Skip to main content

Autor: Mile Lazarević

Imovinske karte zaposlenih u MUP

Uprkos tome što nijednom prilikom nije najavljeno, niti negde objavljeno, da se radi na pripremi bilo kog podzakonskog akta van grupe od onih sedam, za koje su formirane radne grupe, Ministarstvo unutrašnjih poslova je iza kulisa, bez učešće ijednog sindikata (a verovatno i bez obaveštavanja i znanja bilo kog sindikata) pripremilo nacrte dva pravilnika, veoma bitna za sve zaposlene:

  • Pravilnik o unutrašnjem uređenju i organizaciji MUP;
  • Pravilnik o imovinskom kartonu i proveri imovnog stanja zaposlenih u MUP.

Ponovo na delu imamo potpuno ignorisanje pozitivnih pravnih propisa Srbije i preporuka Međunarodne organizacije rada, koji nalažu saradnju poslodavca i sindikata po svim pitanjima koji utiču na radno-pravni i socijalni status zaposlenih. Rukovodstvo MUP, po ko zna koji put, pokazuje potpuno odsustvo sluha za realnost i interese i zaposlenih i celog ministarstva. Stiče se utisak da je namera poslodavca usvajanje pravilnike reda radi, ispunjavanje formalnih obaveze proisteklih iz Zakona o policiji i obaveza preuzetih kroz predpristupne pregovore Evropskoj uniji, definisane pojedinim poglavljima.

Svakome dobronamernom jasno je da bi pravilnici bili sadržajno mnogo kvalitetniji a u praksi lakše primenljivi i efikasniji ukoliko bi bili izrađeni u saradnju sa sindikatima koji zastupaju interese zaposlenih.

Javno postavljamo pitanje kolegama iz dva reprezentativna sindikata da li ih je iko obavestio o pripremi predloga navedenih pravilnika? Da li su zahtevali svoje učešće u pripremi predloga? Da li će svojim potpisima na pripremljene predloge dati legitimitet poslodavcu i tako ga poštedeti briga oko objašnjavanja međunarodnim faktorima zašto se u MUP ne poštuje osnovni red po pitanju socijalnog dijaloga i saradnje sa sindikatima!?

Rukovodstvo Sindikata srpske policije ostvarilo je uvid u Predlog pravilnika o imovinskom kartonu i proveri imovnog stanja zaposlenih u MUP. Nakon osnovne kratke analize jasno je da je pravilnik napravljen laički, bez jasnog plana i konačnog cilja, izuzev ispunjavanja forme. Pravilnik neće doneti bilo kakvo unapređenje funkcionisanja MUP ali će doneti kršenje zakona. U predlogu se nalaze odredbe o obradi podataka o ličnosti koje se mogu kvalifikovati kao sporne po pitanju Zakona o zaštiti podataka o ličnosti, koji predviđa da se takva obrada podataka može vršiti samo na osnovu zakona, nikako ne na osnovu podzakonskih akata.

Citiraćemo reči gospodina Zlatka Petrovića, pomoćnika Poverenika za in formacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti, koje je izgovorio na panel diskusiji posvećenoj testu integriteta policijskih službenika:
„Pravilnik, kao podzakonski akt, ne sme da sadrži odredbe o prikupljanju podataka o ličnosti, jer bi bio i nezakonit i neustavan.“

Takođe, u predlogu pravilnika se predviđaju neke mere protiv onih zaposlenih koji ne postupe u potpunosti u skladu sa pravilnkom, a pri čemu nisu predviđene tačne mere niti za koje slučajeve (npr. ako prekrši to i to – sledi mera-sankcija ta i ta), nego o svemu tome treba da odlučuje Sektor unutrašnje kontrole. A već nam je poznato koliko je SUK u svom radu nezavistan od ministra i politike!

Posebna je zanimljivost to da je poslodavac ovaj Predlog pravilnika poslao svim rukovodiocima na izjašnjenje i mišljenje, da daju određene predloge ukoliko ih imaju a upravo se na njih odnosi ovaj pravilnik. S druge strane sindikatima nije, zašto prosudite sami. Sam Pravilnik o imovinskom kartonu i proveri imovnog stanja zaposlenih u MUP bi morao biti mnogo kvalitetniji da bi se njime postigla svrha a to je borba protiv korupcije i kriminala, dok sa druge strane kada je u pitanju Pravilnik o unutrašnjem uređenju i organizaciji MUP, više nema oznaku tajnosti izuzev u delovima koji se odnosi na specijalne jedinice (što nije sporno) pa samim tim nisu postojale nikakve smetnje koje se odnose na učestvovanje u radnoj grupi predstavnika sindikata .“

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

Pančevo: vanpravno tumačenje prava!

Predstavnici Sindikata srpske policije, Regionalnog centra Pančevo, tražili su obrazloženje o načinu vršenja obračuna radnih sati na angažovanjima i terenskim uslovima rada i dobili vrlo zanimljiv materijal od tamošnje vođe grupe za ljudske resurse, samostalnog inspektora Gordane Gavrilović.

