).

Dobili smo odgovor da nije moguće lienarno uvećanje zarade svim angažovanim ljudima zbog ograničenja planiranog budžetom MUP-a za ovu godinu, ali da je data preporuka načelnicima policijskih uprava da te ljude nagrade u okviru predviđene kvote za nagrađivanje od 5% ukupnog broja zaposlenih mesečno. Pošto su članovi Radne grupe zahtevali dostavljanje podataka o angažovanim policijskim službenicima koji su bili angažovani na posebnom obezbeđenju sabora trubača u Guči koji nisu nagrađeni uvećanjem koeficijenta plate, ovom prilikom pozivamo takve policijske službenike da se obrate predsednicima sindikalnih grupa, kako bi ovaj propust bio ispravljen.

     5. Žandarmerija

  • Prekovremeni rad

Predsednik SG OŽ Beograd Nikola Petrović izneo je da se u odredima žandarmerije ne poštuju odredbe Zakona o radu i PKU kojima je regulisano radno vreme i prekovremeni rad. Predsednik SSP Lazar Ranitović je izneo opasku da je, prema podacima kojima SSP raspolaže, neverovatno da od 2011. godine do danas nije napisan nijedan jedini nalog za prekovremeni rad pripadnicima odreda, dok je to redovna praksa u Komandi žandrarmerije (bar po rečima Gorana Divjaka) i postavio pitanje da li je moguće da niko nikada u odredima žandarmerije nije ostvario ni sat prekovremeno rada?! Da li je to pravedno?!

Nikola Petrović je izneo da postoje slučajevi da se redovno radno vreme planira u trajanju dužem od 12 sati, skrenuvši pažnju na još jednu pojavu perfidnog izbegavanja mogućnosti ostvarivanja prava na prekovremeni rad na taj način što se smena planira npr. „od 16h – do potrebe“!, kojom prilikom je nevericu članova Radne grupe prekinuo pokazivanjem fotokopije primerka jednog takvog rasporeda rada. Kojim propisom je predviđeno takvo radno vreme?!

Gospodin Divjak je potvrdio da je ovaj problem uočen i da je evidentan, ali da će on u narednom periodu biti rešen. Dodao je da je problem nastao zbog toga što starešine u odredima žandarmerije nisu razlikovale institute prekovremenog rada i preraspodele radnog vremena, odnosno viška sati. Na to se nadovezao predsednik SSP Lazar Ranitović postavio pitanje da li starešine ne razlikuju tako jednostavne stvari zaslužuju da budu na mestima na kojima su sada. Gospodin Divjak je odgovorio da ne bi ulazio u to pitanje, ali da sigurno zaslužuju čim ih je neko tu postavio i ponovio da je on lično odredima žandarmerije uputio obrasce za prekovremeni rad, te da očekuje da u narednom periodu ovih problema više ne bude.

Nikola Petrović je tom prilikom izneo da je tačno da su starešine u odredima te obrasce dobili, ali da oni i dalje zahtevaju da im se prosledi depeša, instrukcija ili uputstvo gde bi im se precizno ukazalo u kojim slučajevima pripadnici odreda žandarmerije ostvaruju pravo na prekovremeni rad.

Pomoćnik direktora policije Bogoljub Živković je kao jedno od rešenja gospodinu Divjaku predložio slanje instruktine kontrole.

  • Ishrana u Odredu u Beogradu

Postavili smo i pitanje kada će restoran MUP na Bežanijskoj Kosi postati funkcionalan, s obzirom na to da se Odred Žandarmerije u Beogradu snabdeva hranom iz ovog restorana. To ima za posledicu da policijski službenici umesto kuvanog obroka dobijaju lanč pakete (konzerve) iako nisu na terenu, uz opasku da su kuvani obroci svakao bolji po zdravlje i spremnost policijskih službenika, a, s druge strane, lanč paketi iziskuju više finansijskih sredstava od kuvanih obroka. S tim u vezi predložili smo da se dok se restoran na Bežanijskoj Kosi ne osposobi, njegovu funkciju preuzme neki od drugih restorana MUP.

Na ovo pitanje odgovorio je načelnik Sektora za finansije gospodin Drago Bjelica saopštivši da jer restoran na Bežanijskog Kosi van funkcije iz opravdanih razloga (požar), da su radovi u toku, tačnije pri kraju i da će po okončanju tih radova biti otvoren.

