Skip to main content

Oznaka: višak zaposlenih

ZAŠTO NE TREBA PRESPAVATI 1. MAJ?

Glavni odbor Sindikata srpske policije doneo je odluku da 1.5.2017. godine, na međunarodni Praznik rada, na dan kada su se pre mnogo godina naši preci borili za svoja radnička prava, izađe na organizovani protest koji će biti održan u Beogradu u organizaciji Ujedinjenih granskih sindikata „Nezavisnost“ i Saveza samostalnih sindikata Srbije.

SSP poziva sve svoje članove i sve zaposlene u MUP da se priključe ovom skupu za promociju radničkih prava. Poželjno je da tog dana u Beogradu, u što većem broju i sa što više naših zastava podržimo NEPOLITIČKI skup.

Skup je zakazan za 12,00 časova, a mi, članovi SSP, skupićemo se sat pre toga, oko 11,00 na mestu koje ćemo naknadno odrediti. Svi vi koji smatrate da vam je mesto na ovom protestu dogovorite se sa predsednicima svojih Sindikalnih grupa oko organizovanog dolaska.

Svi vi koji smatrate da nam je loše i da nam je tog dana mesto nam ulici javite se i pridružiti nam se, a ako ne smatrate, ako vam je dobro – onda ništa.

Evo prilike nezadovoljnima, da učine i nešto konkretno, osim iskazivanja nezadovoljstva na Fejsbuku, po hodnicima, kancelarijama, u patrolnim vozilima…

Jedini koji se bori za vaša prava, vaš SSP!


Predsednik Ujedinjenih granskih sindikata „Nezavisnost“, gospodin Zoran Stoiljković, objavio je prigodan tekst povodom međunarodnog Praznika rada, koji mi u celosti ovde prenosimo:

ZAŠTO NE TREBA PRESPAVATI 1. MAJ?

Otužno i gotovo bljutavo podgreva se stereotip da 1. Maj, umesto borbe za dostojanstven rad i pristojan život u slobodi, simbolišu samo roštiljski uranci. Širi se neverica da se išta da promeniti, uz cinično i orkestrirano pitanje : šta tu mogu i čemu još uopšte služe sindikati?

Kad razmišljate da li će te se pridružiti našem prvomajskom protestu prvo sebi odgovorite na pitanje da li vi i vaši živite dobro i imate li izvesnu i poželjnu perspektivu? Da li građani Srbije, ako uopšte rade i za svoj rad primaju zaradu zaslužuju više od 48 000 ili 386 evra koliko iznosi prosečna plata ? Da li je upola manja penzija pristojna naknada za kraj višedecenijske radne karijere ?

Je li pristojno da pominjem zadovoljstvo poslom, osećaj ostvarenosi i slobode da se kaže šta se zaista misli i drži logikom i argumentom struke?

Pokušaću da dam samo nekoliko argumenata u prilog opredeljenju da se podignemo i izborimo za veće zarade i manje nejednakosti što je naš osnovni razlog okupljanja.

Prvo se upitajmo dokle ćemo mi građani plaćati cenu svih promašaja garnitura na vlasti? Kako ekonomisti, trbuhozborci međunarodnih finansijskih institucija, mogu poricati mogućnost da zarade rastu bar do nivoa koji omogućuju rast proizvodnje i produktivnosti na koji se doda projektovana inflacija? Ili misle da su već uspeli da nas, medijskim ispiranjem mozga ukonponovanim sa siromašenjem ogromne većine koja ne može sebi da priušti odlazak u pozorište ili jednonedeljni plaćeni odmor, pretvore u zombije?

Povratak u (periferijski) kapitalizam se očito pokazao dužim i skupljim nego što su građani mogli i da pretpostave. Na tom već četvrt veka dugom putu većina je svela svoj život na umeće preživljavanja da bi se šačica dokopala bogastva i vlasti. Srbijom i zemljama regiona, uz povremene međusobne čarke, vladaju politički lideri , tajkuni u njihovoj milosti i reprezenti stranog kapitala. Učestvujemo u „trci ka dnu“ – nudimo sve povoljnije subvencije i sve jeftiniju i obespravljeniju radnu snagu. Umesto da se kao svi pametni toga stide, naše vođe na sav glas ističu da imamo obrazovane a jeftine i strahom od gubitka posla disciplinovane zaposlene.

Socijalno stanje u zemlji ima tri svoje temeljne karakteristike.
1.Srbija je danas zemlja u kojoj preko partijskog zapošljavanja i napredovanja partijski kartel poseduje državu. Zašto nas onda čudi što nam se korumpirana država, umesto da bude neka vrsta Robina Huda ponaša kao Super Hik, lik iz stripova koji uzima od siromaha da bi još dodao bogatima.
2. Srbija je danas sa nivoom nejednakosti gotovo duplo većim od evropskog proseka školski primer loše nejednakosti. Fransisko Fereira tvrdi da nejednakost, kao i holesterol, može biti dobra i loša. Prisustvo „dobre“ nejednakosti znači da se u društvu nagrađuju zalaganje i predan rad, da se vrednuje ulaganje u obrazovanje. U uslovima „loše“ nejednakosti nemaju svi jednake šanse da investiraju u sopstveni razvoj što umanjuje i potencijal društva za razvoj.
3. Posledično, političke i ekonomske elite -cementiranjem razlika uspešno postaju vladajuća klasa. Socijalni lift zaglavljen na gornjem spratu viših srednjih slojeva – svi ostali su u slobodnom padu. Ili se mogu peti požarnim stepenicama partijskog zapošljavanja, estrade ili korupcije….

Pravci preokreta

Prvi uslov da živimo bolje je da partije isteramo sa prostora koji im ne pripada – privreda, pravosuđe, obrazovanje, mediji i strogo kontrolišemo tamo gde je jedino logično da budu – izbori i političke institucije. Protesti protiv neravnopravnih izbornih uslova pokazuju rastući demokratski kapacitet – mladih pre svih.

Vreme je i da podsetimo da evropske integracije znače hod ka pametnom, održivom i inkluzivnom razvoju. Inkluzija znači da smo solidarni i da se državljanstvo Srbije svakome isplati u solidnoj količini ekonomskih, političkih i kulturnih prava. To je prostor u kome je rad dostojanstven – ugovoren, bezbedan i redovno i pristojno plaćen.

Šta je u tome subverzivno i neprihvatljivo ?

Osnovni cilj Nezavisnosti, kao i svih sindikata koji se nisu pretvorili u ekspozituru politike i poslodavaca je pristojan rad u pristojnom društvu. Žalosno ali naš prvi cilj je da se u 21 veku, iz formule 24/7 u kojoj smo potencijalnom poslodavcu na raspolaganju 24 sata svih sedam dana nedeljno, vratimo zahtevu iz 19 veka za tri osmice – 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati za porodicu, prijatelje, rekreaciju i kulturu. Kultura, obrazovanje i umeće samoorganizovanja su jedini socijalni kapital kojim raspolažemo kao zaposleni i građani.

Kako smanjiti nejednakost u raspodeli dohotka?

Visoka nejednakost je loša i za ekonomski rast što pokazuju čak i istraživanja Međunarodnog monetarnog fonda . Kako se može smanjiti nejednakost u raspodeli dohotka ?

Ključne su tri mere od kojih je tek jedna, ona koja zagovara progresivnije oporezivanje uslovno rečeno „radikalna“:

1.Kroz aktivne politike kvalitetnog zapošljavanja…
U ovu grupu spadaju savetovanje i posredovanje, obuke, javni radovi, subvencije za otvaranje održivih a ne tek politički kreiranih novih radnih mesta. Potrošnja na aktivne mere zapošljavanja bi trebalo da se poveća s obzirom da sada iznosi ignorantskih 0.1% BDP.
Naravno, važan je i kvalitet posla. Povremeni poslovi, rad u sivoj ekonomiji ili samozaposlenost doprinose smanjenju nejednakosti ali ne predstavlja trajno rešenje jer vode obaranju standarda rada.
2. Kroz stipendirano kvalitetno obrazovanje za sve
Obrazovanje bi trebalo da spreči reprodukovanje nejednakosti odnosno da omogući da deca roditelja lošijeg ekonomskog statusa imaju jednake šanse da sutra nađu dobar posao i pristojno zarađuju.
3. Kroz progresivnije oporezivanje dohotka
Pored sprečavanja utaje i izbegavanja plaćanja poreza konačno treba uvesti progresivno oporezivanje koje u sistem uvodi i elemente socijalne pravičnosti. Dosadašnji sistem mešovitog i linearnog sistema oporezivanjna koji nadprosečno opterećuje najniže zarade treba zameniti sistemom koji objedinjuje poreze od rada i kapitala i progresivno se uvećava od 15% do 40%. Primera radi, u Sloveniji ide se na 40 % poreza na prihode već iznad 50 000 evra

Spremnost da se ove mere sprovedu pravi je demokratski test za sve socijalne i političke aktere u zemlji. Sve izvan toga je tek demagogija i populizam.

1 maj ugs1

1 maj ugs2

NESTAŠICA SAOBRAĆAJNIH POLICAJACA

Grad Beograd, uključujući centralne i prigradske opštine ima skoro dva miliona stanovnika. Na toj teritoriji radi oko 110 auto-škola sa dozvolom za obuku i osposobljavanje kandidata za polaganje vozačkih ispita. U školama obuku završi na desetine hiljada kandidata godišnje. Sistem je tako postavljen da je obuka efikasna a prolaznost na testovima jako velika.

Zašto onda postoji zastoj i problem sa dobijanjem vozačke dozvole? Odgovor je jednostavan – polaganje praktičnog dela vozačkog ispita je usko grlo!

Odsek za polaganjeauto s2 vozačkih ispita i prevenciju u saobraćaju Uprave saobraćajne policije u Policijskoj upravi za grad Beograd u svom sastavu ima svega 18 policijskih službenika raspoređenih na radno mesto ispitivača vozačkih ispita. Pravilnikom o polaganju ispita broj kandidata dnevno, po jednom ispitivaču, ograničen je na sedam. Ti ljudi rade po šest dana nedeljno tokom cele godine ali to jednostavno nije dovoljno za dvomilionski grad. Po rečima samih ispitivača, potrebno je najmanje još 18 kolega za redovan sistem rada, bez tenzija, bez nepotrebnog opterećenja ispitivača i bez nezadovoljstva građana. Danas kandidati između dva termina za polaganje moraju čekati i po dva-tri meseca, što obesmišljava odrednicu po kojoj smo servis građana.

U unutrašnjosti Srbije, po velikim gradovima situacija je slična a po manjim mestima je stanje sa kadrom još lošije. U Zaječaru, Boru, Nišu ili Čačku na primer, posle završene obuke prvo praktično polaganje sledi tek posle par meseci! Nadležni moraju pod hitno preduzeti odgovarajuće mere i omogućiti nesmetan rad našim kolegama na zadovoljstvo građana.

Nije zgoreg da podsetimo da ovde ukažemo na još jedan veliki problem. Naime, naš poslodavac ne ispunjava osnovne obaveze čak ni prema ovom minimalnom broju ispitivača. Seminare koje pohađaju radi stručnog usavršavanja finansiraju sami zaposleni a MUP im novac refundira sa zakašnjenjem od najmanje nekoliko meseci.

Zvuči neverovatno, ali su takse za dobijanje licence ispitivača policijski službenici plaćali iz svog džepa, kao da rade u svojim privatnim agencijama a ne u ime i za račun države! Obrazloženje nadležnih je sve samo ne pristojno – MUP ne želi da ih finansira i osposobljava pa da onda odu u privatne vode i stečeno znanje komercijalizuju! Neverovatno!

Na ovu temu pisale su dnevne novine (NESTAŠICA POLICAJACA U auto-školama čekaju na polaganje i po tri meseca), ukazano je javnosti na problem, odgovorni iz MUP su se vadili na nedostatak kadra, probleme sa sistematizacijom, zahtevanom školskom spremom, licencama i slično. Sve to stoji, slažemo se, ali i podsećamo da je odlukom ove države samo u prošloj godini broj zaposlenih u ministarstvu smanjen za nekoliko hiljada.

Takođe, moramo podsetiti i poslodavca i javnost na naše stare tvrdnje – u MUP ima viška zaposlenih u administraciji ne na ulici! Na ulici nas ima malo! Pitajte, ministre, komandire policijskih stanica sa kakvim se problemima susreću dok prave raspored službe! Pitajte ih da li imaju dovoljan broj ljudi da komotno zadovolje sve potrebe službe ili raspored prave mađioničarskim trikovima te cede ionako preopterećene policajce!

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

Čigota ne želi Narcis – ali naređenje je naređenje!

Kao što smo već objavili u subotnjem tekstu, SSP je došao u posed dokumenta koji je ministar unutrašnjih poslova dr Nebojša Stefanović poslao Republičkoj direkciji za imovinu kao ponudu za „vraćanje“ naših odmarališta. U tom dokumentu navedeno je i to da su stručne službe MUP izvršile analizu poslovanja ugostiteljskih objekata Odeljenja za ishranu i smeštaj i utvrdile da naše ministarstvo više nema potrebu za korišćenjem hotela „Narcis“ i „Promenada“.

Nažalost, na pitanja koja smo ovim povodom uputili najvišim rukovodiocima ministarstva dobili smo sleganje ramenima i odbijanje razgovora uz obrazloženje da ne znaju o čemu se radi! Takvim odgovorom niti smo zadovoljni, niti smo im poverovali.

U međuvremenu, alternativnim kanalima, pristigli su nam još neki dopisi zvaničnika MUP, između ostalih i taj koji govori o nerentabilnom poslovanju odmarališta, nemogućnosti novčanih ulaganja u adaptaciju i u kojem se daje predlog da MUP obavesti republičku agenciju kako više nema interes za korišćenjem hotela „Narcis“ i „Promenada“. Da li slučajno ili od sramote, uglavnom u potpisu nema imena načelnika već samo slabo čitljivog potpisa:

Odmaralista 012cut900
Predhodna načelnica ovog Odeljenja smenjena je pre više meseci, možda baš zbog protivljenja ovim planovima!? Kako god bilo, ovaj junak ostade neimenovan!

Stigao nam je i dopis od radnika odmarališta „Narcis“, naših koleginica i kolega, naših članova! U njemu oni postavljaju sijaset jako ozbiljnih pitanja, od toga zašto rukovodioci tih odmarališta nisu upoznati sa celom procedurom i namerom MUP da ih se reši, preko toga zašto u ponudi  koju potpisuje ministar stoji da se radi o hotelima, kad su objekti kategorizovani kao odmaralištima, pa do toga zašto su objekti ponuđeni rehabilitacionim centrima koji su i sami u haotičnom stanju i ne zna im se sudbina.

I zaista, sve ovo dobija primese političkih dilova i „nameštanja“ poslova, kako kolege tvrde! U dopisu oni iznose i saznanje da je predlog otuđenja objekata potekao upravo od načelnice Sektora za materijalno-finansijsko poslovanje Nataše Putnik, koja je, takoreći, juče došla u MUP. Takođe, oni postavljaju jako zanimljivo pitanje u vezi sa sudbinom gospođe Putnik – „Zašto se tako kratko zadržala?“. Da li oni znaju nešto što šira javnost ne zna? Da li je gospođa, u skladu sa svojim prezimenom, već otputovala iz MUP ili se sprema? Svakako je već nanela veliku štetu ovom inicijativom!

U priloženim fotografijama možete videti sva pitanja i tvrdnje koje iznose zaposleni u odmaralištima:

Odmaralista 001cut900 Odmaralista 002cut900

U priloženoj galeriji fotografija možete videti osnivački akt odmarališta „Narcis“ koji dokazuje da je osnivač istog naše ministarstvo, pa nikako ne može biti reči o „vraćanju“ već samo o PRE(O)DAJI. Takođe, u prilogu je i dopis Republičke direkcije koja RH Čigota obaveštava o tome da je potrebno da iskažu zainteresovanost za Narcis i da će isti biti predat njima na upravljanje.

Prema nezvaničnim informacijama kojima trenutno raspolažemo RH Čigota nije zainteresovan za preuzimanje Narcisa, ali uprkos tome – PREUZIMANJE ĆE BITI REALIZOVANO U NAREDNIH DVADESETAK DANA! 

Služba za informisanje SSP

Odmarališta na doboš, pa radnici na ulicu!?

Kada smo pre oko godinu dana vodili bitku sa poslodavcem oko odobravanja korišćenja naših objekata na rate putem administrativne zabrane, verovali smo u uspeh, ali ne i u to da će on tako kratko trajati! Videli smo odsustvo dobre volje i nezainteresovanost, ali nismo znali da  moćnici MUP imaju druge planove i druge interese!

Njih interesi zaposlenih apsolutno ne zanimaju!!!

Ni interesi korisnika tih odmarališta, a kamoli zaposlenih u njima. Ne zanima njih sudbina radnika u Narcisu i Promenadi, njih interesuje profit! Pa da li je to veličanstvo profit jedino merilo u ovoj našoj Srbiji? Proklamovane uštede postaju matrica oko koje se sve vrti i zbog koje se sve zaboravlja. I poštovanje zakona i kolektivnih ugovora ostaju po strani, radna i ljudska prava se bezočno gaze!  Dokle???

Zašto MUP prodaje porodičnu srebrninu? Rasprodaju ono što su generacije pre njih gradile i čuvale! Ko se olako odriče i objekata i ljudi? I to onih atraktivnih. Kako to da objekat na Goču, koji je sigurno manje posećen, nije na prodaju? Možda zato što plac i objekat nisu atraktivni za kupca? Možda, unapred određenog, izabranog!?

Tvrdnja kako ti objekti ne posluju rentabilno, možda i stoji, ali namena radničkih odmarališta svakako i nije stvaranje profita za poslodavca već omogućavanje pristojnog odmora običnom smrtniku!

Uostalom, naše ministarstvo nije poznato kao štedljivo, naprotiv. MUP je samo prošle godine potrošio više od milijardu dinara za plaćanje izvršnih presuda. Koje, uzgred budi rečeno, nisu plaćane dobrovoljno već uz izvršne naloge i dodatne troškove od po 100.000 dinara po svakoj presudi! Treba li podsećati da MUP baca pare školujući akademce za biro za nezaposlene? Umesto u službu nakon diplomiranja, ti momci i devojke idu na biro i u privatne firme! Novac rasipaju na svakom koraku i onda mi treba da poverujemo kako im je proradio instikt štednje i racionalnosti, i to baš kod naših odmarališta!?

Gospodo, došli ste u MUP voljom naroda, narod vam je svojim glasovima dao pravo da upravljate ministarstvom i to pravo vam niko ne spori, ali vam mi zaposleni nismo dali pravo da otuđujete našu imovinu. Vi ćete, koliko već sutra možda otići iz MUP-a, a mi smo ti koji ostajemo decenijama! Nama ta odmarališta trebaju! Ionako bednu platu ste nam samnjili i velikoj većini zaposlenih, regresirane cene u našim odmaralištima su jedine prihvatljive. A nemali je broj nas kojima su čak i te cene previsoke! Mislite o tome malo, ne samo o tome kome namestiti posao! Budite malo dobri i svojim podređenima ne samo tajkunima!

SSP je došao u posed dokumenta kojim ministar dr Nebojša Stefanović nudi „vraćanje“ naših odmarališta Republičkoj direkciji za imovinu i u kojem se navodi da su stručne službe MUP izvršile analizu poslovanja ugostiteljskih objekata Odeljenja za ishranu i smeštaj i utvrdile da naše ministarstvo više nema potrebu za korišćenjem hotela „Narcis“ i „Promenada“.

Na pitanja koja smo ovim povodom uputili najvišim rukovodiocima ministarstva dobili smo sleganje ramenima i odbijanje razgovora uz obrazloženje da ne znaju o čemu se radi! Takvim odgovorom niti smo zadovoljni, niti smo im poverovali. Nastavljamo da istražujemo ovu temu i nastavak, sa pikantnijim detaljima, tek sledi!

Odmaralista 003cut900

Služba za informisanje SSP

Budućnost MUP-ovih odmarališta dovedena u pitanje

Jedna od tema Sindikata srpske policije na sledećem redovnom mesečnom sastanku sa Radnom grupom  MUP-a zaduženom za saradnju  sa sindikatima biće i provera nezvaničnih informacija koje smo dobili a koje se tiču eventualne prodaje ili predaje omarališta MUP-a nekom drugom ministarstvu.

Informacija ide u pravcu toga da odmarališta više nisu potrebna MUP-u. Podsećamo da je u ranijem periodu Sindikat srpske policije, uvidevši problem sa funkcionisanjem pomenutih odmaralištima i maksimalnom iskorišćenju kapaciteta, kao način za prevazilaženje problema i spajanja korisnog i zadovoljstva, izdejstvovao da omarališta mogu koristiti radnici MUP-a uz višemesečno plaćanje putem administrativne zabrane na platu. Time se postiglo da u vreme „krize“ radnici MUP-a  mogu lakše da koriste ova odmarališta (čije su cene smeštaja dosta niže od komercijalnih) a i da rad ti odmarališta bude održiv, jer je bilo reči da zbog malog broja gostiju odmarališta ne posluju rentabilno.

Kada malo bolje sagledamo situaciu, ispada da, dok se mi kao odgovorna organizacija trudimo da se ta odamrališta „razrade“, neko drugi čini upravo suprotno. Naime pred sam početak zimske sezone imamo situaciju da „Cvetna Dolina“ na Goču ne radi, tačnije kuhinja je van funkcije, dok se ista renovira u odmaralištu „Promenada“ u Vrnjačkoj Banji. Za to vreme na Zlatiboru u odmaralištu „Narcis“ nemoguće je rezervisati sobu. Za smeštaj u pomenutom hotelu, na jednoj od naših najlepših planina, vlada veliko interesovanje kao i uvek, ali navodno se „čeka“ nekakva depeša.

Šta se krije u pozadini svega ovoga, videćemo uskoro. Da li je u pitanju nečija namera da se sva odmarališta MUP-a u potpunosti ugase i izopšte iz MUP-a, kako bi se kasnije privatizovala i komercijalizovala (slično kao i sa privatizacijom društvenih preduzeća)? A možda je po sredi samo nečija nebriga i nemar?

Naposletku nezaobilazna i najbolnija tema za nas kao sindikat je: Šta će biti sa radnicima tih odmarališta, smeši li im se otkaz?

Ko će preuzeti odgovornost za nedomaćinsko poslovanje? Ko će biti odgovoran ako od nečega potpuno funkcionalnog napravi pustoš, a od radnika socijalne slučajeve i izazove troškove otpremnina?

Dok je, na državnom nivou, u toku akcija „letujmo i zimujmo u Srbiji“, s ciljem pospešivanja domaćeg turizma kao jedne od privrednih grana koja donosi novac direktno u budžet  Republike Srbije, na inicijativu premijera, Vlada RS odlučila je da akciju podrži subvencijom vaučerima u iznosu od 5000 dinara, ovde na delu imamo sasvim suprotno postupanje. Neka druga ministarstva, na primer  „energetike“ i prosvete, imaju svoja odmarališta koja funkcionišu uspešno dugi niz godina. Pozitivne primere možemo videti i u zemljama u okruženju  (koje su pritom i članice EU) Hrvatska, Bugarska itd.

Sindikat srpske policije ne samo da ne može nego i nema pravo da na ovu pojavu ćuti i ne reaguje, a naročito jer su radna mesta koleginica i kolega u pomenutim odmaralištima dovedena u pitanje.

Služba za informisanje SSP
Nikola Petrović

MUP krije informacije, Poverenik na potezu!

Užice, 18.02.2016. godine,- Biro za informacije od javnog značaja pri Kabinetu ministra unutrašnjih poslova doneo je 10. fenruara rešenje 02/5 broj:197/16 kojim se odbija Zahtev za pristup informacijama od javnog značaja koji je podneo Sindikat srpske policije 08. fenruara ove godine.

Zahtevom je tražena kopija dokumenata, akata-izveštaja svih načelnika organizacionih jedinica u sedištu MUP-a, svih načelnika područnih policijskih uprava i rukovodioca Koordinacione uprave za KiM koje su dostavili načelniku Uprave za ljudske resurse – Sektora finansija, ljudskih resursa i zajedničkih poslova, a po zahevu sadržanom u depeši predsednika Komisije za koordinaciju vršenja provera ispunjenosti uslova za rad zaposlenih u MUP-u Miloša Oparnice broj 8024-1/15/7777 od 4.11.2015. godine.

Svesni činjenice da tražena dokumenta mogu sadržati i podatke o ličnosti koje se ne mogu dostaviti trećim licima bez pristanka licâ na koje se ti podaci odnose, naglasili smo da nam takve dokumente dostave na način na koji neće biti ugroženi lični podaci zaposlenih u MUP-u, tj. „senčenjem“/zatamnjivanjem tih podataka.

Ipak, odgovorna lica Ministarstva su naš zahtev odbila i to odbijanje obrazložila navodeći nekoliko osnova, pozivajući se na odredbe Zakona o dostupnosti informacija od javnog značaja i Zakona o zaštiti podataka o ličnosti, uprkos naših jasnih naznaka u zahtevu. Na taj način ministarstvo pokušava da nas onemogući u daljem zakonskom postupanju, uskrativši nam tražene podatke. Svakako da ćemo da iskoristimo mogućnost da na ovo odbijajuće rešenje izjavimo žalbu Povereniku za informacije od javnog značaja.

U ovom odbijajućem rešenju, Ministarstvo navodi da „akti-izveštaji načelnika uprava u sedištu Ministarstva i načelnika područnih policijskih uprava sadrže imena i prezimena policijskih službenika, matične brojeve, organizacione jedinice u kojima su zaposleni, kao i podatke o osudi za krivična dela“!

Ponovimo još jednom deo citirane rečenice iz rešenja „podatke o osudi za krivična dela„. Ovom rečenicom Ministarstvo priznaje da su vršene nekakve operativne provere, ili kako god ih oni nazivali. Ali, naravno da tom prilikom nije ispoštovan Zakon o zaštiti podataka o ličnosti koji precizira način prikupljanja i obrade podataka, a u članu 8. određuje i da obrada podataka nije dozvoljena ako „Fizičko lice nije dalo pristanak za obradu, odnosno ako se obrada vrši bez zakonskog ovlašćenja“!

Sindikatu srpske policije nije poznat ni jedan jedini slučaj davanja saglasnosti za obradu podataka o ličnosti u smislu članova 10. i 15. ili obradu naročito osetljivih podataka iz člana 16. i 17. pomenutog zakona, kojim bi policijski službenici ovlastili MUP za obradu podataka u cilju određivanja „nepodobnosti“ za rad u Ministarstvu, iz čega se, sasvim logično, može zaključiti da sve bezbednosne provere izvršene tokom započetog procesa „racionalizacije“, ili „dekriminalizacije“ kako su ga na početku nazvali pa od tog termina odustali, bile su nelegalne i zbog njih će neko morati da odgovara. Pre ili kasnije.

Sindikat srpske policije nastaviće da radi na prikupljanju činjenica i relevantnih dokaza i neće dozvoliti da protok vremena učini svoje, da se na ove sramne postupke predstavnika poslodavca zaboravi. Ovde možete pogledati naš zahtev ali i pročitati sadržaj rešenja kojim odbijaju dostavljanje dokumenata:

Služna za informisanje SSP
Mile Lazarević

Analiza rizika: dokle se stiglo?!

Beograd, 11.02.2016. godine, – Povodom sve češćih pogovaranja, raznih tumačenja, dobronamernih ali i zlonamernih priča i pričica, pa i „prijateljskih“ saveta pojedinaca ali i nekih od sindikata, pravni tim Sindikata srpske policije, nakon izvršene analize, dao je sledeću preporuku kolegama sa rešenjima „poslovi analize rizika“:

OBAVEŠTENJE ČLANOVIMA SSP
u vezi sa postupkom po žalbama na rešenja o premeštaju
na radna mesta „poslovi analize rizika“

  • Žalbena komisija Vlade, koja je jedina nadležna da odlučuje po žalbama na rešenja o premeštaju na radna mesta „poslovi analize rizika“ još uvek nije donela NIJEDNO REŠENJE po osnovu tih žalbi, tako da je žalbeni postupak još uvek u toku. Shodno članu 237. Zakona o opštem upravnom postupku, rok za donošenje rešenja po žalbi i dostavljanje rešenja stranci je dva meseca od dana predaje žalbe. Kako su žalbe predavane do 25.12.2015. godine, to znači da ovaj rok za odlučivanje po žalbi ističe najkasnije 25.2.2016. godine.
  • Kako drugostepeni organ (Komisija Vlade) još uvek nije doneo (konačna) rešenja po žalbama zaposlenih to se još uvek nisu stekli uslovi za podnošenje tužbi i pokretanje upravnih sporova pred Upravnim sudom. Naravno, ukoliko Komisija Vlade ne odluči po žalbama u zakonskom roku od 60 dana, svi oni koji su podneli žalbe stiču pravo na podnošenje tužbe Upravnom sudu zbog tzv. „ćutanja uprave“ (član 19. Zakona o upravnim sporovima). Dakle, još uvek nema zakonskih uslova za podnošenje tužbi Upravnom sudu!
  • Komisija koju je formirao ministar unutrašnjih poslova i koja je sa spiska onih koji su dobili rešenja za radna mesta „poslovi analize rizika“ „skinula“ 402 zaposlena je parapravna kategorija, jer način na koji je ona formirana, na koji je ona radila i odlučivala nema utemeljenje u zakonskim propisima. Doneta rešenja o premeštajima je mogao (usvajanjem žalbe) poništiti samo donosilac tih rešenja – a to su bili direktor policije, načelnik Sektora za vanredne situacije i načelnik Sektora za ljudske resurse, nikako ministar, neka ministrova komisija ili bilo ko treći (osim, naravno, Vladine komisije kao redovnog drugostepenog organa). Iz ovog razloga odluke komisije koju je formirao ministar i koja je sa spiska „skinula“ 402 zaposlena nemaju nikakvu pravnu težinu! Ovome u prilog govori i činjenica da niko od zaposlenih koji je odlukom te ministrove komisije „skinut“ sa spiska premeštenih nije dobio novo rešenje kojim se raspoređuje na pređašnje radno mesto, niti na neko drugo radno mesto. Formalnopravno – svi zaposleni koji su premešteni na radno mesto „poslovi analize rizika“ se i dalje nalaze na tom radnom mestu.
  • Kako je izmenama Pravilnika o sistematizaciji od 31.12.2015. godine oko 1.050 radnih mesta „poslova analize rizika“ ukinuto, to znači da je oko 1.050 zaposlenih raspoređenih na ova radna mesta (od ukupno 1.475) postalo „neraspoređeno“, mada zvaničnici MUP-a tvrde da niko još uvek nije formalnio neraspoređen. Ko su ti koji su postali, i da li su uopšte postali neraspoređeni i dalje je nepoznanica, jer još uvek niko nije dobio rešenje o neraspoređenosti, iako bi to, formalnopravno gledano, trebalo da bude slučaj još 1.1.2016. godine. Treba napomenuti da zaposleni stiče pravo na žalbu na rešenje o neraspoređenosti tek nakon što mu to rešenje bude uručeno. Kada (i ako) takva rešenja budu uručivana, Sindikat srpske policije će svojim članovima obezbediti besplatnu pravnu zaštitu u vidu žalbe na ta rešenja.
  • Zbog svega navedenog niko od zaposlenih koji su podneli žalbe na rešenja o premeštaju ne treba da daje pisanu izjavu o povlačenju podnete žalbe jer se tim definitivno i bespovratno odriče prava žalbe i pravnog puta za zaštitu svojih prava i ostaje na milost i nemilost MUP-a koji ga može proglasiti prekobrojnim, tj. tehnološkim viškom. Dakle, sve do dnošenja novih rešenja kojima biste bili vraćeni na pređašnje radno mesto ili do donošenja odluke Žalbene komisije Vlade RS po žalbama – NE POVLAČITI PODNETE ŽALBE, bez obzira na obećanja i pritiske da to uradite.

Pravni zastupnik
Vladimir Radovanović

Predsednik SK SSP
Viktor Ratković