Skip to main content

Autor: Diogen

JUBILARNE NAGRADE KRAJEM MESECA

U skladu sa važećim Posebnim kolektivnim ugovorom za policijske službenike i ove godine  će biti isplaćene jubilarne nagrade za neprekidan rad u Ministarstvu unuttrašnjih poslova i drugim državnim organima. Kao što je i planirano, odnosno predviđeno u članu 13. PKU,   isplata će biti izvšena do kraja jula, odmah nakon isplate drugog dela plate, za sve one koji su ovo pravo stekli u prvoj polovini godine, zaključno sa 30. junom.

Budući da su u sektoru započeli izradu rešenja, sada su poznati i novčani iznosi koje će zaposleni dobiti u zavisnosti od perioda za koji JN dobijaju, pa će tako iznosi biti:
za neprekidan rad od 10 godina – 58.793 dinara,
za 20 godina – 70.552 dinara,
za 30 godina – 76.431 dinara,
za 40 godina – 82.310 dinara.

Koleginicama i kolegama čestitamo na zasluženim nagradama i da ih u sreći potroše.

Nadajmo se da će iznos u decembru, za kolege koji pravo stiču tokom druge polovine godine, biti i nešto veći, s obzirom na najavljeno uvećanje plate, al svakako ostaje zadatak pred sindikatima da prilikom pregovora za sledeći PKU te iznose znatnije uvećaju, po ugledu na neke druge državne organe ili javna preduzeća u kojima se za jubilarne nagrade isplaćuju sume od po nekoliko stotina hiljada dinara.

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

Vatrogasci  kao „maratonci“ : „Jurimo 30 na sat!“

Verovatno nema nikoga ko nije gledao kultni domaći film „Maratonci trče počasni krug“ u kojem  Laki Topalović, podstican na bržu vožnju odgovara, danas čuvenom, rečenicom „Ne može brže, jurimo 30.“ Radnja filma je smeštena u vreme pred Drugi svetski rat, ali čak i tada, ostatak familije Topalović ima brdo primedbi, nezadovoljan brzinom vožnje, jer je „blesavi sin Mirko raskantao mašinu“!

Kada pogledate snimak na donjem linku, nastao pre par dana, na široj teritoriji grada Beograda, ne možete se otrgnuti utisku da je i ovde neki Mirko „raskantao mašinu“. Inače, na snimku je tročlana ekipa vatrogasno-spasilačke jedinice koja žuri sa jedne intervencije na drugu „jureći“ brzinom od čitavih 35 kilometara na sat. Naravno, bez uključene sirene jer zvučna signalizacija odavno ne radi na ovom vozilu. Pri tome jedan od članova ekipe nema sedište za sebe pa je prinuđen da u zadnjem delu kabine sedi na vrelom limu poklopca motora.

Na snimku možete videti kako ih, dok plove Ibarskom magistralom, pretiču bukvalno svi učesnici u saobraćaju. Podrazumeva se da ekipa nije ni stigla na planiranu intervenciju – požar je lokalizovan pre nego su oni prešli pola predviđenog puta (s kraja na kraj opštine).

Sindikat srpske policije ovim javnim ukazivanjem ne želi da omalovaži kolege iz Vatrogasno-spasilačkih jedinica, naprotiv. Radi se o profesionalcima, sposobnim i savesnim, zabrinutim za bezbednost i imovinu građana. U suprotnom, oni misleći pre svega na svoju bezbednost, ovakvim vozilom ne bi ni krenuli iz stanice. Mi želimo da još jednom javno ukažemo poslodavcu i građanima na porazno stanje opreme vatrogasno-spasilačkih jedinica, da kažemo da je tako nešto u 21. veku nedopustivo. Vreme je da vozila stara po nekoliko decenija, koja odavno spadaju u kategoriju oldtajmera, država zameni novim i ispravnim! O ostaloj opremi zaista je bespotrebno trošiti reči.

Dozovimo se pameti dok ne bude kasno – zbog ovakvog vozila neko može izgubiti život! Bilo vatrogasci u njemu, bilo neko od građana dok čeka pomoć koja kasni!

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

Virtuelni topli obrok i regres u MUP-u!

Preko milion radnika u Srbiji, među kojima i zaposleni u Ministarstvu unutrašnjih poslova, ili ne prima nikakvu naknadu za topli obrok, ili je taj iznos simboličan. Baš kao i regres, i ovaj deo zarade za nas, zaposlene u MUP, ne postoji čak ni na platnim listićima, postoji samo u izjavama zvaničnika Sektora za materijalno-finansijsko poslovanje..

Preciznih podataka o broju radnika kojima su ova pravo uskraćena formalno ili faktički nema, ali činjenica da, topli obrok i regres ne dobija ni gro onih kojima je poslodavac država. Naime, za oko pola miliona zaposlenih u javnom sektoru te stavke su samo deo koeficijenta zarade, i to ako je verovati nadležnima jer ih zaposleni ne vide čak ni u koeficijentu. Kažu, taj iznos naknade ne mora biti izražen u nominalnom iznosu, tu je on negde, „kumulativno izražen kroz koeficijent“, ma šta to zaista značilo!

Mnogi od onih koji u Srbiji ovu naknadu i primaju ne mogu da se pohvale njenim iznosom. Zabrinjavajuće veliki broj firmi isplaćuju na ime toplog obroka dinar dnevno što je ispod svakog dostojanstva i predstavljaju izrugivanje propisa uz direktno ponižavanje radnika. Zamislite samo to da postoje radnici koji mesečno dobiju 22 dinara na ime naknade za topli obrok!

Inače, iznosi koji bi, na ime naknade za topli obrok, trebali da dobijamo kroz platu, su oko 20 odsto prosečne ili minimalne zarade u Srbiji, odnosno od 4.000 do 8.000 dinara mesečno. Ako znamo broj zaposlenih u MUP i uzmemo neku srednju vrednost naknade od 6.000 dinara mesečno dolazimo do iznosa od preko 250 miliona dinara, za koliko zaposleni bivaju uskraćeni a MUP, odnosno država naprave uštedu. Na godišnjem nivou to iznosi preko tri milijarde dinara, te uz zvanično prikazani, a faktičko nepostojeći regres u približno istom iznosu, dolazimo do zapanjujućeg iznosa za koji zaposleni bivaju uskraćeni u samo jednoj godini – preko 6 milijardi dinara.

Ne želeći da sporimo iskrenost izjava zvaničnika da su topli obrok i regres ugrađeni u platu ne možemo a da ne primetimo brojne nelogičnosti u takvom stavu. Na primer, zaposleni kojeg, pod bilo kojim izgovorom, poslodavac kazni umanjenjem koeficijenta plate, automatski dobija i umanjenje naknade za topli obrok i regres, što nije logično ali ni zakonito. Je l to kažnjenom radniku sleduje pola ručka??? Kažnjavanje glađu? A tek kojom matematikom uspevaju da obračunaju topli obrok za vreme bolovanja ili godišljeg odmora? Uz prekovremene, noćne i radne sate na dane državnih praznika?

Nigde logike, naravno. Ali, s obzirom da čak i sudovi veruju državi i poslodavcima, ostaje i nama samo da im verujemo i nadamo se nekakvoj izmeni sadašnjih propisa. Stoga su u peticiji, za koju je Sindikat srpske policije skupljao potpise i koju smo predali Narodnoj Skupštini, među ostalima, bili i zahtevi da naknade za topli obrok i regres zaposlenima u MUP budu jasno izražene u platnim listićima i da ih počnemo da primamo realno, a ne samo u „kumulativnom iznosu“! Nadajmo se da će narodni poslanici imati sluha za naše zahteve, ma koliko oni sami bili „maženi i paženi“ regresiranim cenama u svom skupštinskom restoranu! Uostalom, potpise na peticiju stavilo je više od deset hiljada zaposlenih u našem ministarstvu a to niko ne sme da ignoriše!

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

Pokušaj lova u mutnom žutih sindikata

Povodom pogovaranja pojedinih sindikata, koji inače ne zaslužuju da im u imenu stoji reč sindikat, čije značenje ni sami ne razumeju, dužni smo reagovati i našim članovima pre svega, ali i svim zaposlenim u Žandarmeriji predočimo istinu. Direktan povod ovog saopštenja jeste način organizovanja radnog vremena u Odredima Žandarmerije kao i njegovo evidentiranje ili bolje reći neevidentiranje.

Naime, taj nazovi “sindikat” smatra da je sasvim normalno i u skladu sa propisima da se policijskim službenicima koji na poslu efektivno provedu po 13-14 radnih sati, u evidencije unose podaci kao da su radili 12 sati. A sve pod izgovorom lakše je raditi u turnusu, u sistemu „12-24 12-48“ i plašeći ljude kako će im biti raspored u klasičan smenski, po 8 radnih sati dnevno.

To bismo mogli i da prihvatimo kao tačno da se ovde ne radi o sistemu, obično  „13-23, 13-46“ a neretko i „14-22, 14-46“. Ako uzmemo primer policijskog službenika koji svaku smenu radi redovno u turnusu, on na svakoj smenu gubi po 1-2 sata dnevno, što na mesečnom nivou iznosi 14-15 pa sve do trideset sati. Godišnje, ovakvim načinom evidentiranja rada, on gubi više od jednog punog mesečnog fonda radnih sati, odnosno celu jednu platu!

Nakon ukazivanja na nepravilnost takvog obračuna radnog vremena, odgovorni, umesto truda na ispravljanju problema, trud ulažu na uterivanje straha – pa tako prete uvođenjem 8 časovnog radnog vremena, što opet nije realno i suštinski ne rešava problem jer se smene opet moraju preklapati, odnosno radno vreme mora biti minimum devetočasovno u toku jednog dana.

Opet ovakvim načinom rada posle, sa tri smene umesto dve, u jednom turnusu, problem se samo usložnjava. Umesto 14-15 radnih smena mesečno, svaki zaposleni će imati 24-26 dolazaka na posao. Samim time, preklapanjem smena, umesto viška radnih sati od 14-15 do 30, dolazimo do, minimalno 24 a potencijalno i svih 50 sati na mesečnom nivou.

Ukoliko bi evidentirali realno radno vreme od 9 ili 10 sati dnevno, došli bismo u priliku da zaposleni ostvare pun mesečni fond radnih sati negde već oko 25. u mesecu što bi ostavilo prostor za još 2-4 smene do kraja meseca, odnosno opet bismo došli do toga da zaposleni ostvaruje veliki višak radnih sati, znatno veći nego u sadašnjem turnus sistemu „12-24-12-48“.

Tako ostvaren višak sati bi morao u preraspodelu sa rokom realizacije od šest meseci, u suprotnom bi opet predstavljao prekovremeni rad.

Sindikat srpske policije uvek će raditi u interesu svojih članova i ostalih zaposlenih. Ono na šta ne možemo i nećemo pristati je kršenje prava zaposlenih.

Slobodno možemo postaviti i pitanje da li je sindikat koji je bio saglasan sa otpuštanjem oko 1500 kolega, zaista iskreno zabrinuto za raspored rada ili jeftinim demagoškim trikovima pokušava spasti ono što se zaustaviti ne može – masovno isčlanjenje zaposlenih iz tog sindikata. Aktivna podrška poslodavca tom sindikatu daje rezultate od onih koje oni očekivaju – ljudi ih sve više napuštaju.

Služba za informisanje SSP
Nikola Petrović

Osuđujemo poziv na ubijanje policajaca!!!

Sindikat srpske policije najoštrije osuđuje sramnu izjavu izvesnog advokata, kojem ni ime ne želimo da pomenemo, koji je, gostujući na televiziji sa nacionalnom frekvencijom, izjavio „Bolje je da ubijete policajca nego da ne platite porez!“

Nakon ove skandalozne izjave, koja najpre ukazuje na nedostatak morala i empatije za, pre svega, častan poziv policajca, ali koja ukazuje i na nedostatak osnovne profesionalne inteligencije, ovaj advokatski anonimus postade poznat pod stare dane.

No, mi nećemo upasti u zamku i, zbog pojedinca koji ih sramoti, osuditi sve druge advokate, naprotiv – mi očekujemo da se Advokatska komora Srbije i Advokatska komora Beograda ogradi od ovakve izjave svog (da li?) člana koji je nedostojan uloge bilo čijeg branioca. Takođe, pozivamo nadležnog državnog tužioca da razmotri postojanje nekog krivičnog dela u takvoj izjavi, kojom bukvalno ohrabruje sve tajkune i potencijalne poreske dužnike da svoje probleme rešavaju ubistvom policajca koji, opet po naredbi države, dođu po njih, jer je to po njegovom viđenju manje zlo.

Podsećamo javnost da živimo u državi u kojoj je napad na policajca postao jedno od najlakših, skoro beznačajno krivično delo, ako je suditi po blagoj kaznenoj politici koja je prevladala, a da tolerisanje ovakvih izjava u udarnim večernjim terminima na nacionalnim televizijama samo pomera granice još dalje. Uskoro bi i ubistva policajca postala uobičajena, svakodnevna vest!

Sindikat srpske policije to neće nemo posmatrati niti dozvoliti da iko nekažnjeno napada srpskog policajca ili poziva na njegovo ubistvo!

Navedena persona je oličenje nadimka advokata iz američkih filmova. Ali i ako je od đavolovog sluge – mnogo je!

Služba za informisanje SSP

Niški žandarmi položili vence na Šar Planini

Pripadnici niškog odreda Žandarmerije još jednom su pokazali kakvi su ljudi i dokazali da nikada ne zaboravljaju drugove koji su svoje živote dali u odbrani države Srbije.

Delegacija predvođena kolegom Ivanom Đorđević posetila je spomen obeležje podignuto  poginulim pripadnicima policije, vojske i civila, stradalim tokom sukoba 98/99 na Kosovu i Metohiji, na Šar Planini, u opštini Štrpce. Vence su položili 7, jula u 10,00 časova u prisustvu roditelja poginulih policajaca koji su bili prijatno iznenađeni i dirnuti ovim gestom kolega, kojima put od Niša do Šar Planine nije bio predug da bi odali poštu postradalim saborcima.

Zaista lep gest kolega, na čiju inicijativu i poziv je Sindikat srpske policije rado odazvao i indirektno učestvovao pomogavši skromnim iznosom novčanih sredstava.

Dok je ovakvih ljudi koji pamte i poštuju naše mrtve heroje – ima nade za Srbe i Srbiju!

Služba za informisanje SSP

Dokaze skupljamo pomoću štapa i kanapa

Kada su krim tehničari u Policijskoj upravi za grad Beograd, a verujemo i u većini ostalih uprava, početkom ove godine seckali industrijske PVC džakove praveći male kesice za pakovanje tragova, kada su tragove sklone truljenju pakovali u papirne kese dobijene u obližnjoj pekari, dok su kupovali rukavice po samouslugama i apotekama, te koristili transparentne lepljive folije proizvedene davne 1996. godine, nisu bili ni svesni koliko su u stvari srećni. Jer, imali su barem nešto.

Nakon alarmiranja nadležnih, od strane Sindikata srpske policije, na februarskom sastanku u Kabinetu ministra unutrašnjih poslova, ali i javno na sajtu  sindikata, usledila su objašnjenja predstavnika Sektora za materijalno-finansijske poslove, gospodina Veselinovića i gospodina Bjelice, da je uzrok bio nedostatak finansijskih sredstava u prošloj godini, da je sada sve u redu, da uskoro sledi višemilionska nabavka i normalizacija situacije, uz dalje redovno snabdevanje kriminalističke tehnike osnovnim sredstvima i materijalom za rad.

Ovako je samo u teoriji i za kamere…

Ali…

Od februara do jula izvršena je dostava izvesne količine briseva za uzorkovanje bioloških tragova i apsolutno ništa drugo. Ništa pod milim bogom. A zalihe utanjile…

Forenzičari su prinuđeni da na terenu selektivno obrađuju lice mesta, da se snalaze kako umeju i znaju i za to vreme smeškaju pred građanima glumeći kako je sve u najboljem redu. Umesto mulažiranja pribegava se fotografisanju. A i kad nekako prikupe neke tragove na licu mesta, tad problem nastaje kod pakovanja – niti imaju kesice niti omote predmeta. Najobičnije koverte A4 formata postale su misaona imenica!

Prosto se zapitamo da li je došlo vreme da sami pravimo prahove za fizičke metode izazivanja latentnih tragova papilarnih linija, baš kao što je nekada davno to radio Ljubisav Poznanović (izvinjavamo se novim „stručnjacima“ koji verovatno zadivljeni svojim ličnim veličinama nisu imali vremena ni da čuju za tog čoveka), koji je iz šale mešajući pepeo cigarete sa nekim, samo njemu poznatim, dodacima, pravio prah i demonstrirao njegovu efikasnost pred široko otvorenim očima polaznika krim-tehničkih kurseva.

Ovako je bilo u januaru a danas pored svake od ovih 6 stavki stoji odgovor – „NEMA“!

Ili je pak vreme da u svom izveštaju o forenzičkom pregledu lica mesta, tehničar navede šta je sve na licu mesta mogao i trebao da uradi a nije uspeo zbog nedostatka materijala za rad? Da više ne crveni tehničar ispadajući nestručan i nesposoban pred građanima i kolegama.

Možda će tek nakon toga pocrveneti neko drugi?!

Služba za informisanje SSP

Policajac kao pravosudna ping-pong loptica

Već naviknutim na raznorazna šikaniranja i ponižavanja, što od građana, što od naših starešina, gde su ili izloženi podsmehu ili besmislenim zahtevima i naređenjima, policijskim službnicima je ostalo vrlo malo prostora za iznenađenja. Ona neprijatna naravno, a već za prijatna, ovakvima, kakvi smo, nenaviknutima na njih, prostora ima na pretek, ali ga retko kada neko ispuni. Obično to bude neki siroma, stariji građanin koji pamti lepša vremena. Istine radi, ponekad nas prijatno iznenade i oni retki profesionalci među našim starešinama.

Najnoviji slučaj neprijatnog iznenađenja zabeležili smo u Vrnjačkoj Banji gde su policijski službenici službeno postupajući prema stranom državljaninu došli u problem usled nesaradnje i nadmudrivanja dvoje predstavnika pravosudnih organa. Nakon osnovnih policijskih službenih radnji, strani državljanin je po skraćenom postupku priveden dežurnom sudiji za prekršaje koja je licu izrekla novčanu kaznu. Budući da lice nije imalo novčanih sredstava za plaćanje kaznenog naloga, sudija donosi rešenje o zameni kazne i izdaje nalog za prijem u Okružni zatvor u Kraljevu. Policajci postupaju po nalogu i lice odvode do zatvora ali onda sledi iznenađenje.

Dežurni radnik u Okružnom zatvoru nakon uvida u dokumentaciju kaže sledeće: „A stranac? Stranci idu u Sremsku Mitrovicu, ne može ovde.“ Policajci obaveštavaju svoje starešine, oni sudiju koja je izdala nalog, sudija zove upravnika zatvora, upravnik svoje radnike… I tako u krug dobrih dva sata. Za ta dva sata policajci stoje na suncu ispred vrata zatvora, sa licem vezanim lisicama.

Tek nakon tog vremena sudija poziva policajce da dođu po nov nalog jer upravnik zatvora stranog državljanina ne želi da primi u zatvor. Da ne bi dalje maltretirali stranca, policajci ga odvode do zgrade Policijske uprave Kraljevo, zgrade najbliže zatvoru, u klimatizovanu prostoriju, a jedan od kolega odlazi ponovo do suda. Sada je već oko 18,00 časova, radno vreme odavno završeno, ali sudija dolazi sa zapisničarom i izrađuje nov nalog za zatvor u Sremskoj Mitrovici. Taman što su završili nalog, zove kolega koji je ostao sa licem i kaže kako je u zgradu PU Kraljevo došao upravnik zatvora i saopštio kako se smilovao i da će konačno da primi to lice u zatvor.

Sreća te upravnik, pored toga što voli da mudruje i ne zna svoj posao, nije i čovek koji voli da dremne posle ručka, inače bi naše kolege morale put Srema, nakon odrađene celodnevne smene. Da li mu je neko naredio (što je verovatnije) ili se on dosetio (što je manje verovatno) da uzme propise i pročita odredbe koje se odnose na prihvat stranih državljana koje jasno kažu da strani državljanin muškog pola kaznu izdržava po sedištu  suda koji kaznu izriče, dok je kod ženskog pola to malo drugačije (sve kažnjenice se upućuju u Kazneno popravni zavod za žene u Požarevcu).

Pored toga što ovim tekstom upoznajemo javnost i upozoravamo koleginice i kolege šta im se sve može desiti u službi, mi ćemo svakako poslati poseban dopis Upravi za izvršenje krivičnih sankcija, Ministarstva pravde Srbije i zatražiti sankcionisanje dotičnog upravnika zbog iskazanog neznanja, neprofesionalnog rada i bespotrebnog maltretiranja policajaca, sudije i stranog državljanina.

Takođe, koristimo priliku da pohvalimo naše kolege na strpljenju, a posebno  sudiju na iskazanoj dobroj volji i trudu, jer je komotno mogla da, strogo držeći se zakona i odrađenog ispravnog prvobitnog naloga, ostavi naše kolege na cedilu da ne znaju šta dalje sa licem koje upravnik zatvora ne želi da primi.

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

Povređen saobraćajac kod Orlovače

Beograd, 28.06.2017. godine, – Danas je u popodnevnim časovima došlo do teške saobraćajne nezgode u kojoj je jedan naš kolega, saobraćajni policajac Dejan Đorđević (42) zadobio telesne povrede. Do nezgode je došlo na obilaznici oko Beograda, u blizini Orlovače. Kolega je zadobio velike rasekotine na glavi, poprilično je ugruvan ali je u svesnom stanju, verujemo da će biti sve u redu i želimo mu brz oporavak.

Ono što privlači posebnu pažnju svakako jeste to da je do nezgode došlo oko 15,00 časova, najverovatnije prilikom vršenja kontrole saobraćaja na obilaznici oko Beograda. Premada još uvek nisu razjašnjene sve okolnosti nezgode, prema prvim informacijama kojima raspolažemo, vozač vozila je zaspao za volanom, izgubio kontrolu i kolega nije uspeo da izbegne udarac. Dakle, ovo je direktan dokaz opravdanosti našeh zahteva upućenog ministru, kao i njegove brze reakcije i raspisivanja depeše kojom je naložena preraspodela radnog vremena u vreme kstremnih vrućina. Podsećamo da je danas temperatura u Beogradu, u jednom momentu, prelazila i 37 podeok na skali.

Svako razuman je takav potez ministra podržao, ali u jednom delu javnosti, sudeći po komentarima na društvenim mrežama, pa čak i kod izvesnog broja zaposlenih u Ministarstvu unutrašnjih poslova, na osudu i podsmeh su naišli i naš zahtev i ministrova reakcija. Komentari se najčešće svode na „nisu policajci razmaženi, moraju da rade i po suncu“! Da, moraju, to smo i naglasili, a i svaki policajac će profesionalno reagovati i zaštiti bezbednost ljudi i imovine, ali samo ako je to zaista neophodno.

Ni jedan saobraćajac neće odbiti da izađe na uviđaj i sličnu intervenciju, ali zaista nema potrebe za bilo kakvom redovnom kontrolom saobraćaja. Neće se policajac „istopiti na suncu“ ali nema ni potrebe izlagati opasnosti radi jurenja nekakvih rezultata ili punjenja budžeta. Videli smo, na ovim vrućinama su svi učesnici saobraćaja umorni i nervozni, poneki pospani, predstavljaju opasnost i po sebe i po druge.

Kolege, svedoci smo da se depeša ministra ne poštuje u potpunosti u svim organizacionim jedinicama, kao na primer na auto-putu gde se danima već sprovode celodnevne akcije na merenju brzine radarima. Pozivamo vas da nam ukazujete na propuste starešina, a mi ćemo dalje intervenisati u Direkciji policije ili kod načelnika konkretnog Sektora. Ne dozvolimo da nam se ovakvi slučajevi ponove usled odsustva savesti kod pojedinih starešina i zbog naše lenjosti da na propuste blagovremeno ukažemo.

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

Nepoštovanje radnih prava policajaca u združenim snagama

Beograd, 26.6.2017. godine, – Poučeni dosadašnjim iskustvima koja nam govore da naše policijske starešine probleme uglavnom guraju pod tepih, podstaknuti nekim iracionalnim strahovima skrivaju ih od onih koji su hijerarhijski iznad njih, poslali smo dopis ministru unutrašnjih poslova, dr Nebojši Stefanoviću, u kojem mu predočavamo kršenja radnih i ljudskih prava policijskih službenika angažovanih na terenu u združenim snagama. Izvor naših problema jeste samovolja pojedinih starešina Vojske Srbije i njihovo neshvatanje vremena u kom živimo i radimo.

Dopis prenosimo u celosti:

Poštovani gospodine ministre,

Obaveštavamo Vas da je trenutno na delu kršenje radnih prava zaposlenih u našem ministarstvu u većem obimu i to od strane rukovodilaca združenih snaga angažovanih na kontroli ilegalnih prelazaka državne granice.

Naime, odlukom Vlade Srbije, komanda nad združenim snagama pripadnika vojske i policije poverena je oficirima Vojske Srbije, što je i bila logična odluka s obzirom na problematiku i zadatke postavljene pred te snage. Da je to bila mudra odluka pokazala je i praksa gde je saradnja pripadnika dvaju državnih organa na visokom nivou. Među vojnicima i policajcima na terenu razvijen je osećaj solidarnosti i kolegijalnosti te na tom nivou uglavnom ne dolazi do bilo kakvih problema.

Ono što predstavlja problem jeste logistička podrška i ponašanje pojedinih starešina Vojske Srbije koji, srećom, predstavljaju manjinu među velikim brojem časnih oficira koji svoj posao obavljaju profesionalno.

Problemi u logističkoj podršci združenim snagama na terenu ogledaju se u različitim uslovima smeštaja i rada policijskih službenika na istim poslovima, a u zavisnosti od konkretnih jedinicama u kojima su angažovani. Tako imamo situaciju da pripadnici Uprave granične policije, angažovani na redovnim poslovima, imaju znatno kvalitetniju i bolje organizovanu ishranu, ali i slobodu kretanja unutar ili van kruga kasarne i način korišćenja slobodnog vremena nakon završetka smene, u odnosu na pripadnike interventnih jedinica policije angažovanih u združenim snagama.

Dodatne, rekli bismo i značajnije, probleme policijskim službenicima donosi ponašanje pojedinih starešina Vojske Srbije, koji vođeni nekim svojim sistemom, organizuju raspored rada i izdaju naređenja kojima direktno krše radna prava policijskih službenika zagarantovana Posebnim kolektivnim ugovorom za policijske službenike i Zakonom o policiji. Te probleme smo već u nekoliko navrata iznosili na sastancima sa Radnom grupom MUP-a za saradnju sa sindikatima, ali, s obzirom na to da su ti problemi još uvek u manjoj ili većoj meri aktuelni, to imamo potrebu i obavezu da na njih ukažemo i na ovaj način. Iako su te nepravilnosti raznolike i različitog obima i intenziteta, uglavnom se radi o:

  • nepoštovanju zakonskih ograničenja u pogledu dužine trajanja dnevnog radnog vremena;
  • onemogućavanju ili nedozvoljavanju dnevnog odmora;
  • određivanju pripravnosti bez ikakvog naloga;
  • onemogućavanju slobodnog vremena nakon odrađene smene;
  • zabranjivanju kretanja u kasarnama ili van njih u u civilnoj odeći i slično.

Možemo imati razumevanja za starešine Vojske Srbije u smislu da nisu navikli na naš sistem rada i poštovanje određenih prava, a što je u MUP-u odavno postalo standard, ali ih to nepoznavanje propisa i obaveza koje proističu iz tih propisa ne abolira od odgovornosti. Napominjemo da do navedenih kršenja prava zaposlenih u MUP-u najčešće dolazi u jedinicama angažovanim na području Raške i Preševa.

Gospodine Stefanoviću, očekujemo od Vas da, kao ministar unutrašnjih poslova, ali i potpredsednik Vlade Srbije, reagujete u okviru svojih ovlašćenja, ispitate naše navode i nakon toga iznađete način da sprečite daljna kršenja radnih prava policijskih službenika. Time ćete svakako doprineti održavanju visokog morala i profesionalnosti u našim redovima, a time uticati i na održavanje dostignutog stepena celokupne bezbednosti Srbije.

S poštovanjem,

Zamenik predsednika SSP
Mile Lazarević