  • Prekrivanje tetovaža

Ukazali smo i na još uvek aktuelno naređenje bivšeg komadanta Žandarmerije generala Milenka Božovića da pripadnici Žandarmerije prilikom angažovanja prekrivaju tetovaže. Postavili smo pitanje pravnog osnova za ovakvu zabranu, za šta nismo dobili odgovarajući odgovor, osim da je to naređenje još uvek na snazi i da je zabrana na osnovu tog naređenja, a da je smisao zabrane da pripadnici Žandarmerije prilikom postupanja zbog karakteristične tetovaže koja je izložena ne bi odali svoj identitet i na taj način potencijalno ugrozili svoju bezbednost.

Nismo bili zadovoljni dobijenim odgovorom, posebno u pitanju pravnog osnova, već smo predložili da, ukoliko je procena MUP-a da tetovaže treba prekrivati da se to uredi posebnim pravilnikom.

  • Zaštitna oprema – antifoni

Nikola Petrović je ukazao na još jedan značajan nedostatak i problem u Žandarmeriji – nedostatak obavezne zaštitne opreme – antifona prilikom izvođenja gađanja, uz napomenu da je obaveza nošenja antifona propisana naređenjem, kao i elaboratom gađanja. S obzirom na to da spadaju u zaštitnu opremu i da njihov nedostatak može ostaviti trajne posledice po zdravlje (sluh) policijskih službenika, koje opet na kraju košta, smatramo da je neophodno što pre odobriti nabavku antifona i iste dostaviti odredima žandarmerije.

Dobili smo odgovor da su članovi Radne grupe svesni ovog problema, ali da zbog nedostatka finansijskih sredstava, antifoni do kraja tekuće godine sigurno neće biti nabavljeni.

Predložili smo da, do nabavke dovoljnog broja antifona, postojeći koji su na ličnom zaduženju budu razduženi i da se podele policijskim službenicima prilikom gađanja. Sa predlogom se složio gospodin Bjelica saopštivši da će biti izdat nalog da se vidi koliko ukupno ima antifona, gde se nalaze, da se razduže sa ličnog zaduženja, a da se nakon toga podele odredima u skladu sa potrebama (gađanjima).

  • Zadržavanje pošte

Predsednik SSP Lazar Ranitović je ukazao na neprihvatljivu praksu u Žandarmeriji da se pošta upućena iz neke pisarnice izvan Žandarmerije (npr. iz SIV2) prema nekoj OJ ili prema nekom starešini u Žandarmeriji, zadržava u Komandi Žandarmerije i postavio pitanje po kom osnovu se to radi, odnosno po čijem naređenju?

Gospodin Divjak je rekao da od strane sindikata stiže prevelika količina pošte koja ometa redovan rad pisarnice i preporučio da sindikalni aktivisti međusobno opšte koristeći resurse Pošte Srbije, a ne resurse službene pošte MUP-a, navodeći da ako je neko pismeno upućeno nekom starešini u Žandarmeriji zadržano u Komandi Žandarmerije, onda za to sigurno postoji neki razlog, npr. ukoliko pismeno sadrži neke podatke koji zahtevaju proveru zakonitosti rada zaposlenih.

SSP je stava da niko ne može zadržavati poštu upućenu određenom adresatu, jer se na taj način obesmišljava pismeno i onemogućava komunikacija između predstavnika sindikata i predstavnika poslodavca. Slažemo se da ukoliko u dopisu ima elemenata da Komanda Žandarmerije, SUK ili tužilaštvo ispitaju određene navode da takav dopis mogu zadržati u cilju vršenja provera, ali da svakako adresatu moraju dostaviti bar fotokopiju dopisa. Takođe je neprihvatljivo da poštu kojom međusobno komuniciraju sindikalni predstavnici bilo ko otvara bez odgovarajće naredbe suda, jer se u suprotnom čini kriivično delo Povreda tajnosti pisma i drugih pošiljki iz člana 142. Krivičnog zakonika, uz napomenu da se u slučaju da ovo krivično delo učini službeno lice u vršenju službe, gonjenje preduzima po službenoj dužnosti.

  1. Nedostatak odgovarajućeg službenog vozila za rad s migrantima u PS Šid

Predsednik SSP Lazar Ranitović je članove Radne grupe upoznao da u PS Šid zbog kvara jedne marice, policijski službenici po trojicu migranata dovode do službenih prostorija putničkim vozilom, kojom prilikom dvojica policijskih službenika sede na vozačkom i suvozačkom mestu, a migranti na zadnjoj klupi, što je evidentno nebezbedno, posebno u svetlu najnovijeg događaja kada je migrant nožem povredio jednog meštanina.

Pomoćnik direktora policije Bogoljub Živković je odgovorio da ne postoji drugo vozilo (marica) koje bi moglo biti privremeno ustupljeno PS Šid.

  1. Nedostatak struje i vode u objektima karaule Gradskovo

Napomenuli smo da je policijski službenici u karauli Gradskovo nisu imali ni vodu, ali je na inicijativu SSP, u saradnji sa JKP „Vodovod“ Zaječar, realizoano vodosnadbevanje, doduše slabog pritiska. Ukazan je i na problem nedostatka struje u objektu, iako je struja sprovedena nadomak objekta, ali se ne može koristiti dok MUP ne potpiše ugovor sa EPS. U tom cilju apelovali smo da MUP hitno potpiše ovaj ugovor i policijskim službenicima omogući koliko-toliko humane uslove.


Rukovodstvo sindikata nije zadovoljno ishodom današnjeg sastanka niti postignutim rezultatima, odnosno odsustvom rezultata i bilo kakvim smislenim odgovorom članova Radne grupe, koji su velikom većinom na sastanak došli apsolutno nepripremljeni. U takvim uslovima, termin za sastanak u trajanju od samo pola sata, za sindikat koji broji hiljade članova, u sistemu sa mnoštvom problema i kršenja prava zaposlenih, kakav MUP jeste, svakako da nije doboljan za iole ozbiljniju razmenu argumenata. Apelujemo na Radnu grupu i gospodina Miličkovića da ubuduće održe kvalitetnije pripremne sastanke, kako su to inače i radili u jednom periodu, te da na sastanku budu spremni da pruže konkretne odgovore na unapred dostavljena pitanja.

Delegacije SSP na ove sastanke ne odlaze sa bombastičnim i uhu policajca prijatnim temama, kao što su povišica plate i udeljivanje jednokratne novčane pomoći, ili pak zidanje jeftinih stanova. Svesni smo da su to najveće muke svakog zaposlenog, ali smo još svesniji da Radna grupa nije mesto gde se ti problemi mogu da rešavaju. Populističke teme smo ostavili nekim drugim sindikatima a mi spremamo konkretna pitanja i imamo pravo da zahtevamo još konkretnije odgovore na njih.

 Šef službe za informisanje SSP
Mile Lazarević

SSP na granici u reonu Dimitrovgrada i Pirota

Regionalni centar prema Bugarskoj, 08.09.2016. godine, – Delegacija Sindikata srpske policije u sastavu Srđan Jovć, član Glavnog odbora SSP i Jelena Tasić, predsednica SG Bela Palanka, zajedno sa komandirom voda Interventne jedinice Policijske uprave Pirot Vladimirom Đorđevićem, obišla je naše kolege angažovane na obezbeđenju državne granice prema Republici Bugarskoj u reonu Regionalnog centra Dimitrovgrad.

Delegacija je posetila i uz skromne poklone obradovala naše kolege angažovane, zajedno sa pripadnicima Vojske Srbije, radi sprečavanja ilegalnog ulaska imigranata, u selu Gradinje, kasarnama u Dimitrovgradu i Pirotu, kao i na karauli Brebevnica. U razgovoru sa kolegama čuli smo već poznate probleme – loši uslovi u spavaonama, katastrofalno loši uslovi za održavanje osnovne higijene i problem ishrane jer se dnevna sledovanja uglavnom sastoje od suvih obroka. Na karauli Brebevnica ni nema tekuće vode, snabdevanje vodom je cisternama i buradima te je održavanje higijene skoro pa nemoguće.

Kolegama su tom prilikom, radi olakšavanja boravka na terenu, uručeni skromni pokloni, potrepštine za koji su oni unapred izrazili potrebe: voda, sok, kafa, kolači, sredstva za ličnu higijenu, sredstva za čišćenje… Te stvari će im svakako koristiti, ali se videlo da im sam dolazak naše delagcije i osećaj da neko od njima brine, znači mnogo više.

Policijski službenici angažovani na državnoj granici su pohvalili korektnu saradnju sa pripadnicima Vojske ali su izrazili i primedbe o tome da su vojnici bolje opremljeni od policajaca, kako osnovnom tehnikom tako i opremom za izvršavanje posebnih zadataka na terenu koje svakodnevno dobijaju od strane komande Vojske Srbije.

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević