Skip to main content

SSP u medijima

Naša objava fotografije kolege vatrogasca-spasioca kojem su, nakon celodnevnog rada na snegu i mrazu, zaledile trepavice, izazvala je veliku pažnju na većini medija u Srbiji i regionu. Uz kraće propratne tekstove preneli su naše reči napisane uz tu fotografiju, ali i prenosili su naše saopštenje, tekst: „Tačno je, patriotizam se ne meri dnevnicama!!!

Jedan od nekoliko današnjih heroja!
Vatrogasac-spasilac iz Niša posle celodnevnog spasavanja zavejanih ljudi na auto-putu!!!
Šta reći za ovo??? Da li postoji novac kojim se mogu platiti ovi bolovi, ova požrtvovanost i humanost?
Gospodo političari, on nije otišao radi fotografisanja, kao što to vi činite – on je samo radio svoj herojski posao!!!

Linkovi na neke od medija koji su preneli našu vest:

http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2017&mm=01&dd=07&nav_category=12&nav_id=1217779

http://www.prva.rs/vesti/info/108459/heroj-sa-zaledjenim-trepavicama-spasavao-zavejane.html

http://rs.n1info.com/a219644/Vesti/Vesti/Spasilac-iz-Nisa-sa-zaledjenim-trepavicama.html

http://www.telegraf.rs/vesti/2552023-fotografija-dana-kako-izgleda-vatrogasac-posle-celodnevnog-spasavanja-ljudi-iz-vejavice

http://www.glavnevesti.com/srbija/1324713/Spasavao-zavejane-Heroj-sa-zaledjenim-trepavicama

Srbija: Spasavao zatrpane – heroj sa zaleđenim trepavicama (Foto)

http://www.srpskadijaspora.info/spasavao-zavejane-heroj-sa-zaledjenim-trepavicama/

http://www.vesti.rs/Vesti/Spasavao-zavejane-Heroj-sa-zaledjenim-trepavicama.html

http://aktuelno.net/vesti/srbija/Spasavao-zavejane-Heroj-sa-zaledjenim-trepavicama/c/2150492

https://1vestisrbija.com/spasavao-zavejane-heroj-sa-zaleenim-trepavicama-foto/

http://news.burina.net/news/spasavao-zavejane-heroj-sa-zaledenim-trepavicama-foto

http://www.rtvbn.com/3847740/heroj-sa-zaledjenim-trepavicama

http://www.alo.rs/ovaj-heroj-je-ceo-dan-spasavao-zavejane-kod-nisa/89975

http://www.bktvnews.com/info/drustvo/vatrogasac-spasilac-heroj-sa-zaledenim-trepavicama-foto/83093

http://etleboro.org/a/fde0d294814b5dce9106e1ed17e53126/srbija-spasavao-zatrpane-%E2%80%93-heroj-sa-zale%C4%91enim-trepavicama-foto

http://bljesak.info/rubrika/vijesti/clanak/vatrogasac-sa-zaledenim-trepavicama-heroj-dana-u-srbiji/182402

http://www.kurir.rs/vesti/drustvo/on-je-ceo-dan-spasavao-zavejane-na-auto-putu-ovo-je-lice-vatrogasca-iz-nisa-zaledenih-trepavica-clanak-2623685

http://novi.ba/clanak/112933/nakon-cjelodnevnog-spasavanja-heroj-sa-zaledenim-trepavicama-foto

http://www.jabuka.tv/niski-vatrogasac-sa-zaledenim-trepavicama-heroj-dana-u-srbiji/

http://www.medio.rs/m/vesti/srbija/drustvo/heroj-on-je-ceo-dan-spasavao-zavejane-ovo-je-lice-vatrogasca-iz-nisa-zaledjenih-trepavica_143111.html

http://noizz.rs/noizz-news/toplo-srce-zaledenog-vatrogasca-miodraga-najveca-nagrada-su-mi-osmesi-na-licima/jzbpxnc

http://srbin.info/2017/01/07/spasavao-zavejane-heroj-sa-zaledjenim-trepavicama/

http://www.naslovi.net/2017-01-07/prva/heroj-sa-zaledjenim-trepavicama-spasavao-zavejane/19463752

http://www.6yka.com/novost/119290/srbija-spasavao-zatrpane-heroj-sa-zaledenim-trepavicama-foto

http://www.atvbl.com/otkriveno-ko-je-heroj-vatrogasac-sa-zaledenim-trepavicama-foto/

http://www.time.rs/c/6491298d13/spasavao-zavejane-heroj-sa-zaledjenim-trepavicama-foto.html

http://www.kragujevcani.rs/tag/zaledjene-trepavice/

http://fazon.online/heroj-sa-zaledenim-trepavicama/

http://scradar.com/najnovije-vesti/spasavao-zavejane-heroj-sa-zaledenim-trepavicama-foto/

Heroj sa zaleđenim trepavicama (FOTO)

http://magazin365.info/heroj-on-je-ceo-dan-spasavao-zavejane-ovo-je-lice-vatrogasca-iz-nisa-zaledjenih-trepavica/4263/

 

 

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

 

 

 

 

 

Rekordna zaplena heroina na graničnom prelazu Horgoš

HORGOŠ – 19.12.2016. godine na graničnom prelazu sa Republikom Mađarskom zaplenjena je rekordna količina od 39,4 kg heroina od strane policijskih službenika Stanice granične policije Horgoš.

horgos-1Prilikom redovne kontrole na izlazu iz zemlje u zelenom kontrolnom prolazu, namenjenom putnicima koji nemaju ništa za carinjenje, u ponedeljak zaustavljen je automobil marke „nisan“ albanskih registarskih oznaka, kojim je troje albanskih državljana, članova porodice, putovalo iz Albanije ka Mađarskoj. Odličnom procenom kolega automobil je izdvojen za detaljnu kontrolu, pa je najpre u podu ispod patosnice ispred suvozačevog sedišta primećena metalna ploča koja nije fabrička. Kada je skinuto suvozačevo sedište i otvorena pomenuta naknadno umetnuta ploča, u šupljini poda vozila je uočeno pet paketa obmotanih žutom lepljivom trakom, koji su oblikom i načinom pakovanja ukazivali na to da se radi o nekom narkotiku i jedan paket bele boje takođe sumnjivog sadržaja. Između paketa su se protezali žica i kanap, čija namena u prvom trenutku nije bila poznata, te je s toga iz bezbednosnih razloga dalja kontrola bila obustavljena do dolaska kontra-diverzione ekipe MUP-a, dok su kolege SGP Horgoš obezbedile lice mesta. Albanski državljani su lišeni slobode i određena im je mera zadržavanja do 48 časova nakon čega će uz krivičnu prijavu biti predati Višem tužilaštvu u dalju nadležnost. Očito se radi o opojnom sredstvu namenjenom tržištu Evropske unije čija ulična vrednost iznosi više miliona evra.

horgos-4 horgos-3

Sindikat srpske policije želi da istakne ovakve rezultate kolega koji profesionalnim radom, ličnim zalaganjem i dubokom svešću ogromne većine zaposlenih u Ministarstvu unutrašnjih poslova kada je u pitanju borba protiv svih oblika kriminala doprinose bezbednosti Republike Srbije, regionu ali i zemljama EU, što predstavlja satisfakciju za dalji rad. Sigurno da se ovakav odnos prema radu može okarakterisati dubokim patriotizmom i da zaposlini ne mere nivo patriotizma visinom dnevnice. S druge strane svakako da je nepohodno i potrebno pre svega da bi se održao visok nivo motivacije za rad, ali i podsticaj na druge zaposlene kako bi imali visoke rezultate rada,  adekvatno nagraditi zaposlene koji su doprineli ovom istorijskom rezultatu kada je u pitanju zaplena narkotika na graničnom prelazu Horgoš.

Služba za informisanje SSP
Boban Đorđić

 

 

Strazbur dosudio veće odštete

Prenosimo vam tekst objavljen u dnevnom listu „Politika“, 23.10.2016. godine. Zahvaljujemo autorki Aleksandri Petrović na ovom tekstu koji budi nadu svima nama koji na pravdu čekamo skoro celu deceniju.

Strazbur dosudio veće odštete

Evropski sud za ljudska prava u Strazburu dosudio je od 1.500 do 2.800 evra odštete građanima Srbije koji su zbog predugog trajanje suđenja od Ustavnog suda „dobili” odštete od 300 do 600 evra. Reč je o presudi u predmetu „Savić i drugi protiv Srbije”, gde je osmoro naših građana tužilo državu zbog toga što su njihovi krivični i parnični postupci pred našim sudovima trajali između sedam i devet godina.

– Reč je o predmetu u kojem je Evropski sud prvi put ispitivao visinu naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku. Evropski sud nije obrazložio zašto smatra da su iznosi koje je dosudio Ustavni sud Srbije mali – kaže mr Nataša Plavšić, zastupnica Srbije pred sudom u Strazburu, koja je iznela ove podatke na savetovanju sudija u Vrnjačkoj Banji.

„Da li se dosuđeni iznos može smatrati razumnim, mora se ceniti u svetlu svih okolnosti predmeta. To uključuje ne samo trajanje postupka, već i vrednost dosuđenog iznosa u svetlu životnog standarda u državi o kojoj je reč. Sud smatra da se dosuđeni iznosi ne mogu smatrati dovoljnim, niti da predstavljaju odgovarajuće obeštećenje za pretrpljene povrede. Sud zaključuje da je u konkretnim slučajevima dužina postupka bila preterana i nije ispunila zahtev razumnog roka”, navodi se u presudi Evropskog suda, koja je objavljena na srpskom jeziku u najnovijem broju „Pravnog informatora”.

Četiri stanovnika Čačka dobila su u Strazburu po 1.500 evra na ime nematerijalne štete i troškova postupka, dok im je Ustavni sud Srbije dosudio samo po 300 evra, za istu stvar – povredu prava na suđenje u razumnom roku. Tužilac iz Futoga dobio je 2.500 evra, a Ustavni sud mu je dosudio 400 evra. Savić iz Smedereva, po kome ovaj predmet i nosi naziv „Savić i drugi protiv Srbije”, dobio je od Strazbura 2.200 evra, a od Ustavnog suda samo 400. Najveći iznos od 2.800 evra dosuđen je u Strazburu žiteljki Užica, koja je u Beogradu od Ustavnog suda dobila 300 evra.

Oni su svoje postupke pred sudovima u Srbiji započeli 2004, a Ustavni sud im je odštete dosudio 2014. godine. Tada su iskoristili mogućnost da tuže Srbiju zbog povrede prava na pravično zadovoljenje, prema Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Evropski sud je presudom naložio Srbiji da odštete isplati u roku od tri meseca, u dinarima po važećem kursu, a u slučaju kašnjenja i kamatu. U presudi je napomenuto da dosuđeni iznosi budu „umanjeni za sve iznose koji su možda već isplaćeni na domaćem nivou”. Srbija nema mogućnost žalbe jer je presuda Evropskog suda pravosnažna.

Odluke suda u Strazburu bile su predmet rasprave na savetovanju sudija u Vrnjačkoj Banji. Sudije su naglasile da odštete koje dosuđuje Ustavni sud nisu male i da novi Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku propisuje da se one mogu isplaćivati u iznosima od 300 do 3.000 evra.

– Tri stotine evra nije mala odšteta kada je reč o Srbiji. Toliko iznosi mesečna plata šefa pisarnice u Vrhovnom kasacionom sudu, koji je diplomirani pravnik – rekao je Dragomir Milojević, predsednik Vrhovnog kasacionog suda.

Zastupnica Srbije mr Nataša Plavšić kaže da sud u Strazburu nema neku određenu skalu kada odlučuje o visini odšteta, ali ima stav da vodi računa o ekonomskim prilikama u državi iz koje je podnosilac predstavke koji traži odštetu. Zbog toga građani Srbije, za iste i slične povrede prava, dobijaju čak 30 do 40 odsto manje odštete od Holanđana ili Nemaca.

– Nikako se ne može reći da je malo kada građanin Srbije dobije odštetu od 400 evra. To su četiri prosečne penzije u Srbiji. Ako imamo više od milion građana koji primaju penzije od 130 evra i ako imamo 730.000 nezaposlenih u Srbiji, onda 400 evra nije mala odšteta. Sve se to isplaćuje od naših poreza, iz budžeta – kaže za „Politiku” mr Nataša Plavšić.

Sada pred sudom u Strazburu Srbija ima 1.000 do 1.200 predmeta, a donedavno je tih predmeta bilo 12.000.

– Ako imamo sistem u svojoj državi, koji će zaštititi građane od nerazumno dugih suđenja, a sada ga imamo jer sudovi rade po zahtevima građana zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, onda nema potrebe da se ide u Strazbur – kaže Nataša Plavšić.

Oštećeni građani verovatno će reći da u Strazburu mogu da dobiju više novca nego u Srbiji. Praksa će tek pokazati da li se isplati ići do Strazbura ili ostati ovde.

Služba za informisanje SSP

SSP na panel diskusiji o svrsishodnosti trošenju novca u MUP!

Zrenjanin, 29.09.2016. godine, – U organizaciji nevladinih organizacija Beogradskog centra za bezbednosnu politiku i Društva protiv korupcije iz Zrenjanina, u hotelu „Vojvodina“, održana je panel diskusija pod nazivom „Kako svrsishodno trošiti novac za potrebe bezbednosti građana?“. Na diskusiji je učešće uzeo i Sindikat srpske policije. Predstavnici SSP su bili član GO Siniša Ćuk i zamenik predsednika sindikata Mile Lazarević, koji je ujedno bio i jedan od panelista. Izlaganje su imali i Predrag Petrović, izvršni direktor BCBP i Zoran Bašić, direktor DRPKO, a moderator je bio Vladimir Erceg istraživač BCBP.

Veliku pažnju prisutnih privuklo je izlaganje Mileta Lazarevića, u kojem se osvrnuo na studiju slučaja „Borbene patike bez borbe“ (inspirisanu upravo našim otkrićima i ukazivanjem na nelogičnosti u javnoj nabavci obuće za policijske službenike), naveo još neke primere javnih nabavki koji izazivaju protivurečna mišljenja i izneo viđenje SSP o tome kako obezbediti svrsishodno trošenje novca u MUP-u, kao i o mestu sindikata u svemu tome.

Njegovo izlaganje prenosimo u celosti:

Na početku bih hteo da organizatorima panel diskusije – Beogradskom centru za bezbednosnu politiku i Društvu protiv korupcije, izrazim zahvalnost što su nam omogućili da u njoj aktivno učestvujemo i na taj način postanemo deo ovog projekta, koji bi, po svojoj suštini, trebalo da predstavlja interes svih zaposlenih u MUP-u. Zbog toga, iako ovde učestvujem kao predstavnik SSP, verujem da ću na ovom mestu predstavljati i interese drugih sindikata zaposlenih u MUP-u, barem onog većeg dela.

Kako sam shvatio, neposredan povod za ovu panel diskusiju je studija slučaja „Borbene patike bez borbe: analiza svrsishodnosti javne nabavke borbenih patika u MUP R Srbije“ koju su realizovali autori iz DRPKO-a.

Zbog toga bi bilo celishodno da se, odmah na početku, sa nekoliko reči odredimo, sa našeg stanovišta, prema samoj studiji, da ukažemo na njene dobre, ali i na neke loše strane.

Kao što su autori dobro primetili, u MUP R Srbije, za razliku od vojske, ne postoje usvojeni standardi za uniformu, obuću i druge delove opreme, a koji bi, da postoje, omogućili potencijalnim proizvođačima ili dobavljačima da budu mnogo ranije upoznati sa onime što se od njih očekuje, kakav se kvalitet traži i tako im dali više vremena da se prilagode zahtevima.

Takođe, ne postoji dugoročni plan nabavke uniforme i delova uniforme i njihove zamene, čime bi se planski omogućilo da se na potencijalnim tenderima javi više zainteresovanih klijenata, a što bi, po nekoj teoriji, trebalo da doprinese kompetitivnosti učesnika na tenderu, odnosno kvalitetnijoj „robi“ koju nude, a kao krajnji rezultat bi trebalo da bude kvalitetnije opremanje policijskog službenika. A to i jeste krajnji cilj – da se novac poreskih obveznika, dakle zaposlenih i u privatnom i u javnom sektoru, najbolje iskoristi.

Svakako da bi tome u značajnoj meri doprinelo da MUP „izađe iz ormara“ i da objavi tačan broj policijskih službenika kojima je potrebno nabaviti uniformu, obuću i druge delove uniforme, a „sakrivanje“ MUP-a iza „akta o unutrašnjem uređenju i sistematizaciji radnih mesta“, koji je, vidite čuda, službena tajna pre svega za zaposlene, a onda i za javnost, a nije nikakva tajna za strane državljane koji rade u Ministarstvu, a nisu u njemu zaposleni, e to je totalni nonsens. Moram naglasiti da su u većini evropskih zemalja sistematizacija radnih mesta i broj zaposlenih u policiji javno dostupni.

Međutim, čak i da se objavi tačan broj uniformisanih policijskih službenika, nismo sigurni da bi to bilo dovoljno. Jer, da li svi uniformisani policijski službenici treba da imaju borbene patike?! Šta je sa običnim plitkim cipelama? Da li je ista obuća potreba, recimo saobraćajne policije i jedinica za specijalne namene, te specijalističke jedinice i Žandarmerije? Tek kad se dođe do tih odgovora, tek onda možemo govoriti o planskoj nabavci i zanavljanju uniforme i delova uniforme?

Autori studije su dobro primetili da je cena koju je „Gepard“ ponudio na tenderu neuobičajeno niska i da su postojali preduslovi da se zbog toga njihova ponuda odbije. I mi u SSP smo to blagovremeno primetili, jer smatramo da se za taj novac ne može dobiti kvalitetna borbena patika koja ispunjava svetske standarde, pa nije to ni ponuda „Krunika“ koja je nešto viša, ali možete li zamisliti na kakvu bismo osudu iz samog rukovodstva MUP-a ali i jednog dela javnosti naišli da smo na to ukazali. Bilo bi to u smislu: „Vidi nezadovoljnika, do juče nisu imali ništa, sada im se daje novo i opet su nezadovoljni“. Ne daj, Bože, da smo rekli (iako nas to niko nije ni pitao): „Hoćemo Haj-tekovu (Hi-Tech) obuću, kakav „Gepard“, kakav „Krunik“, kakva „Sandra-Korpiko“, kakvi bakrači!“

Ovime sam želeo da istaknem neke dobre strane pomenute studije DRPKO-a.

Međutim, teško je ne primetiti da pomenuta studija u istraživačkom delu nije umnogome odmakla od onoga što je SSP  uradio još početkom 2015. godine.

Kao što se iz nje da videti, najveća razlika je u tome što je DRPKO uspeo da od MUP dobije podatke o izvršenim laboratorijskim kontrolama tokom 2014. godine (uzgred, budirečeno, i SSP je pokušao to isto, ali su nadležni u MUP odbili da to učine, što jasno ukazuje na jednu drugu vrstu problema, a to je da MUP, iz samo njemu znanih razloga, odbija da komunicira sa svojim zaposlenima, koji su direktno zainteresovani za predmet nabavke, ali je bio prinuđen da ipak pošalje pomenute izveštaje „van kuće“). Ovo, dakako, ukazuje na potrebu postajanja organizacija iz oblasti civilnog sektora poput BCBP-a i DRPKO-a, jer se bez njih ne bi došlo do ovih izveštaja koji potvrđuju naše početne sumnje da nije bilo prave kontrole kvaliteta obuće, da nije bilo međufazne kontrole, da ne postoji zapisnik o kvalitativnoj kontroli primljene robe u MUP-u, kao i neke druge sumnje a što potvrđuje i podnošenje krivičnih prijava protiv nekih odgovornih lica u MUP-u.

Sam naslov studije slučaja: „Borbene patike bez borbe: analiza svrsishodnosti javne nabavke borbenih patika u MUP R Srbije“, nije odgovarajući, jer se bavi samo delom nabavke borbenih patika, i to onom koja je vezana za firmu „Gepard doo“, a nabavka je u istom periodu vršena i preko firme „Krunik doo“ iz Beograda, a da ne spominjemo firmu „Sandra-Korpiko“ iz Požarevca čija se obuća pojavljuje u magacinima MUP, a da nema nijednog podatka o tome da je ona učestvovala na tenderima.

Ostaje zbog toga malo gorak ukus u ustima zbog činjenice da se autori studije nisu potrudili da dodatno rasvetle činjenicu da je „Krunik“ u vreme raspisivanja tendera, prema javno dostupnim podacima iz APR-a, imao samo jednog zaposlenog, te je zato u samom startu bilo jasno da se radi samo o posredniku u nabavci borbenih patika. Ili možda i nije jasno, ali je u svakom slučaju trebalo pokazati malo veću inicijativu u razjašnjavanju svih okolnosti s tim u vezi.

Prema nekim direktnim, proverenim saznanjima, u pojedinim kutijama sa borbenim patikama, nalazile su se deklaracije i „Krunika“ i „Sandre“. Da li to znači da je „Sandra“ plasirala u MUP svoje proizvode preko „Krunika“?! Ako je to tačno, da li je „Krunik“ bio potreban kao posrednik? Ako to nije tačno, kako se obuća „Sandre“ pojavila u magacinima MUP-a? Da li postoji odgovarajuća dokumentacija o proveri kvaliteta ove obuće u laboratorijskim uslovima? Da li je u ovom slučaju bilo sve u skladu sa slovom zakona? Ako jeste, da li je baš bilo u duhu zakona?

Sve su to pitanja na koja zaslužujemo odgovor. I mi zaposleni, ali i celokupna javnost.

Iz objektivnih, ali i iz subjektivnih razloga: nedostatak stručnih ljudi, rešavanje nekih unutrašnjih problema koji su nas pogodili upravo u vreme kada se pojavila ova „problematika“ oko nabavke uniforme i delova uniforme, SSP nije bio u mogućnosti da se ovome posveti na željeni način, ali mislimo da smo, s obzirom na gore iznete okolnosti, dovoljno učinili i „dali dovoljno materijala“ da neko drugi nastavi tim putem, što na žalost, nije iskorišćeno u dovoljnoj meri.

Da ne govorimo o tome da je ovo bila prilika da se čitava nabavka uniforme, borbenih patika i čarapa objedini u jednu celovitu studiju, jer bi se time mogao postići veći efekat.

Sada bih se vratio na samu temu ove panel diskusije – Kako svrsishodno trošiti novac za potrebe bezbednosti građana. Odgovor je za nas jednostavan: stručnim, profesionalnim i domaćinskim odnosom prema poverenim dužnostima i obavezama, što bi trebalo da važi za sve one koji su uključeni u proces javnih nabavki u MUP-u. To podrazumeva identifikovanje potreba, dugoročno i srednjoročno planiranje, utvrđivanje mehanizama kontrole.

Za nas kao članove sindikata je veoma važno pitanje da li sindikati u MUP-u mogu imati ulogu u planiranju javnih nabavki i da li sindikati u MUP-u mogu imati neku ulogu u mehanizmima kontrole javnih nabavki. Odgovor na oba ova pitanja je : DA, sindikati u MUP-u, bez obzira na njihov status da li su reprezentativni ili ne, mogu i moraju imati svoju ulogu, kako u planiranju javnih nabavki, tako, a možda i više, i u kontrolnim mehanizmima. Mišljenja smo da u prilog ovome govore upravo naše aktivnosti u vezi sa nabavkom uniforme, obuće i čarapa i drugim delovima uniforme. Da nije bilo nas, pri tome ne mislim isključivo na SSP, već na sindikate u policiji uopšte, teško da bi zaposleni u MUP-u mogli da nađu ikoga ko bi zastupao njihove interese pred poslodavcem u vezi sa spornim nabavkama, teško da bi iko za njih saznao, a time i za očite sistemske nedostatke u planiranju javnih nabavki i kontroli čitavog procesa.

Naravno da smo svesni činjenice da ni sindikati u MUP-u nisu Bogom dani pa da je za sve potrebna njihova saglasnost, jer niti su uvek i u svemu dovoljno stručni, niti su svi uvek dobronamerni. Ipak, mišljenja smo da sve ono što se odnosi na standard zaposlenih može biti predmet ineteresovanja sindikata, a to je, u suštini, sve ono gde se troši novac poreskih obveznika. Svako trošenje novca neminovno utiče na naš standard – u pozitivnom ili u negativnom smislu. Naravno da smi mi zainteresovani da svaki potrošeni dinar doprinese poboljšanju našeg standarda, a ne da u tome nazadujemo.

Klasičan primer za to je upravo navedena studija slučaja. Ko u Ministarstvu može biti zainteresovaniji od policijskog službenika?! Ko će provoditi celokupno radno vreme u uniformi, ko će stajati na kiši više sati, ko će koristiti one smešne čarape koje smo dobili ako ne on – policijski službenik. Zato smatramo da imamo pravo da budemo deo kontrolnog mehanizma kada je u pitanju nabavka ove vrste robe. I imamo pravo da kažemo: „Od novca poreskih obveznika kupili ste i dali ste nam smeće. Na taj način ste prevarili i nas i njih.“

Ko nam može zabraniti, i koji bi normalni um bio protiv toga, da se interesujemo kada je u pitanju javna nabavka tih čuvenih lanča paketa, u konkretnom slučaju firme SZTR „Đurđević“ iz Pećinaca. Da li neko misli da treba da aminujemo to što su nam na terenu darivali svakakvo đubre, ucrvljale mesne proizvode, odvratnog izgleda, mirisa i ukusa, i to bez ikakvog tendera. Ne, mi to nećemo učiniti. I opet je potrošen novac poreskih obveznika. A onda nam pojedinci prigovaraju kako, eto, nismo zadovoljni, a dobijamo hranu za badava. Ne, mi ne dobijamo hranu, uglavnom dobijamo nešto što ni pas ne bi mogao da pojede.

I opet, baš na našu inicijativu, nakon javnog ukazivanja na sajtu SSP, ministarstvo je formiralo komisiju koja je nakon uzorkovanja i kontrole hrane na terenu, donela odluku o promeni dobavljača. Posebna zanimljivost je to da ni za „Đurđevića“ nema tragova da je uopšte učestvovao na tenderu.

Kao što vidite, ovo su više nego očigledni primeri, gde su sindikati kao predstavnici zaposlenih dovoljno stručni i mogu i moraju imati svoju ulogu u kontrolnim mehanizmima. Mi ćemo se za to boriti i tražićemo podršku celokupne javnosti da tu ulogu i dobijemo, da je niko ne može osporiti.

Postoje i neki drugi slučajevi, gde, naravno sindikati uz određenu meru opreznosti, mogu, do neke granice imati svoju ulogu. Najbolji primer za to je nabavka nekoliko višenamenskih oklopnih vozila „Lazar 3“, oklopnih vozila „M-11“ i „M1-5“-ukupno 20 takvih vozila, s tim što će do Nove godine u Policiji biti u upotrebi šest „Lazara-3“ (barem su takve informacije preneli neki mediji, dok drugi navode različite cifre). Nije na nama da dajemo kvalifikovanu ocenu da li ta vojna vozila odgovaraju potrebama MUP-a, ali svakako imamo pravo da znamo koliko je takvih vozila nabavljeno, kolika je njihova ukupna cena, da li je njihova nabavka bila predviđena planom nabavki za ovu godinu. Na stranu u ovom trenutku, nezvanične izjave pojedinih lica iz sastava onih jedinica koje će ova vozila koristiti, a koji su nam rekli da je nabavka „Lazara“ nesvrsishodna. Ostaje nejasno ko je to platio i iz kojih izvora? Naravno da se i u ovom slučaju radi o utrošenim ogromnim sredstvima iz budžeta.

Pri tome pripadnici tih istih specijalnih jedinica rade opremljeni zaštitnim prslucima sa, uglavnom isteklim rokom, trajanja, a pri izvođenju gađanja nemaju svi ni osnovna sredstva zaštite kao što su antifoni na primer. Ponovo se ograđujem, jer nisam dovoljno stručan za ovu oblast, ali se pitam šta je bio prioritet za nabavku – vozila ili osnovna sredstva zaštite života i zdravlja zaposlenih.

Želim ovom prilikom da istaknem još jedan problem koji ne mora imati direktne veze samo sa ovim slučajem. Još od vremena Slobodana Miloševića, kada je policijski službenik podneo najveći teret rata na KiM, nezavisno od toga ko je bio na vlasti, srpski policajac je u više navrata bio prinuđen da se iz policajca transformiše u vojnika i obratno. Sve to ostavljalo je negativne posledice, tako da je i iskusnim starešinama ponekad veoma teško da rukovode jedinicama koje u svom sastavu imaju ovakve ljude, jer iako ova dva posla izgledaju slično, a naročito ako je neko shvatanja da je „uniforma-uniforma“, oni se u velikoj meri razlikuju. To se, naravno, dešava i danas, posebno u nekim jedinicama specijalne namene, kada pojedini policijski službenici u nekih 10-ak dana treba da se transformišu iz policajca u vojnika i obratno.

U tom kontekstu smatramo da imamo pravo da postavimo pitanje šta ova nabavka „Lazara“ znači, da li to znači da će opet neko morati da iz uloge policajca pređe u ulogu vojnika?!

U nekim drugim oblastima je još teže odrediti mesto i ulogu sindikata u kontrolnim mehanizmima i mi smo toga svesni, posebno zato što znamo da nemamo dovoljno stručnih ljudi za te oblasti.

Zadržaćemo se ovom prilikom na informacionim tehnologijama. Svakako da sindikati neće određivati pravac i razvoj informacionih tehnologija u MUP, a činjenica je da bi taj razvoj trebalo da doprinese opštem dobru zaposlenih u MUP-u i opštoj bezbednosti građana. U zavisnosti od plana i programa daljeg razvoja, kao i raspoloživih sredstava iz budžeta, zavisiće i brzina tog razvoja kao i nabavka potrebnog „hardvera“ i „softvera“. Kad je u pitanju nabavka „hardvera“ situacija je možda nešto jednostavnija što se tiče kontrole nabavke, ali je mnogo nezgodnija situacija sa nabavkom „softvera“. Sindikati teško da mogu tu na bilo koji način arbitrirati i davati kvalifikovane ocene, ali svakako mogu imati svoje mesto i ulogu, pa makar i postavljanjem pitanja.

U ovom trenutku, možda i najinteresantnije pitanje, je u kojoj meri se koriste sami kapaciteti MUP-a za pravljenje određenih aplikacija, odnosno softvera, tj. koliki su, u novcu izraženi, rezultati MUP-a u ovoj oblasti, a koliko je novca potrošeno na angažovanje spoljnih saradnika. To otvara i pitanja da li se i za ovakvu vrstu nabavki uvek raspisuju tenderi ili se ponekad radi bez njih. Kako to uopšte funkcioniše? Zašto nam se ranije dešavalo da pojedini, dobro kotirani i perspektivni stručnjaci, nosioci poslova, odlaze iz MUP-a, da bi se kasnije, kao uposlenici privatnih firmi (ko je zaboravio „Lutru“ i druge firme bivšeg ministra Mihajlovića), „vraćali“ u MUP i za mnogo veće novce obavljali kao privatnici isti posao u MUP-u? Kakva je situacija u tom pogledu danas? Zašto se, a praksa tako pokazuje, na uštrb odeljenja za razvoj forsira odeljenje za logistiku? Koliko se puta, npr. od 2000. godine, uvećao sastav logistike, a kako izgleda današnji „razvoj“ u odnosu na taj period? Kakvi su trenutno mesto i uloga u MUP-u odeljenja za razvoj informacionih tehnologija?

U odgovoru na ova i brojna druga pitanja koja sam ovom prilikom postavio, krije se i odgovor na pitanje: Da li se u MUP-u svrsishodno troši novac?

Ako bih išta mogao da dodam bilo bi to da zbog lošeg planiranja i trošenja budžeta, te probijanja određenih troškova u javnim i tajnim nabavkama, zbog neplaniranih uvećanih troškova usled migrantske krize, troškova organizacije obezbeđenja visokorizičnih javnih skupova, danak na kraju snosi taj isti obični policijac, koji radi mokrih nogu, kom uskraćuju pravo na realnu dnevnicu, praktično mu ukidaju naknadu za putne troškove, zabranjuju nagrađivanje i slično.

Što se tiče pitanja: Kako se nesvrsishodno trošenje novca u MUP odražava na bezbednost građana? – mogu reći samo sledeće:

Samo dobro psiho-fizički spreman, dobro obučen i dobro opremljen policajac, može biti garant bezbednosti štićenih lica i objekata i građana uopšte.

Služba za informisanje SSP

Kod šefa „isplivao“ ukradeni pištolj!

Povodom teksta koji je juče objavljen u dnevnom listu „Alo“ pod naslovom: MUTNE RADNJE U BEOGRADSKOJ POLICIJI: Kod šefa „isplivao“ ukradeni pištolj!, neophodno je pojašnjenje. Naime, SSP saznaje, iz prve ruke, da se nikako ne radi o policijskim službenicima Policijske uprave za grad Beograd, niti nekom „šefu“ u toj upravi. Pouzdano znamo da se radi o načelniku jednog Odeljenja koje formacijski pripada istoimenom Sektoru pri sedištu MUP. Dakle navedeni „ljubitelj vatrenog oružja“ nije radnik PU za grad Beograd, te je taj tekst nepotrebno bacio senku na tu upravu u celini.

Radi potpunijeg uvida u incident prenosimo celi tekst sa sajta „Alo“, objavljenog u potpisu E.S.


Radnik jedne beogradske policijske stanice prijavio je prošle nedelje svojim kolegama da mu je obijena službena kaseta i da mu je ukraden službeni pištolj! Slučaj je dobio na težini kada je nestalo oružje bez ikakvog objašnjenja i mimo procedure pokušao da mu vrati njegov pretpostavljeni!

– Kada je primetio krađu, pozvao je dežurnog policajca i zajedno su konstatovali da je kaseta otvorena. Jedino što je nedostajalo iz nje bio je službeni pištolj. Odmah je napravljen zapisnik, koji je predat pisarnici – objašnjava sagovornik „Alo!”.

On ističe i da je mehaničar, osim zapisnika, ceo slučaj prijavio i inspektorima u područnoj policijskoj stanici, koji su započeli istragu kako bi utvrdili ko je odneo njegovo oružje.

nestanak-oruzja-1
– Kako je istraga krenula početkom ove nedelje, tako ga je načelnik odeljenja pozvao kod sebe u kancelariju. Prvo ga je pitao zašto je službeni pištolj držao u kaseti, a ne kod kuće. Kada mu je odgovorio da kod kuće nije imao dobre uslove za čuvanje i da je mislio da je oružje bezbedno u službenim prostorijama i službenoj kaseti, šef mu je rekao da će mu vratiti oružje. Međutim, nije želeo da objasni kako se pištolj našao kod njega, pa su tada između njih počele da sevaju varnice. Revoltiran, mehaničar je odbio da preuzme oružje, uz objašnjenje da nije siguran da pištolj u međuvremenu nije korišćen u kriminalne svrhe. Tražio je da se ispoštuje procedura, a te reči su toliko iznervirale njegovog šefa da mu je zapretio da će ga on lično zapamtiti i uz psovke ga izbacio iz kancelarije – prepričava ovaj nesvakidašnji događaj naš sagovornik.

Mehaničar je ceo slučaj predstavio i Odeljenju za kontrolu zakonitosti u radu u policijskoj upravi Beograd i u Upravi policije.

Svi da vrate oružje

Sagovornik „Alo!” objašnjava da su tokom NATO bombardovanja i mehaničari zaposleni u policiji zaduživali službeno oružje. Tako je oružje zadužio i mehaničar čiji je pištolj nestao iz kasete, jer je tokom bombardovanja bio raspoređen na Kosovu. Epilog ove afere juče je dobio još jednu stranu. Kako saznajemo, načelnik je nakon ovog skandala naredio da svi mehaničari dođu kod njega i vrate službeno oružje.


Napominjemo da Sindikatu srpske policije često stižu pritužbe naših članova ali i drugih zaposlenih na rad tog načelnika i da ćemo skupljeni materijal najpre ustupiti novopostavljenoj načelnici u ministarstvu, a ukoliko to ne bude dovoljno, dostavićemo ga i Sektoru unutrašnje kontrole MUP. Potrebno je reći da incidenti sa tim gospodinom nisu počeli u skorije vreme, već da se njegova osionost proteže nekoliko godina unazad.

Tekst u originalu možete da pogledate na sledećem linku: Kod šefa „isplivao“ ukradeni pištolj!

Služba za informisanje SSP

Radna akcija na Neštinu

Neštin, 04.09.2016. godine, – Kada neko vidi policijske službenike kako prenose nekakve ormare, stolove i druge stvari, najpre pomisli na neku nesreću ili prirodnu katastrofu. Kada vidi i žene policajce da, u uniformi, na tom istom mestu, peru prozore i zidove na nekom kontejneru onda je već zbunjen.

Ali ne radi se tu ni o kakvoj prirodnoj nepogodi radi se o tome da su se koleginice i kolege na Graničnom prelazu Neštin samoorganizvoali i krenuli u radnu akciju čišćenja i sređivanja objekata radi dostizanja minimuma osnovnih uslova rada na svojim radnim mestima.

Za to što njihov radni prostor izgleda baš kao poprište neke ratne bitke ili prirodne katastrofe odgovornost snosi poslodavac. Takvo stanje zapuštenosti direktna je posledica dugogodišnjeg odsustva bilo kakvih ulaganja u te „manje“ granične prelaze. Istine radi, dolaskom generala Milenka Božovića na mesto načelnika Uprave granične policije stvari polako počinju da se menjaju. Nama u sindikatu su poznati njegovi napori i koliko energije troši u nastojanju da obezbedi osnovne uslove svojim potčinjenima. Ali medalja uvek ima dve strane. Za drugu, tamnu stranu zaslužni su ljudi u Sektoru za materijalno-finansijsko poslovanje i planiranje budžeta. Ti svemoćni blagajnici MUP gospodina Božovića ne udostoje čak ni odgovora. Hej, jednog generala ne poštuju! Pa kako će onda obične policjace!

Naime, iako je još pre par meseci u MUP stigla donacija od nekoliko kontejnera za prelaze Neštin, Sot, Šid, Kotroman… oni i dalje stoje nefunkcionalni. A odgovor je krajnje prozaičan i očekivan: nema novca za opremanje. Dakle, ministarstvo dobije donaciju i ne zna ili ne može da je iskoristi! Gospoda iz Sektora za materijalno-finansijske poslove sve što znaju jesu reči – nema novca! A mi u SSP smatramo da novca za te stvari mora da ima, i da ga ima, ali se koristi na razne bespotrebne stvari, na silne projekte i putovanja u inostranstvo. Pojedini načelnici u pojedinim službama više liče na turističke radnike nego li na zaposlene u policiji! Koliko samo penala plaćamo sudovima i advokatima po tužbama za uskraćivanje prava zaposlenih!? A kažu da novca nema čak ni da ukolne stare zarđale kontejnere! Pa neka zovu bilo koju firmu za otkup sekundarnih sirovina, pa će još i zaraditi, jer ti objekti zaista nisu ni zašta drugo sem za staro gvožđe.

Porazna je činjenica da su kontejneri samo u Neštinu koliko toliko osposobljeni za boravak i rad, jer je jedino na tom graničnom prelazu dovedena električna struja. Tako da je akcija zaposlenih, koji su sami prenosili i prepakivali stvari, prali i sređivali radni prostor, imala nekog smisla, dok na drugim prelazima kolege takođe mogu da peru i čiste ali u mraku. No ono što je i tu rak-rana i baca prašinu na sve dobro jeste činjenica da na tom graničnom prelazu Neštin nema osnovnih higijenskih uslova. Tu je tekuća voda (pa makar i samo tehnička), u 21. veku još uvek misaona imenica  a zaposleni sanjaju lavabo i toalet! A vodovod je na samo 2 kilometra daleko, ali su ta dva kilometra nepremostiva prepreka za MUP.

Kada i da li MUP uopšte planira privođenje nameni i ostale kontejnere niko ne zna. Da li ćemo uopšte ispuniti uslove precizirane ugovorom o donaciji ili ćemo doći u opasnost da donator jednostavno dođe i pokupi svoje kontejnere?! Sindikat srpske policije je uvek bio oštar kritičar loših poteza poslodavca, ali i konstruktivan partner spreman da pomogne i finansijski kada je to neophodno. No mi sigurno nećemo preuzeti zadatke i obaveze Ministarstva kada je u pitanju obezbeđivanje zakonom predviđenog minimuma uslova rada. O zaštiti zdravlja zaposlenih da i ne govorimo!

Ne možemo da propustimo priliku i da se ne osvrnemo na  ponovo aktuleizovan problem sa službenom obućom. Svi smo svedoci katastrofalno lošeg kavliteta te obuće, svi su kao nešto preduzeli, pisane neke  krivične prijave protiv nekih nebitnih likova… Al policajcima su i dalje mokre noge. Kolege su na GP Neštin i dalje bez vode, a na nekim drugim prelazima su i dalje u raspadnutim kontejnerima. A sve pod izgovorom kako „nema para“! A da li ljudsko zdravlje sme da ima cenu? Koja je to adekvatna nagrada za kolege žandare koji su svojevremeno dobili mišju groznicu zbog loših uslova rada? Nema je, gospodo iz svemoćnog sektora! Nema tog novca koji će deci zameniti zdrave majke i očeve!

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

Za nezakonito otpuštene policajce sa KIM i dalje ima nade

Upravni sud odeljenja u Nišu doneo je presudu 22.07.2016 godine Broj: II-2 U. 15914/15 kojom je, uvažavajući tužbeni zahtev pripadnika MUP-a R.Srbije sa teritorije AP KiM, poništio Rešenje Žalbene komisije Vlade Republike Srbije broj 118-00-00008/2015-01 od 25.05.2015. godine o penzionisanju  pripadnika MUP-a R.Srbije sa teritorije AP KiM.

Očekujemo da će Žalbena komisija Vlade Republike Srbije ovog puta uvažiti presudu Upravnog suda odeljenja u Nišu i vratiti navedene radnike u radni odnosu u MUP-u R.Srbije.

Ovo znači da bivši radnici MUP-a Srbije sa KiM moraju biti vraćeni u radni odnos sve dok se ne donese novo, konačno rešenje o njihovom statusu.Tužba na rešenje Žalbene komisije Vlade Republike Srbije inače je Upravnom sudu uložena po drugi put,jer je Žalbena komisije po prvoj presudi Upravnog suda iz 2015 godine kada joj je naloženo da ispravi neopravdano penzionisanje radnika MUP- a sa KiM-a bukvalno prekopirala svoje prvostepeno rešenje o penzionisanju radnika MUP-a sa KiM-a,tako da je ovom presudom Upravni sud potvrdio samo svoju presudu iz 2015 godine i presudu u korist bivših radnika MUP-a R.Srbije, s tim što sada Žalbena komisije Vlade Republike Srbije ne bi trebalo da ima više argumenta da osporava povraćaj u radni odnos radnika MUP-a R.Srbije koji su posle stupanja na snagu Briselskog sporazuma prevremeno penzinisani.

Podsećanja radi, više od 1200 policajca i radnika MUP-a na Kosovu i Metohiji je penzionisano 2013. godine Uredbom Vlade Srbije, a nakon Briselskog sporazuma o bezbednosnim strukturama.

Služba za informisanje SSP

GRAĐANI GLASALI: Policajke su lepe, a žandarmi ne primaju mito

Lepota i šarm su građanima Srbije prva asocijacija na žene u policiji , dok njihove muške kolege vide kao korumpirane – sa izuzetkom specijalaca i žandarma.

gradjani glasali2
Foto: Grafički studio Blic / RAS Srbija

Naime, kako pokazuje istraživanje javnog mnjenja koje je sproveo Beogradski centar za bezbednosnu politiku (BCBP) na uzorku od 1.000 punoletnih građana, skoro polovina građana Srbije smatra da pripadnici Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ) ili Žandarmerije nisu korumpirani, što ih svrstava u delove policije koji su najotporniji na korupciju.

Najveće poverenje žandarima i specijalcima ukazali su građani koji nisu završili srednju školu: 64 odsto njih smatra da u ovim jedinicama nema korupcije. Sličnog su stava i mladi od 16 do 29 godina – više od polovine njih misli da specijalci nisu korumpirani. Nema velike razlike ni u stavovima muškaraca i žena.

Tri su moguća razloga zbog kojih postoji pozitivna slika o specijalnim jedinicama policije, ističe istraživač BCBP Saša Đorđević, koji je i koordinator projekta „Puls integriteta i poverenja u policiju na Zapadnom Balkanu: POINTPULSE“.

gradjani glasali1
Foto: Grafički studio Blica / RAS Srbija

U poslednjih godinu dana nije bilo nijedne korupcionaške afere sa žandarmima ili specijalcima. U medijima se pokazuju pozitivno, kao čuvari granica u izbegličkoj krizi ili kao neko ko rešava krizne situacije u poslednjem trenutku. Građani nisu toliko u direktnom kontaktu sa pripadnicima specijalnih jedinica, kao na primer sa saobraćajcima koji su već tradicionalno prema istraživanjima u poslednje četiri godine najkorumpiraniji deo policije – ističe Đorđević.

Ostale policijske jedinice, međutim, građani uglavnom vide kao korumpirane, pokazuje istraživanje. Ukupno 14 odsto građana ističe korumpiranost, 12 odsto ističe hrabrost i smelost, a ljubaznost, srdačnost i prijatnost su na trećem mestu (9 odsto).

Najčešće asocijacije građana Srbije na žene u policiji su lepota, dobar izgled i šarmantnost. Ovo su atributi koje je navelo čak 19 odsto građana. Ipak, građani su kao asocijacije na policajke navodili i hrabrost, smelost, srdačnost, a profesionalizam i poštenje u manjoj meri.

„Ovakvi rezultati istraživanja nam poručuju da građani još imaju predstavu da je posao u policiji muška profesija, te žene u ovoj profesiji sagledavaju na osnovu fizičkih, a ne profesionalnih atributa.“ – zaključuje Đorđević.

Ravnopravnost prioritet

„Zbog ovakve slike policajki i policajaca, jedan od prioriteta Ministarstva unutrašnjih poslova treba da bude profesionalizacija policije koja je podjednako ravnopravna za muškarce i žene, i jačanje unutrašnje kontrole“, smatra Saša Đorđević iz Beogradskog centra za bezbednosnu politiku.

Članak u originalu možete pogledati na sledećem linku:

http://www.blic.rs/vesti/hronika/gradjani-glasali-policajke-su-lepe-a-zandarmi-ne-primaju-mito/km7h38y

Služba za informisanje SSP

Stara Pazova: Test integriteta u realnim uslovima!

O korupciji u policiji, o nepoštenim policajcima, o sumnjivim radnjama policijskih službenika nadugačko i naširoko se piše i kad ima osnova, a još češće kada nema. Očas posla se od muve napravi magarac, al šta da se radi… Normalno je da su policijski službenici po prirodi posla u žiži pažnje javnosti, pa se svaki, i najmanji, propust ili nedozvoljena radnja posmatraju pod posebnim svetlom. Ali ono što nije normalno i nikako ne može da bude dobro jeste ćutanje medija i javnosti, ali često i naših starešina i visokih funkcionera MUP-a, u situacijama kada naše kolege itekako zaslužuju javne pohvale i nagrade.

Kao ilustraciju toga imamo događaj od pre par dana kada su dvojica naših kolega, praktično, u realnim životnim uslovima, položili taj famozni test integriteta koji nam „obećavaju“, a kojim nam u stvari prete, već mesecima. Dvojica naših kolega, Pero Martić i Goran Bako, saobraćajni policajci u Policijskoj stanici Stara Pazova, prilikom rutinske kontrole u Novim Banovcima, zaustavili su vozilo „mercedes“ kojim je upravljalo lice poznato po nasilničkoj vožnji i vršenju raznih prekršaja. Umesto dokumenata, zatraženih na uvid, to lice iz džepa vadi izvesnu količinu novca i nudi ga policajcima u zamenu za alkotest. Nakon što su odbili mito i pozvali ga da izađe iz vozila, lice dodaje gas i uz salvu uvreda i sočnih psovki odlazi sa lica mesta, bežeći preko Batajnice i Nove Pazove. Nakon kraće potere lice je uspelo da pobegne, ali je nakon nekoliko dana pronađeno i privedeno. Dakle, imali smo klasičan primer testa integriteta na delu – policajci Martić i Bako su odbili ponuđeni mito i to na mestu i u vreme idealno za „muljanje“.

Ono što daje dodatnu notu ovoj priči, i budi nadu među nama policajcima, jeste reakcija dežurnog tužioca koji je, nakon konsultacija sa načelnikom policijske stanice Lazićem, navedenom izgredniku odredio pritvor do 30 dana, kvalifikujući njegovo ponašanje kao izvršenje dva krivična dela – davanja mita službenom licu (čl.368 KZS) kao i ometanje službenog lica u vršenju poslova bezbednosti (čl.23 st. 1 Zakona o JRM). Nikako ne želimo da izostavimo od pohvale nadležno tužilaštvo koje je sprovođenjem zakona, pokazalo da je moguća nepristrasna primena zakona naročito kada su žrtve policijski službenici čime se nedvosmisleno šalje jasna poruka svima – s jedne strane policijskim službenicima da neće biti glineni golubovi, da ih država ukoliko izvršavaju svoje zadatke u skladu sa zakonom štiti, dok s druge strane svi koji se ne budu libili da na ovakav ili bilo koji drugi način izvrše prekršaj, odnosno krivično delo prema službenom licu treba da znaju šta im sledi. Nadamo se da ovo neće biti jedan od usamljenih slučajeva određivanja pritvora kada su oštećeni policijski službenici i da se sa takvom negativnom praksom trajno prestalo.

Sindikat srpske policije javno pohvaljuje kolege Peru Martića i Gorana Baka jer su pokazali zavidan nivo ličnog i profesionalnog integriteta, a starešine iz PS Stara Pazova i PU Sremska Mitrovica pozivamo da iznađu način i kolege adekvatno nagrade.

Služba za infomisanje SSP
Mile Lazarević

Aparat koji život znači

Povišen krvni pritisak česta je pojava u policijskoj profesiji. Ova pojava je gotovo po pravilu prateći simptom u okviru psihosomatskih poremećaja kod policijskih službenika različitih linija rada. Ukoliko se blagovremeno ne otkrije i ne započene lečenje, hipertenzija može poprimiti hronični oblik i bitno ugroziti zdravlje policijskih službenika.

S tim u vezi, 2Sindikat srpske policije je, na predlog i u saradnji sa psihologom PU Zaječar, a u cilju zaštite i unapređenja zdravlja policijskih službenika, obezbedio aparat za merenje krvnog pritiska kako bi se stekli uslovi da se ova učestala pojava otkrije blagovremeno i da se, na taj način, pravovremeno započne se sa lečenjem. Tako će sada svi policijski službenici biti u prilici da prekontrolišu krvni pritisak u Policijskoj upravi i na taj način zaštite svoje zdravlje.

Između ostalog, Sindikat je obezbedio je i aparat za merenje šećera u krvi, tako da su se stekli uslovi za praćenje i kontrolisanje i ove zdravstvene promene u samoj Policijskoj upravi.

                                                                                          Predsednik SG Zaječar
  Igor Stojadinović