Skip to main content

Autor: spp_admin

Dokle više, gospodo sudije???

Beograd, 08.11.2016. godine, – Sindikat srpske policije najoštrije osuđuje današnju presudu Apelacionog suda u Kragujevcu i javnosti ukazuje na nedopustivu praksu da napadači na policijske službenike redovno ostaju nekažnjeni.

Naime danas je pravosnažno oslobođen optužbe za pokušaj ubistva razbojnik i ubica u pokušaju, koji je sada već davne 2009. godine, prilikom izvršenja razbojništva u centru Novog Pazara, ispalio preko 70 metaka iz automatske puške, ranivši pri tome vlasnika zlatare, dvojicu policijskih službenika i jednog slučajnog prolaznika. Pri tome je taj isti izvršilac osuđen na 11 godina zatvora zbog razbojništva ali sud nije smatrao da ispaljenje 70 metaka predstavlja dovoljan dokaz za krivično delo teško ubistvo u pokušaju već ga je oslobodio tih optužbi.

Ovo je još jedna zaista skandalozna presuda, donesena nakon višegodišnje igre i „šetanja“ predmeta od suda do suda. Suočeni sa takvom neveselom praksom oslobađanja izvršilaca krivičnih dela, policijski službenici su se već navikli na ponižavajući tretman pred sudovima, ali ono što današnju presudu izdvaja iz mora drugih jeste činjenica da je oslobođen čovek koji je ranio četvoricu ljudi ispalivši pri tome više od 70 metaka automatskim oružjem u centru grada i da to za sud ne prestvalja pokušaj ubistva. O čemu se tu radilo? Da nije šenlučio na svadbi???

Sindikat srpske policije apeluje na ministra unutrašnjih poslova dr Nebojšu Stefanović da javno iznese svoj stav po ovom pitanju i srpskim policajcima kaže jasno i glasno – da li država Srbija ima nameru da zaštiti svoje čuvare!? Ali istinski, na delu, a ne samo deklarativnim izjavama posle napada ili na sahranam! Dosta nam je toga. Pozivamo ministra da podigne svoj glas a od Sindikata srpske policije će imati podršku i svu moguću pomoć na tom putu!

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

Podsetimo se kako su tada neki mediji preneli taj zaista nesvakidašnji događaj (Večernje Novosti): Rafali u ulici zlata!

Ono što se u ponedeljak, 07.12.2009. godine, oko 17.30 časova, događalo u centru Novog Pazara, u Sedmog jula, poznatijoj kao „ulica zlatara“, žitelji ovog grada do sada su mogli da vide samo u akcionim filmovima: ispaljeno je više od 70 metaka, tri osobe su ranjene, jedan razbojnik je uhapšen, drugi je u bekstvu. Ceo grad priča o trojici hrabrih policajaca koji su bez razmišljanja i trunke straha ušli u obračun sa do zuba naoružanim razbojnicima.
Sve je počelo oko 17.30 časova kada su u zlataru „Opal“ upala dvojica fantomkama maskiranih muškaraca od kojih je jedan bio naoružan automatskom puškom. Odmah su počeli da lome vitrine sa zlatom i kupe novac. Kada je vlasnik Safet Biševac pokušao da im se suprotstavi, u grudi i stomak ispalili su mu dva metka.
– Prolazio sam Ulicom sedmog jula, u jednoj od zlatara čuo sam viku, a potom i pucnjavu. Instinktivno sam potrčao ka obližnjoj Prvomajskoj ulici gde su stajala trojica policajaca, čuo sam da i neki drugi ljudi viču, „pljačka u zlatari“. Policajci su odmah potrčali prema „zlatarskom sokačetu“ gde se najpre čula galama, a potom i rafalna pucnjava – kaže jedan od očevidaca.
Prema mestu događaja krenuli su policajci Marko Petrović, Sead Selek i Rešad Mujanović koji su se na ulazu u zlataru „Opal“ sudarili sa razbojnicima Fikretom R. i Elvisom H. Fikret je u ruci držao uperenu automatsku pušku, a Elvis je u naručju nosio kasu sa novcem i izvesnu količinu zlatnog nakita. Kasnije se ispostavilo da je sve to vredelo oko 16.000 evra.
Na povike policajaca da baci oružje, Fikret R. je uzvratio rafalnom. Ranio je policajca Mujanovića u ruku. Kada je pao, njegov kolega Selek ga je, pod kišom kuršuma, odvukao u jednu od zlatara, u jednom trenutku policajac Marko Petrović se bacio na Elvisa H. oborio ga, odvukao iza jednog vozila i sve vreme ga je sa pištoljem uperenim u glavu držao da ne pobegne.
Jedan metak pogodio je u nogu prolaznika Mirsada Ć. Policajci Selek i Mujanović ponovo su pokušali da sustignu Fikreta R. koji se pucajući na njih povlačio ka Tiršovoj ulici gde ga je čekalo unapred pripremljeno vozilo „reno klio“ kojim je uspeo da pobegne.
– Svi smo još u šoku – priča jedan od očevidaca i naglašava da tog trenutka za policajce nastaje nova nevolja.
Iz radnji je izašlo nekoliko vlasnika zlatara, a okupili su se i brojni građani. Želeli su samo jedno – da linčuju razbojnika Elvisa H. koga je policajac Marko Petrović još čvrsto držao.
– Nekoliko građana uspelo je da ga udari, ali policajci su dobili pojačanje i sprečili linč – dodaje ovaj Novopazarac.
U novopazarskoj Područnoj policijskoj upravi u utorak nisu hteli da komentarišu događaj, ali su nam rekli da su ponosni na svoje pripadnike koji su pokazali neverovatnu upornost, profesionalnost i hrabrost. Razbojnik Fikret R. je u bekstvu, naoružan je, a moguće je da je i ranjen. Gotovo je sigurno da je tokom pljačke nosio pancir. Ne zna se da li su napadači imali i saučesnike. Istraga se nastavlja.

KOMPLIKOVANE OPERACIJE
Teško ranjeni vlasnik zlatare „Opal“ Safet Biševac u utorak je ponovo operisan u novopazarskom Zdravstvenom centru. Kako su nam rekli direktor Centra dr Avdo Ćeranić i hirurg dr Izet Tutić, njegov život nije u opasnosti, a zdravstveno stanje je i dalje teško. Policajac Rešad Mujanović i prolaznik Mirsad Ć. se oporavljaju od zadobijenih povreda. Ranjenog policajca najverovatnije očekuje i komplikovana operacija.

DOSIJEI
Fikret R. i Elvis H. od ranije su poznati policiji zbog više krivičnih dela koja su počinili. Fikret R. iza sebe već ima razbojništva i sukobe sa policijom, a Elvis H. je krivično gonjen zbog krađa i tuča. Postoje indicije da su u zlataru „Opal“ upali drogirani.

O tom zločinu pisali su i drugi mediji:

Uhapšen razbojnik koji je opljačkao zlataru u Novom Pazaru
Krvavi epilog pljačke u Novom Pazaru

Sindikat danas (2): kako unaprediti sindikalni rad?

