Skip to main content

Mesec: jun 2016.

Cakanovac: Sve se može kad se hoće!

Preševo, 28.6.2016 – Ako se „po jutru dan poznaje“… onda još uvek ima ljudi kojima je stalo do policije i bezbednosti naše zemlje!

Naime, samo dan nakon što smo objavili tekst o katastrofalnim uslovima u kojima boravi deo srpskih policajaca na području KZB, Preševa i Bujanovca, došlo je do određenih pozitivnih pomaka. Danas su pripadnici IJP u Cakanovcu iz „užarenih“ kontejnera bez klime i odgovarajućih uslova za održavanje lične higijene premešteni u obližnji klimatizovani kontejner sa izuzetno lepo uređenim kupatilima. Takođe prestala je da postoji besmislena zabrana da se policajci van radnog angažovanja oblače u šorceve i papuče, a kako bi lakše podneli ovu vrućinu.

Podsećamo. Ovako je to bilo juče…

Cakanovac - juce

A ovako je danas…
Cakanovac - danas

Da li ovaj potez zaslužuje pohvale? Naravno da zaslužuje! Iako zasada (nažalost) nemamo informaciju ko je zaslužan za to, Sindikat srpske policije se tom Čoveku javno zahvaljuje! Neka mu ovo bude lična satisfakcija. Ali kao što „čaša žuči ište čašu meda“, tako i pohvala, u ovom slučaju, „ište“ kritiku. Kritiku svim onim u MUP koji su bili odgovorni za dosadašnju nebrigu prema pripadnicima IJP u Cakanovcu! Jer, pokazalo se da nije bio problem u tome što uslova nema, već što u MUP-u očigledno postoje i neki sadisti koji uživaju da gledaju kako se drugi muče, dok oni borave u prijatnim kancelarijama i udobnim krevetima, uz razne đakonije! Dakle, sve ovo je moglo i pre, bilo je uslova za to, ali se nekome drugačije „htelo“. A očigledno i moglo!

Takođe, današnjim potezom, koji još jednom pohvaljujemo, nisu rešeni isti i slični problemi drugih policijskih službenika na području KZB i Bujanovca. Ostali su, iz našeg ugla, lako rešivi problemi pripadnika Žandarmerije u Kadrovoj Čuki (Bujanovac), gde je potrebno samo nabaviti freon i osposobiti postojeće klima uređaje. Ili tako što će se u Risovcu (Bujanovac) nabaviti klima uređaji kojima će se omogućiti da u pristojnim uslovima borave ne samo starešine, već i izvršioci. Jasno je da za te klima uređaje treba izvojiti određena novčana sredstava i da to košta. Ali sve košta. I zdravlje policajaca košta. I njihovi životi. I bezbednost koju daruju građanima Srbije košta. Smatramo da ne sme biti dileme šta je skuplje! I u tom smislu očekujemo da će i ostali problemi na koje smo ukazali uskoro postati ružna prošlost.

Sindikat srpske policije će i dalje nastaviti da bude „oko sokolovo“ i da „lovi“ propuste i nezakonita postupanja prema zaposlenima u MUP-u, a potom se uporno i dosledno zauzimati da se ti propusti isprave i zaposlenima omogući da svoja prava uživaju u punom obimu.

Ovo prilikom još jednom pripadnicima Žandarmerije čestitamo Dan i slavu jedinice– Vidovdan!

Služba za informisanje SSP
Viktor Ratković

Quo vadis, Srbijo: Policajci u nehumanim uslovima, a kriminalci u „svili i kadifi“?!

Preševo, Bujanovac, KZB, jun 2016. godine – Sindikat srpske policije je u nekoliko navrata ukazivao na loše uslove u kojima borave i rade policijski službenici u Kopnenoj zoni bezbednosti i na područjima Preševa i Bujanovca. Ukazivali smo na lošu ishranu, lošu organizaciju, nehigijenske i nebezbedne uslove rada, loše uslove smeštaja… Nažalost, moramo opet.

Radi bolje ilustracije značaja ove teme za državu, osvrnućemo se na neke bitne, suštinske karakteristike države.

Naime, u pravnoj teoriji se jedna od osnovnih karakteristika države smatra to što država raspolaže tzv. monopolom fizičke sile. To joj omogućava da bude jača od svih drugih vlasti u društvu, jer sve druge može da potčini i natera ih na poslušnost. Taj monopol fizičke prinude je oličen u postojanju legalnih i legitiminih oružanih snaga, pre svega vojske i policije. U redovnim, mirnodopskim uslovima, policija je to krajnje sredstvo države kojim postiže poštovanje pravnog poretka. I upravo od efikasnosti policije zavisi poštovanje i očuvanje pravnog poretka.

A kako se postiže efikasnost policije? Dobrom materijalno-tehničkom opremljenošću, dobrom obučenošću, stalnim stručnim usavršavanjem i osposobljavanjem, dobrom organizacijom i koordinacijom, iskorenjivanjem koruptivnih elemenata, pravilnim vrednovanjem rezultata i karijernim napredovanjem i, naravno, dobrim uslovima rada policijskih službenika.

 

Kopnena zona bezbednosti je jedna od najkritičnijih bezbednosnih tačaka u Srbiji, ako ne i najkritičnija. Samim tim, potreba za efikasnošću policije je izraženija u odnosu na neke druge delove Srbije. To nas opet vraća na stvaranje uslova za efikasnost policije. Ovog puta zadržaćemo se na uslovima rada policijskih službenika.

A kakvi su ti uslovi? Najjednostavnije bi se to moglo opisati jednom rečenicom – To nisu uslovi, već NEUSLOVI!

To što policijski službenici celodnevno patroliraju, što peške, što vozilima, u punoj opremi po velikim vrućinama, to je sastavni deo policijskog posla i na to se, manje-više, ne može uticati. I na to se nijedan policajac ne žali. Štaviše, svesni važnosti zadatka koji obavljaju, s ponosom nose policijsku uniformu i obeležja Srbije!

Ali to što policijski službenik nakon dvanaestočasovnog iznurujućeg patroliranja dolazi da se „odmori“ u metalnom kontejneru bez klima uređaja, što se umiva i „tušira“ polivajući se iz plastičnih flaša i što obavlja fiziološke potrebe u uslovima s kraja XVI i s početka XVII veka, to nisu uslovi u kojima treba da žive i rade oni koji su tu da omoguće postojanje pravne države.

Tako su pripadinici Inteventne jedinice policije u Cakanovcu (Preševo) smešteni u metalnom kontejneru bez ijednog klima uređaja. Za fiziološke potrebe imaju na raspolaganju jednu WC šolju, jedan pisoar i poljski WC. Za potrebe održavanja higijene imaju jedan tuš na kojem često nema vode, pa se „tuširaju“ uz pomoć vode koju ugreju u plastičnim flašama na suncu. I umivanje i pranje ruku obavljaju na sličan način. Iako samo nekoliko metara odatle, postoji klimatizovan objekat sa pristojnim tušem i toaletom i sa devet praznih soba, on se ne čuva za neke „posebne“, nije za obične smrtnike. Starešine ne samo da ne vode brigu o zdravlju podređenih i o tome kako da ih zaštite od velikih vrućina, već čine sve da im i ovako teške uslove rada dodatno otežaju tako što su do 17h (dakle za vreme najvećih dnevnih temperatura) zabranili da van radnog angažovanja nose šorceve i papuče. Poseban rizik za zdravlje ovih ljudi je i to što lanč pakete koje dobijaju drže u tim istim „užarenim“ kontejnerima, pa se hrana često kvari. Ujedno se ne poštuje depeša Odeljenja za organizovanje ishrane i smeštaja MUP kojom je naloženo da se od 1.6.2016. godine iz sastava lanč paketa izbace brzokvarljive namirnice, odnosno namirnice koje treba čuvati na temperaturnim režimima predhladnjača, kao i namirnica čija se konzumacija mora obaviti odmah nakon pripreme bez dugotrajnog odlaganja.

U Risovcu (Bujanovac), pak, u kontejnerima ima klima uređaja. Ali svi oni su na spratu gde spavaju starešine. Na spratu u na kojem spavaju i borave izvršioci – nema nijednog klima uređaja.

U Kadrovoj Čuki (Bujanovac) u kontejneru postoje dva klima uređaja. Ali bez freona. Niko ne želi da nabavi freon i osposobi klima uređaje, a dosadašnji dobavljač to neće više da čini, jer mu nije plaćeno ni za freon koji je nabavljen još pre dve godine.

 

Srbijo, ovo su „uslovi“ u Cakanovcu (Preševo) u kojima danonoćno rade tvoji policajci!

Ovde obavljaju fiziološke potrebe…

wc cakanovac

Ovako se umivaju…

umivaonik cakanovac

A ovo je „tuš kabina“…

tus cakanovac

 

S druge strane, ovo su uslovi za kriminalce koje stigne ruka zakona.

Soba u zatvoru u Padinskoj Skeli.

soba - padinska skela

WC u Centralnom zatvoru u Beogradu.

wc - centralni zatvor

Quo vadis, Srbijo?!

 

Služba za informisanje SSP
Viktor Ratković

Načelnikovi inicijali na službenom vozilu!?

Nameće nam se pitanje o kojoj količini sujete i samoljublja se tu radi, kada jedan načelnik u MUP sebi dozvoli drskost da na zaduženo službeno vozilo postavi registarske tablice sa svojim inicijalima?! Šta je to u njemu što ga navodi da se, u toj meri, poistoveti sa službom i da se prema državnoj imovini ophodi kao prema svojoj dedovini?

Da li je ovaj gospodin, inače načelnik OSP u Kragujevcu, svestan šta je uradio? Ili je toliko izgubio vezu sa stvarnošću i osećaj morala i odgovornosti? Na nov automobil „Golf 6“, koji vozi već godinama, Slobodan Đorić je postavio tablice „KG098SĐ“. Srećom, novi načelnik policijske uprave, pre par dana mu je oduzeo to vozilo, inače bi uskoro, možda, na vozilu osvanula i tablica sa natpisom „Đora“ ili nekim sličnim nadimkom, do sada viđanim samo kod gastarbajtera i mafijaških vođa.

Istovetan slučaj imali smo i u Užicu, gde je novi načelnik, nakom smene svoje predhodnice, na zaduženom službenom automobilu u nasleđe dobio i tablice sa njenim inicijalima „DJ“. Ta načelnica, Dragica Jeftović, sada bivša, naravno ne samo zbog te registarske oznake, bila je poznata i po tome što je u četvorospratnoj zgradi, kompletno stepenište „ukrasila“ sa preko sto uramljenih fotografija. Naravno, isključivo njenih fotografija sa bivšim ministrima i drugim funkcionerima MUP, grada i države Srbije.

Takođe bivši, načelnik OKP u Prijepolju Rešat Saliagić, je svojevremeno na čak dva vozila OKP (koja su bila kod njega na zaduženju, jedno, pa drugo) postavljao tablice PP001RS i PP008RS i hvalio se time.

Gospodinu načelniku iz Kragujevca, SSP iskreno želi da se uskoro pridruži svojim kolegama iz Prijepolja i Užica, i vrlo brzo i on dobije titulu „bivši“!

Svesni smo i da ovo nisu usamljeni slučajevi, već skoro pa uobičajena praksa kod samoljubivih funkcionera. Nažalost, predviđene sankcije za takvo ponašanje nema, ali mi nećemo ostati nemi. Pozivamo kolege, koje će ostati potpuno anonimni, iz više nego razumljivih razloga, da nam i dalje šalju ovakve i slične primere nemoralnog ponašanja, uz prateće fotografije. Da barem mi u SSP te fukcionerske „veličine“ učinimo šire poznatim i izložimo ih zasluženom preziru i podsmehu.

Služba za informisanje SSP

Pokušaj linča policajaca u Arilju ostaće nekažnjen

O odnosu tužilaštva prema policijskim službenicima, a u smislu njihovog postupanja, odnosno nepostupanja, kod krivičnih dela ometanja ili napada službeno lice u vršenju službene dužnosti, pisali smo već mnogo puta. Dosadili smo već i sebi samima pričama o tužiocima koji kriminalcima gledaju kroz prste. Sve teže ostajemo pristojni dok biramo reči kojim bismo izrazili prava osećanja prema tim i takvim tužiocima.

Velika većina tužilaca napadačima na policajce ne određuje zadržavanje, pustaju ih na slobodu, tako da se na ulici nađu i pre nego li se policajac vrati iz zdravstvene ustanove, sa ukazivanja prve pomoći. Samo retki, časni tužioci stanu u odbranu čuvara reda.

Ali ono što se ovih dana desilo u Arilju, je zaista nečuveno. Tamošnji gospodin tužilac je prevazišao sve svoje neodgovorne kolege. Četvorica policajaca, u pokušaju privođenja izvršioca krivičnog dela, jedva su izvukli živu glavu spašavajući se od razularene bande huligana i narkomana. Krajnje profesionalno i odgovorno, izbegli su da upotrebe vatreno oružje štiteći tako i te napadače, mada su postojali svi zakonski uslovi.

Tužilac nikoga od napadača nije zadržao, momci se danas „šire“ Ariljem i provociraju lokalnu policiju uz cinične osmehe i poruke „ne možete nam ništa, pičke panduurske, imamo moćne zaštitnike“! A što je najgore, nešto slično se u tom gradu već dešavalo pre par godina!

Postavlja se  pitanje kako bi taj tužilac reagovao da su kolege policajci iskoristili zakonska ovlašćenja i upotrebili vatreno oružje i nekog od napadača povredili? Da li bi policajce pritvorio ili čak i ritualno žrtvovao i obesio ih na gradskom trgu? Plašimo se da je odgovor na to pitanje potvrdan.

Predsednik Sindikata srpske policije, gospodin Lazar Ranitović, osudio je danas ovakvo ponašanje državnog tužioca i  njegovo nepostupanje u skladu sa zakonom ali i sa pravdom: „Sindikat srpske policije nikada neće prihvatiti ovakva postupanja tužilaca kao normalna i prihvatljiva. Krajnje je vreme da se pojedinci upitaju sa koje strane zakona su, ko ih i zašto plaća. Da li su državni službenici u službi zaštite države i naroda, ili su pak na platnom spisku kriminala?! Uputićemo dopise ministrima unutrašnjih poslova i pravde i tražiti da se ovakvom ponašanju pojedinih tužilaca konačno stane na put.“

Na kraju samo možemo da konstatujemo da nas ovo nažalost više ni ne čudi. Iznenađenje je kada nekog napadača na policajce pritvore, kao u onoj staroj pitalici o tome šta je vest – kad pas ujede čoveka ili čovek psa!

A pomenutom gospodinu tužiocu poručujemo da mu nikako ne želimo da se nađe u sličnoj situaciji, da ga ne napadne, ali da ne brine i ako se to desi, dobiće zaštitu policajaca Arilja, jer su oni pre svega ljudi pa onda i pravi profesionalci!

Služba za informisanje SSP

Gospodinu Rebiću: Zaštitite policajce od visokih temperatura!

Užice, 17.6.2016. godine – Predsednik Sindikata srpske policije Lazar Ranitović uputio je danas pismo direktoru policije, gospodinu Vladimiru Rebiću, kojim je ukazao na neophodnost zaštite zaposlenih koji rade na otvorenom u uslovima ekstremno visokih temperatura i s tim u vezi podsetio na obaveze poslodavca na doslednu primenu propisa kojima je uređena bezbednost i zaštita zdravlja na radu, kao i na preporuku Vlade Republike Srbije iz 2007. godine upućenu poslodavcima da rad organizuju na takav način da se izbegne obavljanje teških fizičkih poslova i izlaganje direktnom sunčevom zračenju zaposlenih za vreme visokih spoljnih temperatura (iznad 36°C), a naročito u periodu od 11 do 16h, ukoliko to dozvoljava proces rada.

U pismu je istaknuto da SSP ne ulazi u opravdanost i neophodnost angažovanja velikog broja policijskih službenika zbog poseta visokih državnih zvaničnika iz inostranstva i zbog međunarodne biciklističke trke, te da javna bezbednost i mir građana moraju biti zaštićeni u punom obimu, ali da je, isto tako, neophodno pronaći način da i zdravlje zaposlenih u MUP bude zaštićeno u punom obimu.

Tim povodom gospodinu Rebiću je predloženo da hitno raspiše jedinstvenu obavezujuću depešu za Direkciju policije i sve sektore MUP kojom će biti precizirana zaštita zdravlja radnika od ekstremnih temperatura, a kako bi se sprečila oboljenja i povrede zaposlenih.

 

 

Sadržaj pisma prenosimo u celosti:

„Ministarstvo unutrašnjih poslova
Direkcija policije
– direktoru

 

Poštovani gospodine Rebiću,

kao što Vam je verovatno poznato Republički hidrometeorološki zavod Srbije za danas predviđa ekstremno visoke temperature vazduha na teritoriji naše zemlje, koje će u pojedinim delovima zemlje dostizati i do 38 stepeni celzijusovih u hladu.

U Republici Srbiji zaposleni pri radu na ekstremno visokim temperaturama nisu zaštićeni posebnim propisom, niti je definisan pojam „rada na ekstremno visokim temperaturama“, ali Sindikat srpske policije smatra da se ne može ignorisati opasnost od nastupanja štetnih posledica po zdravlje zaposlenih.

Po preporukama Međunarodne organizacije rada (MOR), koje se odnose na određene delatnosti, deklarativno je propisano da se ni od jednog radnika ne može zahtevati da radi regularno pri ekstremnim temperaturama. Ovakve preporuke poštuju se u državama koje su ratifikovale međunarodne konvencije. Zakonom o bezbednosti i zdravlju na radu Republike Srbije definisna je obaveza poslodavca da obezbedi preventivne uslove za bezbedan i zdrav rad, kako ne bi došlo do nastanka povreda ili bolesti. Vlada Republike Srbije donela je 2007. godine preporuku za poslodavce kojom se preporučuje da sprovedu organizaciju rada na takav način da se izbegne obavljanje teških fizičkih poslova i izlaganje direktnom sunčevom zračenju zaposlenih za vreme visokih spoljnih temperatura (iznad 36 stepeni Celzijusa), a naročito u periodu od 11 – 16 časova, ukoliko to dozvoljava proces rada.  Propisi Republike Srbije su prilagođeni propisima Evropske Unije i Republika Srbija nema definisanu maksimalnu spoljnu temperaturu pri kojoj bi se morao obustaviti rad zaposlenih koji su izloženi štetnom uticaju visoke temperature.

Pri radu zaposlenih na otvorenom, a kada su ekstremno visoke temperature obaveze poslodavaca su: da dosledno primenjuju Zakon o bezbednosti i zdravlju na radu i podzakonske propise, odnosno mere bezbednosti i zdravlja na radu. Mere koje poslodavci primenjuju u ovom slučaju su: organizacione, tehničke, zdravstvene, promena režima rada i dr., što podrazumeva čestu izmenu zaposlenih za obavljanje poslova na otvorenom, češće pauze uz obezbeđivanje velikih količina vode i bezalkoholnih napitaka, obezbeđivanje prostora gde zaposleni mogu da se sklone od sunca, obavezno davanje informacija zaposlenima o opasnostima po zdravlje zbog izlaganja visokim temperaturama, upoznavanje zaposlenih sa simptomima bolesti prouzrokovanih visokim temperaturama, obezbeđivanje i pružanje prve pomoći ukoliko dođe do zdravstvenih problema zaposlenih i dr.

Činjenica je da do ekstremno visoke temperature vazduha dolazi u danu, kada će, zbog posete gosta visokog ranga iz inostranstva, kao i međunarodne biciklističke trke kroz Srbiju, biti angažovan izuzetno veliki broj policijskih službenika za rad na terenu. Ne dovodeći u pitanje opravdanost i neophodnost tog angažovanja, od Vas, kao odgovornog čoveka, očekujemo da hitno reagujete i raspišete jedinstvenu obavezujuću depešu za Direkciju policije i sve sektore ministarstva kojom će biti precizirana zaštita zdravlja radnika od ekstremnih temperatura kako bismo sprečili oboljenja, povrede, konflikte ili suicid zaposlenih u MUP.

Molim Vas da učinite napore u cilju maksimalne zaštite zaposlenih, vodeći računa da pri tome javna bezbednost i mir građana ne budu ugroženi.

Predsednik
LazarRanitović“

3404-01-16a3401-16b

SSP u poseti Interventnoj jedinici 92 Beograd

Beograd, 15.06.2016. godine, – U prostorijama Policijske uprave za grad Beograd, održan je radni sastanak delegacije Sindikata srpske policije sa komandantom interventne jedinice 92 u Beogradu, gospodinom Dušanom Ninkovićem.

Ispred sindikata sastanku su prisustvovali predsednik Lazar Ranitović, zamenik predsednika Mile Lazarević, predsednik regionalnog centra Beograd Slobodan Ćosović i predsednik naše sindikalne grupe u toj jedinici, SG DSIJ92, Darko Milovanović.

Teme razgovora su bile uslovi rada zaposlenih i poštovanje pozitivnih pravnih propisa koji regulišu rad zaposlenih u policiji, sa posebnim osvrtom na potpunu primenu Posebnog kolektivnog ugovora za policijske službenike.

  • Raspored rada dva dana unapred
    Prestavnici sindikata su komandantu izneli primedbe koje dobijamo od naših članova ali i drugih zaposlenih, a koje se odnose pre svega na raspored rada, odnosno nepoštovanje dogovora našeg sindikata i poslodavca o pravljenju rasporeda rada minimum 48 sati unapred, postignutog u Kabinetu ministra i koji je oličen u obavezujućoj depeši Direktora policije od 11.06.2015. godine.
  • Pauza između dva angažovanja
    Zastupljena je relativno česta pojava da između dva anagažovanja policijskog službenika, odnosno između dve smene, ne protekne vreme od najmanje 12 časova za odmor, zagarantovano čl. 15 PKU za policijske službenike.
  • Raspored smena
    Nepravilan raspored i česte izmene smena radnicima na radnim mestima obezbeđenja objekta, gde, na primer, policijski službenici koji putuju i po nekoliko stotina kilometara od kuće i nazad, budu raspoređeni do 22,00 uveče pa sutradan ponovo od 07,00 ujutru. Takav raspored ne obezbeđuje ni propisani minimum za odmor, niti policajcu  daje mogućnost da psiho-fizički spreman dođe na smenu.

Komandant Ninković je, na iznete probleme imao jedan jednostavan ali zaista i jak argument – kompleksnost organizovanja rada u jednoj takvoj jedinici, koja pokriva skoro dvomilionski grad. Dalje je naveo da, uz dužno poštovanje ostalim sličnim jedinicama u unutrašnjosti, Interventna jedinica u Beogradu, ali i druge jedinice u PU za grad Beograd, zaslužuju poseban tretman u okviru MUP jer se nivo aktivnosti i složenost posla ni po čemu ne mogu meriti. Kao primer nelogičnosti naveo je situaciju da policajac koji obezbeđuje zgradu Policijske uprave u Beogradu, u kojoj radi veliki broj ljudi, ima skoro istu platu kao i policajac koji obezbeđuje napuštenu garažu sa nekoliko pokvarenih službenih vozila.

Što se iznetih primedbi na pravljenje rasporeda rada od 48 sati unapred, Ninković kaže da se o tome vodi računa koliko je moguće ali da zbog čestih vanrednih događanja u gradu, jednostavno nije moguće uvek i u potpunosti tako nešto ispoštovati. Potrudiće se da, u saradnji sa komandirom ispostave za obezbeđenje objekta, dodatno unapredi funkcionisanje službe i pokuša da raspored prave dva dana unapred, ali naglašava da i zaposleni moraju da imaju razumevanja za „vanredne“ situacije, poput predstojeće posete kineskog predsednika, kada je angažovanje pojačano, dolazi do pomeranja i nemoguće je obezbediti takav raspored. Što se pauze između dva angažovanja tiče, odgovor je istovetan – trude se da to poštuju, ponekad je jednostavno nemoguće, ali se slaže da se ponekad možda i ne vodi dovoljno računa o tome te će uticati da se tako nešto ubuduće ne dešava.

Kada je reč o nepravilnom rasporedu smena na obezbeđenju objekta, kod radnika koji putuju iz daleka, i njihovom eventualnom „povlašćenom položaju“ kod uklapanja smena, gospodin Ninković ističe da tu postoje dve strane medalje, da on razume ljude koji dugo putuju ali s druge strane oni ostvaruju visoke novčane naknade za to. A to, sasvim prirodno, kod ljudi koji ne putuju izaziva reakciju, i davanje bilo kakvih povlastica, bilo kojoj od te dve grupacije, dovelo bi do narušavanja međuljudskih odnosa, što on, kao komandant jedinice, nikako ne želi, niti sme da dozvoli.

Predsednik sindikata Lazar Ranitović je ocenio iznete argumente kao prilično realne, da nam je poznat način funkcionisanja jedinice kao i kompleksnost zadataka koje njeni pripadnici svakodnevno obavljaju, ali je i naglasio da postoji prostor za unapređenje organizacije, da problemi nisu uvek opravdani i nerešivi, već da postoji i izvesna doza nerazumevanja pojedinih starešina sa svojim potčinjenima. Ocenio je da su naši članovi, ali i drugi zaposleni, svesni svih vanrednih dešavanja, kao na primer kada nam dolaze visoke zvanice iz inostranstva, ili se odigrava derbi ili održava gej parada, da tada ne važi ni PKU niti bilo šta drugo, ali da starešine to treba da cene, ne samo sa profesionalne već i sa ljudske strane. Da kasnije tim zaposlenima treba izaći u susret i omogućiti im korišćenje slobodnih dana ili odmora kao neki vid nagrade za požrtvovanost.

Na kraju sastanka iskazano je obostrano zadovoljstvo razmenom mišljenja i argumenata. Komandant Ninković je pozvao Darka Milovanović da ubuduće, u slučaju potrebe, dođe do njega bez oklevanja i zakazivanja formalnih sastanaka, da je otvoren za saradnju sa Sindikatom srpske policije i da sindikate ne vidi kao protivnike, već kao saborce na unapređenju uslova rada i funkcionisanja službe.

Služba za informisanje SSP

 

Šesti mesečni sastanak u Kabinetu ministra

Desetog juna održan je šesti po redu redovni mesečni sastanak Sindikata srpske policije i Radne grupe ministarstva za saradnju sa sindikatima. Radnom grupom je predsedavao državni sekretar Milosav Miličković, a učestvovali su i Željko Veselinović, Drago Bjelica, Milorad Todorović, Kujović, Ignjatović, Andrić, Cvetković, Divjak, Milikić…

Delegaciju Sindikata srpske policije predvodio je predsednik Lazar Ranitović,  u njoj su bili i zamenik predsednika Mile Lazarević, članovi Glavnog odbora Boban Đorđić i Siniša Ćuk, i predsednica Regionalnog centra Novi Sad Ana Tomašević.

Nakon uvodnih reči državnog sekretara Miličkovića i predsednika Ranitovića prešlo se na rad po sledećim tačkama:

Realizacija tema sa predhodnih sastanaka – Vranje

~ Zašto nije formirana Komisija za Preševo i RC GP prema R.Makedoniji koja je trebalo da postupi u skladu sa dogovorom sa prošlomesečnog sastanka u Kabinetu ministra, a u vezi naknade od 1.500 dinara?

Gospodin Andrić iz Direkcije policije izjavio je da nije upoznat o tome, ali da će proveriti zašto nije realizovano. Naravno da nismo zadovoljni odgovorom, ali budući da nam je poznata „usklađenost i koordinacija“ u Direkciji, jasno nam je zašto je to tako! A u priklog tome govori ito da za sastanak nisu obavili valjanu pripremu!

~ Kada će biti isplata ove naknade za mesece mart, april, maj u svim organizacionim jedinicama?

Odgovor je bio krajnje prozaičan ali i očekivan „kasni se zbog procedure“! Predsednik Ranitović je ukazao ne nerazumno komplikovanu proceduru gde nalozi za upućivanje (na osnovu kojih se kasnije i vrši isplata) bespotrebno nekoliko puta putuju od jedinice do jedinice i predložio je da ubuduće, policijski službenici prilikom kretanja na teren ponesu naloge koje će koordinator na terenu odmah potpisati i vratiti nazad, tako da nakon povratka ljudi u jedinicu, ne bi bilo zastoja i „čekanja na papire“ već bi naloge slali na realizaciju bez oklevanja!

~ Zašto iz PU Vranje nisu prosleđeni Zahtevi za sklapanja sporazuma oko isplate viška sati kao što je dogovoreno na sastanku u Kabinetu? Imamo informacije da Logistika PU Vranje koči ovo.

Sličan odgovor – predstavnici Direkcije i Uprave policije „nisu upoznati ali će da provere“! Pretpostavka je da je do zastoja došlo usled promene načelnika policijske uprave Vranje, našta je gospodin Miličković naložio da se hitno reaguje i novom načelniku prenese poruka da „nije postavljen da bi stvarao nove probleme, već da bi rešavao zatečene od predhodnika“!

~ Da li je SUK postupio po drugom istraživanju koje je od strane Predsednika SSP poslato u vezi sa Načelnikom PS Trgovište Dejanom Zlatkovićem, a koje se tiče KD.

SUK radi na tome, još nije završeno. Državni sekretar je dobio odgovor u vezi sa tim, ali zbog daljeg postupka još uvek nije za širu javnost.

Nove teme:

  1. Raspored rada dva dana unapred

Osim u PI Vranje ni u jednoj od PS u okviru PU Vranje se raspored rada ne pravi dva dana unapred.Na dva sastanka u PU smo upoznali sa tim novopostavljenog načelnika PU Tomislava Ilića ali nismo mogli da ga ubedimo u primenu PKU, insistirao je da se raspored rada pravi 24 časa u skladu sa Zakonom o policiji.

Gospodin Andrić je saopštio da su mu iz Vranja potvrdili da se depeša poštuje i raspored pravi za dva dana unapred. Na to mu je predsednik Ranitović odgovorio da su svojevremo tvrdili i da dole nema ni viška radnih sati, da se zakon o radu poštuje, pa je nakon kontrole utvrđeno suprotno i da će SSP, ako se i dalje nastavi sa ovakvom praksom, inicirati podnošenje zahteva za pokretanje disciplinskih postupaka za sve rukovodice org. jedinica u okviru PU Vranje, mada nam to nije osnovni cilj. Sekretar Miličković je naložio Andriću da izvrši kontrolu PU Vranje i pouzdano utvrdi tačno stanje stvari u toj upravi.

2. Problematika u Upravi za obezbeđenje

~ Nepoštovanje odredbi Zakona o radu i PKU u smislu ostvarenih prekovremenih sati, naročito u Odeljenju DKP-a, kojim rukovodi gospodin Pera Bogdanović. Pomoćnik načelnika, kao i načelnik, upoznati su ali nisu preduzeli ništa kako bi ispravili propuste i sprečili ponavljanje istih. Zaposleni su uvidom u rednu listu utvrdili da su u poslednje 3 godine ostvarili prosečno po 400 prekovremenih časova , te kako ne bi krenuli u postupak utuženja Ministarstva, žele da sklope ugovor o vansudskom poravnanju, koji su predali dana 31.3.2016. godine preko pisarnice SIV-a 2. Prema podacima kojim raspolažemo predmet bi trebao da se nalazi u Sekretarijatu. Takođe, na platnim listama se ne poklapaju ostvareni i isplaćeni sati. Dokle se stiglo sa sporazumom o vansudskom poravnanju i kada zaposleni mogu očekivati da im isti budu dostavljeni?

Gospodin Cvetković iz Sektora ljudskih resursa, rekao je da se radi na predmetu predloga sporazuma o vansudskom poravnjanju, trenutno se čeka odgovor, odnosno izveštaj Jedinice za obezbeđenje po tom pitanju. Zamenik predsednika sindikata Mile Lazarević je preneo utisak zaposlenih u JZO da svi problemi oko viška ostvarenih radnih sati potiču zbog odsustva dobre volje i osećaja odgovornosti prema zaposlenima od strane gospodina Bogdanovića, i podsetio da je, takođe taj gospodin, svojevremeno imao jako „tvrd“ stav po pitanju obračuna naknade putnih troškova i da je bilo teško ubediti ga da poštuje važeći pravilnik. Lazarević je izneo stav sindikata da je u toj jedinici neophodno obaviti instruktivnu kontrolu od strane direkcije policije, što je i prihvaćeno.

~ Nije izvršen povraćaj novčanih sredstava koja su bila umanjivana zaposlenima na ime solidarnog poreza koji je greškom Ministarstva obračunat jer su zbog zaostale razlike u zaradi na ime rešenja o raspoređivanju uplaćena kumulativno. Kada će zaposeni biti obeštećeni?

Drago Bjelica je rekao da odgovornost u vezi sa nepravilno naplaćenim porezom na primanja zaposlenih leži na Poreskoj upravi i pozvao našeg predstavnika u JZO da mu dostavi spisak ljudi koji su oštećeni po tom pitanju i da će on to proslediti Poreskoj upravi radi otklanjanja nepravde i refundacije novca.

3. Nepravilnosti u određivanju koeficijenta plate – Novi Sad

Policijskim službenicima PU Novi Sad, raspoređenim na radno mesto „policajac-vozač“  utvrđeno pod rednim brojem 813. u Pravilniku o unutrašnjem uređenju i sistematizaciji radnih mesta u MUP, prilikom utvrđivanja ukupnog koeficijenta plate na stavci “koeficijent neredovnosti u radu“ utvđena je vrednost 0,000. Tačnije, predviđeno je da im ne sledi nadoknada za neredovnost u radu ili „smenski rad“.

Drago Bjelica, pomoćnik načelnika Sektora za materijalno-finansijsko poslovanje, odgovorio je da je u vreme donošenja sistematizacije preovladao stav da ti ljudi nemaju neredovnost u radu, odnosno da se za njih niko nije založio u tom smislu. Takođe, on smatra da, policijski službenici raspoređeni na radno mesto „policajac-vozač“, zaista i nemaju planirane neredovnosti u radu a da su do sada za neka vanredna angažovanja nagrađivani kroz institut prekovremenog rada, kao i da su ljudi počeli iskazivati nezadovoljstvo od trenutka umanjenja vrednosti dnevnice na iznos od 150 dinara.

Predsednica RC Novi Sad, Ana Tomašević, obratila se Dragu Bjelici, i tom prilikom iznela konstataciju da nije istina da su „policajci-vozači“ nezadovoljni od trenutka kada su dnevnice za angažovanja umanjene na 150 dinara i da je o tome pogrešno informisan od strane rukovodilaca sektora kom vozači pripadaju, što samo dokazuje da isti nisu ni pokušali da se založe, da se sistematizacijom, kako prethodnom tako ni novom, taj propust ispravi. Takođe, smatra da je to propust i reprezentativnih sindikata čiji su kolege bili članovi u to vreme. Budući da su radnici na tim radnim mestima, „policajac-vozač“, direktno vezani za rad Policijske uprave, da voze policijske službenike na izvršavanje zadataka, koji se obavljaju u nepravilnim vremenskim intervalima, jasno je da oni rade i u smenama i „po potrebi i po pozivu“, te ne može biti ni govora o tome da im ne sleduje nadoknada za takav sistem rada. Napomenula je i to da uporedni radnik u PU za grad Beograd, policijski službenik na radnom mestu vozača, ima uvećan koeficijent plate, odnosno da mu pripada naknada za smenski rad. Smatramo da su time vozači u Novom Sadu na neki način diskriminisani i oštećeni te da im treba izdati nova rešenja o koeficijentu plate i ispraviti taj propust.

Ona je naglasila da se kroz evidencije o radu može ostvariti uvid u neredovnosti u radu koju navodimo a prekovremeni rad i dnevnice za angažovanja, koje Bjelica navodi, kolegama takođe pripadaju jer je neredovnost u radu posebno propisana i da te dve stvari ne isključuju niti mogu da zamene jedna drugu. Sindikat srpske policije smatra da su kolege oštećene i apeluje da se neko za njih založi iz sektora kom pripadaju jer to ne čini onaj ko treba. PU Novi Sad je, po svojoj veličini, druga policijska uprava u MUP-u, te nema potrebe iznositi činjenice o razmerama njihovog svakodnevnog angažovanja.

Željko Veselinović, zamenik načelnika SMFP, saopštio je da je u pripremi izrada nove, sveobuhvatne sistematizacije radnih mesta u ministarstvu u skladu sa novim Zakonom o policiji, da je napravljen katalog radnih mesta, te da je sledeći korak izrada opisa radnih mesta. Budući da će SSP,kako je naveo, biti uključen u taj deo rada, predložio nam je da tu priliku  iskoristimo na pravi način i nastavimo sa zalaganjem za ostvarivanje prava vozača i svih drugih zaposlenih.

4. Zahtevi za premeštaj zaposlenih – realizacija

Da li su stari zahtevi za premeštaj koji su zaposleni podneli i koji su se nalazili u proceduri pre stupanja Pravilnika o unutrašnjem uređenju i sistematizaciji radnih mesta u MUP, pov. 01. broj:6734/15-34 od dana 1.12.2015. godine i dalje validni ili zaposleni ponovo moraju da podnesu zahtev, te iznova odpočnu proceduru premeštaja, ili će se po automatizmu nastaviti sa procedurom i kada mogu očekivati realizaciju, obzirom na duži protok vremena od momenta podnošenja zahteva?

Dobijen je odgovor da premeštaja iz jedinice u jedinicu za sada nema iz nekoliko razloga, od kojih se, kao najbitniji, nameću potreba internog konkursa za svako slobodno radno mesto (u skladu sa ZOP) ali i pitanje da li i gde uopšte ima sistematizovanih slobodnih radnih mesta (zbog poznatih dešavanja sa „analizom rizika“). Svi stari zahtevi za premeštaj su nevažeći i moraju biti obnovljeni.

Na pitanje predsednika Ranitovića, da li će i kako biti prijema radnika u MUP, misleći na svršene studente KPA i polaznice COPO, dobijen je odgovor da će polaznici COPO biti primljeni po posebnoj proceduri, a da svršeni studenti moraju pričekati donošenje konačne sistematizacije.

Na pitanje Lazarevića kada će biti ispravljena nelogičnost da veliki broj policijskih stanica nemaju komandire niti šefove OZSK, ponovo je usledio odgovor „nakon usvajanja sistematizacije“.

5. Nabavka građanskog odela za OSL

Policijskim službenicima koji rade u građanskom odelu, prema dosadašnjoj praksi, MUP je s vremena na vreme obezbeđivao mogućnost kupovine delova građanskog odelana teret budžeta. Na insistiranje sindikata i Uprave kriminalističke policije, ZOP je to normirao kao obavezu čime je istaknuta jednakost i ukinuta dosadašnja svojevrsna diskriminacija policijskih službenika kriminalističke policije.Kada će ta zakonska obaveza biti ispunjena? Da li je MUP planirao novac za tu namenu u ovoj godini?

Budžetom za 2016. godinu nisu predviđena sredstva za ove namene, ali se planiraju za 2017. godinu, a do tada će biti i gotov pravilnik po tom pitanju. Mile Lazarević je izneo očekivanje da će neko u tom pravilniku predvideti i prateću neophodnu oprema za radnike UKP, i izrazio nadu da će, posle 23 godine rada u OZSK, po prvi put dobiti i odgovarajuću futrolu za službeno oružje.

6.  Uslovi rada policijskih službenika Uprave granične policije 

Sindikat srpske policijepantalone ugp se u prethodnom periodu u više navrata obraćao nadležnima u okviru UGP ukazujući na nedopustivo loše uslove rada zaposlenih policijskih službenika koji se ogledaju u katastrofalno lošem stanju pojedeinih graničnih prelaza, nedovoljnoj popunjenosti većine OJ, zastareloj i dotrajaloj uniformi policijskih službenika, nedostatku tehničke opreme i službenih vozila itd.
Od strane načelnika UGP gospodina generala Milenka Božovića (kojem se ovom prilikom zahvaljujemo na saradnji) obavešteni smo da je UGP svesna svega navedenog, te da su s njihove strane preduzete sve neophodne mere i radnje u cilju rešavanja nagomilanih problema. Tom prilikom upoznati smo i s činjenicom da je UGP dopisom broj 28-3985/15-1 od 19.08.2015. godine koji je upućen Kabinetu ministra, Direktoru policije i tadašnjem Sektoru finansija,ljudskih resursa i zajedničkih poslova, predložila konkretne mere za poboljšavanje uslova rada u okviru RC UGP prema R.Hrvatskoj, ali da na isti nije ni odgovoreno.
Obzirom da je državna granica, odnosno stanje graničnih prelaza i uslovi rada policijskih službenika na istoj, „ogledalo“ svake države, kada i da li uopšte MUP planira da preduzme konkretne mere u cilju rešavanja navedenih problema? Da li je „nedostatak materijalnih sredstava“ adekvatan odgovor na sve probleme policijskih službenika UGP, naročito u vreme izražene migrantske krize i pojačanih bezbednosnih izazova?

Gospodin Miličković se složio sa našom ocenom da su policajci na graničnom prelazu, ali i izgled samog graničnog prelaza, ogledalo naše države i da se tu mora nešto preduzeti. Nažalost, objekti na granicama su od Vojske Srbije preuzeti u jako lošem stanju, ulaganja u unapređenje uslova rada su stalna ali ne i dovoljna. Željko Veselinović je rekao da su u toku pripreme za realizaciju usvojene strategije da se ovo pitanje trajno reši intezivnijom saradnjom sa lokalnim samoupravama jer naše ministarstvo jednostavno nema, niti može da ima, dovoljno novčanih sredstava i taj problem reši samostalno.

Siniša Ćuk je iskoristio priliku i državnom sekretaru predao fotografije koje najbolje ilustruju katastrofalno stanje pojedinih delova uniforme pripadnika UGP. Konkretno pantalona, koje su nakon dugogodišnjeg korišćenja potpuno iznošene i istrošene i veoma lako se cepaju.

7Izmeštanje i skladištenje hemikalija i laboratorijske opreme namenjene za proizvodnju opojnih droga 

Od dana 16.05.2013. godine policijski službenici PI Stara Pazova vrše neprekidno obezbeđenje podrumskih prostorija u sklopu porodične kuće u Novoj Pazovi, sa sumnjom da su iste namenjene za proizvodnju opojnih droga. Obezbeđenje se vrši po naredbi Višeg suda u Sremskoj Mitrovici. Od strane rukovodilaca PS Stara Pazova i PU Sremska Mitrovica, kao i od strane kolega iz Nezavisnog sindikata policije, preduzimane su brojne aktivnosti u smislu obraćanja nadležnim službama u okviru Ministarstva zdravlja, Ministarstva poljoprivrede i zaštite životne sredine, Ministarstva pravde u cilju rešavanja ovog problema, a koje, na žalost, nisu rezultirale pozitivnim ishodom. O navedenom obavešten je i Zaštitnik građana koji je nedvosmisleno utvrdio da je od strane Ministarstva zdravlja načinjen propust u radu koji je prouzrokovao povredu zakona, i u vezi čega je navedenom ministarstvu uputio određene preporuke.
Skoro istovetan slučaj postoji i u mestu Ugrinovci, gde policijski službenici PS Zemun već duži niz godina takođe obezbeđuju hemikalije iz krivičnog dela, i gde obraćanje starešina nadležnim službama nije urodilo plodom.

Državni sekretar Miličković je izjavio da je MUP upoznat sa navedenim problemom, da se radi o specifičnoj situaciji koja zahteva angažovanje na međuministarskom nivou u okviru Vlade RS, te da su preduzete izvesne mere u cilju njegovog rešavanja. Siniša Ćuk je naglasio da je neophodno što brže rešavanje tog problema, kako zbog ugroženosti zdravlja policijskih službenika i životne sredine, usled nekontrolisanog isparavanja navedenih hemikalija, tako i zbog omogućavanja racionalnog korišćenja resursa PS Stara Pazova, koja je usled svog geografskog područja, broja stanovnika i privrednih subjekata, problematike, a naročito dramatične nepopunjenosti ljudstvom, ionako preopterećena. Na insistiranje predstavnika SSP dogovoreno je da će MUP u što kraćem roku urgirati kod nadležnog ministarstva za rešavanje navedenog problema, kako bi isti bio pozitivno rešen.

Takođe smo ih upoznali sa time da SSP ima isplanirane naredne korake i određene aktivnosti po ovom pitanju i da ih nećemo menjati, bez obzira na akcije koje preduzme ministarstvo.

Služba za informisanje SSP

Novi Pazar: sekirom na patrolu!

Novi Pazar, 08.06.2016. godine, – Da nikada nema opuštanja i nema naivne intervencije, kao što su nas učili u školama, dokazao je i jučerašnji događaj u Novom Pazaru kada je izvesni P.H iz tog grada sekirom napao patrolu policije.

Naime, dvočlana patrola je, postupajući po naredbi suda, došla u dvorište i kuću pomenutog, i na uljudno i kulturno obraćanje policijske službenice, koja ga je pozvala da pođe sa njima jer je postojala naredba za dovođenje,  on je odgovorio tako što je iz hodnika kuće uzeo sekiru podigao je iznad glave izamahnuo ka njoj uz preteće reči „beži s vrata, ubiću te“! Naravno, koleginica se taktički povukla, štiteći na taj način i sebe i napadača od njega samog. Nakon dolaska pojačanja i ponovnog poziva na predaju, ponovila se identična situacija i preteće reči „Izlazite mi iz avlije, ubiću nekoga. Neko će da strada, ili vi ili ja.“

Nakon toga što se P.H. zaključao u kuću, policajci su nasilno otvorili ulazna vrata i savladali napadača, brzo i vešto, tako da nije došlo do bilo čijeg povređivanja. Nakon privođenja u policijsku stanicu i konsultacije sa dežurnim državnim tužiocem, nastupio je, svima nama, dobro poznati scenario – tužilac se izjasnio da se ovde radi o krivičnom delu napada na ovlašćeno službeno lice iz čl. 323 st. 3 Krivičnog zakona, ali da se lice pusti i prijava ide u redovnom postupku! Srećom, postojala je naredba Prekršajnog suda iz Novog Pazara, po kojoj je i postupano u konkretnom slučaju, te je napadač na policajce ipak završio iza rešetaka.

Ovaj događaj je potvrdio poznatu činjenicu da MUP Srbije ima u svojim redovima profesionalce, koji su dovoljno obučeni i profesionalni da ispravno reaguju u kriznim situacijama, ali i činjenicu koja se često olako zaboravlja, da su pripadnici policije pre svega humani ljudi i da su iz tog razloga i ovom prilikom pribegli merama prinude u najmanjoj mogućoj meri u želji da napadača ne povrede, mada su imali osnova za daleko drastičnije mere. Sindikat srpske policije ovim putem se zahvaljuje kolegama iz Novog Pazara, svima koji su učestvovali u ovoj akciji, na pokazanoj zrelosti i profesionalnom pristupu.

Ono što nije dobro, jeste „mlaka“ reakcija tužilaštva, koje i u Novom Pazaru, ali i u skoro svim gradovima, napadače na policijske službenike, najčešće, ne zadržava, pusta ih na ulicu istog momenta i tako stvara nesigurnost i kod građana i kod policajaca! Uprkos javnih zakljinjanja političara da je „napad napolicajca – napad na državu“, u praksi se ništa ne menja, i dalje su policijski službenici nezaštićeni, pa su samim time i napada na nas sve češći i češći.

Ne možemo a da se ne zapitamo do kada će to tako biti? Da li će ova država ikada stati iza onih koji je štite? Da li neko ima volje i snage da takvu praksu prekine, ili će policajci i dalje ostati nezaštićeni, usamljeni borci za sigurnost građana!?

Služba za informisanje SSP

Dopis upozorenja zbog nepravilne primene propisa o radu!

Zbog nepravilne primene propisa kojima se uređuju prekovremeni rad, pripravnost, raspored rada, dnevni odmor i odmor u toku rada u OKP, PI Prijepolje, SPI Prijepolje i PI Nova Varoš, predsednik SSP RC Prijepolje, Viktor Ratković, rukovodiocima ovih organizacionih jedinica (i načelniku PPU) uputio je dopis u kojem im je ukazao na nepravilnosti, zakonske i podzakonske odredbe kojima je uređena predmetna materija, podsetivši ih na svrhu tih propisa i svrhu njihove primene, kao i na to da zbog nepravilnog postupanja mogu snositi negativne posledice (disciplinski postupci i krivične prijave, za one uporne u neprimeni propisa).

Da li će nakon ovog dopisa starešine shvatiti svoje zakonske obaveze, videćemo, ali SSP sigurno neće ćutati niti oklevati da podnese predloge za pokretanje odgovarajućih postupaka protiv odgovornih lica. Pozivamo sve naše članove, i ostale zaposlene, da nam se obrate za pomoć ukoliko u njihovim organizacionim jedinicama ima ovakvih, sličnih, ili bilo kakvih drugih slučajeva kršenja njihovih radnih prava. Sindikat, po prirodi stvari, postoji radi svojih članova a mi to vrlo ozbiljno shvatamo!

Isključiva svrha ovog i sličnih dopisa je postizanje pravilne i dosledne primene predmetnih normi kako bi policijski službenik na posao dolazio odmoran, naspavan i razmišljao isključivo o policijskim poslovima i zadacima, a ne o tome da li će mu uživanje određenog prava biti omogućeno ili uskraćeno. Samo odmoran, psihofizički zdrav, poštovan i neopterećen policijski službenik može dati svoj maksimum i samo poštenim, korektnim i čovečnim odnosom neposrednih starešina prema policijskim službenicima se održava zdrava radna sredina u kolektivu, bez netrpeljivosti i nezadovoljstva. Međutim, ukoliko policijski službenik nema mogućnosti da se dovoljno naspava i odmori, ukoliko mu se ne omogući ostvarenje onog što je on pošteno zaradio i zaslužio, ukoliko mu se zbog rasporeda „danas za sutra“ onemogući planiranje privatnih obaveza, takav policijski službenik vremenom stvara negativan odnos, najpre prema neposrednom rukovodiocu, a potom i prema službi u celini, što neminovno vodi ka njegovoj nezainteresovanosti za rad i rezultate. To dalje dovodi do toga da bezbednost građana i njihove imovine nije na potrebnom i očekivanom nivou.

Budući da smo mi ti koji od građana zahtevaju da se ponašaju u skladu sa zakonima i koji se staraju da se ti isti građani ponašaju u skladu sa zakonima, samim tim i sami moramo dosledno da sprovodimo sve zakone. U suprotnom gubimo i legitimitet i autoritet među građanima.

Sadržaj dopisa, u kojem su detaljno dati prikazi radnih prava koja nam najčešće krše, možete da pročitate na priloženim fotografijama:

Služba za informisanje SSP

 

Analiziramo: Zbog čega je policajac na terenu „glineni golub“?

Svake godine, u skladu sa Programom stručnog usavršavanja, u Ministarstvu unutrašnjih poslova sprovodi se niz aktivnosti usmerenih na unapređenje određenih znanja i veština zaposlenih. Jedna od tih aktivnosti je i izvođenje nastave bojevog gađanja u metu vatrenim oružjem, najčešće pištoljem marke „CZ99“, a u pojedinim organizacionim jedinicama i težim naoružanjem.

Cilj izvođenja ove nastave je obuka, usavršavanje, unapređenje i stvaranje rutine kod policijskih službenika u rukovanju službenim naoružanjem. Međutim, postavlja se pitanje da li je taj cilj moguće ostvariti ukoliko policijski službenik svega dva puta godišnje godišnje ispuca tridesetak metaka u kružnu metu ili siluetu, očisti i pištolj vrati u futrolu, a zatim čeka narednu godinu, pa sve iznova?! Kako je moguće bilo koga obučiti da uspešno i precizno rukuje vatrenim oružjem sa svega pet metaka? A potom, odmah nakon te „blic obuke“, od njega zahtevati da gađa za ocenu? Ocenu od koje mu zavisi godišnja ocena, a samim tim i posao? Da li policijski službenik takvom „obukom“ može steći dovoljnu rutinu i samopouzdanje za upotrebu vatrenog oružja? Dovoljnu brzinu? Preciznost? Nažalost, ništa od toga. Na to se nastavlja najvažnije pitanje – da li je tako „na blic obučen“ policijski službenik u stanju da na odgovarajući način zaštiti, najpre sebe, a potom i građane?!

Programom stručnog usavršavanja predviđena su četiri nivoa obuke i testiranja upotrebe vatrenog oružja. Međutim, najveći broj organizacionih jedinica nema odgovarajuće uslove za sprovođenje obuke i provere znanja u rukovanju vatrenim oružjem za sva četiri nivoa, a nekoliko njih nema uslove čak ni za prvi nivo. To ima za posledicu za znatan deo policijskih službenika nema priliku da se okuša na višim nivoima, nivoima koji nisu statički, već se gađanje izvodi u pokretu, pa je samim tim takvo gađanje bliže onim realnim, životnim situacijama.

Pored nedovoljne obučenosti, policijskim službenicima na ruku ne idu i određena zakonska rešenja, jer se izuzetno restriktivnim uslovima za upotrebu vatrenog oružja dodatno sužen prostor za prvovremenu i kvalitetnu reakciju policijskih službenika. Tako, shodno Zakonu o policiji, za upotrebu vatrenog oružja od strane policijskog službenika nije dovoljno to što neko u ruci drži pištolj sa metkom u cevi i preti da će ga upotrebiti! Zahteva se da taj neko bar pokuša da potegne pištolj, odnosno pokuša da ga dovede u položaj pogodan za upotrebu. Koliko policijskih službenika je obučeno da bude potpuno koncentrisano kada će nastupiti taj trenutak potezanja i koliko njih je obučeno da nakon toga pravovremeno i efikasno odreaguje, tj. zaštiti svoj i život ugrođenih građana, a istovremeno onesposobi napadača?! Ako izuzmemo pripadnike specijalnih jedinica, broj takvih policijskih službenika je zanemarljiv. A kriminal nije zanemarljiv. I neće da udara tamo gde je „najtvrđe“, već tamo gde je karika najslabija. A građani i država su zaštićeni onoliko koliko je kvalitetna ta „najslabija karika“, odnosno koliko je obučen i efikasan „najslabiji“ policajac!

„Izvršeno je krivično delo razbojništva uz upotrebu vatrenog pištolja, patrola trči za licem koje beži i u svojoj desnoj ruci nosi vatreno oružje. Lice se u punom trku okreće ispaljuje nekoliko metaka u pravcu patrole i nastavlja da se kreće prema grupi ljudi. Šta će patrola uraditi? Da li su se stekli uslovi za upotrebu vatrenog oružja, da li će uzvratiti istom merom ispaliti jedan hitac u leđa razbojinika? A šta se dešava sa grupom ljudi koja se nalazi oko njega?“  To je jedan od mnogobrojnih slučajeva, gde jedan trenutak, najmanja neodlučnost, jedna pogrešna procena, jedan pogrešan pokret, odlučuje o životu i smrti. To je trenutak u kojem sva gađanja u (nepokretnu) metu i siluetu gube smisao.

U ovakvim i sličnim situacijama neophodna je obučenost, znanje, brzina i praksa u postupanju. Hteli da priznamo ili ne, ogromna većina nas to nema. Doduše, ne našom krivicom, već nezainteresovanošću poslodavca, koji ne ulaže dovoljno sredstava u obuku. Da bi policijskim službenicima situacija koju smo uzeli za  primer i njoj slične situacije, postale rutina, potrebno je promeniti Program stručnog usavršavanja i u delu „Upotreba vatrenog oružja“ uvesti novu kategoriju stručne nastave i prakse „taktička kuća“.

Većina policijskih službenika, pre svega oni mlađi, su upoznati sa jednom vrstom obuke koja se sprovodi u „taktičkoj kući“. Ukratko, radi se simulaciji realne situacije uz upotrebu modifikovanog vatrenog oružja marke „CZ99“ koji koristi bojevu municiju sa mnogo manjim barutnim punjenjem.

Ova obuka se zadnjih nekoliko godina uspešno sprovodi u Centru za osnovnu policijsku obuku (COPO) u Sremskoj Kamenici i, po stanju na terenu, pokazala se veoma uspešnom. Pojedine situacije sa terena se simuliraju, skoro pa identično. Izvode se na osnovu precizno utvrđenih scenarija, koji nastaju na osnovu analize aktuelnih bezbednosnih problematika. Iako se ne radi o pitanju života ili smrti, policijskim službenicima koji prolaze kroz ovakvu obuku, u intervenciji uvek proradi adrenalin, povećaju  se otkucaji srca, strah u isčekivanju nepoznatog,  iz radio veze se čuje glas koji ne prestaje sa pitanjima, a u glavi svi zakonski uslovi za upotrebu vatrenog oružja, razmišljanje o tome šta uraditi, da li naći zaklon i sačekati ili odmah utrčati unutra. Ako lice izađe napolje, šta raditi? I tako dalje… Kako izgleda obuka u čuvenoj „taktičkoj kući“ možete videti OVDE.

Pod velikim pritiskom, često simulirajući  ovakve situacije, policijskom službeniku vremenom  sve ovo postaje rutina, nešto normalno što će kasnije upotrebiti na terenu  i zaštiti pre svega sebe, a zatim i svoje kolege i građane. Zakonski i taktički potkovan, pun samopouzdanja, ne razmišljajući ći da li će i kako upotrebiti vatreno oružje, on postaje ono što je i na papiru – zaštitnik života ljudi i imovine.

Naravno, uspešnoj praksi mora da prethodi potpuno razumevanje teorije, odnosno propisa kojima je uređena upotreba vatrenog oružja, bez nedoumica, u svako doba dana i noći. U tom smislu poslodavac bi u najkraćem roku trebalo da donese Pravilnik o postupanju policijskih službenika u visokorizičnim situacijama, promeni Plan stručnog usavršavanja i prilagodi ga svakodnevnim situacijama, da obezbedi dodatna materijalna i finansijska sredstva i da obuku vatrenim oružjem fokusira sa nepokretnih meta i silueta, na pokretne mete i na opremanje većih organizacionih jedinica, kako bi svaka od njih imala „taktičku kuću“.

Svesni smo opšte ekonomske situacije u zemlji i nedostatka sredstava u budžetu MUP, ali svi mi, počev od vrha MUP, moramo biti svesni da najviše koštaju nedovoljno zaštićeni životi i imovina građana. I da naviše koštaju policijski službenici koji, usled nedovoljne obučenosti, ali i zakonskih ograničenja, postaju „glineni golubovi“.

Služba za informisanje SSP
Zoran Stojčić

  • 1
  • 2