U obrazloženju se Gavrilovićeva poziva na nekakvo mišljenje iz 2012. godine, potpuno ignorišući činjenicu da su od tada bitne izmene pretrpeli i Zakon o radu, i Zakon o policiji, i Uredba koja uređuje oblast naknade troškova službenog putovanja.

Kada se u svom obrazloženju pravnik ne pozove ni na jednu jedinu zakonsku ili podzakonsku odredbu – takvo obrazloženje može da znači samo dve stvari:
1) ili je tvorac obrazloženja svestan da nema pravnih razloga za takvo obrazloženje, pa se i ne upušta na teren prava;
2) ili tvorac obrazloženja nema dovoljno znanja i stručnosti da pravno obrazloži i odbrani svoje mišljenje.

U oba slučaja taj neko svoj posao ne radi dobro – ili prikriva (i pokriva) nezakonitosti ili svoj posao ne zna da radi. A onda se postavlja pitanje – za šta taj neko prima platu? I koliko je još takvih u MUP-u?

Kako god bilo, pravni tim Sindikata srpske policije smatra ovo obrazloženje pogrešnim i preporučuje potpisniku da se obrati svojim pretpostavljenima ili se barem raspita kod kolega o tome na koji način se vrši obračun radnih sati u drugim organizacionim jedinicama, a mi ćemo ovaj problem prezentovati i rešiti na narednom sastanku  Radne grupe za saradnju sa sindikatima u Kabinetu ministra.

Nije zgoreg napomenuti i to da MUP svakodnevno plaća milionske iznose na ime izgubljenih sudskih sporova. A upravo zbog ovakvih „stručnjaka“. To opet vodi direktno kršenju nekih drugih prava zaposlenih, usled „rupe“ u budžetu, na primer, trenutno aktuelno kašnjenje sa isplatom naknade za dolazak i odlazak sa posla. Jer besporebno trošenje novca na jednoj strani neminovno dovodi do nestašice na drugoj!
Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

za-mileta-advokat-1

za-mileta-advokat-2

Dokle da se mrznemo?

Beograd, 17.11.2016. godine, – Povodom činjenice da se u pojedinim objektima Ministarstva unutrašnjih poslova zaposleni smrzavaju od početka grejne sezone, usled zaista banalnih razloga, obratili smo se načelnici Sektora za materijalno-finansijske poslove, gospođi Nataši Putnik.

U dopisu smo je upoznali sa dva konkretna primera u Beogradu i Pančevu i zahtevali hitnu intervenciju i preduzimanje odgovarajućih mera na otklanjanju problema i omogućavanje uslova za nesmetan rad zaposlenih.

Ukoliko adekvatna reakcija izostane obratićemo se nadležnoj inspekciji kao i Upravi za bezbednost i zdravlja na radu.

Pozivamo kolege iz drugih organizacionih jedinica da nam se jave ukoliko imaju slične probleme na radnom mestu. Sindikat srpske policije će dosledno insistirati na obezbeđivanju humanih uslova rada. Uz svo uvažavanje teške materijalne situacije, na koju se nadležni stalno pozivaju, neke granice ipak moraju da postoje, a minimalni uslovi rada moraju biti obezbeđeni! Ne očekujemo i ne tražimo komfor ili luksuz, niti udobne fotelje, tražimo samo da se ne mrznemo na radnom mestu!

natasa_putnik-1 natasa_putnik-2

Služba za informisanje SSP

Kad se hoće, sve se može!!!

U istinitost izreke „Gde počinje MUP tu prestaje logika!“ vrlo brzo se uvere svi novozaposleni u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Brojni su primeri i ne treba ih ni navoditi, a najnoviju potvrdu dobili smo ovih dana. Naime, do pre samo nekoliko dana zvaničan stav MUP bio je da su Zakonom o budžetu zabranjene isplate bilo kakvih dodataka uz platu, izuzev Jubilarnih nagrada. Pravnici dali mišljenje, a visoki funkcioner MUP stavio to na papir i svojeručno potpisao.

Srećom, danas to više ne važi. Pravnici su dali novo tumačenje – solidarna pomoć nije dodatak, to je solidarna pomoć, a funkcioneri MUP opet potpisuju i prezentuju to kao zvaničan stav.

Poenta je u tome što je na početku godine važilo „Nema novca u budžetu.“, dok sada važi „Novca ima, ništa sporno za isplatu.“ Srećom, neko se odobrovoljio da nam „udeli crkavicu“ koja zaposlenima inače sleduje po kolektivnom ugovoru.

To je svakako dobra vest za one kojima to pravo pripada a novac im je dobrodošao. Međutim, u stanju do kog smo dovedeni, solidarna pomoć bi nam svima trebala, ili možda bolje rečeno „socijalna pomoć“!

Ostaćemo, naravno, bez odgovora na pitanje otkuda novac najednom? Nema ga za nagrađivanje, nema ga za putne troškove, kasne isplate dnevnica i posebne naknade… Novca nema za uniformu, vozila i osnovnu opremu…

Ali svakako možemo da izvedemo logičan zaključak – ne verujmo poslodavcu kad kaže da novca nema. Novca uvek ima, samo je pitanje njihovih planova, i dobre volje da poštuju zakone i kolektivne ugovore koje su potpisali!