U današnje vreme ljudima je sve teže i da zamisle da neko nekome pomaže tek tako i bez zadnjih namera. Teško im je da poveruju u to da se neko bavi sindikalnim radom nesebično. Uobičajena sumnja je da sindikalni aktivisti imaju neki interes, najčešće misli idu ka tome da oni – sigurno dobijaju novac za taj rad ili imaju dodatne pogodnosti, bliski su rukovodstvu poslodavca pa će to iskoristiti za napredovanje, itd. Ma šta tu ima da se misli? I zašto baš da im pomognemo u ostvarivanju ličnih ambicija. Mi ćemo dobiti šta?

Teško je ljudima da shvate i prihvate činjenicu da je neko spreman da žrtvuje miran život i slobodno vreme da pokuša promeniti na bolje sistem iznutra, da taj neko tek tako izabere težak put umesto da okleva i čeka bolja vremena ili jednostavno da se prepusti sudbini.

A u stvari, ne treba tu mnogo da se  misli. Ako smatramo da postoji potreba da naša prava i naši radnički interesi budu zaštićeni, trebalo bi da i sami aktivno učestvujemo i „uzmemo stvar u svoje ruke“. Da sami odlučimo koji ljudi će da nas predstavljaju. Da to omogućimo ljudima koji nam ulivaju poverenje, da deluju i govore u naše ime i da im damo punu podršku. Moramo zauvek ostaviti iza nas vreme kada su ljudi na takve pozicije imenovani putem formalnih ili unapred režiranih izbora. Ne treba prepustiti bilo kome da glasa i odlučuje u naše ime. Tek ako aktivno učestvujemo u radu sindikata i izboru rukovodstva, tada imamo i moralno pravo da kritikujemo izabrane, da im tražimo polaganje računa ali i ostavke ukoliko ne opravdaju naše poverenje.

Vreme je da i MUP shvati ono što uspešni poslodavci odavno znaju – da efikasne sindikalne ili profesionalne organizacije mogu da budu izuzetno korisne za bilo kog poslodavca, jer preko njih dobija pravu povratnu informaciju ne/zadovoljstva radnika. Informaciju neiskrivljenu strahom, neopterećenu bolesnom zavisnosti i ulizištvom ili pak naglašeno stegnutu zbog hijerarhijske strukture. Ova vrsta odnosa često može sačuvati neku organizaciju od kolapsa, izazvanog odvajanjem rukovodstva od realnosti, preteranim otuđenjem rukovodstva od zaposlenih.

Mogućnosti koje pruža sindikalno i drugo udruživanje ne koriste se dovoljno efikasno u našoj zemlji, tu smo jako daleko od željenog u poređenju sa zemljama sa razvijenim civilnim društvom. Stiče se utisak da se tradicionalni sindikati i profesionalne organizacije, velike sindikalne centrale u Srbiji, ali i reprezentativni sindikati u MUP, uglavnom održavaju na inerciji članstva iz prošlosti, koje se sve više i više smanjuje. Imamo i mnogo novih malih sindikata koji, podsticani razočarenjem i nezadovoljstvom ili pak od strane poslodavca, niču svakodnevno, ali tu ipak nema dovoljno novih ideja, sindikata spremnih da ponude alternativu. Čast izuzecima.

Ipak, postoje razlozi za optimizam, jer vidimo više pozitivnih rezultata proisteklih iz privremenog ili trajnog udruživanja. Zaposleni u javnom sektoru, pa i MUP, u poslednjih nekoliko godina izgleda da doživljavaju sudbinu onih koji rade u privatnom i potreban im je snažan i dobro organizovan sindikat. Sindikat srpske policije dokazao je da je u stanju da pokaže da u MUP rade živi ljudi, građani Srbije sa imenom i prezimenom, a ne samo anonimni brojevi. Nadamo se da će taj trend da se u budućnosti nastavi i proširi!

Uprkos određenim ograničenjima u ostvarivanju prava na slobodu udruživanja u MUP-u (naročito u pogledu sprovođenja efikasnih štrajkova), i dalje ima dovoljno mehanizama da utičemo i štitimo interese zaposlenih putem protesta, javnih kampanja, tužbi sudovima zbog nezakonitih odluka i slično. Naravno, osnovni uslov za sve to jeste aktivna podrška članstva. I ukprupnjavanje sindikalne scene!

Vremena se menjaju i zahtevaju se novi odnosi sa javnošću i sa članstvom, što zauzvrat zahteva reformu celokupnog sindikalnog pokreta. Neizbežne su bolne reforme svih sindikata, ali one generalno moraju imati blagotvoran efekat ako se pravilno sprovedu, a to se ne može desiti bez saradnje ljudi koji su svesni problema u potpunosti. Sindikati se moraju odreći nekih ljudi koji su godinama svojevrsni sindikalni fikusi, ljudi koji godinama obavljaju određene odgovorne funkcije u sindikatima bez ikakvih rezultata u radu. Savremeni oblici organizacije sindikata ne smeju da dozvole postojanje funkcionera koji su samo nemi  posmatrači već svi moraju biti aktivni učesnici i davati adekvatan doprines.

Sindikat srpske policije od svog osnivanja bio je lider u inovacijama u radu, pristupima rešavanju problema, predlagali smo rešenja, često i nepopularna, ali svrsishodna i efikasna. Sve više i više ljudi počinje da shvata neophodnost primene takvog pristupa radu sa članovima, rešavanju problema, neophodnost približavanja i izgradnji poverenja i saradnje sa organizacijama civilnog društva i nezavisnim državnim organima, tako da nema sumnje da će u našem sindikatu biti dovoljno ljudskog kapaciteta za sprovođenje neophodnih reformi i vraćanja sindikalizma u MUP na „pravi put“!

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

Sindikat danas(1): zašto biti član?

Nikada nije bilo više dilema nego što je to slučaj danas – da li su sindikati i drugi slični oblici udruživanja uopšte dobra ili loša stvar za zaposlene? Svi poslodavci, u različitim oblastima, svojski zastupaju savremenu tezu da sindikati ništa korisno ne rade već koče reforme, a samim tim i ekonomski i svaki drugi razvoj.

Poslodavci ponekad tvrde da ih sindikalne vođe ucenjuju i prete im nepotrebnim udarima i tako sebi neovlašćeno obezbeđuju dodatni prihod ili druge koristi.

Svedoci smo postojanja i takvih sindikalnih lidera koji pokazuju životni standard u neskladu sa svojim osnovnim zanimanjima – nastavnici, rudari, poštanskih radnici, policajci itd. Svedoci smo i meteorskih karijernih uspona pojedinih sindikalnih lidera! Na neka lica prvih ljudi sindikalnih organizadžija navikli smo tako dugo da ih uzimamo zdravo za gotovo, kao da su rođeni i da će uvek biti sindikalci. Najveće i najstariji organizacije među njima imaju moćne elemente korporativne strukture.

Nekada je to opravdano, nekada ne, ali na sindikate po difoltu pada kritika, slično kao na političke partije – da ništa korisno ne rade i nikome ne pomažu, osim ličnom interesu malog kruga ljudi bliskih njihovim liderima.

Dakle, nameće se zaključak da su oni zapravo štetni oblici udruživanja zaposlenih?

Međutim, ljudsko pamćene generalno je kratko, a sećanje na istorijske momente izgleda još kraće i lako se zaboravlja da većina prava koja uživamo danas nisu oduvek bila tu i da su osvajana u nekoj ranijoj fazi, često uz cenu ozbiljnih žrtvava, protesta, štrajkova, otpuštanja sa posla. To ne znači da ta prava ne mogu vrlo lako biti izgubljena. Jesmo li brzo zaboravili blisku prošlost kada smo radili i preko 250 sati mesečno? Bez uvećanja za noćni rad, prekovremeni rad, rad na dan državnih i drugih praznika… Da li je tako brzo izbledelo sećanje na maltretiranje policajaca od strane nadobudnih starešina i kažnjavanje umanjenjem plate bez povoda i bez prava na žalbu?!

Prava su izborena teškom mukom a lako ih možemo izgubiti i zbog toga svako od nas mora da bude spreman, da lično učestvuje u zaštiti svojih prava i legitimnih interesa. Ako nismo spremni da damo sve od sebe, ne možemo ni da očekujemo dobijanje željenog rezultata. Kada nemamo dovoljno snage da se sami odupremo, ona se stiče udruživanjem – formalnim ili ne. Srećom, uvek postoji mogućnost da udružimo snage sa ljudima koji se bore za iste ciljeve i zajedničkim naporima postignemo željeno. Izbor je samo naš lični.

U većini slučajeva, međutim, ljudi shvate ovu mogućnost, na drugačiji, teži način. Tek u, po njih lično, teškom trenutku, kada su im direktno ugrožena prava ili interesi, odlučuju da se pridruže velikoj i jakoj grupi. Pa čak i tada, kada se nešto tako desi i odluče se za pridruživanje sindikatu, brinući samo o sebi, neki od njih i tada žele da ostanu anonimni i ne podlegnu ni minimalnom riziku.

No, to ih ne lišava prava da kritikuju one koji pokušavaju da učine nešto za opšte dobro. To ih ne sprečava da postave pitanje „Šta je to sindikat uradio za njih?“. Zaboravljaju da sindikat nije neka otuđena organizacija, strano tkivo na telu zaposlenih, već smo sindikat svi mi zajedno.

Sindikat je jak onoliko koliko smo složni i koliko su aktivni i na borbu spremni svi njegovi članovi!

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

Deluju li vam zabrinuto za sudbinu radnika?!

SSP izradio i dostavio svoj Predlog pravilnika o psihološkoj pomoći

Beograd, 31.10.2016. godine,- Stručni tim Sindikata srpske policije izradio je i dostavio predlog Pravilnika o psihološkoj pomoći i psihološkoj zaštiti zaposlenih u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Kao što je već poznato, rukovodstvo MUP-a, iz nama neshvatljivih razloga, odbilo je da predstavnike SSP uključi u rad Radnih grupa za pripremu predloga sedam pravilnika koje je ministarstvo, u skladu sa Zakonom o policiji, u obavezi da donese.

Posebnu zanimljivost daje činjenica da su odbili i samo naše prisustvo sastancima u svojstvu posmatrača, nemog svedoka stavova i zalaganja i predstavnika poslodavca ali i reprezentativnih sindikata. Da li su nešto želeli da sakriju i šta su nam pripremili videćemo vrlo brzo jer je rok za izradu predloga uskoro ističe.

Rukovodstvo Sindikata srpske policije nije želelo da naš sindikat ostane po strani, da se prepustimo sudbini i sačekamo, sigurni smo, lošeg i restriktivnog predloga pravilnika pa da onda likujemo i kritikujemo ga. Naprotiv, kao i uvek do sada, preduzeli smo korake da predupredimo donošenje lošeg pravilnika te smo izradili našu verziju u kojoj psiholozi dobijaju pravu ulogu – zaštitnika psihološkog zdravlja policijskih službenika i ostalih zaposlenih, za razliku od predloga Radne grupe, za koji sa sigurnošću možemo očekivati da će psiholozima nameniti ulogu „batine“ za zaposlene!

Dopis predsedniku Radne grupe prenosimo u celosti, dok tekst našeg predloga pravilnika možete pogledati i „skinuti“ sa donjeg linka:

„Gospodin Zvezdan Radojković, pomoćnik direktora
(predsednik radne grupe)

Predmet: Predlozi Sindikata srpske policije za tekst pravilnika kojim se propisuju kriterijumi i način postupanja u pružanju psihološke pomoći

Poštovani,
budući da ste rešenjem ministra, br. 6579/16-2 od 18.08.2016. godine, imenovani za predsednika Radne grupe za izradu teksta pravilnika kojim se propisuju kriterijumi i način postupanja u pružanju psihološke pomoći, dostavljam vam predlog pravilnika koji je izradio Sindikat srpske policije.

S obzirom na činjenicu da ministarstvo nije dozvolilo učešće našeg sindikata u radu Radne grupe kojom predsedavate, u situaciji smo da nemamo uvid u to dokle ste stigli sa izradom teksta predloga pravilnika, čak ni da li ste uopšte započeli rad, bilo bi bespredmetno da vam dostavljamo sugestije i predloge koje biste mogli da iskoristite i implementirate u tekst predloga pravilnika, mada bi to bilo praktičnije i svrsishodnije, a nama svakako jednostavnije.

Stoga je stručni tim SSP pripremio predlog kompletnog pravilnika i ovom prilikom ga dostavljamo. U pripremi predloga kontaktirali smo sa kolegama iz policija nekoliko evropskih zemalja, uvažili smo njihova iskustva iz praktične primene njihovih pravilnika i sve to implementirali u naš predlog koji imate pred sobom.

Smatramo da ste dužni da ovaj predlog pregledate, analizirate i iskoristite, ne radi zadovoljenja sujete rukovodstva SSP, već isključivo u interesu svih zaposlenih u MUP, kojim smo se i vodili prilikom odluke da predlog izradimo uprkos nerazumnom stavu MUP da nas isključi iz svih faza donošenja i usvajanja pravilnika koji se tiču radno-pravnog statusa i interesa zaposlenih, čime je direktno prekršen Zakon o radu a naš sindikat doveden u podređen položaj.

Molimo Vas da nas izvestite da li ste uopšte uzeli u razmatranje naš predlog, a ako niste da nam navedete razloge za to.

Ovde možete pogledati tekst predloga:
Predlog Pravilnika o psihološkoj pomoći i psihološkoj zaštiti zaposlenih u  ministarstvu unutrašnjih poslova

Zamenik predsednika SSP
Mile Lazarević

Povećanje plate ili vraćanje dela uzetog?

Beograd, 30.10.2016. godine, – Nakon što je, na današnjoj konferenciji za medije, predsednik Vlade Srbije, gospodin Aleksandar Vučić, obavestio javnost o rezultatima pregovora sa delegacijom Međunarodnog monetarnog fonda i izneo podatke o visini uvećanja plata zaposlenih u državnom sektoru, nameće se nekoliko zaključaka ali nekoliko pitanja i dalje ostaje otvoreno.

Premijer Vučić je naglasio i to kako je vodio „veliku borbu“ sa MMF-om oko povećanja plata za pripadnike vojske i policije, da je postojalo veliko protivljenje pomenutih koji smatraju da su policajci već „preplaćeni“ i da je umalo došlo i do prekida razgovora baš zbog sporenja oko zaposlenih u Ministarstvu unutrašnjih poslova i našeg prava na normalan život.

Članovi i rukovodstvo Sindikata srpske policije nemaju razloga da ne veruju da je zaista tako i bilo i na tom zalaganju iskreno se zahvaljujemo gospodinu Vučiću, mada je to svakako u opisu njegovog posla – obezbeđivanje uslova za dostojanstven život građana Srbije, među kojima smo i mi „ozloglašeno preplaćeni policijski službenici“!

Ipak, ne možemo da ne primetimo da je na delu samo privid uvećanja plate zaposlenima u MUP, a da je ovo, u stvari, najava vraćanja još jednog dela oduzetog. Podsećanja radi, zaposlenima u MUP je krajem leta i početkom jeseni 2014. godine plata umanjena dva puta i da je zbog toga usledio masovni štrajk. Tom prilikom smo svi ostali bez oko, u proseku, 15% naših zarada, najpre kroz umanjenje čuvene „desetke“ a onda i linearno umanjenje od 10%. Štrajk nažalost pamtimo po lošem – jedan reprezentativni sindikat ga je aktivno opstruisao a drugi kasnije izdao.

Danas na delu imamo najavu vraćanja dela oduzetog, nakon januarskih 2%, uskoro ćemo dobiti dodatnih 5% uvećanja osnovice plate, ali je to i dalje daleko od nivoa plata koje smo imali u avgustu 2014. godine. Svesni smo finansijskih teškoća države, nezavidnog platnog bilansa i restriktivnog državnog budžeta, ali ovo je istina koju ne smemo da prećutimo – nema ovde realnog povećanja plate već samo ublažavanja početnog umanjenja. O dvogodišnjoj inflaciji i uvećanju životnih troškova, kao i o naknadni ukupno oduzetog za dve godine, niko i ne razmišlja osim policajaca samih.

Premijer je u obraćanju javnosti najavio i jednokratnu linearnu pomoć svim penzionerima u iznosu od pet hiljada dinara. Svoje, ranije dato, obećanje koje su nam prezentovali reprezentativni sindikati (doduše PSS je govorio o 20.000 a NSP o upola manjoj sumi) o jednokratnoj pomoći zaposlenima u MUP danas nije spomenuo. Ostaje nejasno da li je zaboravio na obećanje ili mu ispunjenje nisu dozvolili predstavnici MMF-a. A možda obećanja nije ni bilo već su nas reprezentativni sindikati, kao i mnogo puta do sada, jednostavno obmanuli?!  

Takođe, zaboravljeno je i da su umanjenjem visine naknade za rad na terenu, odnosno iznosa dnevnice, na mizernih 150 dinara dnevno, direktno pogođeni policijski službenici koji rade u teškim uslovima na održavanju javnog reda i mira i sprečavanju eskalacije nasilja i kriminala. Taj rad i rizik koji sa sobom nosi je podcenjen i nepravedno doveden u istu ravan sa klasičnim službenim putovanjima birokrata i administracije. Naš rad nije „službeno putovanje“. Mi ne „putujemo“, već obavljamo najsloženije i najteže terenske poslove i zadatke u cilju očuvanja bezbednosti Republike Srbije i njenih građana. Verujemo da povećanje iznosa dnevnica za policijske službenike na neoporezovani iznos od 2.201 dinar ne bi bio preveliki zalogaj za budžet države Srbije i da to treba uraditi što hitnije.

Sve u svemu, ovo uvećanje mesečnog primanja svima će nam dobro doći premda ni iz daleka nije dovoljno da policijskim službenicima obezbedi uslove dostojne za život čoveka. Još jednom je potvrđena navika države da od policijskih službenika i svih zaposlenih u MUP očekuje najveće žrtve, da ih bez oklevanja i dobije, a da prilikom „vraćanja duga“ budemo skrajnuti ili u potpunosti zaobiđeni!

Zamenik predsednika SSP
Mile Lazarević

 

Pirotehničari zaslužuju mnogo više!

Jedno od relativno novih i manje poznatih zanimanja u ministarstvu unutrašnjih poslova jeste radno mesto klasifikovano kao „poslovi zaštite od neeksplodiranih ubojnih sredstava“. Ti poslovi su prema Zakonu o vanrednim situacijama i Uredbi o zaštiti od neeksplodiranih ubojnih sredstava (u daljem tekstu: NUS) u nadležnosti Sektora za vanredne situacije MUP R Srbije.

Da bi svima bilo jasno o kojim ljudima ovde govorimo, reći ćemo kratko i jasno: demineri ili pirotehničari! Oni pripadaju Odeljenju za NUS, Uprave za civilnu zaštitu SVS-a i organizovani su u timove u Beogradu, Nišu, Kragujevcu i Novom Sadu. Njihovo angažovanje na terenu podrazumeva preuzimanje eksploziva i sredstava za iniciranje iz magacina, prevoz do mesta pronalaska NUS, uništavanje NUS detonacijom na licu mesta ili trasport do privremenih mesta predviđenih za uništavanje. O angažovanjima na pretragama terena radi pronalaska zakopanih NUS, te otkopavanju ili pak zakopavanju pronađenih sredstava, radu u raznim meteo uslovima, na njivi, u šumi…, ne treba ni govoriti, to je već tehnički deo posla koji se od njih očekuje da odrade rutinski, mada u ovom poslu ne sme da bude rutine niti se potrebno znanje stiče u školama. To je visokorizično zanimanje za čije uspešno obavljanje škola nije dovoljna – potrebno je dugogodišnje iskustvo i učenje od starijih u tom poslu, neophodna je hladna glava, visoka koncentracija i mirne ruke!

I motivacija!!! Ipak je reč o zanimanju u kojem se greši samo jednom!

Broj ljudi unus ovoj službi je jako mali, radi ih svega devetorica u celoj Srbiji, u proseku imaju po stotinak celodnevnih angažovanja na terenu! Od toga su dvojica pripadnica Vojske Srbije pridodati na ispomoć MUP. Potreba za novim svežim snagama je velika! Neophodno je odmah dovesti nove, mlade ljude, koji treba da nauče zanat uz već prekaljene pirotehničare, ali nažalost, odziv i interesovanje za ovo izazovno ali i jako rizično zanimanje su jako mali. Osnovne plate zaposlenih na ovim radnim mestima su u rangu plata običnih policijskih službenika, a moramo priznati da to i nije baš logično. Ukoliko su prilikom određivanja visine uvećanja radnog staža uvaženi svi rizici konkretnog radnog mesta i pravilno određeno uvećanje od 6 meseci na godinu dana, ostaje nejasno zašto taj rizik nije vrednovan i prilikom određivanja koeficijenta plate. Da li je tom prilikom presudila sujeta pojedinih načelnika u Sektoru ili Upravi, pa je odlučujući faktor bio „ne mogu oni da imaju veće platu od mene, ipak sam ja načelnik“!

Da li je potrebno naglašavati činjenicu da pirotehničari za celodnevni rad na terenu, u visokorizičnom poslu, kao naknadu dobijaju dnevnicu u čuvenom iznosu od celih 150 dinara?! Da li je onda čudno što novi ljudi ne dolaze, a stari gledaju kuda da pobegnu glavom bez obzira?!

Problem sa naknadom za pirotehničare i njihovu izloženost velikom riziku prilikom angažovanja na terenu elegantno je rešen u Vojsci Srbije – odlukom ministra definisana je „Pirotehnička naknada“ i ona trenutno iznosi 4.400 dinara po danu. Naravno, uz to sledi i poseban dodatak za ishranu na terenu ali i ograničenje efektivnog rada u direktnom kontaktu sa NUS na 5 sati dnevno! Ima li potrebe za pojašnjenjem ovih mera?

Sindikat srpske deminerpolicije smatra da je, zbog svega iznetog, neophodno hitno donošenje odluke ministra kojom bi ovoj kategoriji zaposlenih bio uvećan iznos dnevnice, odnosno naknade za angažovanje za rad sa NUS. Smatramo da rad na poslovima sa migrantima svakako nije rizičniji od posla sa neeksplodiranim ubojnim sredstvima, a da je broj ljudi na ovim radnim mestima, kao i broj njihovih angažovanja na terenu, takav da uvećanje naknade ne bi trebalo da predstavlja nepremostivu finansijsku prepreku za MUP.

U posebnom dopisu ministru zahtevaćemo poštovanje ravnopravnosti zaposlenih u različitim državnim organima i poštovanje principa koji govori o tome da isti rad treba da bude jednako vrednovan i plaćen! Tražićemo da ministar dr Nebojša Stefanović donese posebnu odluku kojom će ispraviti navedenu nepravdu učinjenu ovim ljudima. Odluku kojom će uvesti posebnu naknadu za njihov terenski rad, pojačanu ishranu na terenu i poštovanje ograničenja dužine trajanja efektivno rada sa NUS.

Verujemo da će ministar imati razumevanja i svesti da će takvom odlukom sprečiti izumiranje ovog zanimanja u MUP. A potreba za ovim zanimanjen nikada neće prestati s obzirom na burnu ratnu prošlost naše zemlje i činjenice da smo samo u poslednjih stotinak godina imali nekoliko ratova i bombardovanja.

Šef službe za informisanje SSP
Mile Lazarević

Šta uraditi da privremeni premeštaj ne postane trajni?

Povodom uočene pojave da se u pojedinim Policijskim upravama naređenjem načelnika policijske uprave pojedinim policijskim službenicima nalaže da obavljaju poslove drugog radnog mesta, pri tom rečene naredbe nemaju vremensko ograničenje (naređenje ostaje na snazi dok postoji potreba službe), pravni zastupnik Sindikata srpske policije gospodin Nikola Perović, daje sledeće mišljenje:

Određivanje drugog mesta rada policijskom službeniku na osnovu naređenja starešine – pravni stav

1.Naredbom rukovodioca organizacione jedinice MUP-a moguće je odrediti, odnosno naložiti policijskom službeniku da obavlja poslove koji nisu u opisu radnog mesta (Rešenjem nadležnog organa raspoređen je na jedno radno mesto a rukovodilac mu nalaže obavljanje poslova drugog radnog mesta za koje ispunjava uslove i u istom statusu), shodno odredbi čl. 20 Zakona o državnim službenicima („Sl. glasnik RS“, br. 79/2005, 81/2005 – ispr., 83/2005 – ispr., 64/2007, 67/2007 – ispr., 116/2008, 104/2009 i 99/2014), koja odredba kazuje:

„Privremeni rad na poslovima koji nisu u opisu radnog mesta
Član 20
Državni službenik dužan je da, po pismenom nalogu pretpostavljenog, radi i poslove koji nisu u opisu njegovog radnog mesta ako za njih ispunjava uslove, zbog privremeno povećanog obima posla ili zamene odsutnog državnog službenika.
Vrstu i trajanje poslova određuje pretpostavljeni pismenim nalogom, najduže na 30 radnih dana.
Poslovi mogu da traju i duže od 30 radnih dana ako je potrebno da državni službenik na položaju zameni drugog ili ako na položaju ne radi niko.“

Iz citirane zakonske odredbe jasno proizilazi da je vreme obavljanja poslova na osnovu pisanog naloga pretopstavljenog ograničeno na 30 dana (osim za položaje) kao i da su uslovljeni alternativno postavljenim razlozima kao što su povećanje obima posla ili odsustnost državnog službenika. Pravna priroda alternativno postavljenih razloga koji opravdavaju ovakvo postupanje pretopstavljenog je takva da naredba, kojom se nalaže obavljanje poslova koji nisu u opisu radnog mesta policijskog službenika, zahteva određeno obrazloženje kako bi se policijskom službeniku dali jasni i precizni razlozi zbog kojih je dužan da obavlja poslove koji nisu u opisu njegovog radnog mesta. Takođe, jasno je da je ovakvo obavljanje poslova ograničeno u svom trajanju na 30 dana te ne postoji zakonski osnov koji bi opravdao stav da naredba ostaje na snazi dok postoji potreba službe. Ovo ujedno predstavlja i izigravanje cilja zakonske norme za koju je evidentno da se ima primeniti u izuzetnim slučajevima uz ispunjenje zakonom propisanih uslova.

2.Dalje,odredbom čl. 200 Zakona o policiji („Sl. glasnik RS“, br. 6/2016) uređena je materija upućivanja u drugu organizacionu jedinicu:

„Uslovi za upućivanje u drugu organizacionu jedinicu
Član 200
Upućivanje, u smislu ovog zakona, predstavlja privremenu promenu posla – bez promene radnog mesta, ucilju obavljanja konkretnog službenog posla ili zadatka na određenom radnom mestu, gde se od upućenog lica zahtevaju posebne stručne, organizacione i druge sposobnosti.
Upućivanje zaposlenog može se izvršiti jedanput samo uz njegovu prethodnu saglasnost.
Upućivanje traje najduže godinu dana ili dok traju okolnosti koje su ga uzrokovale.
Rešenjem o upućivanju utvrđuju se prava i obaveze proistekle iz upućivanja.
Pravila o upućivanju policijskih službenika propisuje ministar.“

Dakle, iz rečene odredbe proizilazi da se upućivanje može izvršiti isključivo rešenjem a kako su sastavni delovi rešenja o upućivanju, između ostalog, i poukao pravnom sredstvu, to bi policijski službenik imao pravo na izjavljivanje redovnog pravnog leka protiv takvog rešenja. Ovaj vid određivanja obavljanja poslova podrazumeva konkretan zadatak kao i da pri tom zaposleni ima posebne stručne, organizacione i druge sposobnosti koje su potrebne za izvršenje takvog zadatka, što dalje implicira da je i u ovom slučaju potrebno posebno obrazložiti rešenje kojim se policijski službenik upućuje u drugu organizacionu jedinicu. Na osnovu rečenog, mišljenja sa m da naredba pretpostavljenog kojom se policijskom službeniku nalaže obavljanje poslova drugog radnog mesta, bez vremenskog ograničenja i adekvatnog obrazloženja nije u skladu sa rečenom odredbom zakona.

3.Takođe, u slučajevima kojima se naredbom pretpostavljenog policisjkom službeniku nalaže obavljanje poslova drugog radnog mesta, primećeno je da naredba nosi klasifikacioni broj 112 jedinstvene klasifikacije predmeta po materiji Uputstva o kancelarijskom poslovanju organa državne uprave („Sl. glasnik RS“, br. 10/93, 14/93 – ispr. i 67/2016) koji klasifikacioni broj obuhvata sledeću materiju:

Zasnivanje radnog odnosa i kretanje u službi
– radni odnosi (na neodređeno vreme, na određeno vreme, prethodna provera radne sposobnosti)
– dopunski radni odnosi
– ugovorni odnosi
raspoređivanje na poslove odnosno radne zadatke
– izbori profesionalnih funkcionera, sudija, sudija za prekršaje
– imenovanje
– izbor poslovodnog organa
– svečane izjave

Kako se raspoređivanje državnih službenika vrši odgovarajućim rešenjem nadležne organizacione jedinice to se podrazumeva i pravo zaposlenog na izjavljivanje pravnog sredstva protiv rešenja o raspoređivanju, međutim u konkretnom slučaju izostaje pouka o pravnom sredstvu, što je sporno sa stanovišta citiranih zakonskih i podzakonskih odredaba.

4. Iz razoga svega rečenog, a posebno imajući u vidu citirane odredbe Zakona, mišljenja sam da izdavanje naredbe policijskom službeniku da obavlja poslove drugog radnog mesta u neodređenom trajanju i bez obrazloženja u kome bi se naveo razlog i okolnosti kojima se opravdava izdavanje naredbe, nije u saglasnosti sa zakonskim normama te da je potrebno da rukovodioci MUP-a preduzmu potrebne radnje kako bi se postupanje u ovakvim slučajevima upodobilo zakonskim noramama.

Dakle, sve koleginice i kolege koji imaju ovakav problem – da su raspoređeni na obavljanje poslova drugog radnog mesta, bilo iz „vaspitno-disciplinskih razloga“, bilo iz njima nepoznatih razloga, mogu da se obrate SSP i naš pravni tim će preduzeti neophodne mere da se ta nepravda i bezakonje otkloni!

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

SSP – sam protiv svih

Svakodnevno na adresu Sindikata srpske policije pristižu mnogobrojni zahtevi za pomoć sa problematikom iz radno-pravnog odnosa. U skladu sa internim aktima sindikata, poštujući hijerarhiju i u saradnji sa svojim aktivistima na terenu pokušavamo svim dozvoljenim sredstvima pomoći kolegama i kolegenicama. Prioritet u ovakvim i sličnim stvarima dajemo svojim članovima, koji odvajajući 1% od teško zarađene plate, članarinom omogućavaju nesmetano funkcionisanje sindikata. Međutim paradoks u svemu ovome je da u poslednje vreme imamo više molbi i zahteva za pomoć od strane ostalih zaposlenih – članova drugih sindikata, nego od svojih članova. Vodeći se moralnim načelima, da smo pre svega ljudi „u istom košu“, Sindikat srpske policije izlazi u susret i pomaže im, ali  do određenih granica. Zašto  baš tako?

Pod određenim granicama smatramo uložena sredstva i napore da pomognemo članovima ostalih sindikata, jer nam se oni i najviše obraćaju. Ta sredstva zavise od više faktora: problematike, troškova i vremena.

  1. Problematika – prioritet imaju  članovi SSP, pa tek ostali;
  2. Troškova – u ovakvim slučajevima, gde se radi o članovima drugih sindikata koji iz nekog razloga ne žele da pristupe SSP, čak i kada im pomognemo, ulažemo minimalna novčana sredstva upravo iz tog razloga;
  3. Vremena – u zavisnosti od slobodnog vremena aktivista koji već rešavaju probleme svojih članova i minimalnih uloženih novčanih sredstava. U ovakvim i sličnim slučajevima, za razliku od ostalih sindikata, Sindikat srpske policije nikada nije postavljao uslov potpisivanja pristupnice, već je određivao prioritete u rešavanju. A prioriteti će uvek biti naši članovi.

Koristimo ovu priliku da iskažemo razočaranje načinu pristupa pojedinih kolega i kolegenica kojima pomognemo, rešimo određeni problem, gde pre svega reprezentativni sindikati nisu mogli ili hteli da reše, a oni nam okrenu leđa i tako u krug. Ovakvo njihovo ponašanje je jedan od nekoliko bitnih uticajnih faktora zbog kojih se nalazimo u ovoj teškoj situaciji. Nije im bila dovoljna analiza rizika, da se osveste i trgnu iz zimskog sna. A svi dobro znaju da se Sindikat srpske policije najoštrije suprotstavio poslodavcu i najviše uticao na njen krah, čak po cenu dobijanja dugo čekane reprezentativnosti. Dok je u isto vreme jedan reprezentativni sindikat podržao otpuštanje zaposlenih i kočio nas u borbi – SLIKA.

Setimo se samo kako su nas uveravali da su suhomesnati proizvodi proizvođača „Đurđević“ kvalitetna hrana, prve kategorije i čak u komentarima na javnoj fejsbuk stranici SSP komentarisali kako na „ovakav način hoćemo da pridobijemo članstvo“. Naravno, i tu smo dokazali naše sumnje, i uz pomoć zaposlenih sa terena povukli ovog sumnjivog dobavljača. Njegovo mesto zauzeo je kvalitetan i pouzdan „Zlatiborac“. Kako bi jedan reprezentativni sindikat prikrio svoj nerad i greške, koristeći demagogiju, hvalio se na sva zvona kako je to njihov uspeh, jer se jedan njihov aktivista, inače po službenoj dužnosti nalazio u Komisiji, oformljenoj na našu inicijativu.

I na kraju, ne smemo zaboraviti i čuvenu Uredbu o načinu ostvarivanja naknade troškova za dolazak i odlazak sa posla, gde postoji mogućnost velike nepravde prema zaposlenih u MUP-u, naravno uz podršu jednog reprezentativnog i pasivnost drugog reprezentativnog sindikata.

Nećemo  zaboraviti i manje sindikate, pojedine sa jasnim i definisanim ciljevima – u saradnji sa određenim rukovodećim kadrovima, koji se nalaze u beleškama našeg sindikata, a neki su na našu inicijativu i kažnjeni, pokušavaju da oslabe SSP vrbovanjem članstva kupovinom štampača, punjenjem tonera, širenjem laži i sl. Naravno, takvi ne mogu da se izbore sa radno-pravnom problematikom, što je i svrha sindikata, tako da ih i razumemo, ovo je jedino sredstvo za postizanje cilja. Na zaposlenima je da odluče na koju će stranu.

Za razliku od ostalih, cilj Sindikata srpske policije nije samo da zaposleni potpiše pristupnicu, već isključivo izgradnja međusobnog poverenja i razumevanja na relaciji sindikat-član, kako bi u nekoj budućoj situaciji, na naš znak „JURIŠ“ svi bez ustručavanja i ikakvih sumnji bili spremni da zajedno i u što većem broju nastupimo u borbi za naša prava. Jer, sindikat čine članovi. Što nas je više, to smo jači…

Ovom prilikom apelujemo na sve sindikate:  Pomozite nam, zajedno smo jači. I ako ne možete iz vama znanih razloga, molimo vas, samo nas nemojte sabotirati u radu.

Služba za informisanje SSP
Zoran Stojčić

Oktobarski sastanak sa Radnom grupom za saradnju sa sindikatima

BEOGRAD- Dana 10.10.2016. godine, održan je desti po redu mesečni sastanak između Radne grupe za saradnju sa sindikatima u Ministarstvu unutrašnjih poslova i predstavnika Sindikata srpske policije čiju delegaciju su predstavljali: predsednik Lazar Ranitović, portparol Boban Đorđić,članovi Glavnog odbora SSP, Nebojša Ristić i Darko Ocokoljić.

wp_20161010_08_50_57_pro

Teme koje su bile predmet sastanka su sistematizovane u narednih pet tačaka:

  1. Isplata posebne naknade za PU Vranje

Posebna naknada za rad sa migranitima nije isplaćena za mesece jul i avgust. Za mesece jul i avgust su vraćeni spiskovi ka organizacionim edinicama, ispravljeni su i poslati ka MUP, te nas interesuje kada zaposleni mogu očekivati isplatu naknade? Odgovor na predmetno pitanje dao je gospodin Drago Bjelica koji je izjavio da kada spiskovi overeni od strane koordinatora pristignu u Sektor finansija i ljudskih resursa sledi isplata u roku od dvadesetak dana, kao i da ne postoji smetnja da naknada bude isplaćena jer novca ima. Problem sa predmetnim spiskovima je nastao jer koordinator nije iste overio potpisom te samim tim Ministarstvo nije moglo ni izvršiti isplatu. Dogovoreno je da će gospodin Bjelica lično proveriti gde se nalaze i da li su overeni spiskovi zajedno sa načelnikom PU Vranje i šefom Odseka za logistiku PU Vranje , nakon čega će po dolasku u Sektor biti izdat nalog za isplatu.

2. Sredstva za potrebe Fonda za pomoć porodicama poginulih i ranjenih policijskih službenika za 2016. godinu

Uvidom  u Informator Ministarstva unutrašnjih poslova na veb sajtu u Prilogu br. 7 koji se odnosi na sredstva za potrebe Fonda za pomoć porodicama poginulih i ranjenih policijskih službenika za 2016 godinu lanirana je raspodela sredstava na sledeći način, i to:

I – 413 – Naknade u naturi ……………………………………………….. 9.800.000 dinara
II – 414 – Socijalna davanja zaposlenima …………………………. 65.900.000 dinara
4142 – Rashodi za obrazovanje dece zaposlenih………………………. 31.500.000 dinara
4144 – Pomoć u medicinskom lečenju zaposlenog ili člana
uže porodice i druge pomoći zaposlenom …………………………………………… 34.400.000 dinara
UKUPNO (I + II): 75.700.000 dinara
Napomena:
413 – odnosi se na zakup stambenog prostora
4142 – odnosi se na isplatu stipendija i nabavku udžbenika i školskog pribora
4144 – odnosi se na isplatu pomoći u lečenju, isplatu pomoći na ime izdržavanja i
isplatu novčane pomoći povodom Dana ministarstva, Slave i Dana policije.

Da li se predmetni plan sprodovi i na koji način, odnosno koliko je ljudi dobilo sredstava da li postoji izveštaj? Odgovor na pitanje dao je državni sekretar, gospodin Milosav Miličković koji je izjavio da su opredeljena sredstva utrošena kako je navedeno u Informatoru, kako je navedeno u tabelranim prikazima, te obavezao gospodina Draga Bjelicu da dostavi Sindikatu srpske policije, Izveštaj o utrošenim sredstvima, pojedinačno, poštujući odredbe Zakona o zaštiti podataka o ličnosti.

3. Stanica granične policije Morović

Dokle se stiglo sa disciplinskim postupcima u SGP Morović? Da li su okončani i koji je ishod? Reč je uzeo gospodin Milorad Kujović ispred UGP koji je izneo podatke da se protiv komandira vodi 4 disciplinska postupka od kojih su dva zbog učinjene teške povrede službene dužnosti i dva zbog lake povrede. Na insistiranje predsednika SSP da se saopšti konačni ishod, gospodin Kujović je izjavio da je u dva od četiri disciplinska postupka nastupila apsolutna zastara disciplinskog gonjenja, u trećem je pravosnažno oslobođen a četvrti za tešku povredu je u toku duže od godinu dana kao i da je zaposlenom koji je zaključkom rukovodioca imenovan za disciplinskog starešinu prestao radni odnos te je novi disciplinski starešina u postupku imenovan i uskoro se očekuje nastavak postupka, odnosno zakazivanje rasprave. Lazar Ranitović je naveo da je nedopustivo da se dozvoli očito namernim i grubim propustima da zastarevaju postupci pokrenuti protiv rukovodilaca, koji su između ostalog posebno osetljivi jer se radi o radnjama koje se ogledaju u narušavanju  ugleda MUP-a, krajnjem nipodaštavanju zaposlenih i narušavanju međuljudskih odnosa što može da proizvede veće i teže posledice kako po same zaposlene u pomenutoj SGP tako i po MUP, što je nedopustivo. Dobili smo uveravanja da će navedeni predmet kao i bilo koji drugi biti okončani bez zastare u skladu sa zakonom.

4. Uslovi smeštaja u područjima pogođenim migrantskom krizom

Obzirom na činjenicu da je došlo do zahlađenja, te da predstoje sve hladniji dani praćeni kišom, snegom, naglim padom temperature, a paralelno obezbeđenje državne granice prema R. Bugarskoj i R. Makedoniji se nastavlja kroz zajedničke patrole Vojske Srbije i MUP-a postavljamo pitanje da li se preduzimaju konkretne radnje u cilju obezbeđenja prostora za adekvatan smeštaj kako policijski službenici na zadatku ne bi se porazboljevali i kako im se ne bi zdravlje narušiilo? Podsećamo da prema Zakonu o bezbednosti i zdravlju na radu Ministarstvo je u obavezi da sprovodi mere zdravstvene zaštite zaposlenih na radu kao i na osnovu Zakona o ratifikaciji Konvencije  Međunarodne organizacije rada broj 155 o zaštiti na radu, zdravstvenoj zaštiti i radnoj sredini, kao i na osnovu člana 181. Zakona o policiji. Konkretni problemi identifikovani su u RC GP prema R. Bugarskoj, SGP Strazimirovci gde nedostaje nafta za agregat neće biti dovoljno za zimski period koji predstoji, patrola je sa pripadnicima vojske celu noć napolju pod vedrim nebom dok radi smene od po 12 časova. Ovakvo stanje je na većini SGP kako RCGP prema R. Bugarskoj tako i prema R. Makedoniji.

