Skip to main content

Godina: 2016.

SSP podržava Vojni sindikat Srbije

Užice, 21.11.2016. godine, – Sindikat srpske policije podržao je najavljene sindikalne akcije kolega iz Vojnog sindikata Srbije. U pismu predsednika SSP Lazara Ranitovića upućenom kolegi predsedniku VSS Novici Antiću, naglašeno je to da su vojska i policija garanti suvereniteta i bezbednosti države i da moraju imati prioritet u materijalnom vrednovanju.

Pismo prenosimo u celosti:

Poštovani predsedniče,

u svoje lično ime, i u ime preko osam hiljada članova Sindikata srpske policije pružam ti principijelnu podršku i želim da u svojoj iskrenoj radničkoj borbi istraješ i uspeš.

Potrebno je istaći da rukovodstvo SSP veruje u iskrenost vaše borbe i da ne stoje optužbe koje se ovih dana mogu čuti u razni medijima, a koje idu od toga da ste deo propagande vladajućeg režima, preko toga da radite u dosluhu sa rukovodstvima obaveštajnih službi, pa sve do toga da predvodite nekakvu pobunu protiv legalne vlasti.

Javnost treba da zna da je Ustavom i drugim pozitivnim pravnim propisima Republike Srbije pripadnicima Vojske RS dozvoljeno sindikalno organizovanje i okupljanje. Stoga se pitamo otkud to da se neki zvaničnici i kvazi-stručnjaci sada čude, pa su prosto i uvređeni, što ste najavili protestni skup i sada tvrde da želite da rušite premijera Vučića.

Zanemaruju kritičari, pri tome, realne činjenice zbog kojih ste i bili prinuđeni da preduzmete planirane korake. Pripadnici vojske loše žive. Pripadnici vojske imaju sramno male plate! Zastavnik sa 39 godina staža ima jedva nešto malo više od 40.000 dinara plate! Vojnici po ugovoru često imaju manje plate od čistačica u javnim preduzećima!  Jedva da je malo bolja situacija u policiji!

Država mora da shvati da, ako su vojska i policija najvažnije institucije suvereniteta i garanti njene bezbednosti, onda vojska i policija moraju da imaju prioritet u materijalnom vrednovanju. Mnoge druge države imaju ekonomskih problema ali vojsku i policiju nisu doveli na rub opstanka!

Sindikalni pozdrav,

Predsednik SSP
Lazar Ranitović

podrska-vojnom-sindikatu-0012

ČEGA SE PAMETAN STIDI…

Kada se poslodavac prema svojim zaposlenim odnosi kao maćeha to može da se razume. Jer poslodavcu su plate radnika uvek velike, radnici uvek lenji, ili bar nedovoljno vredni, zahtevi radnika neosnovani, a radnicima je uvek učinjeno dovoljno ili previše ustupaka i oni treba da budu zadovoljni što uopšte imaju posao, jer su na taj način već privilegovani…

Ali kada su ovo stavovi onih kojima je svrha i cilj zaštita i unapređenje položaja radnika i povećanje obima njihovih prava – sindikata – onda se to ne može ni razumeti, ni objasniti!

Jer, kako drugačije objasniti sinoćnje samohvalospeve Policijskog sindikata Srbije (PSS) u kojem se ističu njihovi brojni „uspesi“ u proteklih godinu dana. Analizirajmo te uspehe.

  • PSS se hvali da je sprečio usvajanje Zakona o vanrednim situacijama i sprečio izdvajanje vatrogasaca iz MUP-a.

  • A istina je da je neizdvajanje SVS iz MUP-a posledica toga što SVS nema sopstvenu logistiku, već mora da koristi MUP-ovu. A formiranje logistike isključivo za potrebe SVS bi iziskivalo nova zapošljavanja, što je u sadašnjem trenutku misaona imenica. I istina je da će OVS, u procesu pristupanja EU, kad-tad biti izdvojen iz MUP-a i biti zasebna jedinica.
  • Isto tako – istina je da vatrogasci već skoro godinu dana nemaju pripravnost. I istina je da im se prilikom vanrednog angažovanja i dolaska u jedinicu, a bez izlaska na teren, ne plaća prekovremeni rad, već pripravnost! Na ovaj način vatrogasci su svakoga meseca oštećeni za nekoliko hiljada dinara – Tražili smo tumačenje pojma pripravnost . Ali to nije tema za PSS. Bitno je da je SVS u okviru MUP-a. A ja mislim da bi vatrogasci više voleli da su u okviru komunalne policije – više bi ih poštovali i više bi im bile plate. A upravo je to ono što ih zanima. I što zanima svakoga od nas.
  • PSS se hvali da su razmatrane njihove primedbe na novi Zakon o policiji.

  • A istina je da su predstavnici PSS-a propustili da godinu dana na pet javnih rasprava (dve u Beogradu i po jedna u Novom Sadu, Kragujevcu i Nišu) iznesu bar jednu jedinu reč kritike na sramni Zakon o policiji. Nigde ih nije bilo! I onda kada je Zakon o policiji već ušao u hitnu skupštinsku proceduru usvajanja, setili se nečeg…
  • A istina je da su samo predstavnici SSP (i NPSS u nekoliko navrata) višesatno „tupili zube“ pred nekoliko stotina građana, kolega, predstavnika policijskih uprava, MUP-a i brojnih vladinih i nevladinih organizacija, a koji su se okupljali na tim javnim raspravama. Istina je da je nakon izlaganja predstavnika SSP u Kragujevcu aplaudirala cela sala, uključujući i članove radne grupe za izradu Nacrta Zakona o policiji. Istina je i da je SSP Vladi Republike Srbije dostavio preko 60 amandmana, od kojih je polovina usvojena. Istina je da je SSP i po ulasku Predloga Zakona o policiji u skupštinsku proceduru Republičkom odboru za zakonodavstvo i svim poslaničkim grupama uputio (u pisanoj i u elektronskoj formi) do tada neuvažene amandmane – http://ssp.org.rs/amandmani-na-predlog-zakona-o-policiji/.
  • Istina jepss-licemerje3 i da novim Zakonom o policiji i članom 172. svakom od nas posao „visi o koncu“. Istina je i da je propisano neustavno umanjenje putnih troškova – gde bi se oni naplaćivali samo u okviru opštine rada. Istina je i da je ostavljanjem na volju rukovodiocu da odluči koji policijski službenici moraju biti angažovani u vreme štrajka, ovo sveto radničko pravo praktično ukinuto. Istina je i da se tim zakonom pokušava ukinuti civilizacijsko pravo na žalbu prilikom godišnjeg ocenjivanja policijskih službenika. E, takav Zakon o policiji je očigledno dobar za PSS i očigledno ga smatraju svojim uspehom!
  • I istina je da bi ove nakaradne diskriminatorske odredbe Zakona o policiji odavno bile u primeni da SSP, 15 dana od stupanja zakona, na snagu Ustavnom sudu nije podneo inicijativu za ocenu ustavnosti i zakonitosti navedenih i drugih odredbi Zakona o policiji – http://ssp.org.rs/ssp-podneo-inicijativu-za-ocenu-ustavnosti-zakona-o-policiji/. I istina je da je MUP zastao sa primenom tih odredbi do odluke Ustavnog suda – http://ssp.org.rs/kabinet-ministra-cetvrti-mesecni-sastanak-u-2016-godini/.
  • PSS se hvali učestvovanjem u komisiji za izbor osiguravajuće kuće bez raspisivanja tendera!

  • Bez raspisivanja tendera?! Da li tu uopšte treba komentar?!
  • Možda samo jedno pitanje – da li je iko iz te komisije, pa i predstavnici PSS-a tražio mišljenje zaposlenih, koji izdvajaju novaca za te polise?!
  • PSS se hvali da je uspeo da poveća dnevnice delu policijskih službenika sa 150 na „oko 2.000 dinara“!

  • A istina je da PSS uopšte ne poznaje razliku između pojmova „dnevnica“ i „posebna naknada“!
  • I istina je da policijski službenici koji ostvaruju pravo na posebnu naknadu rade u uslovima nedostojnih čoveka! Da spavaju sa pacovima „od dve kile“! Ponekad sa njima i obeduju zajedno… onda kada pacovi pristanu da jedu budžavu Đurđević kobasicu, trulu pomorandžu ili pokvareni mesni narezak. Istina je i da su se ti mučenici letos kuvali u kontejnerima bez klime, a da će se zimus smrzavati! Istina je da i da su se pojedini od njih kupali na livadama, spavali u memljivim prostorijama, radili u pocepanim uniformama… Istina je i da ti policajci rade na bezbednosno najrizičnijem području – što za njihov život, što za njihovo zdravlje! http://ssp.org.rs/quo-vadis-srbijo-policajci-u-nehumanim-uslovima-a-kriminalci-u-svili-i-kadifi/
  • I istina je da taj novac za posebne naknade nije iz svog „džepa“ izdvojio ni MUP, ni PSS, već Evropska unija u okviru projekta rešavanja problema migranata.
  • Gde je bio PSS kada smo se više meseci borili da se buđava i usmrdela Đurđević kobasica izbaci iz „jelovnika“? Povucite iz upotrebe zalihe „Đurđevića, zdravlje nema cenu! I kada smo pisali dopise inspekcijama?
  • S druge strane, istina je i da ostali policijski službenici širom Srbije celodnevno obezbeđuju kojekakve utakmice, sabore, egzite, šetnje, proteste za podrugljivih 150 dinara!
  • PSS se hvali da je u 2016. „bilo 5% na platu“?!?

  • Bilo?!? Čudi me da nisu rekli i da je bilo 20.000 pomoći, samo da se mi ne sećamo… A možda ni smanjenja plata nije bilo?! Možda je plata redovno povećavana u skladu sa stopom rasta cena na malo?! Možda ni nagrađivanje nije ukinuto? A možda smo svi mi ludi i nezasiti?
  • Nego uzgred… Kakve veze ima PSS sa najavljenim povećanjem zarada u MUP-u? Da nije ovo zahtev PSS-a za povećanje plate? http://ssp.org.rs/trazimo-isplatu-obecane-pomoci-i-povisicu-plate-od-najmanje-10/
  • I, opet uzgred… Da li će policajci sa tih 5% (i kada bude) možda dobiti više nego će dobiti druge javne profesije?
  • PSS se hvali da je učestvovao u formiranju parapravne komisije za „skidanje sa spiskova“ „analize rizika“ bez jasnih, javnih i pravičnih kriterijuma!

  • A istina je pss-licemerje2da je „analiza rizika“ pala nesebičnim angažovanjem SSP, NPSS i nezavisnih institucija – Zaštitnika građana i Poverenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti, te angažovanjem na desetine advokata u pisanju žalbi, gde je ubedljivom pravnom argumentacijom MUP-u pokazana sva besmislenost i nezakonitost donetih rešenja, te da je MUP poklekao isključivo pod silom prava i pravde!

Ne mogu da odolim i da ne pomenem gašenje fejsbuk stranice PSS-a i brisanje kompletne arhive tekstova sa sajta PSS-a – nigde dokaza o redu pljuvanja, pa redu ulizivanja ministru Stefanoviću i kompletnom vrhu MUP-a. Nema čak ni onih pacova iz KZB! Istorija počinje 16. novembra 2016. godine! Nije ovo „brisanje istorije“ patentirao PSS, već razni diktatori (http://www.blic.rs/riznica/istorije/pokusali-su-da-ih-izbrisu-iz-istorije-ali-ih-istorija-nije-zaboravila/0ltk27b), ali će PSS ostati upisan kao prvi sindikat u istoriji koji je to učinio.

I – naposletku, kao i obično, iznova čujemo priču o PSS-u kao potpisniku prvog PKU za policijske službenike. Evo, javno – hvala PSS-u na prvom PKU za policijske službenike (ali ne i jedino zaslužnom)!

Hvala, ali od prošlosti se ne živi! Taj prvi PKU je toliko urušen da smo mi, iako sa PKU, došli u stanje koje je gore od onog pre postojanja PKU.

Hvala! I DOVIĐENJA! Ne treba nam još jedan zastupnik poslodavca!

Policajac i sindikalac
Viktor Ratković

Kud nestade obećanih 20.000 dinara?

Tog prvog decembra prošle godine većina medija prenela je saopštenje Policijskog sindikata Srbije da nakon dogovora s premijerom Srbije „više nema razloga za štrajk glađu, koji je ranije najavljen”.

Kako su objavili na svom sajtu, predstavnici tog sindikata su s premijerom Aleksandrom Vučićem dogovorili načine da se poboljša status zaposlenih u policiji, koji će tokom 2016. godine dobiti i jednokratnu novčanu pomoć od oko 20.000 dinara, a biće povećane i dnevnice za operativni sastav MUP-a Srbije na oko 2.000 dinara“.

Zahvalni smo premijeru Vučiću na razumevanju. Razlozi za štrajk glađu su prestali.“– Izjavio je predsednik Policijskog sindikata Srbije Veljko Mijailović nakon sastanka sa predsednikom Vlade RS Aleksandrom Vučićem, pa dodao da se „Premijer Vučić zahvalio predstavnicima Policijskog sindikata što su odložili štrajk glađu i nisu dozvolili da bude ispolitizovan i iskorišćen za destabilizaciju zemlje.“

Detaljniji izveštaj i video snimak izjave predsednika PSS: Policijski sindikat odustao od štrajka, dogovor sa Vučićem

Iz Vlade je saopšteno istog dana da je premijer obećao da će „Vlada uložiti dodatne napore kako bi u toku sledeće godine bila obezbeđena sredstva za poboljšanje uslova rada i materijalnog stanja pripadnika MUP i modernizaciju opreme.“

Kako za PSS-om ne bi zaostajali, predstavnici drugog reprezentativnog sindikata Nezavisnog sindikata policije, posle samo par dana, takođe su otišli na „pregovore“ i fotografisanje sa premijerom. Oni prepolovljavaju ispregovaranu sumu „obećane“ pomoći i na svom sajtu pišu:„Visina jednokratne novčane pomoći nam je i na današnjem sastanku potvrđena, kao i stav Predsednika Vlade R.Srbije da je potrebno da zaposleni u narednom periodu dobiju odgovarajući iznos koji će biti isplaćen u skladu sa realnim mogućnostima Vlade R. Srbije, a okvirno će to biti oko 10.000,00 dinara.“

Takođe, NSP nam saopštava i da će iznos dnevnica biti uvećan samo za angažovanje u KZB, ali konkretnu cifru ne navode.

Više o tome i na sajtu NSP: Sastanak NSP-a sa premijerom Vučićem 

premijer-nsp

Kao da ovo širenje optimizma bez pokrića, u saopštenjima dva reprezentativna sindikata nije bilo dovoljno, u to se aktivno uključuje i sam ministar unutrašnjih poslova dr Nebojša Stefanović, koji u nekoliko navrata daje neodređene, neprecizne izjave, ali izjave koje se mogu shvatiti kao potvrda navoda PSS i NSP. Predsednik Radne grupe za saradnju sa sindikatima, državni sekretar Milosav Miličković, na mesečnim sastancima u Kabinetu, takođe daje dvosmislene odgovore koje je bilo moguće tumačiti po želji.

I tako, bombardovani najavama sa svih strana, stisnuti svakodnevnim finansijskim problemima, zaposleni su lako poverovali u tu svojevrsnu šarenu lažu. Retki su bili glasovi razuma i upozorenja da, osim sindikalnih lidera, nikada zaista nismo čuli direktan odgovor bilo kog od predstavnika poslodavca, a pogotovo ne od samog premijera!

Sindikat srpske policije, pozivajući na oprez i razum, skoro da je postao neprijatelj kolegama, neko ko je zlurad i ne raduje se tim obećanjima, samo zato što su tu pomoć, eto, izdejstvovali drugi sindikati.  Ipak, izdržali smo i nismo naseli na olako data obećana predstavnika reprezentativnih sindikata. Nisu im bila ni prva, a ni poslednja kojim će nas sve zamajavati!

Ovih dana je stigla i konačna potvrda onoga na šta smo upozoravali pozivajući na oprez i razum – jednokratne novčane pomoći za sve zaposlene u MUP neće biti u 2016. godini! Nažalost, istina je gorka, al svako otrežnjenje je takvo.

Sindikat srpske policije se tome, naravno, ni najmanje ne raduje. Ne samo zbog toga što zaposleni neće dobiti tu preko potrebnu novčanu pomoć (bilo 20, bilo 10 hiljada dinara). Više od samih obmana i laži boli nas saznanje da ti sindikati na tah način gase i poslednju nadu u sindikalizam u MUP. Nadamo se da će kolege umeti da konačno prepoznaju i kazne te bezočne laži masovnim isčlanjavanjem iz tih sindikata koji sistemski uništavaju svaki duh otpora u nama! Jer, nama je jasno zašto su reprezentativni sindikati odustali od svojih obećanja ali nam nije razumljivo zašto zaposleni svojim novcem, preko članarine, plaćaju takve obmane i dilove!?

U teškoj i neravnopravnoj, stalnoj borbi sindikata i poslodavca za radnička prava zaposlenih, ne sme biti rasipanja i uzaludnog trošenja energije. Svi sindikati bi morali da deluju zajedno ali to trenutno nije tako! I neće biti sve dok zaposleni svojim članstvom ne osnaže jedini pravi sindikat, iskrenog borca i garanta njihovih prava – Sindikat srpske policije!

Može biti samo jedan – SSP!

Služba za informisanje SSP

Dokle da se mrznemo?

Beograd, 17.11.2016. godine, – Povodom činjenice da se u pojedinim objektima Ministarstva unutrašnjih poslova zaposleni smrzavaju od početka grejne sezone, usled zaista banalnih razloga, obratili smo se načelnici Sektora za materijalno-finansijske poslove, gospođi Nataši Putnik.

U dopisu smo je upoznali sa dva konkretna primera u Beogradu i Pančevu i zahtevali hitnu intervenciju i preduzimanje odgovarajućih mera na otklanjanju problema i omogućavanje uslova za nesmetan rad zaposlenih.

Ukoliko adekvatna reakcija izostane obratićemo se nadležnoj inspekciji kao i Upravi za bezbednost i zdravlja na radu.

Pozivamo kolege iz drugih organizacionih jedinica da nam se jave ukoliko imaju slične probleme na radnom mestu. Sindikat srpske policije će dosledno insistirati na obezbeđivanju humanih uslova rada. Uz svo uvažavanje teške materijalne situacije, na koju se nadležni stalno pozivaju, neke granice ipak moraju da postoje, a minimalni uslovi rada moraju biti obezbeđeni! Ne očekujemo i ne tražimo komfor ili luksuz, niti udobne fotelje, tražimo samo da se ne mrznemo na radnom mestu!

natasa_putnik-1 natasa_putnik-2

Služba za informisanje SSP

Kad se hoće, sve se može!!!

U istinitost izreke „Gde počinje MUP tu prestaje logika!“ vrlo brzo se uvere svi novozaposleni u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Brojni su primeri i ne treba ih ni navoditi, a najnoviju potvrdu dobili smo ovih dana. Naime, do pre samo nekoliko dana zvaničan stav MUP bio je da su Zakonom o budžetu zabranjene isplate bilo kakvih dodataka uz platu, izuzev Jubilarnih nagrada. Pravnici dali mišljenje, a visoki funkcioner MUP stavio to na papir i svojeručno potpisao.

Srećom, danas to više ne važi. Pravnici su dali novo tumačenje – solidarna pomoć nije dodatak, to je solidarna pomoć, a funkcioneri MUP opet potpisuju i prezentuju to kao zvaničan stav.

Poenta je u tome što je na početku godine važilo „Nema novca u budžetu.“, dok sada važi „Novca ima, ništa sporno za isplatu.“ Srećom, neko se odobrovoljio da nam „udeli crkavicu“ koja zaposlenima inače sleduje po kolektivnom ugovoru.

To je svakako dobra vest za one kojima to pravo pripada a novac im je dobrodošao. Međutim, u stanju do kog smo dovedeni, solidarna pomoć bi nam svima trebala, ili možda bolje rečeno „socijalna pomoć“!

Ostaćemo, naravno, bez odgovora na pitanje otkuda novac najednom? Nema ga za nagrađivanje, nema ga za putne troškove, kasne isplate dnevnica i posebne naknade… Novca nema za uniformu, vozila i osnovnu opremu…

Ali svakako možemo da izvedemo logičan zaključak – ne verujmo poslodavcu kad kaže da novca nema. Novca uvek ima, samo je pitanje njihovih planova, i dobre volje da poštuju zakone i kolektivne ugovore koje su potpisali!

Podsećamo vas na član 43. PKU za državne organe, koji se, na osnovu aneksa PKU za policijske službenike, primenjuje na sve zaposlene u MUP, i preporučujemo da svi oni koji se u njemu pronađu i smatraju da ostvaruju jedan od uslove, a nisu do sada predali zahtev, to učine što pre. Obrazac zahteva možete naći na linku ispod ovog teksta.  Uz zahtev obavezno priložiti dokaze ispunjenosti uslova, t.j. opravdanosti zahteva.

Solidarna pomoć zaposlenom

Član 43

Zaposleni ima pravo na solidarnu pomoć za slučaj:

1) duže ili teže bolesti zaposlenog ili člana njegove uže porodice;
2) nabavke ortopedskih pomagala i aparata za rehabilitaciju zaposlenog ili člana njegove uže porodice;
3) zdravstvene rehabilitacije zaposlenog;
4) nastanka teže invalidnosti zaposlenog;
5) nabavke lekova za zaposlenog ili člana uže porodice;
6) pomoć članovima uže porodice, odnosno maloletnoj deci zaposlenog za slučaj smrti zaposlenog i zaposlenom sa slučaj smrti člana uže porodice;
7) mesečnu stipendiju tokom redovnog školovanja za decu zaposlenog koji pogine u toku obavljanja poslova radnog mesta na koje je raspoređen – do visine prosečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike;
8) rođenja deteta zaposlenog – u visini prosečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike.

Članovima uže porodice u smislu ovog člana, smataju se bračni drug, vanbračni drug, deca, rođene braća i sestre, braća i sestre po ocu i majci, roditelji, usvojilac, usvojenik i staratelj.

Visina pomoći u toku godine, u slučajevima utvrđenim u stavu 1. tač. od 1) do 5) ovog člana priznaje se na osnovu uredne dokumentacije, u skladu sa sredstvima obezbeđenim u budžetu Republike Srbije, a najviše do visine tri prosečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike.

Visina pomoći u toku godine, u slučaju utvrđenom u stavu 1. tačka 6) ovog člana priznaje se najviše do visine dve prosečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike.

U slučaju da su oba roditelja zaposlena u državnim organima, pravo iz stava 1. tačka 8) ovog člana, ostvaruje majka deteta.

Zaposleni može da ostvari pravo na solidarnu pomoć, ukoliko pravo na ortopedska pomagala, aparate za rehabilitaciju, lekove i dr. nije ostvareno u skladu sa drugim propisima iz oblasti obaveznog socijalnog osiguranja, boračko-invalidske zaštite i drugim propisima.

Obrazac zahteva preuzmite ovde: ZAHTEV ZA SOLIDARNU POMOĆ

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

Još jedan pokušaj samoubistva policajca!

Beograd, 14.11.2016. godine, – Sumorna stvarnost, život policijskog službenika ophrvan egzistencijalnim problemima kod kuće i teškim uslovima rada na službi, uz često nepoštovanje osnovnih radnih prava, nastavljaju davati doprinos svojevrsnoj crnoj seriji samoubistava policijslih službenika.

Danas je samoubistvo pokušao da izvrši još jedan policijski službenik. Srećom, kolega iz PS Novi Beograd, prošao je „samo“ sa teškim telesnim povredama. Pokušaj je izvršio naravno iz službenog oružja, u uniformi, u putničkom vozilu, parkiranom neposredno pored policijske stanice.

Stresne situacije kojima su izloženi policijski službenici, suočavanje sa nasloženijim zadacima koji često zahtevaju upotrebu sredstava prinude, svakodnevno nošenje vatrenog oružja, loši uslovi rada i teška materijalna situacija usled malih zarada, uzroci su sve češćih samoubistava policajaca.

I ovog puta moramo podsetiti javnost ali i nadležne u Ministarstvu unutrašnjih poslova da je neophodno hitno preduzimanje svih potrebnih mera na jačanju psihološke službe ministarstva i otpočinjanje istinske i efikasne prevencije. Hronična izloženost stresu i svakodnevna životna ugroženost faktori su koji donose veliki broj suicida već duži niz godina. Zbog prirode posla policajci nisu u prilici da saznanja i informacije dele sa drugima, da se prazne i „olakšavaju dušu“, stoga im je potreban ventil u vidu razgovora sa psiholozima i ljudima obučenim za tu vrstu pomoći.  

Sindikat srpske policije izradio je Predlog pravilnika o psihološkoj pomoći i prevenciji zaposlenima u MUP, koji je uputio Radnoj grupi i ministru. Naš predlog pravilnika donosi svojevrsnu revoluciju u pristupu rešavanja stresa kod policijskih službenika, međutim, prema našim informacijama, on nije zavredio ozbiljniju pažnju nadležnih. Oni su, nažalost, prednost dali svom predlogu, koji rad psihologa i psihološku prevenciju, umesto kao pomoć zaposlenima, predviđa kao svojevrsnu „batinu“ za policijske službenike  i vraća nas unazad.

Sve dok rad psihologa MUP ne bude apsolutno nezavistan, bez ikakvog, a kamoli presudnog uticaja Direkcije policije, neće biti ni prave prevencije niti efikasne psihološke pomoći.

Odeljenje za psihološku pomoć i prevenciju mora biti izmešteno iz Sektora ljudskih resursa i biti stavljeno pod nadležnost Kabineta ministra!

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

Sindikat danas (3): zašto su sindikati u MUP-u nemoćni i slabi?

U današnje vreme novac ima veoma veliku, presudnu vrednost i od njega zavisi stanje u društvu. On nam daje uslove za moć i  nezavisnost, ali nam daje i socijalni prestiž. Naravno, novac je i glavno oružje sindikatima u borbi za prava radnika, gde se jačina sindikata osim u broju članova, ogleda u njihovoj finansijskoj strukturi. Međutim, postavlja se pitanje da li sindikati racionalno raspolažu novcem koji poseduju, prikupljenim najvećim delom od članarine i malim procentom od donacija?

Hteli to da priznamo ili ne, sindikalizam u MUP-u je ogledalo sindikalizma u Srbiji. Slabosti sindikata se ogledaju u netransparentnom poslovanju, nedovoljnom uključivanju članova u donošenju odluka i njihovom izboru u organe sindikata. Sindikate krase doživotni, nestručni ili kompromitovani rukovodioci kojima je data velika moć odlučivanja. Naravno dobar broj njih ima stare, dobro poznate sklonosti,  njihov je prevashodan cilj dobijanje materijalne i finansijske koristi od sindikata.  Sve ovo za posledicu ima razočarenje radnika u sindikate,  promenu njihove svesti i pogleda na sindikalizam.

U MUP-u postoji 29 zvanično registrovanih sindikata. Da je mnogo, mnogo je, svi to znamo, ali što više  manjih sindikata imamo, veći su slabiji. A to i jeste cilj svakog poslodavca. Razlog formiranja velikog broja patuljastih sindikata, uglavnom, nije vera u bolje sutra ili mogućnost da sa desetak ili par stotina članova-poznanika mogu nešto dobro da učine za sve nas. Ako pogledamo njihova rukovodstva slika će biti mnogo jasnija. Uglavnom su to sada bivši rukovodioci većih sindikata, naviknuti na određene privilegije i lične koristi.

Međutim, čija je krivica za postojanje ovolikog broja sindikata, gde je nužna posledica (pa i cilj?) slabljenje većih sindikata i gubitak poverenja članova u sve druge? Odgovor nije jednostavan ali, nažalost, krivica je obostrana. Krivica velikih sindikata sastoji se u tome što su gore pomenutim slabostima dozvolili svoje urušavanje, a odgovornost zaposlenih leži u tome što daju poverenje takvim sindikatima, koje osnivaju i vode više puta kompromitovani lideri. Evo jednog primera:  Bivši član rukovodstva jednog reprezentativnog sindikata koji je zbog malverzacija sa novcem dobio krivičnu prijavu od dojučerašnjih saboraca, i isteran iz istog, osniva drugi manji sindikat i  privlači nekoliko stotina članova-poznanika. Dok je tako jačao, dešavale su se čudne stvari. Jedna od tih je, da je taj čovek, sudeći prema novinskim člancima, na auto-putu u civilu , službenim vozilom izigravao saobraćajca, zaustavljao vozila i tražio novac. Naravno, bio je prijavljen, potom uhapšen i zadržan nekoliko dana u pritvoru ali nečijom „dobrom“ voljom biva oslobođen.  Da nevolja za njega bude veća, iz sindikata čiji je glavni osnivač biva isteran, da bi nedugo zatim, formirao još jedan, još manji sindikat sa jedva  stotinak članova. Treći po redu sindikat.  Pitanje je da li to njegovi članovi znaju, a ako znaju nek razmisle da li bi takvoj osobi dali da im pričuva novac?

Reprezentativni sindikati u MUP-u su svakim danom sve slabiji u broju članova i njihovom poverenju. Razloge svi znamo: neuspeli štrajk 2014 godine, veoma brzo napredovanje njihovih rukovodioca, neslaganje sa ostalim sindikatima i neprihvatanje ponuđene saradnje, netransparentnost, nerešavanje problema prvenstveno svojih članova, pa potom i ostalih zaposlenih, nezainteresovanost i nedovoljno uključivanje u donošenje zakonskih i podzakonskih propisa, blanko saglasnost na „analizu rizika“ itd. U cilju prikrivanja svoje nemoći ali i svog nerada, njihova politika se svela pre svega na „kupovinu“ članstva. To je jedan vid starog ali uspešnog „sindikalizma“ u Srbiji gde novčanim davanjima pre svega novim članovima, pokušavaju da održe privid jakih sindikata, pritom slabeći svoje finansije, koje su neophodne za onu pravu, jaku i organizovanu sindikalnu borbu. Gledajući njihove sajtove i fejsbuk stranice možemo videti hvalospeve o tome kako su, recimo, novim članovima kupili štampač, računar, popravili vozilo, kupili deo uniforme, opremili službene prostorije, organizovali proslave i slično. Praktično time sindikati preuzimaju obaveze poslodavca i novcem članova finansiraju MUP. A pri tome retko koji istinski problem zaposlenih uspevaju da reše…

Prava sindilna borba podrazumeva usmeravanje svih potencijala, pa i finansija kojima sindikat raspolaže, u cilju pritiska na poslodavca da gore pomenute stvari obezbedi, iz njegovog isplaniranog budžeta. Iako znamo da je rak-rana MUP-a nedovoljan i loše planiran budžet i da sindikat nije dužan niti obavezan da krpi rupe pomažući im na gore pomenute načine, većina sindikata, uključujući i reprezentativne, ipak to rade. S jedne strane zadovoljan poslodavac, oslobođen brige za svoje obaveze, a sa druge strane lažno zadovoljni članovi koji su odavno naviknuti na to. Poslodavac zadovoljno trlja ruke – socijalna tenzija je pala. Zbog takvog odnosa prema članovima, oni vremenom počinju da gledaju na sindikate kao na nekog kome je DUŽNOST da im obezbedi papir, štampač, računar, paketić, novčanu pomoć, putovanje, polutke na rate i sl. Pri tome zaboravljajući, doduše ne svojom već krivicom sindikata, glavnu i osnovnu svrhu osnivanja i postojanja svakog sindikata – istinsku borbu za zaštitu njihovih prava i poboljšanje uslova rada. Kako se boriti da nam bude bolje kada su rashodi skoro svih sindikata za gore pomenute stvari 70-90% celog budžeta? Kako imati jak i nezavistan sindikat sposoban za dugotrajan iscrpljujući štrajk, koji raspolaže finansijskim mogućnostima da za vreme štrajka svim članovima garantuje isplatu pune zarade?

Da li ćemo konačno da shvatimo da smo čuvenih 10.000 dinara koje smo dobijali svakog meseca izgubili zbog takvog odnosa, gde je bolje da se učlanimo u drugi sindikat koji nam, recimo, za rođenje jednokratno daje 15.000, a „onaj tamo“ SSP 10.000? A zbog onog što nam dao 15.000 za rođenje deteta ostadosmo bez svakomesečne „desetke“.

Da li ćemo početi svi da se, kao reprezentativni sindikati, za naša prava borimo kupovinom štampača, uniformi, računara, polutki na rate ili ćemo se uozbiljiti i već jednom shvatiti da sindikat mora čuvati i jačati svoje finansije za ubuduće?

Upravo ih gore pomenutih razloga, iako SSP, za razliku od drugih sindikata, svakodnevno jača i raste, nema još uvek dovoljnu snagu da sam promeni neke stvari u globalu, a koje se tiču povećanja plate, dobijanje novih vozila itd. Mi poštujemo novac naših članova i ne rasipamo ga, akumuliramo ga u budžet i štrajkački fond, ulažemo u naše aktiviste, trošimo ga na obilazk organizacionih jedinica gde rešavamo problematiku gde god se pojavimo.

Kada zaposleni u MUP pažljivo pročitaju ovaj tekst, shvate njegov cilj i svi zajedno promenimo ugao gledanja na sindikate, možemo očekivati da nam uskoro bude bolje. A do tada, pružite podršku SSP jer smo jedni od retkih zagovornika one prave sindikalne borbe, finansijski transparentni, otvoreni za saradnju sa drugima i bez šarenih laža za članove. Istinu na videlo pa ma koliko bolna da je.

Uostalom, moto ovog sindikata jeste: ZADOVOLJAN ČLAN, JAK SINDIKAT!!!

Služba za informisanje SSP
Zoran Stojčić

Novembarski sastanak sa Radnom grupom za saradnju sa sindikatima

BEOGRAD- U Palati Srbija dana 10.11.2016. godine održan je jedanaesti po redu redovan mesečni sastanak Radne grupe za saradnju sa sindikatima sa predstavnicima Sindikata srpske policije. Radnu grupu predstavljali su: državni sekretar, Milosav Miličković, zamenik načelnika Sektora za materijalno-finansijske poslove Željko Veselinović, pomoćnik načelnika Sektora za materijalno-finansijske poslove Drago Bjelica, pomoćnik direktora policije Bogoljub Živković, zamenik načelnika Uprave policije, Zoran Joksimović, pomoćnik komandanta Žandarmerije Zoran Divjak, zamenik načelnika Sektora za ljudske resurse Dragan Cvetković, pomoćnik načelnika Uprave granične policije Nebojša Kujović. Delegaciju Sindikata srpske policije predstavljali su: predsednik Lazar Ranitović, generalni sekretar Viktor Ratković, portparol Boban Đorđić, član Statutarne komisije Nikola Petrović i član Nadzornog odbora Radislav Mijatović.

wp_20161010_08_50_57_pro

Teme o kojima se razgovaralo su sledeće:

  1. Nabavka vozila i opreme za pripadnike Sektora za vanredne situacije (SVS)

Na pitanja da li je Ministarstvo budžetom za 2017. godinu planira nabavku novih vatrogasnih vozila i zamenu radne uniforme uz pojašnjenje da pripadnici nose redovnu uniformu punih 6 godina a da u međuvremenu nisu dobili nijedan novi deo radne uniforme. Takođe, da li se planira zamena zaštitne opreme u 2017. godini? Pripadnicima nije menjana punih 8 godina, mnogi delovi su nefunkcionalni i oštećeni čime se umanjuje znatno stepen zaštite korisnika opreme i povećava mogućnost nastupanja povreda.

Odgovor je dao državni sekretar, gospodin Milisav Miličković koji je izjavo da je budžetom MUP za 2017. godinu planirana nabavka vozila u visini od milijarde dinara kao i van toga iznosa nabavka opreme.

2.Uvećanje posebne naknade za rad sa migrantima

Ministru unutrašnjih poslova, gospodinu dr Nebojši Stefanoviću obratili smo se dopisom u kojem apelujemo da se po uzoru na pripadnike Vojske Srbije sa 1.800 dinara poveća naknada i pripadnicima policije koji su angažovani u opštinama pogođenim migrantskom krizom na 2.400 dinara. Kako nismo dobili odgovor da li je ministar zauzeo stav povodom dopisa i da li će doći do povećanja naknade?

Odgovor je dao državni sekretar koji je izjavo da nije realno kao i da nisu planirana sredstva budžetom za povećanje posebne naknade za rad sa migrantima, kao i da MUP ne raspolaže u ovom trenutku inforacijom da je pripadnicima Vojske Srbije naknada za rad sa migrantima povišena na 2.400 dinara.

3. Problemi u UGP oko postupka izveštavanja

Odeljenja i odseci pogranične policije za strance, suzbijanje ilegalnih migracija i trgovine ljudima su u obavezi da svakoga meseca dostavljaju tabele UZS 1 i 3. Upravi granične policije i T-29 Odsedku za analitiku i to na taj način što su u org. jedinicama gde se evidencije vode po policijskim stanicama prvo prikupljaju podatke, sabiraju ih a potom zbirne šalju UGP. Podaci koji se ovim putem dostavaljju su već uneti u JIS u aplikacijama „Prijava boravka stranih državljana“ i „Određena kategorija stranaca“ razvrstanih u 10 podkategorija ( od podkategorije „Broj stranaca prijavljenih na PBS po državama“ zaključno sa „Broj izdatih ličnih karata strancima po državama“)

Sve ove podatke zbirno za R. Srbiju ili po policijskim upravama, po članu Zakona o strancima ili nekog drugog zakona, po vrsti mere ili po državama preko aplikacija OKS i PBS može dobiti svako službneo lice koje ima pristup ovim aplikacijama, odnosno svaki radnik UGP ili analitike kojima se izveštaji dostavljaju.

Napominjemo, da i radnici koji popunjavaju ove izveštaje, podatke vade iz JIS-a i prepisuju na papir, čime se ovi izveštaji obesmišljavaju. Analitika brojke koje im dostavljaju sve org. jedinice samo sabira a isto tako mogu da ih dobiju kao i oni koji im se te brojke dostavljaju – zada parametre i pritisne taster „enter“. Uostalom analitika treba da služi da pomogne ljudima na terenu – operativnim i drugim radnicima. Ovime se bespotrebno opterećuju već opterećeni radnici na terenu i oduzima im se vreme za nešto što se po gore opisanom primeru može rešiti unutar analitike.

Odgovor na pitanje je dao pomoćnik načelnika UGP, gospodin Kujović koji je izjavio da je UGP sagledala neophodnost popunjavanja određenih obrazaca te da je zahtev osnovan i da ne postoji realan razlog za dodatno opterećenje zaposlenih popunjavanjem i dostavljanjem predmetnih izveštaja, te s tim u vezi je upućena depeša 8.11.2016. godine Direkciji policije na saglasnost da se obrasci 1. i 6. koji se popunjavaju ukinu a da Obrazac br. 29. je neophodan jer se u istom nalazi kategorija podataka neophodna za sačinjavanje Biltena a da će taj posao vršiti radnici analitike a ne operativni radnici.

4. Elektronsko polaganje ispita putem e – uprave, „Modle“, Uprava za stručno osposobljavanje i obrazovanje

Prilikom sastavljanja testova za proveru znanja potrebno je obratiti pažnju na pitanja koja sadrže testovi određene linije rada iz druge linije rada. Podrazumeva se da svi treba da znamo pravilnike i zakone kojima se reguliše postupanje pripadnika policije ali je nepotrebno da pripadnik kriminalističke policije zna koja se viza izdaje na graničnom prelazu za koliko ulazaka i na koliko dana ili da saobraćajni policijski službenik treba da zna uslove pod kojima se maloletno lice može podvrgnuti poligrafskom ispitivanju ( provereni primeri sadržani u testovima). Kao što ortoped ne zna kako se operiše srce iako je i sam lekar, niko mu to neće zameriti jer i ne treba to da zna, dovoljno je što zna da to čini kardihirurg. Smatramo da bi se ovi testovi ubuduće trebali korigovati u tom smeru.

Odgovor je dao pomoćnik direktora policije, gospodin Bogoljub Živković, koji je izjavio da je razuman zahtev koji je prosleđen Upravi za obrazovanje te da su uzete primedbe u razmatranje i da će ubudće biti ispravljen nedostatak. Ubuduće će na testovima biti 80% pitanja iz oblasti koja pripada zaposlenom po liniji rada a 20% pitanja će biti iz drugih linija, dok će u okviru tih 20% biti uopštena pitanja. Delegacija SSP je ukazala na manjkavosti koje se ogledaju u nemogućnosti promene šifre čime postoji realna mogućnost zloupotrebe da neko ulogovan pod tuđim nalogom uradi test. Na navedeno smo dobili odgovor da će se ispraviti ovaj nedostatak.

5. Ugrožavanje radnih prava pripadnika Žandarmerije

Odredi Novi Sad, Kraljevo i Niš od momenta povlačenja iz Kopnene zone bezbednosti dobili su zadatak obezbeđenja KPZ Požarevac kojom prilikom bivaju upućivani 7 dana kojom prilikom konzerviranu hranu nose iz matičnih odreda. Tokom angažovanja, radno su angažovani svakodnevno u vremenskom intervalu od 8 časova. Nakon proteka radnog angažovanja u obavezi su protivno zakonskim odredbama kao i Posebnim kolektivnim ugovorom za policijske službenike da provedu unutar KPZ Požarevac bez mogućnosti napuštanja zavoda, a da im prethodno nije izdat Nalog za pripravnost. Smešteni su u prostorijama zavoda i za angažovanje ih sleduje dnevnica u iznosu od 150 dinara. Upozoravamo da policijski službenici nisu zatvorenici koji uzgred imaju veću dnevnicu od pripadnika MUP-a, da im ukoliko im prethodno nije izdat Nalog za pripravnost ne može im se ograničavati sloboda kretanja nipošto, kako bi van radnog angažovanja od 8 časova, mogli izaći iz objekta zavoda do grada radi zadovoljenja ličnih potreba i kupovine potrebnih stvari. O navedenom su upoznati kako komandant Žandarmerije, tako i svi komandanti Odreda, te ukoliko sa ovom praksom se ne prestane SSP će podneti krivične prijave protiv rukovodilaca u smislu člana 163. KZ. ( Povreda prava po osnovu rada i prava iz socijalnog osiguranja ) kao i inicijative za pokretanje disciplinskih postupaka. Ovo je slučaj i u sitacijama kada su u pitanju druga angažovanja odnosno obuke. Napominjemo da dok su predmetan zadatak vršile specijalističke čete Žandarmerije istima nije uskraćivano pravo napuštanja zavoda.

Odgovor smo dobili od državnog sekretaram Miličkovića, pomoćnika direktora Živkovića i pomoćnika komandanta Žandarmerije, Divjaka da će ubuduće svim zaposlenima koji budu obavljali zadatke u okviru Zavoda imati rešenje o pripravnosti, te da će u narednom periodu između Ministarstva i Zavoda biti sklopljen ugovor kojim će zaposleni pripadnici koji borave na zadacima u ovome Zavodu imati obroke koje imaju i sami zaposleni unutar Zavoda, čime će se omogućiti kvalitetnija ishrana u odnosnu na suve obroke (konzerve) koje su angažvani pripadnici nosili sa sobom iz matičnih odreda.

U Odredima se ne sačinjavaju rasporedi rada najmanje 48 časova unapred, a po depeši Direkcije policije, što predstavlja poseban problem radi organizacije privatnih obaveza policijskih službenika.

Povodom navedenog povela se rapsrava između delegacije SSP i Radne grupe u vezi prava i obaveza koja proističu iz Zakona o policiji i PKU za policijske službenike čime su se razmimoilazila tumačenja predmetnih odredbi Radne grupe sa jedne strane i Delegacije SSP-a sa druge. Državni sekretar je izjavio da nije sporno da se pravi raspored rada 48 časova ali da postoje probelmi u određenom trenutku zbog nepredviđenih okolnosti i situacija kada je potrebno angažovanje ove jedinice posebne namene i da u tim slučajevima nije realno niti moguće sačini raspored 48 časova unapred ali da se mora sačiniti 24 časa.

Takođe u narednim danima biće donešen novi Pravilnik o pripravnosti koji će ovu materiju podrobnije objasniti i definisati.  Napominjemo da kao sindikalna organizacija nismo učestvovali u izradi predmetnog kao ni ostalih pravilnika iako smo zvanično u više navrata pisanim i usmenim putem zahtevali da budemo uvršteni u Radnu grupu za izradu pravilnika u skladu sa Zakonom o policiji ali to nije dozvolio poslodavac. Čak ni na naš zahtev da budemo prisutni bez aktivnog učešća već kao posmatrači nije nam navedeno omogućeno.

Kada će restoran MUP-a na Bežanijskoj kosi postati funkcionalan? OŽ Beograd, se snadbeva kako je poznato hranom iz pomenutog rastorana. Ternutno policijski službenici dobijaju lanč pakete ( konzerve) iako nisu na terenu, a mogli bi da dobiju i kuvani obrok kao što je bio slučaj dok je funkcionisao restoran na Bežanijskoj kosi. Smatramo da bi pre svega po zdravlje policijskih službenika bilo bolje da postoji mogućnost dobijanja kuvanog obroka, dok lanč paket skuplje košta čime bi se napravile uštede. Naš predlog za prevazilaženje ovog problema je jeste da dok se restoran na Bežanijskoj kosi ne dovede u funkciju OŽ Beograd snadbeva kuvanom hranom neki drugi restoran MUP-a. Napomena: Sa ovom temom je upoznat Kabinet ministra na sastanku 12.9.2016. godine i ništa nije urađeno kako bi se prevazišao ovaj problem, a situacija je postala još teže obzirom da poslednjih mesec dana zaposleni dobijaju samo sardine.

Odgovor na predmetno pitanje dao je gospodin Drago Bjelica koji je izjavio da u narednim danima se očekuje otvaranje restorana na Bežanijskoj kosi koji će nastaviti da snadbeva hranom pripadnike OŽ Beograd kao što je bio slučaj pre nego što je otpočeto sa renoviranjem restorana.

6. Zabrinjavajuće stanje na RCGP prema R. Hrvatskoj u vezi sa bezbednosnom situacijom

Situacija u RCGP prema Hrvatskoj je alarmantna jer zaposleni u SGP za OBDG Morović i Srem a nemaju vozila kojima bi mogli da izvrše obezbeđenje duž granične linije oko 120 kilometara, obezbeđenje vrše pešice. Određeni delovi granice nisu obilaženi više od godinu dana zbog nepostojanja vozila kojim bi mogao  da se izvrši obilazak. RCGP prema Hrvatskoj ima dovoljan broj vozila ali ono što je problem jeste nefunkcionalna raspodela istih. Imamo situaciju da se koriste u druge svrhe za vožnju starešina po Novom Sadu i ostalim mestima gde prebivaju. Apsurd je da SGP za kontrolu prelaska državne granice imaju na korišćenju nekoliko vozila dok nam kolege iz obezbeđenja kisnu i smrzavaju se na terenu. Svedoci smo da se vozila na zaduženju u stanicama za KPDG isključivo koriste za vozikanje starešina, SGP Bačka Palanka  poseduje čak i jedno terensko vozilo i još dva ispravna putnička, SGP Batrovci tri ili četri vozila itd. Sa napred navednim, starešine u RCGP prema R. Hrvatskoj su upoznati na ranije održanim sastancima kao i putem dopisa, ali niko od njih nema sluha kada je obezbeđenje, odnosno bezbednost državne granice u pitanju.

Odgovor na dato pitanje izneo je gospodin Kujović, koji je izjavio da su generalno problem UGP kao i Ministarstva vozila, da se u narednom periodu očekuje nabavka vozila, kao i deo vozila koji su predmet donacija međunarodne zajednice a u vezi sa migrantskom krizom. Takođe, deo vozila koji se nalazi na stanju u RC GP prema Hrvatskoj se nalazi na delu obezbeđenja državne granice prema Bugarskoj, te da su dva vozila neisprava i da će biti rashodovana, dok se druga dva vozila nalaze na servisu nakon čega će biti u funkcionalnom i operativnom stanju. Jedno vozilo koriste operativni radnici RC, jedno vozilo je kod zamenika načelnika RC. Jedno terensko vozilo koristi mobilna jedinica.

7. Ustanovljivanje „Pirotehničke naknade“ za zaposlene na poslovima zaštite od neeksplodirajućih ubojitih sredstava (NUS)

U celom MUP-u zaposleno je devetorica ljudi (dva pripadnika iz Vojske Srbije su pridodati kao ispomoć) koji obavljaju ove visokorizične poslove u kojima nemaju pravo na grešku, odnosno cena greške je njihov život što je opštepoznata činjenica. Zaposleni pri Vojsci Srbije prijamaju takozvane „Pirotehničke naknade“ i njihova dnevnica za rad sa neeksplodirajućim ubojitim sredstvima iznosi 4.400 dinara, dok naših devet ljudi koji su svakodnevno maksimalno angažovani obzirom na broj neekslodiranih ubojitih sredstava koji se pronalaze na terenu, primaju 150 dinara! Verujemo da će svako da se složi da je ovo poražavajuće, uz to dodajemo da njihov koeficijent osnovne zarade je isti kao i policijskog službenika sa srednjom stručnom spremom, jedina povlastica je šestomesečna beneficija.

U Vojsci Srbije ovaj problem je jednostavno prevaziđen odlukom ministra kojom je ustanovljena Pirotehnička naknada  i ona iznosi 4.400 dinara po danu uz šta sleduje poseban dodatak za ishranu na terenu ali i ograničenje efektivnog rada u direktnom kontaktu sa NUS od 5 časova. Smatramo da je potrebno hitno donošenje odluke ministra, obzirom na broj zaposlenih koji ove poslove obavljaju troškovi koji bi nastali u vezi odluke su neznatni i beznačajni u odnosu na ono šta je cena greške.

Takođe potreba za obukom i osposobljavanjem novih pripadnika je više nego potrebna, ali nema interesovanja među zaposlenima koji bi želeli da ponesu rizik ovog posla, a jedan od razloga jeste nebriga poslodavca, odnosno nerazumevanje kada su u pitanju zarade sa jedne strane i rizik sa druge strane.

Odgovor na pitanje dao je državni sekretar koji je izjavio da je Ministarstvo prepoznalo težinu posla koji obavljaju ljudi zaposleni koji obavljaju poslove zaštite od neeksplodirajućih ubojitih sredstava, te je naloženo Sektoru za vanredne situacije da sačini izveštaj koji se odnosi na broj zaposlenih, obim posla i zadatke koji obavljaju i dostavi ih Kabinetu ministra a da će zaposlenima biti uvedena naknada koja bi bila u visini posebne naknade za rad sa migrantima u iznosu od 1.800 dinara te da će prilikom izrade Pravilnika o platama uzeti se u obzir posebne otežavajuće okolnosti koje se odnose na specifičnost obavljanja poslova čime bi se uvećao koeficijent zarade ove kategorije zaposlenih.

Služba za informisanje SSP

 

 

Strazbur dosudio veće odštete

Prenosimo vam tekst objavljen u dnevnom listu „Politika“, 23.10.2016. godine. Zahvaljujemo autorki Aleksandri Petrović na ovom tekstu koji budi nadu svima nama koji na pravdu čekamo skoro celu deceniju.

Strazbur dosudio veće odštete

Evropski sud za ljudska prava u Strazburu dosudio je od 1.500 do 2.800 evra odštete građanima Srbije koji su zbog predugog trajanje suđenja od Ustavnog suda „dobili” odštete od 300 do 600 evra. Reč je o presudi u predmetu „Savić i drugi protiv Srbije”, gde je osmoro naših građana tužilo državu zbog toga što su njihovi krivični i parnični postupci pred našim sudovima trajali između sedam i devet godina.

– Reč je o predmetu u kojem je Evropski sud prvi put ispitivao visinu naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku. Evropski sud nije obrazložio zašto smatra da su iznosi koje je dosudio Ustavni sud Srbije mali – kaže mr Nataša Plavšić, zastupnica Srbije pred sudom u Strazburu, koja je iznela ove podatke na savetovanju sudija u Vrnjačkoj Banji.

„Da li se dosuđeni iznos može smatrati razumnim, mora se ceniti u svetlu svih okolnosti predmeta. To uključuje ne samo trajanje postupka, već i vrednost dosuđenog iznosa u svetlu životnog standarda u državi o kojoj je reč. Sud smatra da se dosuđeni iznosi ne mogu smatrati dovoljnim, niti da predstavljaju odgovarajuće obeštećenje za pretrpljene povrede. Sud zaključuje da je u konkretnim slučajevima dužina postupka bila preterana i nije ispunila zahtev razumnog roka”, navodi se u presudi Evropskog suda, koja je objavljena na srpskom jeziku u najnovijem broju „Pravnog informatora”.

Četiri stanovnika Čačka dobila su u Strazburu po 1.500 evra na ime nematerijalne štete i troškova postupka, dok im je Ustavni sud Srbije dosudio samo po 300 evra, za istu stvar – povredu prava na suđenje u razumnom roku. Tužilac iz Futoga dobio je 2.500 evra, a Ustavni sud mu je dosudio 400 evra. Savić iz Smedereva, po kome ovaj predmet i nosi naziv „Savić i drugi protiv Srbije”, dobio je od Strazbura 2.200 evra, a od Ustavnog suda samo 400. Najveći iznos od 2.800 evra dosuđen je u Strazburu žiteljki Užica, koja je u Beogradu od Ustavnog suda dobila 300 evra.

Oni su svoje postupke pred sudovima u Srbiji započeli 2004, a Ustavni sud im je odštete dosudio 2014. godine. Tada su iskoristili mogućnost da tuže Srbiju zbog povrede prava na pravično zadovoljenje, prema Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Evropski sud je presudom naložio Srbiji da odštete isplati u roku od tri meseca, u dinarima po važećem kursu, a u slučaju kašnjenja i kamatu. U presudi je napomenuto da dosuđeni iznosi budu „umanjeni za sve iznose koji su možda već isplaćeni na domaćem nivou”. Srbija nema mogućnost žalbe jer je presuda Evropskog suda pravosnažna.

Odluke suda u Strazburu bile su predmet rasprave na savetovanju sudija u Vrnjačkoj Banji. Sudije su naglasile da odštete koje dosuđuje Ustavni sud nisu male i da novi Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku propisuje da se one mogu isplaćivati u iznosima od 300 do 3.000 evra.

– Tri stotine evra nije mala odšteta kada je reč o Srbiji. Toliko iznosi mesečna plata šefa pisarnice u Vrhovnom kasacionom sudu, koji je diplomirani pravnik – rekao je Dragomir Milojević, predsednik Vrhovnog kasacionog suda.

Zastupnica Srbije mr Nataša Plavšić kaže da sud u Strazburu nema neku određenu skalu kada odlučuje o visini odšteta, ali ima stav da vodi računa o ekonomskim prilikama u državi iz koje je podnosilac predstavke koji traži odštetu. Zbog toga građani Srbije, za iste i slične povrede prava, dobijaju čak 30 do 40 odsto manje odštete od Holanđana ili Nemaca.

– Nikako se ne može reći da je malo kada građanin Srbije dobije odštetu od 400 evra. To su četiri prosečne penzije u Srbiji. Ako imamo više od milion građana koji primaju penzije od 130 evra i ako imamo 730.000 nezaposlenih u Srbiji, onda 400 evra nije mala odšteta. Sve se to isplaćuje od naših poreza, iz budžeta – kaže za „Politiku” mr Nataša Plavšić.

Sada pred sudom u Strazburu Srbija ima 1.000 do 1.200 predmeta, a donedavno je tih predmeta bilo 12.000.

– Ako imamo sistem u svojoj državi, koji će zaštititi građane od nerazumno dugih suđenja, a sada ga imamo jer sudovi rade po zahtevima građana zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, onda nema potrebe da se ide u Strazbur – kaže Nataša Plavšić.

Oštećeni građani verovatno će reći da u Strazburu mogu da dobiju više novca nego u Srbiji. Praksa će tek pokazati da li se isplati ići do Strazbura ili ostati ovde.

Služba za informisanje SSP

Dokle više, gospodo sudije???

Beograd, 08.11.2016. godine, – Sindikat srpske policije najoštrije osuđuje današnju presudu Apelacionog suda u Kragujevcu i javnosti ukazuje na nedopustivu praksu da napadači na policijske službenike redovno ostaju nekažnjeni.

Naime danas je pravosnažno oslobođen optužbe za pokušaj ubistva razbojnik i ubica u pokušaju, koji je sada već davne 2009. godine, prilikom izvršenja razbojništva u centru Novog Pazara, ispalio preko 70 metaka iz automatske puške, ranivši pri tome vlasnika zlatare, dvojicu policijskih službenika i jednog slučajnog prolaznika. Pri tome je taj isti izvršilac osuđen na 11 godina zatvora zbog razbojništva ali sud nije smatrao da ispaljenje 70 metaka predstavlja dovoljan dokaz za krivično delo teško ubistvo u pokušaju već ga je oslobodio tih optužbi.

Ovo je još jedna zaista skandalozna presuda, donesena nakon višegodišnje igre i „šetanja“ predmeta od suda do suda. Suočeni sa takvom neveselom praksom oslobađanja izvršilaca krivičnih dela, policijski službenici su se već navikli na ponižavajući tretman pred sudovima, ali ono što današnju presudu izdvaja iz mora drugih jeste činjenica da je oslobođen čovek koji je ranio četvoricu ljudi ispalivši pri tome više od 70 metaka automatskim oružjem u centru grada i da to za sud ne prestvalja pokušaj ubistva. O čemu se tu radilo? Da nije šenlučio na svadbi???

Sindikat srpske policije apeluje na ministra unutrašnjih poslova dr Nebojšu Stefanović da javno iznese svoj stav po ovom pitanju i srpskim policajcima kaže jasno i glasno – da li država Srbija ima nameru da zaštiti svoje čuvare!? Ali istinski, na delu, a ne samo deklarativnim izjavama posle napada ili na sahranam! Dosta nam je toga. Pozivamo ministra da podigne svoj glas a od Sindikata srpske policije će imati podršku i svu moguću pomoć na tom putu!

Služba za informisanje SSP
Mile Lazarević

Podsetimo se kako su tada neki mediji preneli taj zaista nesvakidašnji događaj (Večernje Novosti): Rafali u ulici zlata!

Ono što se u ponedeljak, 07.12.2009. godine, oko 17.30 časova, događalo u centru Novog Pazara, u Sedmog jula, poznatijoj kao „ulica zlatara“, žitelji ovog grada do sada su mogli da vide samo u akcionim filmovima: ispaljeno je više od 70 metaka, tri osobe su ranjene, jedan razbojnik je uhapšen, drugi je u bekstvu. Ceo grad priča o trojici hrabrih policajaca koji su bez razmišljanja i trunke straha ušli u obračun sa do zuba naoružanim razbojnicima.
Sve je počelo oko 17.30 časova kada su u zlataru „Opal“ upala dvojica fantomkama maskiranih muškaraca od kojih je jedan bio naoružan automatskom puškom. Odmah su počeli da lome vitrine sa zlatom i kupe novac. Kada je vlasnik Safet Biševac pokušao da im se suprotstavi, u grudi i stomak ispalili su mu dva metka.
– Prolazio sam Ulicom sedmog jula, u jednoj od zlatara čuo sam viku, a potom i pucnjavu. Instinktivno sam potrčao ka obližnjoj Prvomajskoj ulici gde su stajala trojica policajaca, čuo sam da i neki drugi ljudi viču, „pljačka u zlatari“. Policajci su odmah potrčali prema „zlatarskom sokačetu“ gde se najpre čula galama, a potom i rafalna pucnjava – kaže jedan od očevidaca.
Prema mestu događaja krenuli su policajci Marko Petrović, Sead Selek i Rešad Mujanović koji su se na ulazu u zlataru „Opal“ sudarili sa razbojnicima Fikretom R. i Elvisom H. Fikret je u ruci držao uperenu automatsku pušku, a Elvis je u naručju nosio kasu sa novcem i izvesnu količinu zlatnog nakita. Kasnije se ispostavilo da je sve to vredelo oko 16.000 evra.
Na povike policajaca da baci oružje, Fikret R. je uzvratio rafalnom. Ranio je policajca Mujanovića u ruku. Kada je pao, njegov kolega Selek ga je, pod kišom kuršuma, odvukao u jednu od zlatara, u jednom trenutku policajac Marko Petrović se bacio na Elvisa H. oborio ga, odvukao iza jednog vozila i sve vreme ga je sa pištoljem uperenim u glavu držao da ne pobegne.
Jedan metak pogodio je u nogu prolaznika Mirsada Ć. Policajci Selek i Mujanović ponovo su pokušali da sustignu Fikreta R. koji se pucajući na njih povlačio ka Tiršovoj ulici gde ga je čekalo unapred pripremljeno vozilo „reno klio“ kojim je uspeo da pobegne.
– Svi smo još u šoku – priča jedan od očevidaca i naglašava da tog trenutka za policajce nastaje nova nevolja.
Iz radnji je izašlo nekoliko vlasnika zlatara, a okupili su se i brojni građani. Želeli su samo jedno – da linčuju razbojnika Elvisa H. koga je policajac Marko Petrović još čvrsto držao.
– Nekoliko građana uspelo je da ga udari, ali policajci su dobili pojačanje i sprečili linč – dodaje ovaj Novopazarac.
U novopazarskoj Područnoj policijskoj upravi u utorak nisu hteli da komentarišu događaj, ali su nam rekli da su ponosni na svoje pripadnike koji su pokazali neverovatnu upornost, profesionalnost i hrabrost. Razbojnik Fikret R. je u bekstvu, naoružan je, a moguće je da je i ranjen. Gotovo je sigurno da je tokom pljačke nosio pancir. Ne zna se da li su napadači imali i saučesnike. Istraga se nastavlja.

KOMPLIKOVANE OPERACIJE
Teško ranjeni vlasnik zlatare „Opal“ Safet Biševac u utorak je ponovo operisan u novopazarskom Zdravstvenom centru. Kako su nam rekli direktor Centra dr Avdo Ćeranić i hirurg dr Izet Tutić, njegov život nije u opasnosti, a zdravstveno stanje je i dalje teško. Policajac Rešad Mujanović i prolaznik Mirsad Ć. se oporavljaju od zadobijenih povreda. Ranjenog policajca najverovatnije očekuje i komplikovana operacija.

DOSIJEI
Fikret R. i Elvis H. od ranije su poznati policiji zbog više krivičnih dela koja su počinili. Fikret R. iza sebe već ima razbojništva i sukobe sa policijom, a Elvis H. je krivično gonjen zbog krađa i tuča. Postoje indicije da su u zlataru „Opal“ upali drogirani.

O tom zločinu pisali su i drugi mediji:

Uhapšen razbojnik koji je opljačkao zlataru u Novom Pazaru
Krvavi epilog pljačke u Novom Pazaru