Podsećamo vas na član 43. PKU za državne organe, koji se, na osnovu aneksa PKU za policijske službenike, primenjuje na sve zaposlene u MUP, i preporučujemo da svi oni koji se u njemu pronađu i smatraju da ostvaruju jedan od uslove, a nisu do sada predali zahtev, to učine što pre. Obrazac zahteva možete naći na linku ispod ovog teksta.  Uz zahtev obavezno priložiti dokaze ispunjenosti uslova, t.j. opravdanosti zahteva.

Solidarna pomoć zaposlenom

Član 43

Zaposleni ima pravo na solidarnu pomoć za slučaj:

1) duže ili teže bolesti zaposlenog ili člana njegove uže porodice;
2) nabavke ortopedskih pomagala i aparata za rehabilitaciju zaposlenog ili člana njegove uže porodice;
3) zdravstvene rehabilitacije zaposlenog;
4) nastanka teže invalidnosti zaposlenog;
5) nabavke lekova za zaposlenog ili člana uže porodice;
6) pomoć članovima uže porodice, odnosno maloletnoj deci zaposlenog za slučaj smrti zaposlenog i zaposlenom sa slučaj smrti člana uže porodice;
7) mesečnu stipendiju tokom redovnog školovanja za decu zaposlenog koji pogine u toku obavljanja poslova radnog mesta na koje je raspoređen – do visine prosečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike;
8) rođenja deteta zaposlenog – u visini prosečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike.

Članovima uže porodice u smislu ovog člana, smataju se bračni drug, vanbračni drug, deca, rođene braća i sestre, braća i sestre po ocu i majci, roditelji, usvojilac, usvojenik i staratelj.

Visina pomoći u toku godine, u slučajevima utvrđenim u stavu 1. tač. od 1) do 5) ovog člana priznaje se na osnovu uredne dokumentacije, u skladu sa sredstvima obezbeđenim u budžetu Republike Srbije, a najviše do visine tri prosečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike.

Visina pomoći u toku godine, u slučaju utvrđenom u stavu 1. tačka 6) ovog člana priznaje se najviše do visine dve prosečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike.

U slučaju da su oba roditelja zaposlena u državnim organima, pravo iz stava 1. tačka 8) ovog člana, ostvaruje majka deteta.

Zaposleni može da ostvari pravo na solidarnu pomoć, ukoliko pravo na ortopedska pomagala, aparate za rehabilitaciju, lekove i dr. nije ostvareno u skladu sa drugim propisima iz oblasti obaveznog socijalnog osiguranja, boračko-invalidske zaštite i drugim propisima.

Obrazac zahteva preuzmite ovde: ZAHTEV ZA SOLIDARNU POMOĆ

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

Još jedan pokušaj samoubistva policajca!

Beograd, 14.11.2016. godine, – Sumorna stvarnost, život policijskog službenika ophrvan egzistencijalnim problemima kod kuće i teškim uslovima rada na službi, uz često nepoštovanje osnovnih radnih prava, nastavljaju davati doprinos svojevrsnoj crnoj seriji samoubistava policijslih službenika.

Danas je samoubistvo pokušao da izvrši još jedan policijski službenik. Srećom, kolega iz PS Novi Beograd, prošao je „samo“ sa teškim telesnim povredama. Pokušaj je izvršio naravno iz službenog oružja, u uniformi, u putničkom vozilu, parkiranom neposredno pored policijske stanice.

Stresne situacije kojima su izloženi policijski službenici, suočavanje sa nasloženijim zadacima koji često zahtevaju upotrebu sredstava prinude, svakodnevno nošenje vatrenog oružja, loši uslovi rada i teška materijalna situacija usled malih zarada, uzroci su sve češćih samoubistava policajaca.

I ovog puta moramo podsetiti javnost ali i nadležne u Ministarstvu unutrašnjih poslova da je neophodno hitno preduzimanje svih potrebnih mera na jačanju psihološke službe ministarstva i otpočinjanje istinske i efikasne prevencije. Hronična izloženost stresu i svakodnevna životna ugroženost faktori su koji donose veliki broj suicida već duži niz godina. Zbog prirode posla policajci nisu u prilici da saznanja i informacije dele sa drugima, da se prazne i „olakšavaju dušu“, stoga im je potreban ventil u vidu razgovora sa psiholozima i ljudima obučenim za tu vrstu pomoći.  

Sindikat srpske policije izradio je Predlog pravilnika o psihološkoj pomoći i prevenciji zaposlenima u MUP, koji je uputio Radnoj grupi i ministru. Naš predlog pravilnika donosi svojevrsnu revoluciju u pristupu rešavanja stresa kod policijskih službenika, međutim, prema našim informacijama, on nije zavredio ozbiljniju pažnju nadležnih. Oni su, nažalost, prednost dali svom predlogu, koji rad psihologa i psihološku prevenciju, umesto kao pomoć zaposlenima, predviđa kao svojevrsnu „batinu“ za policijske službenike  i vraća nas unazad.

Sve dok rad psihologa MUP ne bude apsolutno nezavistan, bez ikakvog, a kamoli presudnog uticaja Direkcije policije, neće biti ni prave prevencije niti efikasne psihološke pomoći.

Odeljenje za psihološku pomoć i prevenciju mora biti izmešteno iz Sektora ljudskih resursa i biti stavljeno pod nadležnost Kabineta ministra!

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

Dokle više, gospodo sudije???

Beograd, 08.11.2016. godine, – Sindikat srpske policije najoštrije osuđuje današnju presudu Apelacionog suda u Kragujevcu i javnosti ukazuje na nedopustivu praksu da napadači na policijske službenike redovno ostaju nekažnjeni.

Naime danas je pravosnažno oslobođen optužbe za pokušaj ubistva razbojnik i ubica u pokušaju, koji je sada već davne 2009. godine, prilikom izvršenja razbojništva u centru Novog Pazara, ispalio preko 70 metaka iz automatske puške, ranivši pri tome vlasnika zlatare, dvojicu policijskih službenika i jednog slučajnog prolaznika. Pri tome je taj isti izvršilac osuđen na 11 godina zatvora zbog razbojništva ali sud nije smatrao da ispaljenje 70 metaka predstavlja dovoljan dokaz za krivično delo teško ubistvo u pokušaju već ga je oslobodio tih optužbi.

Ovo je još jedna zaista skandalozna presuda, donesena nakon višegodišnje igre i „šetanja“ predmeta od suda do suda. Suočeni sa takvom neveselom praksom oslobađanja izvršilaca krivičnih dela, policijski službenici su se već navikli na ponižavajući tretman pred sudovima, ali ono što današnju presudu izdvaja iz mora drugih jeste činjenica da je oslobođen čovek koji je ranio četvoricu ljudi ispalivši pri tome više od 70 metaka automatskim oružjem u centru grada i da to za sud ne prestvalja pokušaj ubistva. O čemu se tu radilo? Da nije šenlučio na svadbi???

Sindikat srpske policije apeluje na ministra unutrašnjih poslova dr Nebojšu Stefanović da javno iznese svoj stav po ovom pitanju i srpskim policajcima kaže jasno i glasno – da li država Srbija ima nameru da zaštiti svoje čuvare!? Ali istinski, na delu, a ne samo deklarativnim izjavama posle napada ili na sahranam! Dosta nam je toga. Pozivamo ministra da podigne svoj glas a od Sindikata srpske policije će imati podršku i svu moguću pomoć na tom putu!

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

Podsetimo se kako su tada neki mediji preneli taj zaista nesvakidašnji događaj (Večernje Novosti): Rafali u ulici zlata!

Ono što se u ponedeljak, 07.12.2009. godine, oko 17.30 časova, događalo u centru Novog Pazara, u Sedmog jula, poznatijoj kao „ulica zlatara“, žitelji ovog grada do sada su mogli da vide samo u akcionim filmovima: ispaljeno je više od 70 metaka, tri osobe su ranjene, jedan razbojnik je uhapšen, drugi je u bekstvu. Ceo grad priča o trojici hrabrih policajaca koji su bez razmišljanja i trunke straha ušli u obračun sa do zuba naoružanim razbojnicima.
Sve je počelo oko 17.30 časova kada su u zlataru „Opal“ upala dvojica fantomkama maskiranih muškaraca od kojih je jedan bio naoružan automatskom puškom. Odmah su počeli da lome vitrine sa zlatom i kupe novac. Kada je vlasnik Safet Biševac pokušao da im se suprotstavi, u grudi i stomak ispalili su mu dva metka.
– Prolazio sam Ulicom sedmog jula, u jednoj od zlatara čuo sam viku, a potom i pucnjavu. Instinktivno sam potrčao ka obližnjoj Prvomajskoj ulici gde su stajala trojica policajaca, čuo sam da i neki drugi ljudi viču, „pljačka u zlatari“. Policajci su odmah potrčali prema „zlatarskom sokačetu“ gde se najpre čula galama, a potom i rafalna pucnjava – kaže jedan od očevidaca.
Prema mestu događaja krenuli su policajci Marko Petrović, Sead Selek i Rešad Mujanović koji su se na ulazu u zlataru „Opal“ sudarili sa razbojnicima Fikretom R. i Elvisom H. Fikret je u ruci držao uperenu automatsku pušku, a Elvis je u naručju nosio kasu sa novcem i izvesnu količinu zlatnog nakita. Kasnije se ispostavilo da je sve to vredelo oko 16.000 evra.
Na povike policajaca da baci oružje, Fikret R. je uzvratio rafalnom. Ranio je policajca Mujanovića u ruku. Kada je pao, njegov kolega Selek ga je, pod kišom kuršuma, odvukao u jednu od zlatara, u jednom trenutku policajac Marko Petrović se bacio na Elvisa H. oborio ga, odvukao iza jednog vozila i sve vreme ga je sa pištoljem uperenim u glavu držao da ne pobegne.
Jedan metak pogodio je u nogu prolaznika Mirsada Ć. Policajci Selek i Mujanović ponovo su pokušali da sustignu Fikreta R. koji se pucajući na njih povlačio ka Tiršovoj ulici gde ga je čekalo unapred pripremljeno vozilo „reno klio“ kojim je uspeo da pobegne.
– Svi smo još u šoku – priča jedan od očevidaca i naglašava da tog trenutka za policajce nastaje nova nevolja.
Iz radnji je izašlo nekoliko vlasnika zlatara, a okupili su se i brojni građani. Želeli su samo jedno – da linčuju razbojnika Elvisa H. koga je policajac Marko Petrović još čvrsto držao.
– Nekoliko građana uspelo je da ga udari, ali policajci su dobili pojačanje i sprečili linč – dodaje ovaj Novopazarac.
U novopazarskoj Područnoj policijskoj upravi u utorak nisu hteli da komentarišu događaj, ali su nam rekli da su ponosni na svoje pripadnike koji su pokazali neverovatnu upornost, profesionalnost i hrabrost. Razbojnik Fikret R. je u bekstvu, naoružan je, a moguće je da je i ranjen. Gotovo je sigurno da je tokom pljačke nosio pancir. Ne zna se da li su napadači imali i saučesnike. Istraga se nastavlja.

KOMPLIKOVANE OPERACIJE
Teško ranjeni vlasnik zlatare „Opal“ Safet Biševac u utorak je ponovo operisan u novopazarskom Zdravstvenom centru. Kako su nam rekli direktor Centra dr Avdo Ćeranić i hirurg dr Izet Tutić, njegov život nije u opasnosti, a zdravstveno stanje je i dalje teško. Policajac Rešad Mujanović i prolaznik Mirsad Ć. se oporavljaju od zadobijenih povreda. Ranjenog policajca najverovatnije očekuje i komplikovana operacija.

DOSIJEI
Fikret R. i Elvis H. od ranije su poznati policiji zbog više krivičnih dela koja su počinili. Fikret R. iza sebe već ima razbojništva i sukobe sa policijom, a Elvis H. je krivično gonjen zbog krađa i tuča. Postoje indicije da su u zlataru „Opal“ upali drogirani.

O tom zločinu pisali su i drugi mediji:

Uhapšen razbojnik koji je opljačkao zlataru u Novom Pazaru
Krvavi epilog pljačke u Novom Pazaru

Sindikat danas (2): kako unaprediti sindikalni rad?

U današnje vreme ljudima je sve teže i da zamisle da neko nekome pomaže tek tako i bez zadnjih namera. Teško im je da poveruju u to da se neko bavi sindikalnim radom nesebično. Uobičajena sumnja je da sindikalni aktivisti imaju neki interes, najčešće misli idu ka tome da oni – sigurno dobijaju novac za taj rad ili imaju dodatne pogodnosti, bliski su rukovodstvu poslodavca pa će to iskoristiti za napredovanje, itd. Ma šta tu ima da se misli? I zašto baš da im pomognemo u ostvarivanju ličnih ambicija. Mi ćemo dobiti šta?

Teško je ljudima da shvate i prihvate činjenicu da je neko spreman da žrtvuje miran život i slobodno vreme da pokuša promeniti na bolje sistem iznutra, da taj neko tek tako izabere težak put umesto da okleva i čeka bolja vremena ili jednostavno da se prepusti sudbini.

A u stvari, ne treba tu mnogo da se  misli. Ako smatramo da postoji potreba da naša prava i naši radnički interesi budu zaštićeni, trebalo bi da i sami aktivno učestvujemo i „uzmemo stvar u svoje ruke“. Da sami odlučimo koji ljudi će da nas predstavljaju. Da to omogućimo ljudima koji nam ulivaju poverenje, da deluju i govore u naše ime i da im damo punu podršku. Moramo zauvek ostaviti iza nas vreme kada su ljudi na takve pozicije imenovani putem formalnih ili unapred režiranih izbora. Ne treba prepustiti bilo kome da glasa i odlučuje u naše ime. Tek ako aktivno učestvujemo u radu sindikata i izboru rukovodstva, tada imamo i moralno pravo da kritikujemo izabrane, da im tražimo polaganje računa ali i ostavke ukoliko ne opravdaju naše poverenje.

Vreme je da i MUP shvati ono što uspešni poslodavci odavno znaju – da efikasne sindikalne ili profesionalne organizacije mogu da budu izuzetno korisne za bilo kog poslodavca, jer preko njih dobija pravu povratnu informaciju ne/zadovoljstva radnika. Informaciju neiskrivljenu strahom, neopterećenu bolesnom zavisnosti i ulizištvom ili pak naglašeno stegnutu zbog hijerarhijske strukture. Ova vrsta odnosa često može sačuvati neku organizaciju od kolapsa, izazvanog odvajanjem rukovodstva od realnosti, preteranim otuđenjem rukovodstva od zaposlenih.

Mogućnosti koje pruža sindikalno i drugo udruživanje ne koriste se dovoljno efikasno u našoj zemlji, tu smo jako daleko od željenog u poređenju sa zemljama sa razvijenim civilnim društvom. Stiče se utisak da se tradicionalni sindikati i profesionalne organizacije, velike sindikalne centrale u Srbiji, ali i reprezentativni sindikati u MUP, uglavnom održavaju na inerciji članstva iz prošlosti, koje se sve više i više smanjuje. Imamo i mnogo novih malih sindikata koji, podsticani razočarenjem i nezadovoljstvom ili pak od strane poslodavca, niču svakodnevno, ali tu ipak nema dovoljno novih ideja, sindikata spremnih da ponude alternativu. Čast izuzecima.

Ipak, postoje razlozi za optimizam, jer vidimo više pozitivnih rezultata proisteklih iz privremenog ili trajnog udruživanja. Zaposleni u javnom sektoru, pa i MUP, u poslednjih nekoliko godina izgleda da doživljavaju sudbinu onih koji rade u privatnom i potreban im je snažan i dobro organizovan sindikat. Sindikat srpske policije dokazao je da je u stanju da pokaže da u MUP rade živi ljudi, građani Srbije sa imenom i prezimenom, a ne samo anonimni brojevi. Nadamo se da će taj trend da se u budućnosti nastavi i proširi!

Uprkos određenim ograničenjima u ostvarivanju prava na slobodu udruživanja u MUP-u (naročito u pogledu sprovođenja efikasnih štrajkova), i dalje ima dovoljno mehanizama da utičemo i štitimo interese zaposlenih putem protesta, javnih kampanja, tužbi sudovima zbog nezakonitih odluka i slično. Naravno, osnovni uslov za sve to jeste aktivna podrška članstva. I ukprupnjavanje sindikalne scene!

Vremena se menjaju i zahtevaju se novi odnosi sa javnošću i sa članstvom, što zauzvrat zahteva reformu celokupnog sindikalnog pokreta. Neizbežne su bolne reforme svih sindikata, ali one generalno moraju imati blagotvoran efekat ako se pravilno sprovedu, a to se ne može desiti bez saradnje ljudi koji su svesni problema u potpunosti. Sindikati se moraju odreći nekih ljudi koji su godinama svojevrsni sindikalni fikusi, ljudi koji godinama obavljaju određene odgovorne funkcije u sindikatima bez ikakvih rezultata u radu. Savremeni oblici organizacije sindikata ne smeju da dozvole postojanje funkcionera koji su samo nemi  posmatrači već svi moraju biti aktivni učesnici i davati adekvatan doprines.

Sindikat srpske policije od svog osnivanja bio je lider u inovacijama u radu, pristupima rešavanju problema, predlagali smo rešenja, često i nepopularna, ali svrsishodna i efikasna. Sve više i više ljudi počinje da shvata neophodnost primene takvog pristupa radu sa članovima, rešavanju problema, neophodnost približavanja i izgradnji poverenja i saradnje sa organizacijama civilnog društva i nezavisnim državnim organima, tako da nema sumnje da će u našem sindikatu biti dovoljno ljudskog kapaciteta za sprovođenje neophodnih reformi i vraćanja sindikalizma u MUP na „pravi put“!

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

Sindikat danas(1): zašto biti član?

Nikada nije bilo više dilema nego što je to slučaj danas – da li su sindikati i drugi slični oblici udruživanja uopšte dobra ili loša stvar za zaposlene? Svi poslodavci, u različitim oblastima, svojski zastupaju savremenu tezu da sindikati ništa korisno ne rade već koče reforme, a samim tim i ekonomski i svaki drugi razvoj.

Poslodavci ponekad tvrde da ih sindikalne vođe ucenjuju i prete im nepotrebnim udarima i tako sebi neovlašćeno obezbeđuju dodatni prihod ili druge koristi.

Svedoci smo postojanja i takvih sindikalnih lidera koji pokazuju životni standard u neskladu sa svojim osnovnim zanimanjima – nastavnici, rudari, poštanskih radnici, policajci itd. Svedoci smo i meteorskih karijernih uspona pojedinih sindikalnih lidera! Na neka lica prvih ljudi sindikalnih organizadžija navikli smo tako dugo da ih uzimamo zdravo za gotovo, kao da su rođeni i da će uvek biti sindikalci. Najveće i najstariji organizacije među njima imaju moćne elemente korporativne strukture.

Nekada je to opravdano, nekada ne, ali na sindikate po difoltu pada kritika, slično kao na političke partije – da ništa korisno ne rade i nikome ne pomažu, osim ličnom interesu malog kruga ljudi bliskih njihovim liderima.

Dakle, nameće se zaključak da su oni zapravo štetni oblici udruživanja zaposlenih?

Međutim, ljudsko pamćene generalno je kratko, a sećanje na istorijske momente izgleda još kraće i lako se zaboravlja da većina prava koja uživamo danas nisu oduvek bila tu i da su osvajana u nekoj ranijoj fazi, često uz cenu ozbiljnih žrtvava, protesta, štrajkova, otpuštanja sa posla. To ne znači da ta prava ne mogu vrlo lako biti izgubljena. Jesmo li brzo zaboravili blisku prošlost kada smo radili i preko 250 sati mesečno? Bez uvećanja za noćni rad, prekovremeni rad, rad na dan državnih i drugih praznika… Da li je tako brzo izbledelo sećanje na maltretiranje policajaca od strane nadobudnih starešina i kažnjavanje umanjenjem plate bez povoda i bez prava na žalbu?!

Prava su izborena teškom mukom a lako ih možemo izgubiti i zbog toga svako od nas mora da bude spreman, da lično učestvuje u zaštiti svojih prava i legitimnih interesa. Ako nismo spremni da damo sve od sebe, ne možemo ni da očekujemo dobijanje željenog rezultata. Kada nemamo dovoljno snage da se sami odupremo, ona se stiče udruživanjem – formalnim ili ne. Srećom, uvek postoji mogućnost da udružimo snage sa ljudima koji se bore za iste ciljeve i zajedničkim naporima postignemo željeno. Izbor je samo naš lični.

U većini slučajeva, međutim, ljudi shvate ovu mogućnost, na drugačiji, teži način. Tek u, po njih lično, teškom trenutku, kada su im direktno ugrožena prava ili interesi, odlučuju da se pridruže velikoj i jakoj grupi. Pa čak i tada, kada se nešto tako desi i odluče se za pridruživanje sindikatu, brinući samo o sebi, neki od njih i tada žele da ostanu anonimni i ne podlegnu ni minimalnom riziku.

No, to ih ne lišava prava da kritikuju one koji pokušavaju da učine nešto za opšte dobro. To ih ne sprečava da postave pitanje „Šta je to sindikat uradio za njih?“. Zaboravljaju da sindikat nije neka otuđena organizacija, strano tkivo na telu zaposlenih, već smo sindikat svi mi zajedno.

Sindikat je jak onoliko koliko smo složni i koliko su aktivni i na borbu spremni svi njegovi članovi!

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

Deluju li vam zabrinuto za sudbinu radnika?!

SSP izradio i dostavio svoj Predlog pravilnika o psihološkoj pomoći

Beograd, 31.10.2016. godine,- Stručni tim Sindikata srpske policije izradio je i dostavio predlog Pravilnika o psihološkoj pomoći i psihološkoj zaštiti zaposlenih u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Kao što je već poznato, rukovodstvo MUP-a, iz nama neshvatljivih razloga, odbilo je da predstavnike SSP uključi u rad Radnih grupa za pripremu predloga sedam pravilnika koje je ministarstvo, u skladu sa Zakonom o policiji, u obavezi da donese.

Posebnu zanimljivost daje činjenica da su odbili i samo naše prisustvo sastancima u svojstvu posmatrača, nemog svedoka stavova i zalaganja i predstavnika poslodavca ali i reprezentativnih sindikata. Da li su nešto želeli da sakriju i šta su nam pripremili videćemo vrlo brzo jer je rok za izradu predloga uskoro ističe.

Rukovodstvo Sindikata srpske policije nije želelo da naš sindikat ostane po strani, da se prepustimo sudbini i sačekamo, sigurni smo, lošeg i restriktivnog predloga pravilnika pa da onda likujemo i kritikujemo ga. Naprotiv, kao i uvek do sada, preduzeli smo korake da predupredimo donošenje lošeg pravilnika te smo izradili našu verziju u kojoj psiholozi dobijaju pravu ulogu – zaštitnika psihološkog zdravlja policijskih službenika i ostalih zaposlenih, za razliku od predloga Radne grupe, za koji sa sigurnošću možemo očekivati da će psiholozima nameniti ulogu „batine“ za zaposlene!

Dopis predsedniku Radne grupe prenosimo u celosti, dok tekst našeg predloga pravilnika možete pogledati i „skinuti“ sa donjeg linka:

„Gospodin Zvezdan Radojković, pomoćnik direktora
(predsednik radne grupe)

Predmet: Predlozi Sindikata srpske policije za tekst pravilnika kojim se propisuju kriterijumi i način postupanja u pružanju psihološke pomoći

Poštovani,
budući da ste rešenjem ministra, br. 6579/16-2 od 18.08.2016. godine, imenovani za predsednika Radne grupe za izradu teksta pravilnika kojim se propisuju kriterijumi i način postupanja u pružanju psihološke pomoći, dostavljam vam predlog pravilnika koji je izradio Sindikat srpske policije.

S obzirom na činjenicu da ministarstvo nije dozvolilo učešće našeg sindikata u radu Radne grupe kojom predsedavate, u situaciji smo da nemamo uvid u to dokle ste stigli sa izradom teksta predloga pravilnika, čak ni da li ste uopšte započeli rad, bilo bi bespredmetno da vam dostavljamo sugestije i predloge koje biste mogli da iskoristite i implementirate u tekst predloga pravilnika, mada bi to bilo praktičnije i svrsishodnije, a nama svakako jednostavnije.

Stoga je stručni tim SSP pripremio predlog kompletnog pravilnika i ovom prilikom ga dostavljamo. U pripremi predloga kontaktirali smo sa kolegama iz policija nekoliko evropskih zemalja, uvažili smo njihova iskustva iz praktične primene njihovih pravilnika i sve to implementirali u naš predlog koji imate pred sobom.

Smatramo da ste dužni da ovaj predlog pregledate, analizirate i iskoristite, ne radi zadovoljenja sujete rukovodstva SSP, već isključivo u interesu svih zaposlenih u MUP, kojim smo se i vodili prilikom odluke da predlog izradimo uprkos nerazumnom stavu MUP da nas isključi iz svih faza donošenja i usvajanja pravilnika koji se tiču radno-pravnog statusa i interesa zaposlenih, čime je direktno prekršen Zakon o radu a naš sindikat doveden u podređen položaj.

Molimo Vas da nas izvestite da li ste uopšte uzeli u razmatranje naš predlog, a ako niste da nam navedete razloge za to.

Ovde možete pogledati tekst predloga:
Predlog Pravilnika o psihološkoj pomoći i psihološkoj zaštiti zaposlenih u  ministarstvu unutrašnjih poslova

Zamenik predsednika SSP
Mile Lazarević

Povećanje plate ili vraćanje dela uzetog?

Beograd, 30.10.2016. godine, – Nakon što je, na današnjoj konferenciji za medije, predsednik Vlade Srbije, gospodin Aleksandar Vučić, obavestio javnost o rezultatima pregovora sa delegacijom Međunarodnog monetarnog fonda i izneo podatke o visini uvećanja plata zaposlenih u državnom sektoru, nameće se nekoliko zaključaka ali nekoliko pitanja i dalje ostaje otvoreno.

Premijer Vučić je naglasio i to kako je vodio „veliku borbu“ sa MMF-om oko povećanja plata za pripadnike vojske i policije, da je postojalo veliko protivljenje pomenutih koji smatraju da su policajci već „preplaćeni“ i da je umalo došlo i do prekida razgovora baš zbog sporenja oko zaposlenih u Ministarstvu unutrašnjih poslova i našeg prava na normalan život.

Članovi i rukovodstvo Sindikata srpske policije nemaju razloga da ne veruju da je zaista tako i bilo i na tom zalaganju iskreno se zahvaljujemo gospodinu Vučiću, mada je to svakako u opisu njegovog posla – obezbeđivanje uslova za dostojanstven život građana Srbije, među kojima smo i mi „ozloglašeno preplaćeni policijski službenici“!

Ipak, ne možemo da ne primetimo da je na delu samo privid uvećanja plate zaposlenima u MUP, a da je ovo, u stvari, najava vraćanja još jednog dela oduzetog. Podsećanja radi, zaposlenima u MUP je krajem leta i početkom jeseni 2014. godine plata umanjena dva puta i da je zbog toga usledio masovni štrajk. Tom prilikom smo svi ostali bez oko, u proseku, 15% naših zarada, najpre kroz umanjenje čuvene „desetke“ a onda i linearno umanjenje od 10%. Štrajk nažalost pamtimo po lošem – jedan reprezentativni sindikat ga je aktivno opstruisao a drugi kasnije izdao.

Danas na delu imamo najavu vraćanja dela oduzetog, nakon januarskih 2%, uskoro ćemo dobiti dodatnih 5% uvećanja osnovice plate, ali je to i dalje daleko od nivoa plata koje smo imali u avgustu 2014. godine. Svesni smo finansijskih teškoća države, nezavidnog platnog bilansa i restriktivnog državnog budžeta, ali ovo je istina koju ne smemo da prećutimo – nema ovde realnog povećanja plate već samo ublažavanja početnog umanjenja. O dvogodišnjoj inflaciji i uvećanju životnih troškova, kao i o naknadni ukupno oduzetog za dve godine, niko i ne razmišlja osim policajaca samih.

Premijer je u obraćanju javnosti najavio i jednokratnu linearnu pomoć svim penzionerima u iznosu od pet hiljada dinara. Svoje, ranije dato, obećanje koje su nam prezentovali reprezentativni sindikati (doduše PSS je govorio o 20.000 a NSP o upola manjoj sumi) o jednokratnoj pomoći zaposlenima u MUP danas nije spomenuo. Ostaje nejasno da li je zaboravio na obećanje ili mu ispunjenje nisu dozvolili predstavnici MMF-a. A možda obećanja nije ni bilo već su nas reprezentativni sindikati, kao i mnogo puta do sada, jednostavno obmanuli?!  

Takođe, zaboravljeno je i da su umanjenjem visine naknade za rad na terenu, odnosno iznosa dnevnice, na mizernih 150 dinara dnevno, direktno pogođeni policijski službenici koji rade u teškim uslovima na održavanju javnog reda i mira i sprečavanju eskalacije nasilja i kriminala. Taj rad i rizik koji sa sobom nosi je podcenjen i nepravedno doveden u istu ravan sa klasičnim službenim putovanjima birokrata i administracije. Naš rad nije „službeno putovanje“. Mi ne „putujemo“, već obavljamo najsloženije i najteže terenske poslove i zadatke u cilju očuvanja bezbednosti Republike Srbije i njenih građana. Verujemo da povećanje iznosa dnevnica za policijske službenike na neoporezovani iznos od 2.201 dinar ne bi bio preveliki zalogaj za budžet države Srbije i da to treba uraditi što hitnije.

Sve u svemu, ovo uvećanje mesečnog primanja svima će nam dobro doći premda ni iz daleka nije dovoljno da policijskim službenicima obezbedi uslove dostojne za život čoveka. Još jednom je potvrđena navika države da od policijskih službenika i svih zaposlenih u MUP očekuje najveće žrtve, da ih bez oklevanja i dobije, a da prilikom „vraćanja duga“ budemo skrajnuti ili u potpunosti zaobiđeni!

Zamenik predsednika SSP
Mile Lazarević