Državni sekretar, Milosav Miličković izjavio je da problem migrantske krize je problem Republike Srbije, te da kao takav je jedan od prioriteta u radu pored MUP-a i Vlade RS, i da će se sistemski rešavati, kao i da će samim tim problemi sa kojima se zaposleni suočavaju na terenu biti otklonjeni, odnosno da će biti obezbeđeni adekvatni uslovi i da se sprovode mere i radnje u tome pravcu kako bi zaposleni bili adekvatno opremljeni i smešteni. Delegacija SSP dobila je uveravanja i navedeni su konkretni koraci u tom smislu koje nismo zbog zaštite podataka u mogućnosti da objavimo ali će svakome zaposlenome koji bude angažvan na ovim poslovima biti obezbeđen adekvatan smeštaj i uslovi za rad i boravak na terenu. Što se tiče načina rada smena na terenu jasno je dato do znanja da bez obzira na broj radnih sati provedenih niko neće dobiti manju zaradu ukoliko bude ostvario manji broj sati na mesečnom nivou, jer su evidentirani slučajevi po policijskim upravama da pojedini rukovodioci unose manji broj sati u vremenik rada, odnosno da zaposleni na terenu dobijaju slobodne dane koji im se ne računaju u radne sate, čime ne ostvaruju dovoljan broj sati na mesečnom nivou.

5. Sporazum o vansudskom poravnanju

Na ranijim sastancima sa Radnom grupom je dogovoreno da se za zaposlene u Upravi za obezbeđenje, PU Vranje i PS Majdampek sklope sporazumi o vansudskom poravnanju u vezi ostvarenih prekovremenih sati zaposlenih. Na žalost do današnjeg dana Sekretarijat MUP nije dostavio nijednoj organizacionoj jedinici predmetni sporazum.

U vezi sa navedenim dogovoreno je da će gospodin Drago Bjelica i Dragan Cvetković iz Sektora za ljudske resurse da kontaktiraju rukovodioce pomenutih organizacionih jedinica kako bi se rešili  problemi dostavljanja Sekretarijatu MUP-a podataka neophodnih za sačinjavanje sporazuma. Što se tiče PU Vranje, tamo su već sačinjeni sporazumi od strane uprave, ali nisu poslati ka MUP. Povodom toga biće kontaktiran načelnik PU kojem će biti naloženo da sačinjene sporazume pošalje ka MUP kako bi napokon zaposlenima mogla biti uplaćena potraživanja u skladu sa sporazumom.

                                                                                                                        Služba za informisanje SSP
Boban Đorđić

 

U zdravom telu zdrav duh!

Zaposleni u Ministarstvu unutrašnjih poslova širom Srbije imali su prilike da ovih dana u objektima za ishranu vide i konzumiraju bogatu ponudu povrća u raznim oblicima. Bilo je tu doduše i nešto malo konzervirane tunjevine, ali je dominirao krompir, prženi, pečeni, kuvani. Naravno, bilo je i bogate ponude pirinča uz barenu šargarepu i kupus salatu.

Uporniji i strpljiviji mogli su da nađu način i dobiju pržena jaja, i to bi bilo sve od namirnica životinjskog porekla.

Nadležni kažu da je u toku javna nabavka mesa i mesnih prerađevina, da će problemi biti rešeni uskoro, da se prestaje sa hitnim i iznuđenim isporukama mimo tendera i da je to jedini razlog trenutne nestašice jer „jednom je morala da se podvuče crta“.

Cinični kažu kako, eto, MUP brine o stanju zdravlja zaposlenih te ih sa „nezdravog“ crvenog mesa preusmerava na zdraviji režim ishane. A da će koleginice i kolege imati lepšu liniju.

A mi se pitamo da li je moguće da je ovako nešto uopšte moguće u velikom sistemu, kakav MUP svakako jeste. Da li će neko odgovarati zbog ovoga, ne pitamo se uopšte jer odgovor svi znamo – naravno da niko neće odgovarati, opravdanje i izgovor na nestručnost i nerad, u šumi propisa, uvek se mogu naći, pa makar koliko malo bili uverljivi.

Sindikat srpske policije mora da postavi pitanje šta bi se, ne daj bože, desilo u ratnim uslovima. Pa nama ni municiju ni municiju ne bi mogli da doture. Zašto se sindikati uopšte zamaraju temama poput vozila, zaštitnih prsluka, kvalitetnije službene obuće i druge opreme, kad mi ni hrane nemamo kako treba i dolikuje!

Sindikat srpske policije ovu situaciju smatra porazom i sramotom Ministarstva unutrašnjih poslova. Nažalost, samo jednim u nizu.

Svedoci smo i da nam ovog meseca ponovo kasni isplata naknada za dolazak i odlazak sa posla. Nakon višemesečnog, koliko toliko ustaljenog rasporeda i isplate do petog u mesecu, sada smo opet u prilici da nam nadležni ne mogu dati smislen odgovr o planu dinamike narednih isplata.

Kako SSP nezvanično saznaje razlog problema u kojima se nalazi budžet MUP danas rezultat je nasleđa sadašnjeg rukovodstva i sadašnjeg ministra, koje su dobili od Dragana Jočića i Ivice Dačića. Naime, u toku su prinudne naplate sa računa MUP po izvršnim nalozima suda, koji su konačno potvrdili presude po našim davnašnjim tužbama za prekovremeni, noćni, praznizni rad itd. Još jednom se pokazalo da je pravda spora ali dostižna.

A ministarstvo je imalo i više nego dovoljno dug vremenski period da zaposlenima ponudi sporazum o vansudskom poravnjanju i tako izbegne bespotrebne dodatne troškove. Na predlog SSP u tom smislu, tadašnji ministar Dačić odgovorio je u stilu „brigo moja pređi na drugoga“, odnosno odložio rešavanje problema u svom mandatu.

Imamo dobar osećaj da sadašnje rukovodstvo, planom donošenja Uredbe o naknadi putnih troškova (neustavnom i nezakonitom) pravi istu grešku, možda čak i svesno, jer će se to, praktično ukidanje naknada, vratiti kao bumerang upravo MUP-u, sa iznosima znatno uvećanim kamatama i sudskim troškovima. A onda ćemo za par godina ponovo imati kašnjenje isplata, ukidanje nagrađivanja, nestašice hrane i nekvalitetnu opremu, ali ćemo i tada znati zašto nam se to dešava.

Nadamo se da će kod planiranja budžeta MUP za 2017. godinu biti dovoljno pameti da se realnije predvide pozicije za isplate sudskih naloga i drugih troškova s tim u vezi. Da se ne desi kao ove godine, da planirani novac za 2016. godinu bude ustrošen već krajem maja.

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević